Prošle jeseni, kada je nakon uporne trodnevne kiše otpao dio krova na palači Opće skupštine UN-a, i to samo 24 sata prije nego što su se na istome mjestu trebali sastati predsjednici država, šefovi vlada i monarsi iz 150 zemalja, predsjednik Skupštine, Šveđanin Jan Eliasson, samo je hladnokrvno i rezignirano komentirao: "Riječ je o porukama koje nam priroda šalje u vezi s obnovom našeg sjedišta".
Svima poznat tirkiznozeleni neboder na obalama newyorškog East Rivera već godinama doslovce vapi za majstorima. Njegovi stanovnici, uglavnom dužnosnici UN-a, nadaju se da je napokon stigao trenutak "velikog pospremanja" koje će ih riješiti svakodnevnih problema s liftovima, strujom, ventilacijom, azbestnim pločama. Naime, prije nekoliko dana je Peti odbor za financijska i administrativna pitanja prihvatio nacrt rezolucije kojom se odobrava 23,5 milijuna dolara za prvu, pripremnu fazu radova. Svi se nadaju da je time tzv. Capital Master Plan (CMP), glavni dokument o obnovi sjedišta UN-a, prihvaćen još u siječnju 2003. godine, napokon krenuo u primjenu.
Ugledni arhitekti
Riječ je o nimalo jednostavnom pothvatu. Kako zbog kompliciranog financijskog plana, tako i zbog golemog simboličkog značaja koje mjesto posjeduje te prirode posla koji se u njemu obavlja. Kada je prije skoro tri godine prihvaćen CMP, prvotno se spominjao iznos od oko 1,2 milijarde dolara ukupnih troškova te dodatnih 650 milijuna dolara za gradnju privremenog sjedišta ("swing space") od tridesetak katova, koje je trebalo ugostiti 3600 zaposlenih tijekom predviđenih šest godina trajanja radova, od 2007. do 2013. godine. Od tada je se taj proračun stalno povećava, a u posljednjoj varijanti iznosi oko 1,9 milijardi dolara.
Zgrada Ujedinjenih naroda, koju su osmislila jedanaestorica arhitekata iz cijelog svijeta, među kojima i Le Corbusier te Oscar Niemeyer, podignuta je na zemljištu koje je UN-u nakon Drugog svjetskog rata darovala obitelj Rockefeller. Od svog završetka 1952. samo je jednom, tijekom 70-ih godina, bila djelomično obnovljena. Njezina unutrašnjost, stubišta, murali, staklene površine plijene romantičnim šarmom 50-ih, koji je koliko simpatičan privremenim posjetiteljima i turistima toliko i nefunkcionalan, pa čak i opasan za one koji tu svakodnevno rade. Već su legendarne priče UN-ovih dužnosnika o avanturama tijekom nestanaka električne struje, prokišnjavanju, vibrirajućim pomičnim stepenicama, blokiranim liftovima ili onima kojima su potrebni, inače već davno izumrli, liftboyi kako bi ih stavili u pogon ručno okrećući polugu. Protupožarni sustav više je nego jadan. Iako unutar zgrade djeluje vatrogasna jedinica, to ni približno ne pruža dovoljnu zaštitu u slučaju požara, jer ne postoji zakonom obvezujući automatski sustav prskanja vodom.
Privremena zgrada?
Slična je priča i sa sustavom ventilacije, koji se za sunčanih dana svodi na jednostavno, ali riskantno otvaranje prozora, borbom s kišnim kapima, kao i nevidljivim, ali možda i najopasnijim neprijateljem - azbestom, koji se 50-ih godina redovito koristio, i kojim su ispunjeni stropovi na 38-katova visokoj zgradi.
Radni prostor tisuća međunarodnih UN-ovih dužnosnika već je odavno izvan zakona i svake mjere sigurnosti na radu i, osim toga, stalno zahtijeva manja ulaganja u popravke zastarjelih sustava. Prema nekim proračunima, samo za održavanje liftova tijekom sljedećih 25 godina trebat će potrošiti iznos koji odgovara troškovima obnove cjelokupne zgrade.
