Već je četrdesetak godina prošlo od mitske, kultne knjige “The Joy of Sex”, doktora Alexa Comforta, koji je nakon svog bestselera prozvan jednostavno - doktor seks. Objavljivanje “Radosti seksa” bilo je poput eksplozije, jer nije to bila knjiga za dokono čitanje, već literatura koja bi svakog, pa i najstidljivijeg čitatelja, trebala pretvoriti u razigranu seksualnu životinju. Na to su poticali već i slobodni crteži na kojima se prilično dlakav (danas bismo takvu spodobu prozvali “vukodlakom”) muškarac i njegova partnerica upuštaju u dotad neviđene seksualne kombinacije. Kao što vidimo u “Kralju pornića”, filmu koji opisuje to vrijeme, tada su i pornofilmovi bili pomalo stidljivi (dok su danas od pustih krupnih kadrova postali seksi otprilike koliko i mužnja krave).
Ukratko, “Radosti seksa” prodane su u dvanaest milijuna primjeraka, po tržišnom uspjehu eventualno se mogu mjeriti s Biblijom i Agathom Christie (dobro, i “Demokracija u Americi” Alexisa de Tocquillea prodana je u nevjerojatno velikom broju). Riječima samog autora, inače liječnika školovanog na Cambridgeu, u toj knjizi s podnaslovom “Gurmanski vodič kroz čin vođenja ljubavi” unutra se nudio “cjelokupni heteroseksualni repertoar”. Bio je to britanski odgovor na slične japanske knjige, pisane, doduše, koje tisućljeće ranije, gdje se, uz pomoć riječi i slika zorno prikazivalo što sve partneri mogu činiti u krevetu.
Gurmanski vodič
Samo, duhovitost doktora Comforta nije se mogla sresti u smrtno ozbiljnom Japanu. Model njegovoj knjizi bila je podjednako mitska kuharica iz tog doba “Joy of Cooking”, a ljubavni su sljedovi raspoređeni poput kulinarskih: pa tako imamo “predjela”, “glavna jela”, “deserte”, kao i “sosove i dodatke”. U tom gurmanskom vodiču za tjelesnu ljubav nailazimo na mnoštvo francuskih riječi, u kojima se položaji zovu “frontalni, naopaki, negresse, florentine, kao ptičice, itd.”, a stilovi “kineski, japanski, indijski, turski”, dodaci mogu biti “bečke oštrige (!), led, maske, ogledala, vrpce, vibratori, stolice za ljuljanje”, a mjesta “auti, motori, avioni, konjska leđa…”
No, dok nikoga nije sram kuhati prema kulinarskim receptima, pitanje je, naravno, jesu li se ljudi usuđivali voditi ljubav prema Comfortovim receptima? Knjiga je izišla u sretno vrijeme, upravo onda kada se stidljivost lagano povlačila pred seksualnom revolucijom, koja je potresla svijet i više od francuske. Prije ove knjige, “doktor seks” napisao je više romana, novela, zbirki poezije, a na neku njegovu političku utopiju, kritiku mu je, ne baš blagonaklonu, napisao sam George Orwell. I premda će se Comforta prije svega pamtiti prema njegovoj knjizi o seksu, vrijedi napomenuti da je ovaj liječnik, pisac, pjesnik, za života stekao više doktorata, među ostalim i iz biokemije. Na početku knjige “The Joy of Sex”, Comfort je izmislio cijeli mit, znajući koliko to treba publici. Naime, napisao je da je cijela knjiga nastala iz rukopisa nekog anonimnog i naprednog seksualnog para, koji ga je jednog dana posjetio u ordinaciji. “Sve što sam napravio, svodi se na to da sam samo neka poglavlja proširio”, skromno je zapisao autor.
