Priča o Davidu Reimeru: Dječak kojem nisu dali da bude muško

Čitanje knjige "Kako ga je priroda stvorila" nije lako preporučiti dječacima u razvoju. Momke koji još nisu prebrodili strah od kastracije ili, što se toga tiče, muškarce koji još nisu dobili potomstvo, poznati slučaj dječaka odgajanog kao djevojčica mogao bi veoma uznemiriti.



Novinar John Colapinto priču o Davidu Reimeru počinje opisom jedne rutinske operacije. Zbog problema pri mokrenju mlada majka Janet Reimer podvrgnula je svoje osmomjesečne jednojajčane blizance Briana i Brucea operaciji obrezivanja.

Zahvat je trebao biti obavljen u uglednoj klinici Svetog Bonifacija u kanadskom Winnipegu. Prvi je na redu bio Bruce. Dr. Hout je okruglu stezaljku stavio preko rastegnutog prepucija. Umjesto skalpelom poslužio se kauterom koji električnom strujom spaljuje rubove napravljenog reza. U prvom pokušaju igla nije uspjela presjeći meso. Pojačan je hemostat. Instrument je stavljen na prepucij: ponovno bezuspješno. Struja je još jednom pojačana. Najednom se pramen dima izvio iz dječakove prepone. "Čuo se zvuk kao da se prži odrezak."



Bruceov je penis u sekundi bio spaljen. Tijekom sljedećih nekoliko dana osušio se i razmrvio. Ubrzo je nestala i najmanja trunčica organa. Sredinom 60-ih godina faloplastika nije bila potpuno sigurna. To je navelo bračni par Reimer da pomoć potraže kod uglednog doktora Johna Moneyja, kliničkog psihologa i jednog od najvećih znanstvenika 20. stoljeća u istraživanju spolnosti. U svojoj bolnici Johns Hopkins u Baltimoreu on je tvrdio da djeci odgovarajuće dobi može promijeniti rodni identitet. Ako se Brucea bude odgajalo kao djevojčicu, uz odgovarajuće kiruške zahvate i terapiju estrogenom, on će i postati djevojčica.



Tumačenje spolnih razlika preko odgoja bilo je aktualno već desetljećima. Prije toga bilo je okrenuto u smjeru prirode, i to zahvaljujući otkriću muških i ženskih hormona, testosterona i estrogena, u 19. stoljeću. Međutim, neka istraživanja provedena 50-ih godina, uključujući i hormonalne razlike između heteroseksualaca i homoseksualaca, nisu otkrila neravnotežu prema kojoj bi muški homoseksualci trebali imati višak "ženskih" hormona, a manjak "muških". Intelektualni duh vremena bio je u službi biheviorističkih teorija. Uostalom, to su bile šezdesete: vrijeme oslobađanja od rodnih imperativa. Bruce je imao sve šanse postati Brenda. S 22 mjeseca Bruce se ponovno našao na operacijskom stolu. Kiruškom operacijom odstranjeni su mu testisi i Bruce je postao Brenda. Roditelji su prestali dijete šišati. Majka ga je počela odijevati u haljinice. No, ispod novog identiteta djevojčice ostao je zarobljen dječak. Uže za preskakivanje koje je Brenda dobila na dar, upotrebljavala je samo da bi nekoga svezala ili tukla. Igrala se kamionima za smeće. Nuždu je vršila stojećki. S pubertetom se Brendi čak i glas produbio. S obzirom na to da nije imala testiste i da je već bila na terapiji estrogena, taj fenomen nitko nije mogao objasniti. Prema svim poznatim medicinskim kriterijima, dijete nije smjelo prolaziti kroz mušku pubertetsku promjenu.



Ispod nametnutog rodnog identiteta krio se supermacho. Sve cure u razredu govorile su o dečkima, pa je i on. Brenda je glumila homoseksualnost. Baš kao što homoseksualac u homofobnoj sredini glumi heteroseksualnost.

Poremećaji u odrastanju



Tu su, od početka, bili i još ozbiljniji problemi. Brenda je morala ponavljati prvi razred. Rodna zbunjenost djevojčice bila je očita, kao i poremećaji u razvoju. Tijekom odlaska na intervjue s dr. Moneyjem odbijala je komunikaciju. Kod Brende su se počeli javljati i znakovi slabljenja intelektualnih sposobnosti. U petom razredu nije znala kako se pišu dani u tjednu, ni mjeseci u godini. Čekala je da joj netko od dječaka otključa školski ormarić jer se nije mogla sjetiti šifre. Otuđenoj i muškobanjastoj, djeca su joj dala nadimak - "špiljska žena". Obitelj se počela raspadati. Majka je pokušala samoubojstvo. Otac se prepustio alkoholizmu. Bratu blizancu Brianu dijagnosticirani su ozbiljni emocionalni problemi povezani s Brendom... Dok je John Money "slučaj blizanaca" predstavljao kao trijumf svoje karijere, jedan od najidealističkijih znanstvenih eksperimenata 20. stoljeća pretvarao se u katastrofu.

