Prva dojava o pogibelji stigla nakon odlaska kanadera

ZAGREB - Ne znam točno, ali mislim da je bilo oko 12 sati kada se upalilo crveno svjetlo. Ne znam je li dežurni preko razglasa ili zapovjednik smjene Dino Klarić rekao da trebamo ići gasiti požar na Kornate - tim riječi počinje svjedočenje Nenad Alviž, vatrogasac koji je 30. kolovoza bio u dežurnoj smjeni u JVP-u Šibenik.



Slavica: Ne osjećam se krivim



Požar je 30 minuta ranije izbio na Kornatu. Nešto kasnije informaciju da moraju poslati po nekoliko vatrogasaca dobili su DVD Zablaće, DVD Tisno i DVD Vodice, a dogovor je bio da se vatrogasci moraju skupiti do 12.40 u vojarni Bribirski knezovi u Šibeniku, gdje će po njih doći helikopter.



Josip Novak, operativni časnik u operativnom središtu baze Divulje, potvrđuje kako mu je oko 13 sati javljeno da jedan helikopter treba poslati iz Šibenika na Kornate.



U vojarni se okupilo 25 vatrogasaca, no nakon ukrcavanja prema zapovijedi vođe operacije Dina Klarića dva vatrogasca napuštaju helikopter zbog preopterećenosti. Nakon što su oni otišli, Siniša Salamun, zapovjednik DVD-a Tisno, odlazi na Murter s cisternom kako bi napunili krušku za helikopter. Dežurni u JVP-u Šibenik rekao mu je da će iz Šibenika biti poslano još nekoliko kruški kako bi ih se moglo napuniti. U 13 sati i jednu minutu Dinko Stančić, otac danas pokojnog Marka Stančića, prima SMS poruku da je u helikopteru i da je sve super.



Nakon toga zove sina, koji prvi put leti helikopterom i kaže mu da je panorama prekrasna. Prema svjedočenju vatrogasnog tehničara Mate Bačića, helikopter H-202 je u kornatsku uvalu Kravljačica sletio u 13 sati i 22 minute. Dino Klarić naređuje da se iskrca pet vatrogasaca iz JVP-a Šibenik i jedan iz DVD-a Zablaće. Iskrcavaju opremu i počinju gasiti požar koji je izuzetno jak. Oko 14 sati Dino Klarić zove Bačića da ga pita što se događa te da voditelju grupe Josipu Zoričiću kaže da oni idu dalje i da ga nazovu ako što treba, što Zoričić u svom iskazu potvrđuje. To je njihova posljednja komunikacija s Klarićem.



Drugu skupinu od 17 vatrogasaca na čelu sa zapovjednikom, pokojnim Dinom Klarićem, helikopter je nakon 10-minutnog razgledavanja požarišta iz zraka iskrcao u drugoj uvali, otprilike 500 metara od mora. Helikopter je zatim otišao po krušku s vodom u Tisno, a nakon povratka na Kornat pilot je sa zapovjednikom Klarićem dogovorio da krušku spusti ispred čela požara pa da onda dođe po njih.



Zbog teškog terena posada helikoptera odabrala je po vlastitoj procjeni najbolje mjesto za iskrcaj, a to je bilo na zaravni, 200-tinjak metara od Velog vrha. Pri slijetanju radi spuštanja kruške probušila se lijeva guma na helikopteru, što posada u tom trenutku nije primijetila, nego se vratila po Klarića i njegovu skupinu. Ukrcavajući vatrogasce, mehaničar Ivica Škrlec primijetio je probušenu gumu. Uzletjeli su i zaputili se prema kruški, a ostavili su Josipa Klarića, koji je na vrhu brda tražio bolji signal za vezu, te trojicu vatrogasaca iz Zablaća koji su tražili izgubljeni mobitel i radiostanicu.



 

Nakon tragedije na Kornatima mnogobrojna su bila špekuliranja oko helikoptera H202 koji je kasnije unesrećene vatrogasce prebacio na Kornate. Svjedoci - piloti, tehničari, kopiloti koji su helikopter nakon povratka s Kornata pregledali i kasnije ponovno letjeli - posvjedočili su da na helikopteru, osim kvara na ventilu lijeve gume, drugih kvarova nije bilo. Dapače, nakon zamjene gume tim su helikopterom kasnije prebacivani ozlijeđeni s Kornata u Zadar.  



U "Tijeku intervencija" Operativnog središta Divulje zapisano je da su dežurni operateri od službe 112 u 20.5, kao i od člana GSS-a Siniše Premužića u 21.05 dobili informacije o "prebacivanju tri smrtno stradala vatrogasca u Zemunik". Operateri su na sudu naveli kako su možda sami zaključili da je riječ o Zemuniku, ali su definitivno potvrdili informaciju o "zbrinjavanju helikopterom tri mrtva tijela". No član GSS-a Siniša Premužić kaže nam kako on sigurno nije spominjao prebacivanje mrtvih. 