Dlakavi ljubavnici
“Smisao za humor i lepršavi pristup seksu ostavio sam upravo onakvima kakvi su u rukopisu tog para”, kaže Comfort, premda su i smisao za humor i lepršavi pristup - njegovi. On je napisao svaku riječ u “Radostima seksa”, premda se potpisao samo kao urednik. Kasnije će se pravdati da je to bilo neizbježno, jer u tadašnjoj je Engleskoj bilo nepojmljivo da liječnik napiše hit-knjigu. No, tim je postupkom pokušao zaštititi svoju suprugu, Ruth Harris, s kojom je bio u braku trideset godina, a više od deset godina spavao je s njezinom najboljom prijateljicom, Jane Henderson. (Obje je žene upoznao na Cambridgeu). Comfort i Hendersonova snimili su desetke polarodia sa svojim erotskim eksperimentima, koje su ponudili izdavaču Mitchellu Beazleyju, zajedno s rukopisom koji se prvotno zvao “Kako se dobro seksati”. Ilustratori Charles Raymond i Christopher Fross pretvorili su te fotografije u crteže olovkom, ali tako da osobe sa slika nimalo ne sliče Comfortu i njegovoj ljubavnici.
Oni koji su vidjeli te ilustracije teško će ih zaboraviti. Žena je ljupka, ali njezin je prijatelj zaista dlakav. Duge je kose, još dulje brade i kao da je pomalo prljav. Nije lako gledati ljepoticu koju objahuje zvijer, a ni tekst u nekim situacijama ne pomaže. Pa tako Comfort kaže: “djevojke, osobito neke njihove dijelove, u nekim fazama seksa više ne doživljamo kao nešto ljudsko”. U “The Joy of Sex” muškarac je muškarac, a žene su djevojke, dok su njihove vagine“… pomalo zastrašujuće: to izgleda kao rana od kastriranja koja redovito krvari, njezin je zadatak da guta penis, obrađuje ga, a možda i grize…” Comfort smatra da su posljedice strahova od vagine (freudovske “vagine dentate”) razni obrati u životu, pa i homoseksualizam.
Penis, s druge strane, veće je simboličke vrijednosti nego bilo koji drugi organ. O penisu u knjizi piše imaginarna žena tog naprednog para: “Od veličine je mnogo važnija osobnost, nepredviđeni pokreti i raspoloženja koja nas uzbuđuju”. Nakon objavljivanja nije se podigla neka feministička bura, valjda zato što su 1972. feministkinje imale i drugih problema. Ipak, pojavila se i feministička alternativa Comfortovoj knjizi, po imenu “Our Bodies, Ourselves” (Naša tijela, mi). U njoj je mnogo sličnog sadržaja, ali pisana je drukčijim tonom. U obje piše da seks mora pružiti zadovoljstvo i jednom i drugom partneru, da o njemu treba razgovarati, te da je seks važno, ali neutralno iskustvo, poput prehrane, te ga se time rješava prokreativne funkcije. “Our Bodies, Ourselves” nudi i poglavlja o zdravlju, prehrani, samoobrani, trudnoći i o lezbijstvu.
Kod Comforta je lezbijstvo samo izazovan crtež dviju golih dama. Ipak, “Our Bodies, Ourselves” nije ni u naznakama tako sočno napisana knjiga poput Comfortove. Razlika je kao između veganske kuharice i kuharice o tajnama francuskog kulinarstva. Ni jedna knjiga o seksu, a bilo ih je pravo more, nije nikada dosegnula slavu i nakladu Comfortove. Možda zato što je “The Joy of Sex” izmijenila odnos prema spolnosti cijele jedne generacije. Premda je Comfort sam još priredio i nadopunio više izdanja svoje knjige, ovih dana izlazi najnovija verzija “Radosti seksa”, koju je uredila britanska psihologinja i bračna terapeautkinja Susan Quillian, te prilagodila modernoj, postfeminističkoj eri. Iz knjige su nestale neke Comfortove provokacije, poput “nemojte da vas siluju ako baš nećete”, ili “molim vas, zaboravite na dezodoran”, a brijanje pazuha više nije “nedopustivi vandalizam”.