Poput Mengelea



Zbog odbijanja da prizna neuspjeh Money je umjesto znanstvenog i socijalnog osloboditelja za dio javnosti, uključujući i Colapinta, postao demonskim znanstvenikom mengeleovskog tipa. Četrnaest godina nakon početka eksperimenta obitelj je odlučila djetetu priopćiti istinu. Brenda se bez dvoumljenja odlučila vratiti muškom identitetu. Početkom 80-ih promijenila je ime u David i uoči 16. rođendana podvrgnula se operaciji oblikovanja rudimentarnog penisa.  No, ni prijelaz u muški spol nije riješio traumu. Nakon prvog seksualnog iskustva David je popio bočicu antidepresiva. Tjedan dana nakon izlaska iz bolnice ponovno je pokušao samoubojstvo. Dok su znanstvenici ratovali nad njegovim slučajem, obećavajući mu budućnost kao ženi ili kao muškarcu, David Reimer se povukao iz svijeta. U brvnari u šumi blizu jezera Winnipeg snimio je na megafon monolog o sebi,  zaključujući ga riječima: "Nadam se da tamo vani svi uživaju u životu".

Uoči izlaska knjige David je novinaru CBS-a izjavio: "Imam troje sjajne djece. Imam predivnu suprugu. Imam dom". Na ulici prolaznici su ga zaustavljali i čestitali mu na hrabrosti. Ali, kraj je bio blizu. Nakon traume odrastanja s promijenjenim rodnim identitetom, i traume života s umjetnim spolovilom, stigla je trauma medijske eksponiranosti. Uskoro, David je ostao bez posla. Razveo se od Jane. Brat blizanac počinio je samoubojstvo... a poslije višekratnih pokušaja, 4. svibnja 2004., David Reimer se ubio.

Na kraju sam sebi presudio Colapinto je pisanje "Kako ga je priroda stvorila" završio 2001. Na posljednjim stranicama navodi kako je David Reimer "osoba okrenuta budućnosti". "Odlučan nastaviti živjeti svoj život, odbijajući se baviti prošlošću koju ne može promijeniti". Početkom devedesetih David se oženio mladom poznanicom supruge svog brata. Jane Fontane bila je samohrana majka s troje djece, trojice različitih očeva. Sa svojih metar i pedeset tri centimetra i osamdeset jednim kilogramom bila je osjetljiva na svoju težinu, "ali je bujno tijelo nosila s lakoćom". Davidu je nova faloplastika omogućila spolni odnos. A Jane je uspjeh operacije komentirala riječima "znate kako je kad započnete vezu - tijekom prve godine često to radite".

John Colapinto, novinar Rolling Stonea, sasvim je slučajno postao biografom Davida Reimera. Njegovo ime David je izabrao između reportera koji su tražili intervju s njim jer je obožavatelj rock'n'rolla. Svoj članak od 20.000 riječi (prosinac, 1997.) Colapinto je ubrzo razvio u čitavu knjigu. Međutim, «Kako ga je priroda stvorilaľ nije rad nepristranog novinara. Polovina knjige svodi se na diskreditaciju Johna Moneya kao vodećeg seksologa XX stoljeća. Način na koji je Colapinto opisao Moneya i iz Freuda bi napravio demona.



Zgrožen Moneyevim eksperimentom na polju psihoseksualnog inženjeringa Colapinto puca iz sveg oružja po glasovitom stručnjaku. Money je, navodno, nakon očeve smrti odrastao u isključivo ženskom okruženju majke i tetaka usidjelica. Patio je od osjećaja krivice što je muško. Nosio biljeg ogavne muške spolnosti - što će reći penis i testise. U dugim satima osamljenosti često se pitao: "da li bi svijet bio bolji za žene kada bi uškopili ne samo stoku, već i muškarce".



Sredinom sedamdesetih Money se pretvara u seks gurua. Pobornik je slobodnog braka, nudizma i biseksualnog grupnog seksa. Stručni je svjedok na sudu u obrani "Dubokog grla". Promiče "novu etiku rekreacijskog seksa". Osamdesetih objavljuje iscrpnu studiju o sadomazohizmu, koprofiliji, fetišu amputacije i raznih drugih «parafilijaľ nastojeći ih destigmatizirati i dekriminalizirati. Tema pedofilije osobito mu je zanimljiva. Tvrdi da intimni odnos s rođakom ne mora nužno imati štetne posljedice za dijete...  

Obračun sa seksologom

Dragan Jurak