 
Kvar na helikopteru

Micanje tijela



Zbog nagiba terena kod kruške i probušene gume slijetanje nije bilo moguće, a većina vatrogasaca, osim Dina Klarića i još dvojice, nije bila obučena za desantiranje, odnosno spuštanje iz helikoptera uz pomoć tzv. brzog užeta. Krenuli su tražiti pogodno mjesto za spuštanje, te su na kraju u dogovoru sa zapovjednikom pronašli poziciju za iskrcavanje udaljenu oko dva kilometra od čela požara. Oko 14.20 sati helikopter je krenuo prema Divuljama radi promjene gume i punjenja goriva.



Josip Klarić i trojica vatrogasaca iz Zablaća nisu uspjeli stupiti u vezu sa zapovjednikom pa su se uputili prema uvali Šipnat.



U 14.40 sati u gašenje požara na Kornatu uključio se i kanader. Pilot Stjepan Lešković bio je na vezi s vođom prve skupine i pomagao je pri gašenju tog dijela Kornata. Nakon 13 bacanja, pilot kanadera preko pilota putničkog zrakoplova Croatia Airlinesa oko 15.20 sati dobiva poruku da se uputi na požarište u zaleđu Vodica. Unatoč izraženom neslaganju, pilot kanadera izvršava zapovijed i tijekom leta prema Vodicama izvještava županijskog vatrogasnog zapovjednika Dražena Slavicu da "Kornat nestaje, da je katastrofa", a Slavica mu govori da su kod Vodica ugrožene kuće.



Pokojni Dino Klarić prije odlaska kanadera iz operativnog dežurstva JVP-a Šibenik dobiva obavijest o njegovu premještanju s Kornata. To je posljednji kontakt dežurnog Zorana Blačića s Klarićem.



Samo nekoliko minuta nakon odlaska kanadera, oko 15.25 sati, primljena je prva informacija o tragediji koja će se dogoditi. Mirka Juričeva Mikulina, koji je gasio požar kod Vodica, mobitelom naziva sin Ante i uspijeva mu reći: "Tata, svi ćemo izgorjeti". Veza potom puca. Otac panično naziva JVP Šibenik i kontaktira nadređene zapovjednike, ali zbog loših veza nitko ne uspijeva doznati što se zapravo događa na Kornatu.



Tek oko 16.20 sati centrala dobiva prvu informaciju o stradavanju. Tada su Josip Klarić i trojica vatrogasaca iz Zablaća, popevši se iz uvale Šipnat na brdo, preko veze čuli pozive u pomoć pokojnog Marinka Kneževića Ofija. "Vatra nas je pregazila, ima dvojica mrtvih, dosta ozlijeđenih, hitno zovite helikopter...", čuli su preko kanala 1, a zatim alarmirali središnjicu u Šibeniku.



Od Kneževića su pokušali doznati njihovu poziciju, ali su veze bile loše. Tako su Klarić i ostala trojica gotovo sat vremena tražili stradale kolege. Kada su ih poslije 17 sati (Klarić se javio centrali u 17.20) pronašli, dočekao ih je užasan prizor, jauci, zapomaganja, traženje vode. Pronašli su ukupno pet mrtvih i sedam ozlijeđenih. Josip Klarić među zadnjima je pronašao svog mrtvog sina Dina. Klarić je dečke iz Zablaća poslao po vodu u uvalu, a on je i dalje pokušavao pomoći unesrećenima dok je čekao pomoć.



Mile Perkov, vatrogasni tehničar iz JVP-a Šibenik, svjedoči da ga je oko 15 sati i 15 minuta pozvao dežurni Blačić da sam dođe u JVP. Tamo je zatekao svoje kolege iz četvrte smjene. Blačić, pokraj kojega stoji i Slavica, govori im da idu na Kornate gasiti požar. No, više od toga im nitko ne govori. Prikupljaju opremu, ali će do odlaska u vojarnu i ulaska u helikopter proteći oko tri sata. Iako Slavica skuplja vatrogasce u Šibeniku oko 15 sati, glavnom vatrogasnom zapovjedniku o čudnim događajima na Kornatima javlja tek oko 16 sati i 30 minuta.



Jurin svjedoči da je u tim trenucima sa zamjenikom Tomislavom Vukom na Hvaru, gdje je dan prije izbio veliki požar. Slavica javlja Vuki da se na Kornatima "nešto dogodilo", ali ništa konkretno. Tek pola sata kasnije, oko 17 sati, Jurin i Vuko od Slavice dobivaju informaciju da na Kornatima ima ozlijeđenih. Tada Vuko traži od vojske da uputi sve raspoložive letjelice na Kornate. Natporučnik  Rajko Rafael Boban od generala Josipa Stojkovića dobiva naredbu da s tehničarom ode na Kornate jer su ljudi u okruženju.