Umjesto zezancije o “jednonogim damama”, Quillian piše o seksu ljudi “s urođenim ograničenjima”, odnos prema homoseksualizmu sasvim je drukčiji od Comfortova, koji piše “ne eksperimentirajte previše s dečkima, jer ćete postati gay”. Muškarčeva rutavost je uklonjena, žena više nije mnogo atraktivnija od svog partnera. Ali, ti ljudi više nisu u seksualnoj ekstazi. Podsjećaju na osobe s neke reklame za Viagru. Sada, kada je Comfortov drski stil pometen, te kad su nestale lascivne slike, knjiga kao da je odjednom izgubila na težini. Primjerice, analni seks je u novoj knjizi proglašen “posljednjim tabuom”, dok ga Comfort još prije četrdeset godina zove “zgodnom igrom”, a pojavljuje se i u Kamasutri (u trećem stoljeću), kao i u kineskom “Ru Pu Tuanu” iz doba Ming (14. - 17. st.). Malo nakon prvog izdanja “Radosti seksa”, Comfort i njegova supruga su se razveli, jer nesreća zbog njegove nevjere kao da je bila pojačana uspjehom “doktora seksa”. Nekoliko mjeseci kasnije Comfort se oženio svojom ljubavnicom Jane i par se preselio u Santa Barbaru, gdje je doktor predavao u Centru za studije demokratskih institucija, što god to značilo.
Jane se umorila
U međuvremenu, družili su se s utopijskom svingerima iz Topanga kanjona, gdje su povremeno boravili mnogi slavni, do danas zaboravljeni tipovi. Alex Comfort u toj je zajednici često viđen gol, s cigarom, ozbiljnog izgleda lepidopterologa koji proučava svoju omiljenu vrstu. Ali, Jane se s vremenom umorila od svog Tarzana, otvorenog braka i grupnog seksa. Par se na njezin nagovor 1985. vratio u Englesku, gdje su proveli ostatak života. Alex Comfort umro je 2000. godine, a brigu o budućnosti knjige preuzeo je njegov sin iz prvog braka, Nicholas Comfort. Pitanje je samo što bi stari Comfort rekao na novo, puritansko izdanje, s podnaslovom “romantični ljubavnik”? Jer, koliko znamo, romansa ga baš i nije pretjerano zanimala.
Milana Vuković Runjić
Ukratko, “Radosti seksa” prodane su u dvanaest milijuna primjeraka, po tržišnom uspjehu eventualno se mogu mjeriti s Biblijom i Agathom Christie (dobro, i “Demokracija u Americi” Alexisa de Tocquillea prodana je u nevjerojatno velikom broju). Riječima samog autora, inače liječnika školovanog na Cambridgeu, u toj knjizi s podnaslovom “Gurmanski vodič kroz čin vođenja ljubavi” unutra se nudio “cjelokupni heteroseksualni repertoar”. Bio je to britanski odgovor na slične japanske knjige, pisane, doduše, koje tisućljeće ranije, gdje se, uz pomoć riječi i slika zorno prikazivalo što sve partneri mogu činiti u krevetu.