Osim novca, odgovorni za CMP muku muče i s organizacijom radova, s time kako u isti prostor ugurati građevince i UN-ovce, a da jedni drugima ne smetaju u obavljanju svog posla. Prva ideja bila je gradnja privremene zgrade u susjedstvu. Međutim, kako u posljednjih nekoliko godina odnosi između Ujedinjenih naroda i Sjedinjenih Država, uključujući i grad New York, nisu više skladni kao nekad, s jedne strane zbog rastućeg antiamerikanizma, a s druge zbog UN-ovih skandala poput "nafte za hranu", u koji je neizravno bio umiješan i glavni tajnik Kofi Annan, gradske su vlasti odbile "posuditi" zemljište, točnije park i dječje igralište Robert Moses Playground, u tu svrhu. U tom slučaju posebno su bili glasni prosvjedi vlasnika pasa tog dijela grada, što dovoljno govori o osjećajima koje Njujorčani gaje prema UN-ovcima.
Od 2003. godine do danas ogovorni za CMP su se istinski trudili uvjeriti Amerikance u opravdanost zahvata, a u pridobivanju naklonosti (čitaj: financijske podrške) brojnih kongresmena služili su se čak i šokantnim "izletom u rđu, rupe i pukotine", kako slikovito nazivaju obilazak nebodera na East Riveru.
Napuhali cijenu radova
Međutim, sumnjičavost Amerikanaca je nastavila rasti, posebno prema financijskom planu. Naime, prema prvim procjenama, obnova svakog četvornog metra trebala bi stajati čak 4520 dolara. Čim je podatak objavljen u javnost, newyorški građevinski tajkuni i stručnjaci za nekretnine skočili su na noge, glasno upozoravajući na "napuhanost" cijene koja je, prema njihovu mišljenju, ako ne rezultat nesposobnosti, očiti znak prevare i korupcije.
"Ujedinjeni narodi su pravi kaos te su na projekt obnove spremni nepotrebno potrošiti stotine milijuna dolara", izjavio je najpoznatiji i najkontroverzniji među njima, Donald Trump.
Istog su mišljenja bili i drugi, dobri poznavatelji "cijene cigle" na Manhattanu. Svi su jednoglasni u procjeni da obnova nebodera poput UN-ova, uključujući instalacije, grijanje, ventilaciju, klimu te vanjsku fasadu, uglavnom iznosi između 1000 i 2000 dolara, a u najsloženijoj varijanti do 2500 dolara po četvornome metru.
Trump je otišao dalje te ponudio Ujedinjenim narodima svoje usluge. Izjavio je da je spreman obnoviti zgradu, najvjerojatnije oblaganjem mramorom, koji je njegov zaštitni znak, za "samo" 700 milijuna dolara. Kako ponuda nije izazvala ushićenje među UN-ovcima, pokušao je s dodatnim rješenjem, savjetujući prodaju povijesnog sjedišta i kupnju nove zgrade u Downtown Manhattanu, blizu Ground Zeroa, gdje su zemljišta jeftinija, a kvartu potreban građevinski i tržišni uzlet nakon 11. rujna.
Nakon neuspjelog pokušaja posudbe gradskih zelenih površina, odgovorni u Ujedinjenim narodima, vodeći računa o potrebama sigurnosti, a ponajprije o stanju u blagajni, počeli su razmišljati o mogućem preseljenju u jeftinije dijelove grada poput Queensa ili Brooklyna, pa čak i dalje, u New Jersey, koji administrativno ne spada pod kontrolu neprijateljski naklonjenih newyorških vlasti. Teškoće oko pronalaženja primjerenog rješenja i iznimno visoke cijene poslovnog prostora u gradu natjerali su odgovorne u UN-u da razmotre i najbizarnija rješenja.
"Otići ćemo gdje god bude moguće. Razmatramo velike putničke brodove, rječne šlepere, otoke, šatore. Tražimo nekomercijalni, prije svega jeftin prostor", izjavio je Louis Frederick Reuter, direktor Capital Master Plana.
