"Dobro jutro, dolazite li?" - rekao mi je vedar muški glas iz slušalice mobilnog telefona u 7.15 ujutro. "Naravno, evo jurim!" - odgovorila sam sneno zureći kroz prozor taksija: od magle se nije ni primjećivalo da je svanulo. U prostorijama stranačke središnjice HNS-a dočekalo me četvero članova tzv. mobilnog tima Radimira Čačića koji na predstojećim parlamentarnim izborima nastupa kao kandidat za premijera. Nitko stariji od 35. Na stolu prazne šalice kave i sve dnevne novine, malo zgužvane, vidi se da su već prelistane, ako ne i pročitane. Ne prigovaraju, ali vidim da je žurba (možda sam kriva za kašnjenje?!) pozdravljaju me i odijevaju kapute, traže neke materijale i jedan drugog podsjećaju što sve treba ponijeti: "Ne zaboravi kompjutor, to nosimo samo do Iloka"; "Jesmo li uzeli one letke za mladež?"; "Imamo li kakav novi CD ili ćemo opet slušati samo TBF i Billy Idola?";…
Ukrcavamo se u kombi bočno obostrano oslikan nasmiješenim licem Radimira Čačića - kako ga zovu: "budućeg premijera" - s jedne strane vrata mu se zatvaraju točno između obrva, s druge je otvor za ulijevanje goriva taman na ustima uz poruku "Čačić: Vrijeme je za posao", dok je glavna parola napisana na poklopcu motora: "A1 - Jedan čovjek čini razliku". Na stražnjoj strani našlo se mjesta za ucrtavanje stranačke web adrese, navođenje "HNS-ova četverolista", odnosno četiri osnovne programske točke za koju se zalažu: novi hrvatski suverenitet (pod čime se misli na suverenost unutar međunarodnih integracija poput NATO-a i EU), decentralizacija, pravedno društvo i ubrzanje gospodarskog rasta; te još jednog slogana kojem je cilj uvjeriti birače da je baš HNS-ov kandidat u stanju sve to provesti - "Čačić: Dokazano sposoban!"
"Dobrodošla u leteći cirkus", šali se na svoj račun ekipa mobilnog tima. Danas treba obići Ilok, Vukovar, Borovo i Trpinju. u Iloku su planirani gostovanje na mjesnom radiju i posjet staračkom domu, u Vukovaru također radijski nastup, tiskovna konferencija i obilazak muzeja te stranačkog štanda, u Borovu razgovor s nekim farmerom koji trpi posljedice svinjske kuge, još jedan radijski nastup, a u Trpinji (odnosno Bobinju) ide u kafić i čavrlja s ljudima.
Nakon toga vozimo do Osijeka gdje spavamo i već u 7.30 na glavnoj gradskoj tržnici počinjemo novi 'kampanjski' dan. Kad me Sonja König, voditeljica mobilnog tima, upoznala s programom bila sam vrlo skeptična. Kako se to može stići u jednome danu?
"Vidjet ćeš", zagonetno govori ekipa mobilnog tima i smije se u bradu; tempo koji im "boss" nabija ni njima nije lak, ali ga moraju poštivati.
Na naplatnim kućicama kod Vinkovaca čuje se truba srebrnog Audija Quatro: "Evo šefa", kažu u kombiju. Pitam odakle mu zagrebačke tablice kad je, kao varaždinski župan, na "turneju" krenuo iz Varaždina.
"Pa nismo tako naivni da koristimo županijski auto, vozi se stranačkim", čeka me spreman odgovor.
Na radijsko gostovanje, zbog magle i nekog traktora koji je usporio promet, kasnimo 40 minuta. Umjesto punog sata termina Čačiću je za predstavljanje ostalo 20-ak minuta. On djeluje kao da ga to uopće ne brine, više se znoji Andreja Horvat-Friščić, djevojka koja je u mobilnom timu zadužena za odnose s javnošću. Zove ih i ispričava se, pa s prednjeg sjedišta skače na stražnje gdje se nalazi kompletna "špijunska" oprema: wireless internet, fax, punjači za računalo i mobitele, pisači i sve drugo potrebno za uredski rad. Priprema materijale za medije, ispisuje što je sve objavljeno o "šefu", pa priopćenja - stvarno su "mobilni tim".
Kroz Ilok smo, zbog kašnjenja, doslovno protrčali. Ipak, Čačić je našao vremena da priđe radnicima koji su ispred zgrade radija obnavljali vodovodne instalacije, sagne se do jame u kojoj su stajali, pruži im ruku i pita: "Dečki, kaj se radi? Plin?"
U auto je sjeo tek kad se sa svima upoznao. Sljedeća je postaja Dom umirovljenika, bivše prognaničko naselje Crvenog križa, koji danas jedva posluje jer ih lokalna uprava ne može financirati, a onaj kompjuter što smo ponijeli iz Zagreba donacija je za njih.
