Pornić koji je promijenio zapadni svijet

'Dubokim grlom' pornografija je ušla u  mainstream kulturu: zauvijek, za dobro ili za loše. Kao što u dokumentarcu Fentona Baileyja i Randyja Barbatoa kaže neofeministica Camille Paglia, "prvi put u povijesti dogodilo se da su ugledne sredovječne žene išle u pornografska kina". "Duboko grlo" srušilo je tradicionalne kodekse ponašanja. Hard core pornografija izašla je iz ilegale i postala društveno legitimna. Biti viđen na Times Squareu u redu za kinoulaznice, koji se protezao čitava tri bloka, postalo je šik. Još je više šik bilo samo pričati i raspravljati o "Dubokom grlu".

Inside Deep Throat, 2005.

Režija i scenarij: Fenton Bailey i Randy Barbato

Blitz

U DUBOKOM GRLU

Na neki je način, uz određene varijacije, tako ostalo do danas. Filmsku vrpcu prvo je zamijenio VHS, a zatim satelitski signal i internet. Pornofilmovi su se s jedne strane degenerirali u video i satelitski šoder, a s druge su se razvili u art-porno naslove. No, podjela između pobornika "tržišnog" i "zaštitničkog" tipa moralnosti, koju je u filmskoj pornografiji povuklo "Duboko grlo", ostala je ista. Za neke je iskustvo prvog mainstream pornića bilo oslobađajuće. Za druge zastrašujuće. Tako je i ostalo. Svijet je podijeljen i danas. Čini se, dublje i dulje nego što je bio podijeljen Berlinskim zidom.

Štetna pornografija



Pornoguru i redatelj Gerard Damiano karijeru je počeo kao ženski frizer u newyorškome Queensu. Od izvlačenja trajnih frizura do začešljavanja mufova pornostarleta bio je samo malen korak. I u frizerskom salonu - gdje su ga žene doživljavale kao svog ispovjednika - i u pornomanufakturi Gerard Damiano je bio na prvoj crti seksualne revolucije.



Seks je još bio tabu, zaključan u ormaru bračne ložnice. No, u svom frizerskom salonu Damiano je osjetio da je pitanje trenutka kada će provaliti van. Naposljetku, kada se to dogodilo, Damiano ga je dočekao kao Jerry Gerard "s kamerom u ruci umjesto sušila".



PORTRET HARRY REEMS: Uništen alkoholom



Šezdesetih je godina bilo zakonski dopušteno snimati samo obrazovne pornografske filmove. Godine 1968. vlada je naručila studiju o štetnosti pornografije. Vodeći se rezultatima tih ispitivanja, odlučila je ukinuti većinu zakona vezanih uz pornografiju "jer nemaju pozitivan učinak" i "zato što pornografija nema štetnih posljedica na ljudski um". Nixon je ubrzo uvjerio Senat da odbije to izvješće i opovrgne rezultate istraživanja. Međutim, "Duboko grlo" već se provuklo kroz procijep između zakonske liberalizacije pornografije i Nixonove cenzorske reakcije.



Tavoreći između ilegale i legitimnosti, proizvodnju pornića kontrolirala je mafija. I iza "Dubokog grla" stajao je mafijaški novac. Damiano je bio jedan od "filmaša" koji je štancao porniće u toj manufakturi podzemlja. Međutim, on nije bio samo jedan među mnogima. Čim je prvi put vidio Lindu Lovelace na djelu, shvatio je da se u njezinu "gutačkom" talentu krije materijal za čitavi cjelovečernji film. Pravu filmsku epifaniju doživio je vozeći se preko mosta u 59. ulicu. Poslije toga zapadna civilizacija više neće biti ista. Tijekom vikenda napisao je scenarij o klitorisu smještenom u grlu. Mnogi su priču smatrali idiotskom. I sam naslov činio se neatraktivnim.

Tajna oralnog seksa



Bilo je prijedloga da se film naslovi "Gutačica mačeva". No, Damiano je bio siguran i u svoju priču, i u svoj naslov, i u privlačnost za većinu gotovo nepoznatog oralnog seksa. Vizija se vrlo brzo potvrdila. Komična pričica postala je jedan od ključnih, opuštajućih sastojaka neugodnog, "tvrdog" filma, a marketinški dobro odabran naslov postao je jedna od šifri za ulaz u 20. stoljeće. U vrijeme premijere filma Nixonova je administracija odlučila početi čistiti pornografiju. Krenuli su od Times Squarea, glamuroznoga newyorškog središta, i nabasali ravno na "Duboko grlo". Reklama koju je film time dobio, pokazala se neprocjenjivom. Film je sudski proganjan, što ga je dovelo u centar medijske pozornosti. Rođen je pornografski "Zameo ih vjetar", pornografski "E.T."... "Rođenje jedne nacije" u kulturološkoj verziji rođenja "pornonacije".



PORTRET LINDA LOVELACE: Miljenica feministica i mučenica pornografske industrije


U uglednom konzervativnom New York Timesu pojavila se pozitivna recenzija, naslovljena "Porno Chic". Trendovski je virus ubačen. Najednom su svi željeli vidjeti film. I u New Yorku, i u čitavoj zemlji. U redu za ulaznice viđeni su svi - celebrityji, jet-set iz Pete avenije, klinci i bakice... Film se gledao i na Floridi i u Ohiju. Do sredine 70-ih zabranjen je u 32 savezne države, ali lavinu se nije moglo zaustaviti. Kopije su poluilegalno distribuirane. Ulaznice nisu izdavane, gledatelji su "ručno" prebrojavani, a mafijaši, navodno, više nisu bili u stanju brojiti novčanice, pa su samo ih vagali.

Mutirani pornovirus



Još veći od komercijalnog uspjeha bio je kulturološki utjecaj filma. "Duboko grlo" je kamen temeljac suvremene "striptiz kulture". "Idealisti" poput Damiana očekivali su da će se pornići spojiti s hollywoodskim mainstreamom. Od melodrama, vesterna i krimića s felaciom nije bilo ništa. "Romantično razdoblje" pornografije nestalo je pojavom VHS-a. Pioniri pornoindustrije nestali su u irelevantnosti. No, mutirani virus pornografije trajno je ostao u  mainstream kulturi, u bitnome obilježavajući protekla desetljeća. Trajna je ostala i podijeljenost Amerike, i općenito zapadno-liberalnih demokracija. Zakon o opscenosti, prema kojemu se sudski gonilo "Duboko grlo", i danas je na snazi. Kako možemo vidjeti u dokumentarcu Baileyja i Barbatoa (autora "Party Monstera", dokumentarca o klupskoj sceni 80-ih), Larry Parrish, glavni tužitelj filma iz 70-ih, žali što su današnje državne institucije i ministarstvo pravosuđa "zauzeti borbom protiv terorizma", pa nema vremena za nastavak obračuna s pornićima.



Svojim nostalgičnim, ne baš kritičnim, ali više nego informativnim filmom o vremenima kad je pornografija predstavljala "deklaraciju nove slobode" kao da i autori žale zbog "zauzetosti institucija". Danas je pornografija najčešće bezlična rijeka koja dolazi preko satelitskog signala i interneta, namijenjena za osobnu, kućnu upotrebu. Bailey i Barbato time su jednako razočarani kao i famozni propovjednik Parrish.

Dragan Jurak