Financijske nevolje
U međuvremenu, američka vlada, koja bi trebala namaknuti 22 posto od 1,9 milijardi dolara troškova, što je oko 420 milijuna dolara, ponudila je Ujedinjenim narodima kredit na 30 godina za cijeli iznos uz kamatu od 5,54 posto. Glavni tajnik Kofi Annan, poučen prijašnjim iskustvom da čekanje košta te beskonačnošću radova na palači Berlaymont u Bruxellesu, sjedištu Europske komisije, koji su se pokazali znatno skupljim i dugotrajnijim od predviđanja, požurio je savjetovati Skupštinu da prihvati prijedlog, naišavši na otpor brojnih država koje su tražile da Sjedinjene Države ponude beskamatni kredit. Istodobno se nastavlja potraga za filantropima koji nisu "alergični" na UN, poput osnivača CNN-a Teda Turnera, te su spremni privatnim donacijama pomoći financiranje projekta.
Deset po deset katova
Trenutna situacija u ovoj beskrajnoj priči o "velikom pospremanju" u UN-ovoj zgradi povjerena je planu pod nazivom "Strategy IV", koji pretpostavlja da se radovi, koji bi trebali biti završeni do 2014. godine, odvijaju u "desetokatnim" etapama, tj. da se u četiri puta isprazni po deset katova . Dužnosnici bi u tom razdoblju bili smješteni u, kako kaže direktor Reuter, veliku montažnu kutiju tipa Wal-Mart koja bi bila podignuta na livadi uz samu zgradu, koja pripada Ujedinjenim narodima.
Rješenje "od deset katova" rezultiralo je brojnim šalama o "utemeljenosti" famozne izjave američkog predstavnika pri UN-u Johna Boltona, koja je jasan pokazatelj stava američke administracije: "Nitko ne bi primijetio ako maknete deset katova UN-a".
Jedino što je sigurno jest da će o sudbini povijesnog nebodera na East Riveru, koji bi trebao predstavljati simbol ujedinjenog čovječanstva, ali i o pojedinačnim sudbinama njegovih stanara, o tome hoće li oni ubuduće koristiti suvremena tehnološka dostignuća te udisati kvalitetniji zrak i bez panike se voziti liftovima, uglavnom ovisiti o odnosu Sjedinjenih Država i Ujedinjenih naroda.
iz New Yorka Tamara Jadrejčić
Svima poznat tirkiznozeleni neboder na obalama newyorškog East Rivera već godinama doslovce vapi za majstorima. Njegovi stanovnici, uglavnom dužnosnici UN-a, nadaju se da je napokon stigao trenutak "velikog pospremanja" koje će ih riješiti svakodnevnih problema s liftovima, strujom, ventilacijom, azbestnim pločama. Naime, prije nekoliko dana je Peti odbor za financijska i administrativna pitanja prihvatio nacrt rezolucije kojom se odobrava 23,5 milijuna dolara za prvu, pripremnu fazu radova. Svi se nadaju da je time tzv. Capital Master Plan (CMP), glavni dokument o obnovi sjedišta UN-a, prihvaćen još u siječnju 2003. godine, napokon krenuo u primjenu.
Ugledni arhitekti
Riječ je o nimalo jednostavnom pothvatu. Kako zbog kompliciranog financijskog plana, tako i zbog golemog simboličkog značaja koje mjesto posjeduje te prirode posla koji se u njemu obavlja. Kada je prije skoro tri godine prihvaćen CMP, prvotno se spominjao iznos od oko 1,2 milijarde dolara ukupnih troškova te dodatnih 650 milijuna dolara za gradnju privremenog sjedišta ("swing space") od tridesetak katova, koje je trebalo ugostiti 3600 zaposlenih tijekom predviđenih šest godina trajanja radova, od 2007. do 2013. godine. Od tada je se taj proračun stalno povećava, a u posljednjoj varijanti iznosi oko 1,9 milijardi dolara.