Podiže helikopter Bell i kreće iz Divulja. U trenutku kad je iznad Šibenika, u slušalicama čuje naredbu posadi helikoptera Mi8 da krenu prema Lošinju po vojnike vatrogasce. Riječ je o istoj posadi koja je prebacila vatrogasce na Kornat, ali drugim helikopterom, na "izvlačenje vatrogasaca". Nisu znali, tvrde svi suglasno, što se dogodilo. Kada su kratko nakon 17 sati stigli do Kornata, na zemlji su ugledali unesrećene vatrogasce, od 500 do 700 metara od mjesta gdje su ih ostavili. Šest vatrogasaca je ležalo i sjedilo, a jedan je stajao i mahao.



Opet se nisu mogli spustiti u njihovoj blizini te su mislili da će otići po ekipu GSS-a u Zemunik. No, tada su dobili zapovijed da krenu prema Lošinju po vojne vatrogasce. Dvadeset pet vojnika  dovedeno je u uvalu Kravljačica gdje su gasili požar. Oko 17.45 sati Bell je dva puta nadletio područje na kojem su bili unesrećeni. Vidio je da su svi ležali, osim jednog koji mu je mahao. Zbog lošeg vremena slabo je vidio, ali je u zračnu luku Zemunik javio da će za izvlačenje trebati jedan helikopter sa sajlom jer neće moći sletjeti.



Dogovoreno je da se Bell podigne malo više kako bi bio orijentir helikopteru Mi8 koji dolazi iz Splita. To je helikopter oznake H-202, kojemu je zamijenjena probušena guma. Pilot helikoptera je Boženko Poljak. On je u 17 sati i 5 minuta dobio naredbu da krene iz Divulja u spašavanje vatrogasaca na Kornat. Polijeću 20 minuta kasnije i na Firulama kupe članove Gorske službe spašavanja. Među njima je i Stipe Božić. Poljak naglašava da je vrijeme jako loše i da je slijetanje nemoguće.



Kopilotkinja tog helikoptera, Antonela Marinov, tvrdi da su na Kornate stigli između 18 i 18.15 sati. Na mjestu nesreće nije bilo ni vatre ni dima, a pilot je vatru vidio oko 2 kilometra od unesrećenih. Iznad mjesta nesreće puhao je jak vjetar brzine oko 60 kilometara na sat, a turbulencije su helikopter "bacale" i do 20 posto u stranu te je kod izvlačenja tijela postojala opasnost da letjelica repnim rotorom udari u stijenu. Ozlijeđene je sajlom izvlačio Stipe Božić. Poljak misli da su prilikom prvog izvlačenja izvučena 3 ili 4 ozlijeđena koji su prebačeni u uvalu Šipnat, gdje su prebačeni na policijski gliser.



Tijekom prvog izvlačenja kopilotkinja je tražila dolazak još jednog helikoptera koji je uskoro stigao s oznakom H-204. U drugom izvlačenju prebacili su jednog ozlijeđenog, a u trećem dvojicu. Nakon toga je Božić rekao da živih više nema. Tomislav Banovac, šef smjene u policijskoj postaji Pomorske policije u Šibeniku, oko 19 sati i 50 minuta putem specijalnog telefona čuo se s posadom broda Brzi i rečeno mu je da prevoze četiri ozlijeđena u Sukošan gdje ih čeka Hitna pomoć. Helikopter H-202 jednog je unesrećenog prebacio u Zemunik. Iza njega je u Zemunik stigao i helikopter H-204 u kojem su bili Stipe Božić i tri vatrogasca.



  

U javnosti se često provlačilo pitanje uloge vojske na Kornatu i po čijoj su odluci vojnici tamo upućeni. U poslijepodnevnim satima zapovjednik Dražen Slavica naredio je angažiranje i vojne snage. Helikopter koji je preusmjeren na Lošinj prebacio je na Kornat 25 vojnih vatrogasaca. Vojnici su imali vatrogasne uniforme i nisu imali puno iskustva u gašenju. Nakon noćnog sastanka u Zemuniku, na Kornat je stiglo 100-tinjak pripadnika Bojne za specijalna djelovanja koji su tražili moguće druge žrtve. 



Dana 31. kolovoza pola sata nakon ponoći na aerodromu Zemunik sastanak su održali ministar obrane Rončević, načelnik Glavnog stožera Lucić, ravnatelj policije Benko i glavni vatrogasni zapovjednik Jurin. Sve je trajalo dva i pol sata, a Jurin svjedoči da je dogovoreno slanje 120 vojnika na Kornat radi pretraživanja terena. Ne sjeća se tko je to predložio.