Gurmanski vodič
Samo, duhovitost doktora Comforta nije se mogla sresti u smrtno ozbiljnom Japanu. Model njegovoj knjizi bila je podjednako mitska kuharica iz tog doba “Joy of Cooking”, a ljubavni su sljedovi raspoređeni poput kulinarskih: pa tako imamo “predjela”, “glavna jela”, “deserte”, kao i “sosove i dodatke”. U tom gurmanskom vodiču za tjelesnu ljubav nailazimo na mnoštvo francuskih riječi, u kojima se položaji zovu “frontalni, naopaki, negresse, florentine, kao ptičice, itd.”, a stilovi “kineski, japanski, indijski, turski”, dodaci mogu biti “bečke oštrige (!), led, maske, ogledala, vrpce, vibratori, stolice za ljuljanje”, a mjesta “auti, motori, avioni, konjska leđa…”
No, dok nikoga nije sram kuhati prema kulinarskim receptima, pitanje je, naravno, jesu li se ljudi usuđivali voditi ljubav prema Comfortovim receptima? Knjiga je izišla u sretno vrijeme, upravo onda kada se stidljivost lagano povlačila pred seksualnom revolucijom, koja je potresla svijet i više od francuske. Prije ove knjige, “doktor seks” napisao je više romana, novela, zbirki poezije, a na neku njegovu političku utopiju, kritiku mu je, ne baš blagonaklonu, napisao sam George Orwell. I premda će se Comforta prije svega pamtiti prema njegovoj knjizi o seksu, vrijedi napomenuti da je ovaj liječnik, pisac, pjesnik, za života stekao više doktorata, među ostalim i iz biokemije. Na početku knjige “The Joy of Sex”, Comfort je izmislio cijeli mit, znajući koliko to treba publici. Naime, napisao je da je cijela knjiga nastala iz rukopisa nekog anonimnog i naprednog seksualnog para, koji ga je jednog dana posjetio u ordinaciji. “Sve što sam napravio, svodi se na to da sam samo neka poglavlja proširio”, skromno je zapisao autor.
Dlakavi ljubavnici
“Smisao za humor i lepršavi pristup seksu ostavio sam upravo onakvima kakvi su u rukopisu tog para”, kaže Comfort, premda su i smisao za humor i lepršavi pristup - njegovi. On je napisao svaku riječ u “Radostima seksa”, premda se potpisao samo kao urednik. Kasnije će se pravdati da je to bilo neizbježno, jer u tadašnjoj je Engleskoj bilo nepojmljivo da liječnik napiše hit-knjigu. No, tim je postupkom pokušao zaštititi svoju suprugu, Ruth Harris, s kojom je bio u braku trideset godina, a više od deset godina spavao je s njezinom najboljom prijateljicom, Jane Henderson. (Obje je žene upoznao na Cambridgeu). Comfort i Hendersonova snimili su desetke polarodia sa svojim erotskim eksperimentima, koje su ponudili izdavaču Mitchellu Beazleyju, zajedno s rukopisom koji se prvotno zvao “Kako se dobro seksati”. Ilustratori Charles Raymond i Christopher Fross pretvorili su te fotografije u crteže olovkom, ali tako da osobe sa slika nimalo ne sliče Comfortu i njegovoj ljubavnici.
Oni koji su vidjeli te ilustracije teško će ih zaboraviti. Žena je ljupka, ali njezin je prijatelj zaista dlakav. Duge je kose, još dulje brade i kao da je pomalo prljav. Nije lako gledati ljepoticu koju objahuje zvijer, a ni tekst u nekim situacijama ne pomaže. Pa tako Comfort kaže: “djevojke, osobito neke njihove dijelove, u nekim fazama seksa više ne doživljamo kao nešto ljudsko”. U “The Joy of Sex” muškarac je muškarac, a žene su djevojke, dok su njihove vagine“… pomalo zastrašujuće: to izgleda kao rana od kastriranja koja redovito krvari, njezin je zadatak da guta penis, obrađuje ga, a možda i grize…” Comfort smatra da su posljedice strahova od vagine (freudovske “vagine dentate”) razni obrati u životu, pa i homoseksualizam.