Zgrada Ujedinjenih naroda, koju su osmislila jedanaestorica arhitekata iz cijelog svijeta, među kojima i Le Corbusier te Oscar Niemeyer, podignuta je na zemljištu koje je UN-u nakon Drugog svjetskog rata darovala obitelj Rockefeller. Od svog završetka 1952. samo je jednom, tijekom 70-ih godina, bila djelomično obnovljena. Njezina unutrašnjost, stubišta, murali, staklene površine plijene romantičnim šarmom 50-ih, koji je koliko simpatičan privremenim posjetiteljima i turistima toliko i nefunkcionalan, pa čak i opasan za one koji tu svakodnevno rade. Već su legendarne priče UN-ovih dužnosnika o avanturama tijekom nestanaka električne struje, prokišnjavanju, vibrirajućim pomičnim stepenicama, blokiranim liftovima ili onima kojima su potrebni, inače već davno izumrli, liftboyi kako bi ih stavili u pogon ručno okrećući polugu. Protupožarni sustav više je nego jadan. Iako unutar zgrade djeluje vatrogasna jedinica, to ni približno ne pruža dovoljnu zaštitu u slučaju požara, jer ne postoji zakonom obvezujući automatski sustav prskanja vodom.
Privremena zgrada?
Slična je priča i sa sustavom ventilacije, koji se za sunčanih dana svodi na jednostavno, ali riskantno otvaranje prozora, borbom s kišnim kapima, kao i nevidljivim, ali možda i najopasnijim neprijateljem - azbestom, koji se 50-ih godina redovito koristio, i kojim su ispunjeni stropovi na 38-katova visokoj zgradi.
Radni prostor tisuća međunarodnih UN-ovih dužnosnika već je odavno izvan zakona i svake mjere sigurnosti na radu i, osim toga, stalno zahtijeva manja ulaganja u popravke zastarjelih sustava. Prema nekim proračunima, samo za održavanje liftova tijekom sljedećih 25 godina trebat će potrošiti iznos koji odgovara troškovima obnove cjelokupne zgrade.
Osim novca, odgovorni za CMP muku muče i s organizacijom radova, s time kako u isti prostor ugurati građevince i UN-ovce, a da jedni drugima ne smetaju u obavljanju svog posla. Prva ideja bila je gradnja privremene zgrade u susjedstvu. Međutim, kako u posljednjih nekoliko godina odnosi između Ujedinjenih naroda i Sjedinjenih Država, uključujući i grad New York, nisu više skladni kao nekad, s jedne strane zbog rastućeg antiamerikanizma, a s druge zbog UN-ovih skandala poput "nafte za hranu", u koji je neizravno bio umiješan i glavni tajnik Kofi Annan, gradske su vlasti odbile "posuditi" zemljište, točnije park i dječje igralište Robert Moses Playground, u tu svrhu. U tom slučaju posebno su bili glasni prosvjedi vlasnika pasa tog dijela grada, što dovoljno govori o osjećajima koje Njujorčani gaje prema UN-ovcima.
Od 2003. godine do danas ogovorni za CMP su se istinski trudili uvjeriti Amerikance u opravdanost zahvata, a u pridobivanju naklonosti (čitaj: financijske podrške) brojnih kongresmena služili su se čak i šokantnim "izletom u rđu, rupe i pukotine", kako slikovito nazivaju obilazak nebodera na East Riveru.
Napuhali cijenu radova
Međutim, sumnjičavost Amerikanaca je nastavila rasti, posebno prema financijskom planu. Naime, prema prvim procjenama, obnova svakog četvornog metra trebala bi stajati čak 4520 dolara. Čim je podatak objavljen u javnost, newyorški građevinski tajkuni i stručnjaci za nekretnine skočili su na noge, glasno upozoravajući na "napuhanost" cijene koja je, prema njihovu mišljenju, ako ne rezultat nesposobnosti, očiti znak prevare i korupcije.
"Ujedinjeni narodi su pravi kaos te su na projekt obnove spremni nepotrebno potrošiti stotine milijuna dolara", izjavio je najpoznatiji i najkontroverzniji među njima, Donald Trump.
Istog su mišljenja bili i drugi, dobri poznavatelji "cijene cigle" na Manhattanu. Svi su jednoglasni u procjeni da obnova nebodera poput UN-ova, uključujući instalacije, grijanje, ventilaciju, klimu te vanjsku fasadu, uglavnom iznosi između 1000 i 2000 dolara, a u najsloženijoj varijanti do 2500 dolara po četvornome metru.