"Nadam se da imaju struju, da ne ispadnemo smiješni k'o Jadranka Kosor koja je donijela kompjutere u romsko naselje gdje još nije uvedena ni električna energija", govori lik koji nosi monitor i sebi u bradu gunđa nešto oko Murphijeva zakona prema kojem, eto, monitor mora tegliti do najudaljenijeg bungalova.
Domsko je osoblje organiziralo doček kao za neku estradnu zvijezdu: starci su sjedili u blagovaonici, na stolovima ispred sebe imali su sok i napolitanke, aplaudirali su glasno kad su se otvorila vrata i pružali ruke prema budućem kandidatu kao da im je došao Jimmi Stanić ili Zdenka Kovačićek.
Ravnateljica je treperila od treme dok je Čačiću tumačila s kakvim se problemima susreće. Svi su, uglavnom, financijske, odnosno birokratske prirode, a on je strpljivo slušao njezin drhtavi sopran i zabrinuto klimao glavom. Naposljetku se obratio štićenicima i rekao: "Evo, donijeli smo vam kompjuter da se malo zabavite!", a ravnateljica ga je smjesta korigirala: "To računalo treba nama, Upravi, za knjigovodstvo. Njima ćemo dati drugo" i povela nas u obilazak stacionara za nepokretne gdje su se starci radovali Čačiću više nego djeca Djedu Mrazu.
Tip kampanje koju je Radimir Čačić odlučio povesti prva je personalizirana kampanja za premijera u povijesti Hrvatske. Čak je, tvrdi, za nju sam osmislio model, kako kaže: "Prema uzoru na biznis-plan".
Pilot-kampanju takvog tipa - koju je, uistinu, najlakše opisati kao "leteći cirkus" - proveo je uoči lokalnih izbora u Varaždinskoj županiji, nakon čega je premoćno pobijedio i danas slovi za jednog od uspješnijih župana u Hrvatskoj. Osnovna je ideja sastati se sa što više ljudi, saslušati i zabilježiti njihove probleme, a u konačnici kampanje ponuditi im što konkretnija rješenja i tako osvojiti njihove glasove.
"Po Varaždinskoj županiji išli smo u sela u koja nikad nije došao čak ni načelnik njihove općine", potkrijepio je "šefove" tvrdnje Brusović koji s Čačićem radi još iz vremena dok je on bio ministar javnih radova.
"Danas, dok SDP koalira s HSP-om, a HDZ s HSLS-om, biračima je uistinu teško shvatiti po čemu se jedna stranka razlikuje od druge. Odgovor je: po ljudima koji je vode", tumačio je Čačić svim novinarima i građanima s kojima se susreo. Tezu koju je prvi put iznio prošloga ljeta u intervju u Jutarnjem listu, a prema kojoj u Saboru sjede politički i društveni paraziti, također je više puta spomenuo, ukazujući na činjenicu da "zastupnici i ministri, kad sjednu u fotelje, više ne misle o narodu, niti imaju pojma što se u narodu zbiva, nego pažnju usmjeravaju na velika gradska, odnosno regionalna, središta poput Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka ili Pule".E, tu sad slijedi Čačićev preokret. On je, do kraja ožujka sljedeće godine, naumio obići 200-ak gradova i općina od Dunava do Prevlake te sačiniti presjek i pregled problema građana. Nakon toga, kako nam je rekao, slijedi izrada dodatnih projekata - iako je, tvrdi, već 20-ak 'projekata za boljitak' već u nekoj od faza pripreme ili čak realizacije - koje će njegova priželjkivana buduća vlada pokrenuti u prvih sto dana, kada joj, prema pravilima, nitko ništa ne smije zamjerati, dok se prema običaju, ti dani troše na kadroviranje i detektiranje istinskih žarišta.
"Nisam uranio s početkom kampanje; pa na zapadu kampanje počinju čim izbori završe. Zaboga, pa meni je kao pripadniku oporbe, dužnost ovako raditi i nastupati kako bih kasnije znao prepoznati što birači žele", govorio je Čačić za ručkom u vukovarskom restoranu.
Slavonija je, priznaje, dio Hrvatske gdje HNS baš i nema neko definirano biračko tijelo, ali nakon nedavne izjave stranačke predsjednice Vesne Pusić kako su za stanje u Slavoniji odgovorni lokalni političari HNS-a smatra da se otvorio "prostor za njih".
Stoga Čačiću nije bilo teško šarmirati Vukovarke na štandu postavljenom u gradskom središtu, uz zvuke koračnice što ju je za njega - kao iznenađenje, bez prethodnog dogovora sa središnjom strankom - sklepao đakovački ogranak, niti se ustručavao zagaziti u blato i prirodni gnoj obitelji Kosić iz Borova kojima su zbog svinjske kuge pobili sve krmače, pa sad, žale se, "nemaju ništa za kolinje". Čačić je, premda se već smračilo, strpljivo slušao kako su njihove krmače ubijene jer se sumnjalo da su srpske i da su otamo prenijele kugu, a da naknadu nisu dobili jer im svinje nisu bile propisno markirane.
