Debi Counting Crowsa “August And Everything After” (1994.) s petnaestak milijuna prodanih primjeraka jedan je od najuspješnijih albuma 90-ih, no ta je naklada već u startu zamalo pokopala bend koji je na razmeđi folka i popa 60-ih, americane i roots-rocka, The Banda i R.E.M.-a, poželio biti nešto više od senzacije i (omraženog) hibrida poniklog na brazdi uspjeha alter-rock žetve u ime koje je, ni kriv ni dužan, zaginuo
Kurt Cobain.
Adam Duritz s umjetnim dredloksicama i djevojkama poput
Courteney Cox (“Prijatelji”) bio je laka meta, no kao nadaren tekstopisac i emotivan pjevač othrvao se porugama.
Borba s okolinom i sobom
Spočitavali su mu da nema razloga pisati mučne tekstove jer mu je život udijelio poker aseva, no Duritz je donedavno bio na medikamentima zbog depresije, a konceptualni “Saturday Nights & Sunday Mornings” kao da prepričava tu borbu s okolinom i samim sobom. Prvih šest, agresivnih pjesama producirao je Gil Norton i u njihovu je rakursu želja za druženjem i odnosima koji bi nadišli ludi, ali isprazni subotnji provod s mnogo alkohola i “mršavica koje piju šampanjac” i puše nešto što nisu cigare, “kauboja” i “kurvi”. Raspaljene gitare, nabrijani ritam, sirovi zvuk, stonesovska požuda, springsteenovsko raspredanje priča o “ekscesima rock zvijezde” i Duritz koji razapinje samoga sebe pakleno su oružje Counting Crowsa iz groznice subotnje večeri koja nema veze s Travoltinim plesom.
Druga polovina albuma donosi mamurluk, ali i smirenost, refleksivnost i kajanje nedjeljnog jutra. Tiše, nježnije folk i country-rock pjesme, pomalo nalik Bandu ili Ryanu Adamsu, protuteža su sumanutom alkoholiziranju i kurvanju prethodne noći. Da je odrađen kao dvostruki album, kontrapunkt bi bio još jasniji. Ovako, neki će gunđati kako prva polovina albuma nema veze s drugom, ali neka vam to ne smeta. “Saturday Nights & Sunday Mornings” je veliki traditional-rock album.
Zakopavanje u blues
The Black Crowes, ako se već Duritz grize zbog svoga rock-star statusa, i dalje igraju na status rock-zvijezda kakve je u filmu “Korak do slave” ovjekovječio Cameron Crowe. Životna ironija htjela je da u tom filmu maestralnu ulogu odigra Kate Hudson, bivša supruga Chrisa Robinsona koja je za razlog rastave braka s pjevačem Black Crowesa navela “nepomirljive razlike” između glumice i rock-zvijezde sazdane po uzoru na zlatne dane Jaggera i Roda Stewarta.
Premda su ih još početkom 90-ih smatrali staromodnima, umjesto klasičnima, The Black Crowes i na “Warpaint” nastavljaju prugom za jug Allman Brothers Banda, Lynyrd Skynyrd i Little Feata te prekomorskom rutom Facesa, Stonesa i Derek & The Dominosa, a najuvjerljiviji su kad se najdublje zakopaju u blues i country te naprave otklon od boogie-rocka ranih 70-ih u čemu je posebno pomogao Luther Dickinson, gitarist North Mississippi Allstarsa i sin producenta Jima Dickinsona koji je radio i na “Sticky Fingers” Stonesa. “Warpaint” nije toliko jak, ali je ipak moćan classic-rock album.
Aleksandar Dragaš
Borba s okolinom i sobom
Spočitavali su mu da nema razloga pisati mučne tekstove jer mu je život udijelio poker aseva, no Duritz je donedavno bio na medikamentima zbog depresije, a konceptualni “Saturday Nights & Sunday Mornings” kao da prepričava tu borbu s okolinom i samim sobom. Prvih šest, agresivnih pjesama producirao je Gil Norton i u njihovu je rakursu želja za druženjem i odnosima koji bi nadišli ludi, ali isprazni subotnji provod s mnogo alkohola i “mršavica koje piju šampanjac” i puše nešto što nisu cigare, “kauboja” i “kurvi”. Raspaljene gitare, nabrijani ritam, sirovi zvuk, stonesovska požuda, springsteenovsko raspredanje priča o “ekscesima rock zvijezde” i Duritz koji razapinje samoga sebe pakleno su oružje Counting Crowsa iz groznice subotnje večeri koja nema veze s Travoltinim plesom.
Druga polovina albuma donosi mamurluk, ali i smirenost, refleksivnost i kajanje nedjeljnog jutra. Tiše, nježnije folk i country-rock pjesme, pomalo nalik Bandu ili Ryanu Adamsu, protuteža su sumanutom alkoholiziranju i kurvanju prethodne noći. Da je odrađen kao dvostruki album, kontrapunkt bi bio još jasniji. Ovako, neki će gunđati kako prva polovina albuma nema veze s drugom, ali neka vam to ne smeta. “Saturday Nights & Sunday Mornings” je veliki traditional-rock album.
Zakopavanje u blues
The Black Crowes, ako se već Duritz grize zbog svoga rock-star statusa, i dalje igraju na status rock-zvijezda kakve je u filmu “Korak do slave” ovjekovječio Cameron Crowe. Životna ironija htjela je da u tom filmu maestralnu ulogu odigra Kate Hudson, bivša supruga Chrisa Robinsona koja je za razlog rastave braka s pjevačem Black Crowesa navela “nepomirljive razlike” između glumice i rock-zvijezde sazdane po uzoru na zlatne dane Jaggera i Roda Stewarta.
Premda su ih još početkom 90-ih smatrali staromodnima, umjesto klasičnima, The Black Crowes i na “Warpaint” nastavljaju prugom za jug Allman Brothers Banda, Lynyrd Skynyrd i Little Feata te prekomorskom rutom Facesa, Stonesa i Derek & The Dominosa, a najuvjerljiviji su kad se najdublje zakopaju u blues i country te naprave otklon od boogie-rocka ranih 70-ih u čemu je posebno pomogao Luther Dickinson, gitarist North Mississippi Allstarsa i sin producenta Jima Dickinsona koji je radio i na “Sticky Fingers” Stonesa. “Warpaint” nije toliko jak, ali je ipak moćan classic-rock album.
Aleksandar Dragaš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....