Trump je otišao dalje te ponudio Ujedinjenim narodima svoje usluge. Izjavio je da je spreman obnoviti zgradu, najvjerojatnije oblaganjem mramorom, koji je njegov zaštitni znak, za "samo" 700 milijuna dolara. Kako ponuda nije izazvala ushićenje među UN-ovcima, pokušao je s dodatnim rješenjem, savjetujući prodaju povijesnog sjedišta i kupnju nove zgrade u Downtown Manhattanu, blizu Ground Zeroa, gdje su zemljišta jeftinija, a kvartu potreban građevinski i tržišni uzlet nakon 11. rujna.
Nakon neuspjelog pokušaja posudbe gradskih zelenih površina, odgovorni u Ujedinjenim narodima, vodeći računa o potrebama sigurnosti, a ponajprije o stanju u blagajni, počeli su razmišljati o mogućem preseljenju u jeftinije dijelove grada poput Queensa ili Brooklyna, pa čak i dalje, u New Jersey, koji administrativno ne spada pod kontrolu neprijateljski naklonjenih newyorških vlasti. Teškoće oko pronalaženja primjerenog rješenja i iznimno visoke cijene poslovnog prostora u gradu natjerali su odgovorne u UN-u da razmotre i najbizarnija rješenja.
"Otići ćemo gdje god bude moguće. Razmatramo velike putničke brodove, rječne šlepere, otoke, šatore. Tražimo nekomercijalni, prije svega jeftin prostor", izjavio je Louis Frederick Reuter, direktor Capital Master Plana.
Financijske nevolje
U međuvremenu, američka vlada, koja bi trebala namaknuti 22 posto od 1,9 milijardi dolara troškova, što je oko 420 milijuna dolara, ponudila je Ujedinjenim narodima kredit na 30 godina za cijeli iznos uz kamatu od 5,54 posto. Glavni tajnik Kofi Annan, poučen prijašnjim iskustvom da čekanje košta te beskonačnošću radova na palači Berlaymont u Bruxellesu, sjedištu Europske komisije, koji su se pokazali znatno skupljim i dugotrajnijim od predviđanja, požurio je savjetovati Skupštinu da prihvati prijedlog, naišavši na otpor brojnih država koje su tražile da Sjedinjene Države ponude beskamatni kredit. Istodobno se nastavlja potraga za filantropima koji nisu "alergični" na UN, poput osnivača CNN-a Teda Turnera, te su spremni privatnim donacijama pomoći financiranje projekta.
Deset po deset katova
Trenutna situacija u ovoj beskrajnoj priči o "velikom pospremanju" u UN-ovoj zgradi povjerena je planu pod nazivom "Strategy IV", koji pretpostavlja da se radovi, koji bi trebali biti završeni do 2014. godine, odvijaju u "desetokatnim" etapama, tj. da se u četiri puta isprazni po deset katova . Dužnosnici bi u tom razdoblju bili smješteni u, kako kaže direktor Reuter, veliku montažnu kutiju tipa Wal-Mart koja bi bila podignuta na livadi uz samu zgradu, koja pripada Ujedinjenim narodima.
Rješenje "od deset katova" rezultiralo je brojnim šalama o "utemeljenosti" famozne izjave američkog predstavnika pri UN-u Johna Boltona, koja je jasan pokazatelj stava američke administracije: "Nitko ne bi primijetio ako maknete deset katova UN-a".
Jedino što je sigurno jest da će o sudbini povijesnog nebodera na East Riveru, koji bi trebao predstavljati simbol ujedinjenog čovječanstva, ali i o pojedinačnim sudbinama njegovih stanara, o tome hoće li oni ubuduće koristiti suvremena tehnološka dostignuća te udisati kvalitetniji zrak i bez panike se voziti liftovima, uglavnom ovisiti o odnosu Sjedinjenih Država i Ujedinjenih naroda.
iz New Yorka Tamara Jadrejčić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....