"Ja kad zakoljem i markiram", objašnjavao je djed, glava obitelji i uvjeravao Čačića da su sve svinje imale markice, "ali prasad k'o prasad - pođe u polje i izgubi je".
Kad je napokon stigao do štale sa 30-ak junadi, Čačić je preuzeo riječ: "Vi sigurno nemate kome prodati mlijeko. E, zato smo mi u Varaždinu osmislili 'Milko-program' sakupljanja mlijeka od malih proizvođača koje se samo pasterizira i svježe ide u vrtiće i srednje škole, ostatak dajemo na sterilizaciju i u proizvodnju sira i drugih mliječnih prerađevina…".
Domaćini su ga gledali širom otvorenih usta. Na rastanku mlađi je rekao: "Ajde da se i meni jedanput u životu nešto takvo dogodilo, da uživo vidim nekog političara, a ne da gledam slike na televizoru…".
Slično je reagirala i mlada djelatnica pekarnice na glavnoj tržnici u Osijeku koja je, nakon što je Čačić od nje kupio kiflu i darovao joj bombone, nazvala mamu ili prijateljicu i, sva usplahirena, verglala u telefon: "Znaš, bio mi je sad predsjednik Hrvatske narodne stranke i liberalnih demokrata, Radimir Čačić i pitao me na koga imam tako lijepe oči".
Pokretanjem personalizirane kampanje, Čačić je, prije svega, nastupio kao showman, "netko poznat" koji kuca na vrata, ulazi u pekare, ruča u menzi trgovačkog lanca, vozi se tramvajem i vlakom, i ostavlja dojam da doista pamti sve što mu tzv. obični ljudi kažu. To što Čačić trenutno radi slobodno se može nazvati "estradizacijom" politike jer među ljudima njegova pojava izaziva reakcije kao da se pojavila kakva rock-zvijezda ili pobjednik super-talent showa.
S druge se, pak, strane čini kao da je tim svojim potezom odlučio baciti Sanaderu rukavicu u lice. Po metodi: ako to nije uspio niski Račan, možda će kršni Čačić?
"Priznajem da nije loša opservacija", odgovorio je Čačić kad sam ga pitala je li to točno, ali je negirao bilo kakvu usporedbu sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Ne znam zašto jer obojica se rano bude, samo što Čačić igra tenis umjesto da s psom trči na Sljeme, obojica spavaju pet do šest sati, obojica će se, ako je potrebno, pojaviti i kod "obespravljenih", bila to srpska štala u Podunavlju ili romska čerga u Kozari boku i, naposljetku, obojica su personalizirali kampanju. Čačić se, ipak, radije uspoređuje sa Sanaderom: "On je još na prošlim parlamentarnim izborima personalizirao kampanju, ali bez pokrića. Nije ga bezveze ugledni Wall Street Journal prozvao kao jednog od najvećih političkih manipulatora današnjice koji je na vlast došao osobnom zaslugom, iako ima najnesposobniju vladu u novijoj povijesti. Njegovi su jedini uspjesi što je završio projekte koje je započela vlada u kojoj sam bio najuspješniji ministar", govori Čačić te na pitanje "zar je autocesta Zagreb - Split njegov najjači adut" odgovara kako nije, ali da je zato - "najjasniji simbol prepoznavanja".
Ljudima je, tvrdi, teško objasniti da se stvari u Hrvatskoj, objektivno, kreću nabolje. Njihov subjektivni dojam prevarenosti, siromaštva, očaja i besperspektivnosti jači je od realnosti. Zato će, uvjeren je, na sljedećim izborima glasati za onoga tko im se učini najčvršćim osloncem.
"Ne mislim da treba radikalno mijenjati politiku Vlade. Naš je definitivni cilj ulazak u europske integracije i prihvaćanje njihovih standarda, ali hitno treba promijeniti subjektivni osjećaj ljudi. Većina birača ima jasan osjećaj za pravdu i normalno je da se osjećaju prevarenima. Promatraju bahatost centralizirane i metropolizirane države i prirodno reagiraju protiv toga", govori Čačić za Magazin, nakon što je tri puta u istome danu kometirao slučaj Branimira Glavaša, državni proračun za sljedeću godinu te opisivao što je sve kao župan postigao u tek nešto više od jedne godine.
