Karijera prefekta Judeje, Pilata, od samog početka 26. godine kada je stigao, nije dobro krenula. Flavije izvještava da je u Jeruzalem dopremio vojne oznake s Tiberijevom slikom, što je duboko uvrijedilo vjeru njegovih stanovnika. Slično islamu danas, židovska vjera prvoga stoljeća zabranjivala je upotrebu slika kao grijeh idolopoklonstva. Veliko negodovanje naroda kasnije u Cezareji Maritimi prisililo je Pilata da odustane i ukloni oznake.
Neki znanstvenici vjeruju da su izvještaji evanđelja previše udaljeni od zbiljskih događaja, u smislu da su se kršćanska vjerovanja poslije radikalno proširila i tako modificirala priču o Isusu, koja je zatim prihvaćena kao povijesna istina.
Zato ti izvještaji moraju biti "dekonstruirani" kako bi se otkrio izvorni Isus, onaj koji je prethodio kršćanskoj doradi, Isus za kojeg se ispostavlja da je bio jedan od mnogih svetih učitelja čija je karizma privukla sljedbeništvo, ili pak eshatološki prorok, ili lutajući filozof. Presudni uzrok ubrzanog širenja kršćanskog pokreta u njegovu prvom razdoblju bilo je uvjerenje da je Isus uskrsnuo od mrtvih, i to je čudo njegov mesijanski identitet učinilo autentičnim.
Tiberije i Sejanova sjena
Čovjek koji je umro krajem 31. godine nastavljao je izrazito utjecati na životne tokove 33. g. u Rimu, a i drugdje. Posrijedi je Sejan, Tiberijev namjesnik, čak i sukonzul nedugo prije svoje smrti 18. listopada 31. g. Biti konzulom zajedno s Tiberijem bila je izuzetno časna stvar koja je, uz okolnosti, davala naslutiti da bi i on jednoga dana mogao postati carem. Mnogi je velikaš čeznuo za Sejanovim simpatijama. U mjesecima nakon njegove smrti, u 33. g. i godini nakon nje, svaka je bliska veza sa Sejanom značila opasnost i bila razlog za strepnju. Kasniji rimski povjesničari opisuju godine iza Sejanove smrti kao doba terora, iako neki moderni povjesničari smatraju tu dijagnozu pretjerivanjem s obzirom na broj pogubljenja onih koji su imali veze s obeščašćenim vođom. Gledajući na taj način, Sejan bi bio Tiberijev zli demon koji bi, da je ipak uspio u svom krojenju Carstva, Rimu donio još veću moralnu propast nego što je ionako slijedila pod Tiberijem i njegovim nasljednicima Kaligulom, Klaudijem i Neronom.
Sejana je sasvim zatrovala vlastita rastuća moć. Nezadovoljan statusom tek desne careve ruke, izvjesno je da će uskoro početi s planovima da i sam postane carem ili bar da se dočepa najveće kontrole i moći. Zbog dugogodišnje uključenosti u vojna pitanja znao je za stratešku važnost dopadanja rimskim trupama.
Radio je na popularnosti među vojnicima, brinući da pravi ljudi budu postavljeni na počasne pozicije. Sejan je ohrabrio samotnjaka Tiberija, kojem baš i nije trebalo mnogo nagovaranja, da 26. g. napusti nemirnu okolicu Rima te da se povuče na otok Kapreju sljedeće godine. Sejan je sad mogao provoditi svoje planove s više slobode. Unatoč izolaciji na Kapreji, Tiberije počinje sumnjati u Sejanove ambicije, koje su i njegov carski život dovele u opasnost. Suočen s dokazima Tiberije se odlučuje na odmazdu. Senat donosi i konačnu, smrtnu presudu, te je uhićenik odmah zadavljen.
Da bismo pokušali razumjeti svijet 33. godine, nužno je razumjeti duh onog vremena, u kojem su događaji oblikovani i duhovnim i božanskim upletanjem. Isus je živio i učio u židovskom miljeu. Priče o Posljednjoj večeri, ako im je vjerovati, jasno prikazuju židovski karakter Isusova života i službe, a ne kršćanski. U Petak, 3. travnja već traje složeni niz događaja u kojima Isusa preslušavaju razne skupine, prije nego što ga Poncije Pilat preda na razapinjanje pod optužbom za pobunjeništvo, podrugljivo ga nazvavši "Kraljem Židova".
Činjenica da nakon najozbiljnije od svih optužbi nakon Isusova uhićenja nisu uhićeni njegovi sljedbenici otkriva složenost situacije. I sve to kao posljedica Judina noćnog posjeta kući svećenika Kaife.
Tu se raspravljalo o smjeru akcije koja bi uključila savjetovanje s Poncijem Pilatom, prefektom, tako da se Isusu može suditi rano idućeg jutra. Suđenje i pogubljenje Isusa jedan je od najbolje zabilježenih događaja te godine, zapravo i cijelog prvog stoljeća. Suđenje i isječci događaja su jednako i kompleksni i kontroverzni. Ono najjasnije je upletenost rimskog prefekta Poncija Pilata u Isusovu smrt.