Penis, s druge strane, veće je simboličke vrijednosti nego bilo koji drugi organ. O penisu u knjizi piše imaginarna žena tog naprednog para: “Od veličine je mnogo važnija osobnost, nepredviđeni pokreti i raspoloženja koja nas uzbuđuju”. Nakon objavljivanja nije se podigla neka feministička bura, valjda zato što su 1972. feministkinje imale i drugih problema. Ipak, pojavila se i feministička alternativa Comfortovoj knjizi, po imenu “Our Bodies, Ourselves” (Naša tijela, mi). U njoj je mnogo sličnog sadržaja, ali pisana je drukčijim tonom. U obje piše da seks mora pružiti zadovoljstvo i jednom i drugom partneru, da o njemu treba razgovarati, te da je seks važno, ali neutralno iskustvo, poput prehrane, te ga se time rješava prokreativne funkcije. “Our Bodies, Ourselves” nudi i poglavlja o zdravlju, prehrani, samoobrani, trudnoći i o lezbijstvu.
Kod Comforta je lezbijstvo samo izazovan crtež dviju golih dama. Ipak, “Our Bodies, Ourselves” nije ni u naznakama tako sočno napisana knjiga poput Comfortove. Razlika je kao između veganske kuharice i kuharice o tajnama francuskog kulinarstva. Ni jedna knjiga o seksu, a bilo ih je pravo more, nije nikada dosegnula slavu i nakladu Comfortove. Možda zato što je “The Joy of Sex” izmijenila odnos prema spolnosti cijele jedne generacije. Premda je Comfort sam još priredio i nadopunio više izdanja svoje knjige, ovih dana izlazi najnovija verzija “Radosti seksa”, koju je uredila britanska psihologinja i bračna terapeautkinja Susan Quillian, te prilagodila modernoj, postfeminističkoj eri. Iz knjige su nestale neke Comfortove provokacije, poput “nemojte da vas siluju ako baš nećete”, ili “molim vas, zaboravite na dezodoran”, a brijanje pazuha više nije “nedopustivi vandalizam”.
Umjesto zezancije o “jednonogim damama”, Quillian piše o seksu ljudi “s urođenim ograničenjima”, odnos prema homoseksualizmu sasvim je drukčiji od Comfortova, koji piše “ne eksperimentirajte previše s dečkima, jer ćete postati gay”. Muškarčeva rutavost je uklonjena, žena više nije mnogo atraktivnija od svog partnera. Ali, ti ljudi više nisu u seksualnoj ekstazi. Podsjećaju na osobe s neke reklame za Viagru. Sada, kada je Comfortov drski stil pometen, te kad su nestale lascivne slike, knjiga kao da je odjednom izgubila na težini. Primjerice, analni seks je u novoj knjizi proglašen “posljednjim tabuom”, dok ga Comfort još prije četrdeset godina zove “zgodnom igrom”, a pojavljuje se i u Kamasutri (u trećem stoljeću), kao i u kineskom “Ru Pu Tuanu” iz doba Ming (14. - 17. st.). Malo nakon prvog izdanja “Radosti seksa”, Comfort i njegova supruga su se razveli, jer nesreća zbog njegove nevjere kao da je bila pojačana uspjehom “doktora seksa”. Nekoliko mjeseci kasnije Comfort se oženio svojom ljubavnicom Jane i par se preselio u Santa Barbaru, gdje je doktor predavao u Centru za studije demokratskih institucija, što god to značilo.
Jane se umorila
U međuvremenu, družili su se s utopijskom svingerima iz Topanga kanjona, gdje su povremeno boravili mnogi slavni, do danas zaboravljeni tipovi. Alex Comfort u toj je zajednici često viđen gol, s cigarom, ozbiljnog izgleda lepidopterologa koji proučava svoju omiljenu vrstu. Ali, Jane se s vremenom umorila od svog Tarzana, otvorenog braka i grupnog seksa. Par se na njezin nagovor 1985. vratio u Englesku, gdje su proveli ostatak života. Alex Comfort umro je 2000. godine, a brigu o budućnosti knjige preuzeo je njegov sin iz prvog braka, Nicholas Comfort. Pitanje je samo što bi stari Comfort rekao na novo, puritansko izdanje, s podnaslovom “romantični ljubavnik”? Jer, koliko znamo, romansa ga baš i nije pretjerano zanimala.
Milana Vuković Runjić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....