Ul oga vojske

Noćni sastanak



Dok traje helikoptersko izvlačenje ozlijeđenih, iz Šibenika dolazi između 6 i 10 vatrogasaca koje je prikupio zapovjednik Slavica. Slavica ne odlazi jer se helikopter ne vraća u Šibenik. Dvadeset pet minuta poslije slijeću u uvalu Šipnat gdje nailaze na dva teško ozlijeđena vatrogasca. Jedan od njih je Tomislav Crvelin. Obojica su helikopterom prebačena u Zadar.



Oko 23 sata dolazi informacija da nedostaje jedan vatrogasac. Svjedok Marijan Srdarev oko ponoći odlazi s još trojicom u potragu. Oko 2 sata ujutro pronalaze pet mrtvih vatrogasaca, među kojima i Dinka Klarića. Nakon toga dolazi pomorska i interventna policija te ubrzo pronalaze i šestog mrtvog. Između 4 i 5 sati ujutro u uvalu dolazi prva skupina od 50 vojnika.



To se poklapa sa svjedočenjem Jurina koji je tvrdio da je sastanak u Zemuniku trajao od pola jedan do 3 sata ujutro i na kojem je dogovoreno da se na Kornate pošalje vojska zbog potrage za mogućim stradalim civilima i turistima. Ujutro na otok dolaze ministar Rončević, ravnatelj Benko i načelnik Stožera, a u uvalu Šipnat došao je i zapovjednik Slavica. Svjedok Željko Lučev tvrdi da je svih šest tijela bilo na istome mjestu kao i kad su ih pronašli, jedino što su bila pokrivena. Svi svjedoci tvrde da tijekom noći nisu čuli helikoptere kako lete.





- U uzorcima zemlje ispod stradalih vatrogasaca, kao i na pojedinim dijelovima njihove opreme, pronađeni su tragovi benzina. Vještaci su u preliminarnom nalazu zaključili da se radi o maloj prisutnosti benzina koja očito potječe iz metalnog kanistra u kojemu su vatrogasci nosili gorivo za pumpe. Objašnjeno je da je cijelo područje  očito "kontaminirano" prisutnošću spasitelja i drugih osoba koje su hodajući uokolo raznijele tragove benzina.



- Prema službenim izvješćima, tijela poginulih vatrogasaca nisu micana, dok je u operativnom centru Divulje zabilježeno da su tri mrtva tijela prebačena helikopterom u Zemunik. Je li se radilo o pogrešno shvaćenim informacijama, tek će se razjasniti.



- Josip Klarić i ostala trojica koji su pronašli unesrećene kažu da ih nisu ni pitali što se dogodilo. Član GSS-a Mladen Mužinić, koji se prvi spustio, spomenuo je kako mu je šokirani Josip Klarić rekao da su vatrogasci išli marendati i da ih je vatra iznenadila.

S porni iskazi





Uzrok tragedije eruptivni požar



Analitičari su koristili zabilješku razgovora s jedinim preživjelim



Preliminarnim vejštačenjem stručnjaci MUP-ova Centra za kriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić" zaključili su da je tragediju prouzročio tzv. eruptivni požar. Pritom su, kako proizlazi iz njihove analize, koristili i službenu zabilješku o razgovoru s jedinim preživjelim vatrogascem Franom Lučićem.



"U kotlini je vegetacija bila znatno bujnija od one na ostatku opožarenog dijela otoka tako da je došlo do oslobađanja veće količine toplinske energije koja je stvorila oblak vrućeg dima i zraka. Zbog toga dolazi do naglog pada tlaka iznad zapaljenog bilja u kotlini. Pad tlaka stvara razliku tlaka između zraka na dnu kotline i iznad mjesta izgaranja biljne mase u kotlini, što uz jak jugoistočni vjetar dodatno ubrzava strujanje vrućih dimnih plinova prema vatrogascima. Ubrzanju požarne fronte dodatno doprinosi i učinak dimnjaka kao i povećanje brzine vjetra s porastom nadmorske visine.



Vrući dimni plinovi i zrak, a ubrzo zatim i požarna fronta prelaze preko vatrogasaca", stoji u nalazu, pri čemu je istaknuta izjava Frane Lučića da je čuo "huk koji je prešao preko njih velikom brzinom". Vještaci, naime, na temelju te izjave izvode zaključak da je brzina plamene fronte u kotlini, koja je nadjačala zvuk juga brzine osam metara u sekundi, morala biti čak oko 20 metara u sekundi. 

Nal az vještaka





Krešimir Žabec;Željko Petrušić
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. prosinac 2025 03:07