Njegov mobilni tim za to vrijeme sjedi u kombiju ili susjednoj krčmi - običaj im je da slikaju vrećicu šećera što je dobiju uz svaku kavu ili čaj koji ispiju čekajući ga - i zbija šale na vlastiti račun. I oni se čude strpljenju koje Čačić pokazuje odgovarajući uvijek isto na uvijek ista pitanja. "Najluđe je to što ga najčešće pitaju kako je smršavio, pa tek onda kako bi riješio nezaposlenost ili neki od lokalnih problema", priča voditeljica Čačićeva mobilnog tima, Sonja König, dok se meni čini da je ipak najluđa činjenica što su građani Hrvatske još uvijek toliko podložni autoritetima da se istinski oduševe kad na ulici, u tramvaju ili dućanu sretnu političara za kojega znaju da vodi kampanju, za kojega znaju da se vodio spor zbog sukoba interesa i za kojeg pretpostavljaju da će ih, u konačnici, prevariti kao i svi dosadašnji koji su im obećavali.
"Nisam se vozio tramvajem 20 godina", priznaje Čačić tijekom vožnje Osijekom. Ljudi ga gledaju ispod oka. Očito je: što je urbanija sredina, ljudi se teže fasciniraju tzv. autoritetima. Prilazi mu tek jedan gospodin starije dobi i moli za fotografiju. Dario Godič, pridruženi član mobilnog tima, kamerom bilježi svaki detalj, pa i taj. Valentina Dominić, mlada fotografkinja HNS-a, rafalno okida fotoaparatom - ne zna se koja će fotografija zatrebati. Tramvajem stižemo do osječkog glavnog željezničkog kolodvora gdje se, prema planu, ukrcavamo u vlak za Bizovac. Tamo Čačić, napokon, nalijeće na "minu". Jedna od putnica, gospođa Jelica, krenula je u frontalni napad: "Što vi mislite da možete učiniti za Slavoniju?! Moj se pokojni muž borio uz rame s Glavašem; da njih nije bilo, danas ne bi bilo ni Osijeka ni Hrvatske…".
Čačić joj strpljivo tumači kako je Glavaš trenutno problem pravosuđa, kako njezin pokojni muž nema veze sa zločinima što ih je on činio ili nije (na kraju, umro je od karcinoma, a ne na bojišnici), te kako su birači sami odgovorni za svoje sudbine.
Gospođa ga promatra skeptično i zbunjeno. Kako je sama odgovorna?
"Tako što sami birate", demagoški pobjeđuje Čačić i nakon trosatnog boravka u Bizovcu pobjedonosno priopćava mobilnom timu da se Jelica učlanila u HNS.
"Sada jest, no da mi je vidjeti njezin izborni listić" - provociram.
"Nema to veze. Ja vjerujem ljudima" - ponovno demagoški nastupa Čačić i sjeda u automobil kojim će do Donjeg Miholjca, na humanitarni koncert i večeru.
Leteći cirkus ga prati u stopu. "Mi ćemo, zacijelo, do kraja kampanje posve poludjeti, ali on neće. On nema živce nego inox-sajle. Uostalom, vidjela si…" - govori Davor Brusović, koordinator mobilnog tima totalno sklon autoironiji i sarkazmu - "da mene netko tri puta u danu pita isto vjerojatno bih odustao, ali on ima tu vrlinu da mu nije mrsko ponoviti jedno te isto i sedam puta ako treba."
Zapravo, cijelim je putem po Slavoniji Radimir Čačić govorio jedno te isto, jedno te isto će ponavljati sve do kraja ožujka, kad završava prvi dio kampanje, nakon čega, kaže, počinje s obraćanjem posebnim skupinama: ženama, umirovljenicima, studentima, invalidima…
Takva kampanja definitivno je novost na našoj političkoj sceni, premda je, recimo, u SAD-u ona uobičajena. Jedina i glavna razlika jest ona kulturološka: dok u Americi agitatori pojedinog kongresmena kucaju na vrata potencijalnim biračima, jer tako nalaže tamošnja kultura, u kojoj je posve normalno da vam na vrata zvone prodavači setova kuhinjskih noževa, vrtnog pribora i sljedbenici raznih sekti, političara ili NGO-a, kod nas je susret s biračima moguć jedino u birtiji ili trgovačkim centrima. Kako god, Čačićeva turneja ne može završiti loše: ili će biti oporbenjak najbolje upoznat sa stvarnim stanjem u državi ili će, u finalu kampanje, javno ukrstiti mačeve s Ivom Sanaderom.
"Na takvo bih sučeljavanje odmah pristao, ali ga se nitko, pa ni Sanader, ne usuđuje upriličiti" - odgovara Čačić u sebi svojstvenoj, pomalo nadutoj, maniri.
"Prvi korakom na početku puta
u smjeru boljeg, u smjeru sutra.
Iz naroda iznikao, u narodu živi:
u gradu, metropoli, na selu, na njivi.
Za mladu Hrvatsku na početku života
- dio je priče njegovog mota.
Za temelj društva - oboteljsku granu
pamtimo program Čačičev u stanu.
