Queer festival: Preko granica društvenih normi

Na početku svakog izdanja festivala Queer Zagreb potrebno je bistriti ključne pojmove: queer ne podrazumijeva isključivo seksualne manjine, nego obuhvaća sve što je odmaknuto od norme, svaku vidljivu drugačijost u društvu.



- Pojam queera mijenjao se od početka festivala koji ga je tijekom četiri godine postavio u širu, nerijetko i pomodnu uporabu. Queer obuhvaća sve zanemarane skupine i pojedince u društvu: od različitih seksualnih opredjeljenja do etničkih manjina i samohranih roditelja - tumači programski voditelj festivala Zvonimir Dobrović.



Queer Zagreb polako normira stvari, pomiče granice heteronormativnosti, uvjeren je Dobrović iako je i ovo, četvro izdanje festivala daleko od financijskog prosjeka domaće festivalske kulture.



- Queer Zagreb je off-festival, on je queer na festivalskoj slici grada. Naš program tek 30 % financira Grad i Ministarstvo kulture, dok ostalih 70 % sredstava crpimo iz Norveške, Nizozemske, Švedske i donacija ostalih zemalja zapadne Europe. Ne vidim zašto bi švedska vlada danas plaćala festival u Zagrebu, ali tako očito mora biti. Pozicija margine Queera je, s druge strane, najplodonosnija jer dopušta slobodu na pogrešku - objašnjava Dobrović. Tema ovogodišnjeg festivala propituje odnos privatnog u javnom prostoru kroz prizmu queera.



- Zanimao nas je način na koji privatnost iz privilegije postaje obavezna. Potaknuti javnom iritacijom zagrebačkog Gay Pridea shvatili smo da histeriju oko te povorke, koja inače najviše podsjeća na pogreb, potiče činjenica njezine javne pojave, drskosti izlaska iz nijeme privatnosti - kaže Dobrović.



Programsku kičmu festivala čini kazališni mainstream, odnosno predstave koje do sada nisu gostovale na programima queera u svijetu.



- Stavljajući predstave koje bi mirne duše mogle biti dijelom repertoara nacionalnog kazališta u kontekst queera, dajemo im drugačiju perspektivu - opisuje Dobrović tematski ključ napominjući da okosnicu selekcije čine tri velika gostovanja: Raimunda Hoghea, Marka Tompkinsa i skupine Earthfall.



Queer okuplja umjetnike iz Japana, SAD-a, Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Hrvatske i donosi izuzetno jaku postavu umjetničkih osobnosti čiji postupci ili "poetike" tijesno graniče s aktivizmom i političkom provokacijom.



Queer se ove godine bavi i pornografijom, odnosno tematizacijom pornografije kao javnog problema. Drugim riječima, neće biti eksplicitne pornografije zbog koje bi se mogla dići temperatura kulturnoj vlasti, ali će biti itekako intrigantnih pitanja koja će postaviti intimistički performans japanskog umjetnika Tadasua Takaminea.



- Kontroverznog i vrlo cijenjenog japanskog perfomera Takaminea ostali festivali uporno ignoriraju jer otvara vrlo bolna javna mjesta poput (a)seksualnosti osoba s invaliditetom - kaže Dobrović. Takamine u svom radu "Kimura-san" koristi video na kojemu se vidi lice čovjeka koji doživljava orgazam. Lice ne pripada "običnom" čovjeku, nego nepokretnom gospodinu Kimuri, žrtvi medicinskog skandala i trovanja arsenom u Japanu kojega je Takamine godinama njegovao, a onda i počeo zadovoljavati njegove seksualne potrebe.

Tema pornokulture



- Takamine i Kimura ne smatraju se homoseksualcima, pa je Queeru zanimljivo vidjeti kako oni doživljavaju odnos karitativne njege i seksualnosti - objašnjava Dobrović.



Temom pornokulture bavi se i hrvatski modni dizajner Sivijo Vujčić koji zatvara festival u subotu performansom "Izloženost virusu i modi" u kojemu nastupaju i pornoglumci iz Berlina, a gdje Vujčić parodijski koristi AIDS kao vizualni "uzorak" bolesti.

Tompkinsa  'Song and Dance'

 

nastupaju i pornoglumci iz Berlina, i to u performansu modnog dizajnera Silvija Vujčića 'Izloženost virusu i modi'

Prizor iz predstave Marka

Na zatvaranju festivala, u subotu,

Tri najveće atrakcije festivala

1. Raimund Hoghe : 'Swan Lake' 25.4. Tvornica, 20 sati Njemački koreograf Hoghe, poznat je kao dugogodišnji dramaturg slavne koerografkinje Pine Baush. U svojoj verziji  Labuđeg jezera Hoghe, invalid zbog deformacije leđa, izlaže svoje 'deformirano' suprostavljajući ga lijepim tijelima ostalih plesača u ansamblu. Hoghe do boli izvija svoje tijelo, pokazujući različite aspekte ljepote tijela.

2. Mark Tompkins: 'Song and Dance' 27. 4. Hrvatski Sokol, 20 sati Američki koreograf koji već 20 godina radi u Francuskoj ovom se predstvom bavi percepcijom tijela kao maske. Koristeći glazbu kojoj se privatno najviše veseli, Tompkins radi dojmljivu sliku predstave koja podsjeća na radove Jeromea Bela.

3. 'Earthfall': 'At Swin Two Boys' 28. 4. Hrvatski Sokol, 20 sati Velška grupa gostuje s jednom od svojih najdojmljivijih predstava koja se odigrava u niskopodnom bazenu na pozornici. Temeljena na romanu Jamiea O'Neilla, predstava govori o dvojici dječaka iz Irske koji usred Uskršnjeg ustanka u Irskoj početkom prošloga stoljeća bježe na plivanje tražeći vlastiti mir i nježnost.

Branimira Lazarin