Damir Klekar
| U izdanju Naklade Ljevak uskoro izlazi knjiga Colina Durieza, u kojoj autor opisuje 33. godinu, godinu u kojoj su glavni svjetski protagonisti bila dvojica ljudi, jedan Rimljanin i jedan Židov. Ta je godina za cara Tiberija bila posljednje poglavlje njegova principata. Jednog drugog čovjeka, rabina Ješuu, dao je ubiti jedan od Tiberijevih manjih upravitelja, Poncije Pilat. Za nekoliko tjedana rodio se novi, kršćanski pokret |
Zato ti izvještaji moraju biti "dekonstruirani" kako bi se otkrio izvorni Isus, onaj koji je prethodio kršćanskoj doradi, Isus za kojeg se ispostavlja da je bio jedan od mnogih svetih učitelja čija je karizma privukla sljedbeništvo, ili pak eshatološki prorok, ili lutajući filozof. Presudni uzrok ubrzanog širenja kršćanskog pokreta u njegovu prvom razdoblju bilo je uvjerenje da je Isus uskrsnuo od mrtvih, i to je čudo njegov mesijanski identitet učinilo autentičnim.
Tiberije i Sejanova sjena
Čovjek koji je umro krajem 31. godine nastavljao je izrazito utjecati na životne tokove 33. g. u Rimu, a i drugdje. Posrijedi je Sejan, Tiberijev namjesnik, čak i sukonzul nedugo prije svoje smrti 18. listopada 31. g. Biti konzulom zajedno s Tiberijem bila je izuzetno časna stvar koja je, uz okolnosti, davala naslutiti da bi i on jednoga dana mogao postati carem. Mnogi je velikaš čeznuo za Sejanovim simpatijama. U mjesecima nakon njegove smrti, u 33. g. i godini nakon nje, svaka je bliska veza sa Sejanom značila opasnost i bila razlog za strepnju. Kasniji rimski povjesničari opisuju godine iza Sejanove smrti kao doba terora, iako neki moderni povjesničari smatraju tu dijagnozu pretjerivanjem s obzirom na broj pogubljenja onih koji su imali veze s obeščašćenim vođom. Gledajući na taj način, Sejan bi bio Tiberijev zli demon koji bi, da je ipak uspio u svom krojenju Carstva, Rimu donio još veću moralnu propast nego što je ionako slijedila pod Tiberijem i njegovim nasljednicima Kaligulom, Klaudijem i Neronom.
Sejana je sasvim zatrovala vlastita rastuća moć. Nezadovoljan statusom tek desne careve ruke, izvjesno je da će uskoro početi s planovima da i sam postane carem ili bar da se dočepa najveće kontrole i moći. Zbog dugogodišnje uključenosti u vojna pitanja znao je za stratešku važnost dopadanja rimskim trupama.
Radio je na popularnosti među vojnicima, brinući da pravi ljudi budu postavljeni na počasne pozicije. Sejan je ohrabrio samotnjaka Tiberija, kojem baš i nije trebalo mnogo nagovaranja, da 26. g. napusti nemirnu okolicu Rima te da se povuče na otok Kapreju sljedeće godine. Sejan je sad mogao provoditi svoje planove s više slobode. Unatoč izolaciji na Kapreji, Tiberije počinje sumnjati u Sejanove ambicije, koje su i njegov carski život dovele u opasnost. Suočen s dokazima Tiberije se odlučuje na odmazdu. Senat donosi i konačnu, smrtnu presudu, te je uhićenik odmah zadavljen.
Da bismo pokušali razumjeti svijet 33. godine, nužno je razumjeti duh onog vremena, u kojem su događaji oblikovani i duhovnim i božanskim upletanjem. Isus je živio i učio u židovskom miljeu. Priče o Posljednjoj večeri, ako im je vjerovati, jasno prikazuju židovski karakter Isusova života i službe, a ne kršćanski. U Petak, 3. travnja već traje složeni niz događaja u kojima Isusa preslušavaju razne skupine, prije nego što ga Poncije Pilat preda na razapinjanje pod optužbom za pobunjeništvo, podrugljivo ga nazvavši "Kraljem Židova".
| Isus je živio i učio u židovskom miljeu. Priče o Posljednjoj večeri, ako im je vjerovati, jasno prikazuju židovski karakter Isusova života i službe |
Činjenica da nakon najozbiljnije od svih optužbi nakon Isusova uhićenja nisu uhićeni njegovi sljedbenici otkriva složenost situacije. I sve to kao posljedica Judina noćnog posjeta kući svećenika Kaife.
Tu se raspravljalo o smjeru akcije koja bi uključila savjetovanje s Poncijem Pilatom, prefektom, tako da se Isusu može suditi rano idućeg jutra. Suđenje i pogubljenje Isusa jedan je od najbolje zabilježenih događaja te godine, zapravo i cijelog prvog stoljeća. Suđenje i isječci događaja su jednako i kompleksni i kontroverzni. Ono najjasnije je upletenost rimskog prefekta Poncija Pilata u Isusovu smrt.
Damir Klekar
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....