Za isti razvoj za sve regije
za cijelu Hrvatsku bez privilegije;
za ravnicu, brda, Jadran nam plavi
jedna zemlja - jedan čovjek pravi.
A već je za Hrvatsku sve od sebe dao
biti ministrom još kako je znao.
Idemo cestama Čačićevog smjera
jer on je čovjek - za premijera.
Željka Matković
Ukrcavamo se u kombi bočno obostrano oslikan nasmiješenim licem Radimira Čačića - kako ga zovu: "budućeg premijera" - s jedne strane vrata mu se zatvaraju točno između obrva, s druge je otvor za ulijevanje goriva taman na ustima uz poruku "Čačić: Vrijeme je za posao", dok je glavna parola napisana na poklopcu motora: "A1 - Jedan čovjek čini razliku". Na stražnjoj strani našlo se mjesta za ucrtavanje stranačke web adrese, navođenje "HNS-ova četverolista", odnosno četiri osnovne programske točke za koju se zalažu: novi hrvatski suverenitet (pod čime se misli na suverenost unutar međunarodnih integracija poput NATO-a i EU), decentralizacija, pravedno društvo i ubrzanje gospodarskog rasta; te još jednog slogana kojem je cilj uvjeriti birače da je baš HNS-ov kandidat u stanju sve to provesti - "Čačić: Dokazano sposoban!"
"Dobrodošla u leteći cirkus", šali se na svoj račun ekipa mobilnog tima. Danas treba obići Ilok, Vukovar, Borovo i Trpinju. u Iloku su planirani gostovanje na mjesnom radiju i posjet staračkom domu, u Vukovaru također radijski nastup, tiskovna konferencija i obilazak muzeja te stranačkog štanda, u Borovu razgovor s nekim farmerom koji trpi posljedice svinjske kuge, još jedan radijski nastup, a u Trpinji (odnosno Bobinju) ide u kafić i čavrlja s ljudima.
Nakon toga vozimo do Osijeka gdje spavamo i već u 7.30 na glavnoj gradskoj tržnici počinjemo novi 'kampanjski' dan. Kad me Sonja König, voditeljica mobilnog tima, upoznala s programom bila sam vrlo skeptična. Kako se to može stići u jednome danu?
"Vidjet ćeš", zagonetno govori ekipa mobilnog tima i smije se u bradu; tempo koji im "boss" nabija ni njima nije lak, ali ga moraju poštivati.
Na naplatnim kućicama kod Vinkovaca čuje se truba srebrnog Audija Quatro: "Evo šefa", kažu u kombiju. Pitam odakle mu zagrebačke tablice kad je, kao varaždinski župan, na "turneju" krenuo iz Varaždina.
"Pa nismo tako naivni da koristimo županijski auto, vozi se stranačkim", čeka me spreman odgovor.
Na radijsko gostovanje, zbog magle i nekog traktora koji je usporio promet, kasnimo 40 minuta. Umjesto punog sata termina Čačiću je za predstavljanje ostalo 20-ak minuta. On djeluje kao da ga to uopće ne brine, više se znoji Andreja Horvat-Friščić, djevojka koja je u mobilnom timu zadužena za odnose s javnošću. Zove ih i ispričava se, pa s prednjeg sjedišta skače na stražnje gdje se nalazi kompletna "špijunska" oprema: wireless internet, fax, punjači za računalo i mobitele, pisači i sve drugo potrebno za uredski rad. Priprema materijale za medije, ispisuje što je sve objavljeno o "šefu", pa priopćenja - stvarno su "mobilni tim".
Kroz Ilok smo, zbog kašnjenja, doslovno protrčali. Ipak, Čačić je našao vremena da priđe radnicima koji su ispred zgrade radija obnavljali vodovodne instalacije, sagne se do jame u kojoj su stajali, pruži im ruku i pita: "Dečki, kaj se radi? Plin?"
|
|
|
|
U auto je sjeo tek kad se sa svima upoznao. Sljedeća je postaja Dom umirovljenika, bivše prognaničko naselje Crvenog križa, koji danas jedva posluje jer ih lokalna uprava ne može financirati, a onaj kompjuter što smo ponijeli iz Zagreba donacija je za njih.
"Nadam se da imaju struju, da ne ispadnemo smiješni k'o Jadranka Kosor koja je donijela kompjutere u romsko naselje gdje još nije uvedena ni električna energija", govori lik koji nosi monitor i sebi u bradu gunđa nešto oko Murphijeva zakona prema kojem, eto, monitor mora tegliti do najudaljenijeg bungalova.
Domsko je osoblje organiziralo doček kao za neku estradnu zvijezdu: starci su sjedili u blagovaonici, na stolovima ispred sebe imali su sok i napolitanke, aplaudirali su glasno kad su se otvorila vrata i pružali ruke prema budućem kandidatu kao da im je došao Jimmi Stanić ili Zdenka Kovačićek.
Ravnateljica je treperila od treme dok je Čačiću tumačila s kakvim se problemima susreće. Svi su, uglavnom, financijske, odnosno birokratske prirode, a on je strpljivo slušao njezin drhtavi sopran i zabrinuto klimao glavom. Naposljetku se obratio štićenicima i rekao: "Evo, donijeli smo vam kompjuter da se malo zabavite!", a ravnateljica ga je smjesta korigirala: "To računalo treba nama, Upravi, za knjigovodstvo. Njima ćemo dati drugo" i povela nas u obilazak stacionara za nepokretne gdje su se starci radovali Čačiću više nego djeca Djedu Mrazu.
Tip kampanje koju je Radimir Čačić odlučio povesti prva je personalizirana kampanja za premijera u povijesti Hrvatske. Čak je, tvrdi, za nju sam osmislio model, kako kaže: "Prema uzoru na biznis-plan".
Pilot-kampanju takvog tipa - koju je, uistinu, najlakše opisati kao "leteći cirkus" - proveo je uoči lokalnih izbora u Varaždinskoj županiji, nakon čega je premoćno pobijedio i danas slovi za jednog od uspješnijih župana u Hrvatskoj. Osnovna je ideja sastati se sa što više ljudi, saslušati i zabilježiti njihove probleme, a u konačnici kampanje ponuditi im što konkretnija rješenja i tako osvojiti njihove glasove.
"Po Varaždinskoj županiji išli smo u sela u koja nikad nije došao čak ni načelnik njihove općine", potkrijepio je "šefove" tvrdnje Brusović koji s Čačićem radi još iz vremena dok je on bio ministar javnih radova.
"Danas, dok SDP koalira s HSP-om, a HDZ s HSLS-om, biračima je uistinu teško shvatiti po čemu se jedna stranka razlikuje od druge. Odgovor je: po ljudima koji je vode", tumačio je Čačić svim novinarima i građanima s kojima se susreo. Tezu koju je prvi put iznio prošloga ljeta u intervju u Jutarnjem listu, a prema kojoj u Saboru sjede politički i društveni paraziti, također je više puta spomenuo, ukazujući na činjenicu da "zastupnici i ministri, kad sjednu u fotelje, više ne misle o narodu, niti imaju pojma što se u narodu zbiva, nego pažnju usmjeravaju na velika gradska, odnosno regionalna, središta poput Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka ili Pule".E, tu sad slijedi Čačićev preokret. On je, do kraja ožujka sljedeće godine, naumio obići 200-ak gradova i općina od Dunava do Prevlake te sačiniti presjek i pregled problema građana. Nakon toga, kako nam je rekao, slijedi izrada dodatnih projekata - iako je, tvrdi, već 20-ak 'projekata za boljitak' već u nekoj od faza pripreme ili čak realizacije - koje će njegova priželjkivana buduća vlada pokrenuti u prvih sto dana, kada joj, prema pravilima, nitko ništa ne smije zamjerati, dok se prema običaju, ti dani troše na kadroviranje i detektiranje istinskih žarišta.
"Nisam uranio s početkom kampanje; pa na zapadu kampanje počinju čim izbori završe. Zaboga, pa meni je kao pripadniku oporbe, dužnost ovako raditi i nastupati kako bih kasnije znao prepoznati što birači žele", govorio je Čačić za ručkom u vukovarskom restoranu.
Slavonija je, priznaje, dio Hrvatske gdje HNS baš i nema neko definirano biračko tijelo, ali nakon nedavne izjave stranačke predsjednice Vesne Pusić kako su za stanje u Slavoniji odgovorni lokalni političari HNS-a smatra da se otvorio "prostor za njih".
Stoga Čačiću nije bilo teško šarmirati Vukovarke na štandu postavljenom u gradskom središtu, uz zvuke koračnice što ju je za njega - kao iznenađenje, bez prethodnog dogovora sa središnjom strankom - sklepao đakovački ogranak, niti se ustručavao zagaziti u blato i prirodni gnoj obitelji Kosić iz Borova kojima su zbog svinjske kuge pobili sve krmače, pa sad, žale se, "nemaju ništa za kolinje". Čačić je, premda se već smračilo, strpljivo slušao kako su njihove krmače ubijene jer se sumnjalo da su srpske i da su otamo prenijele kugu, a da naknadu nisu dobili jer im svinje nisu bile propisno markirane.
"Ja kad zakoljem i markiram", objašnjavao je djed, glava obitelji i uvjeravao Čačića da su sve svinje imale markice, "ali prasad k'o prasad - pođe u polje i izgubi je".
Kad je napokon stigao do štale sa 30-ak junadi, Čačić je preuzeo riječ: "Vi sigurno nemate kome prodati mlijeko. E, zato smo mi u Varaždinu osmislili 'Milko-program' sakupljanja mlijeka od malih proizvođača koje se samo pasterizira i svježe ide u vrtiće i srednje škole, ostatak dajemo na sterilizaciju i u proizvodnju sira i drugih mliječnih prerađevina…".
Domaćini su ga gledali širom otvorenih usta. Na rastanku mlađi je rekao: "Ajde da se i meni jedanput u životu nešto takvo dogodilo, da uživo vidim nekog političara, a ne da gledam slike na televizoru…".
|
|
Slično je reagirala i mlada djelatnica pekarnice na glavnoj tržnici u Osijeku koja je, nakon što je Čačić od nje kupio kiflu i darovao joj bombone, nazvala mamu ili prijateljicu i, sva usplahirena, verglala u telefon: "Znaš, bio mi je sad predsjednik Hrvatske narodne stranke i liberalnih demokrata, Radimir Čačić i pitao me na koga imam tako lijepe oči".
Pokretanjem personalizirane kampanje, Čačić je, prije svega, nastupio kao showman, "netko poznat" koji kuca na vrata, ulazi u pekare, ruča u menzi trgovačkog lanca, vozi se tramvajem i vlakom, i ostavlja dojam da doista pamti sve što mu tzv. obični ljudi kažu. To što Čačić trenutno radi slobodno se može nazvati "estradizacijom" politike jer među ljudima njegova pojava izaziva reakcije kao da se pojavila kakva rock-zvijezda ili pobjednik super-talent showa.
S druge se, pak, strane čini kao da je tim svojim potezom odlučio baciti Sanaderu rukavicu u lice. Po metodi: ako to nije uspio niski Račan, možda će kršni Čačić?
"Priznajem da nije loša opservacija", odgovorio je Čačić kad sam ga pitala je li to točno, ali je negirao bilo kakvu usporedbu sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Ne znam zašto jer obojica se rano bude, samo što Čačić igra tenis umjesto da s psom trči na Sljeme, obojica spavaju pet do šest sati, obojica će se, ako je potrebno, pojaviti i kod "obespravljenih", bila to srpska štala u Podunavlju ili romska čerga u Kozari boku i, naposljetku, obojica su personalizirali kampanju. Čačić se, ipak, radije uspoređuje sa Sanaderom: "On je još na prošlim parlamentarnim izborima personalizirao kampanju, ali bez pokrića. Nije ga bezveze ugledni Wall Street Journal prozvao kao jednog od najvećih političkih manipulatora današnjice koji je na vlast došao osobnom zaslugom, iako ima najnesposobniju vladu u novijoj povijesti. Njegovi su jedini uspjesi što je završio projekte koje je započela vlada u kojoj sam bio najuspješniji ministar", govori Čačić te na pitanje "zar je autocesta Zagreb - Split njegov najjači adut" odgovara kako nije, ali da je zato - "najjasniji simbol prepoznavanja".
Ljudima je, tvrdi, teško objasniti da se stvari u Hrvatskoj, objektivno, kreću nabolje. Njihov subjektivni dojam prevarenosti, siromaštva, očaja i besperspektivnosti jači je od realnosti. Zato će, uvjeren je, na sljedećim izborima glasati za onoga tko im se učini najčvršćim osloncem.
"Ne mislim da treba radikalno mijenjati politiku Vlade. Naš je definitivni cilj ulazak u europske integracije i prihvaćanje njihovih standarda, ali hitno treba promijeniti subjektivni osjećaj ljudi. Većina birača ima jasan osjećaj za pravdu i normalno je da se osjećaju prevarenima. Promatraju bahatost centralizirane i metropolizirane države i prirodno reagiraju protiv toga", govori Čačić za Magazin, nakon što je tri puta u istome danu kometirao slučaj Branimira Glavaša, državni proračun za sljedeću godinu te opisivao što je sve kao župan postigao u tek nešto više od jedne godine.
Njegov mobilni tim za to vrijeme sjedi u kombiju ili susjednoj krčmi - običaj im je da slikaju vrećicu šećera što je dobiju uz svaku kavu ili čaj koji ispiju čekajući ga - i zbija šale na vlastiti račun. I oni se čude strpljenju koje Čačić pokazuje odgovarajući uvijek isto na uvijek ista pitanja. "Najluđe je to što ga najčešće pitaju kako je smršavio, pa tek onda kako bi riješio nezaposlenost ili neki od lokalnih problema", priča voditeljica Čačićeva mobilnog tima, Sonja König, dok se meni čini da je ipak najluđa činjenica što su građani Hrvatske još uvijek toliko podložni autoritetima da se istinski oduševe kad na ulici, u tramvaju ili dućanu sretnu političara za kojega znaju da vodi kampanju, za kojega znaju da se vodio spor zbog sukoba interesa i za kojeg pretpostavljaju da će ih, u konačnici, prevariti kao i svi dosadašnji koji su im obećavali.
"Nisam se vozio tramvajem 20 godina", priznaje Čačić tijekom vožnje Osijekom. Ljudi ga gledaju ispod oka. Očito je: što je urbanija sredina, ljudi se teže fasciniraju tzv. autoritetima. Prilazi mu tek jedan gospodin starije dobi i moli za fotografiju. Dario Godič, pridruženi član mobilnog tima, kamerom bilježi svaki detalj, pa i taj. Valentina Dominić, mlada fotografkinja HNS-a, rafalno okida fotoaparatom - ne zna se koja će fotografija zatrebati. Tramvajem stižemo do osječkog glavnog željezničkog kolodvora gdje se, prema planu, ukrcavamo u vlak za Bizovac. Tamo Čačić, napokon, nalijeće na "minu". Jedna od putnica, gospođa Jelica, krenula je u frontalni napad: "Što vi mislite da možete učiniti za Slavoniju?! Moj se pokojni muž borio uz rame s Glavašem; da njih nije bilo, danas ne bi bilo ni Osijeka ni Hrvatske…".
Čačić joj strpljivo tumači kako je Glavaš trenutno problem pravosuđa, kako njezin pokojni muž nema veze sa zločinima što ih je on činio ili nije (na kraju, umro je od karcinoma, a ne na bojišnici), te kako su birači sami odgovorni za svoje sudbine.
Gospođa ga promatra skeptično i zbunjeno. Kako je sama odgovorna?
"Tako što sami birate", demagoški pobjeđuje Čačić i nakon trosatnog boravka u Bizovcu pobjedonosno priopćava mobilnom timu da se Jelica učlanila u HNS.
"Sada jest, no da mi je vidjeti njezin izborni listić" - provociram.
"Nema to veze. Ja vjerujem ljudima" - ponovno demagoški nastupa Čačić i sjeda u automobil kojim će do Donjeg Miholjca, na humanitarni koncert i večeru.
Leteći cirkus ga prati u stopu. "Mi ćemo, zacijelo, do kraja kampanje posve poludjeti, ali on neće. On nema živce nego inox-sajle. Uostalom, vidjela si…" - govori Davor Brusović, koordinator mobilnog tima totalno sklon autoironiji i sarkazmu - "da mene netko tri puta u danu pita isto vjerojatno bih odustao, ali on ima tu vrlinu da mu nije mrsko ponoviti jedno te isto i sedam puta ako treba."
Zapravo, cijelim je putem po Slavoniji Radimir Čačić govorio jedno te isto, jedno te isto će ponavljati sve do kraja ožujka, kad završava prvi dio kampanje, nakon čega, kaže, počinje s obraćanjem posebnim skupinama: ženama, umirovljenicima, studentima, invalidima…
Takva kampanja definitivno je novost na našoj političkoj sceni, premda je, recimo, u SAD-u ona uobičajena. Jedina i glavna razlika jest ona kulturološka: dok u Americi agitatori pojedinog kongresmena kucaju na vrata potencijalnim biračima, jer tako nalaže tamošnja kultura, u kojoj je posve normalno da vam na vrata zvone prodavači setova kuhinjskih noževa, vrtnog pribora i sljedbenici raznih sekti, političara ili NGO-a, kod nas je susret s biračima moguć jedino u birtiji ili trgovačkim centrima. Kako god, Čačićeva turneja ne može završiti loše: ili će biti oporbenjak najbolje upoznat sa stvarnim stanjem u državi ili će, u finalu kampanje, javno ukrstiti mačeve s Ivom Sanaderom.
"Na takvo bih sučeljavanje odmah pristao, ali ga se nitko, pa ni Sanader, ne usuđuje upriličiti" - odgovara Čačić u sebi svojstvenoj, pomalo nadutoj, maniri.
"Prvi korakom na početku puta
u smjeru boljeg, u smjeru sutra.
Iz naroda iznikao, u narodu živi:
u gradu, metropoli, na selu, na njivi.
Za mladu Hrvatsku na početku života
- dio je priče njegovog mota.
Za temelj društva - oboteljsku granu
pamtimo program Čačičev u stanu.
Za isti razvoj za sve regije
za cijelu Hrvatsku bez privilegije;
za ravnicu, brda, Jadran nam plavi
jedna zemlja - jedan čovjek pravi.
A već je za Hrvatsku sve od sebe dao
biti ministrom još kako je znao.
Idemo cestama Čačićevog smjera
jer on je čovjek - za premijera.
Pjesma za premijera-U Đakovu su nas dočekali s ovom pjesmom", govori Čačić u Vukovaru pored stranačkog štanda s kojeg trešti tamburica, "stvarno su na neobičan način odlučili pridonijeti kampanji". Tekst je pjesme, naime, ovaj:
|
Željka Matković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....