Ispijanjem prve jutarnje kave većina stanovnika na ovom planetu započinje dan, a neki bez nje ne mogu funkcionirati. Hrvatski kavoljupci svoju dragocjenu tekućinu ispijaju redovito i troše osam kilograma kave godišnje po stanovniku, no u većini slučajeva nije im bitno što točno piju.
Važno im je da je kava mokra i vruća, a o njezinoj kvaliteti često ne stignu razmišljati. Ipak, oni koji stvarno cijene kavu, u Zagrebu su prije dvije godine i četiri mjeseca dobili mjesto gdje mogu uživati u napitku koji priprema vrhunski barista i pobjednik hrvatskog prvenstva u spravljanju espressa i cappuccina.
Na natjecanju svjetskih barista u Tokiju prošle je godine osvojio 31. mjesto u žestokoj konkurenciji, ali njegov nastup popraćen techno izvedbom govora Martina Luthera Kinga "I have a dream" nikoga nije ostavio ravnodušnim. Nik Orosi vlasnik je kafića i pravi umjetnik u spravljanju tamnog napitka koji zna napraviti na talijanski, američki ili skandinavski način.
Ovoj potonji upravo najviše i cijeni, te kaže kako su u posljednjih 14 godina Norvežani i Danci postali pravi majstori u spravljanju kave. U malom kafiću na zagrebačkom Britanskom trgu iz kile kave skuha se 111 šalica, za razliku od zagrebačkog prosjeka koji iznosi 140. Ako nije zadovoljan kavom, Nik je baca u smeće. Njegova je kava mješavina pet vrsta kave iz Etiopije, Gvatemale i Venezuele i svježe se melje za svaku šalicu.
Opora je, jaka i prodorna mirisa koji se uvlači u nosnice, ali i sjećanje, te mu se gosti neprestano vraćaju. Orosi u svoj aparat Faema E61 iz 1961. koji pokazuje s neskrivenim ponosom stavlja između devet i deset grama kave po dozi i radi je pod pritiskom od devet bara. U kafiću se od njegova otvaranja ne puši.
- Nisam rigorozni nepušač, ali dim i okus cigarete narušavaju aromu kave, baš kao i onaj alkohola. Kava uvijek mora biti u središtu i na prvom mjestu - kaže Nik.
Najdraža mu je kava iz Afrike i obožava onu iz visinskih područja Kenije i Zambije. Orosijev zagrebački kutak za uživanje u kvalitetnoj kavi, jedno je od rijetkih mjesta u Hrvatskoj gdje ćete popiti espresso vrijedan svake lipe.
U Hrvata je u cijenu kave najčešće uračunata lokacija kafića, a oni među njima, koji najviše zarađuju na kavi, najčešće i ne traže dobavljače s kavom koja je najkvalitetnija, nego gledaju koji će im distributer dati najviše pogodnosti. No ne treba biti previše samokritičan - nije ni drugdje značajno bolje. Suncobrani, šalice i gotovina koje dobivaju od pojedinih distributera kava vlasnicima kafića čak su i u globalnoj kraljici espressa, Italiji, često važniji od kvalitete napitka.
Svijetom kave danas dominiraju četiri multinacionalne korporacije - Kraft General Foods, Nestle, Proctor & Gamble i Sara Lee. Cijena kave na tržištu određuje se terminskim ugovorima na burzama u New Yorku i Londonu. Najveći dio zrna nađe kupca na Coffee, Sugar and Cocoa Exchange u New Yorku, a apsurd je da godišnja količina prodane kave u New Yorku nekada, zbog preprodaje terminskih ugovora, i deseterostruko nadmaši ukupnu godišnju proizvodnju.
Na cijenu kave, koja je među najnestabilnijima na robnom tržištu, u velikoj mjeri utječu politički događaji u zemljama izvoznicama, kao i dugoročne vremenske prognoze. Koliko je kava ekonomski i politički osjetljiva roba, pokazuje činjenica da je International Coffee Organization sve sporazume sklopila pod patronatom Ujedinjenih naroda. Kako se u takvim uvjetima izboriti za mjesto na tržištu? Stvaranjem jakog branda koji često u sebi uključuje i priču o posebnom stilu života - onih koji ga piju, ali i onih koji su kavu proizveli. Odakle dolaze brandovi koje pijemo u Hrvatskoj?
Jedan od globalno najpoznatijih - Illy - poziva se na talijansku tradiciju ispijanja kvalitetne kave. Illy je proizveden u Italiji u obiteljskoj tvrtki koju danas vode osnivačev sin Ernesto Illy i njegov sin Andrea kao izvršni direktor. Kompaniju je osnovao Francesco Illy koji je u Italiju stigao kao mađarski oficir u austrougarskoj vojsci. Francescu pripisuju i zaslugu izuma prvog espresso aparata. U marketinškom materijalu kompanije piše da je njihova kava proizvedena od "najbolje i najčišće arabike", što je ujedno i najčešći opis koji ćemo naći na svim brandovima.
Illyjeva arabika stiže iz Brazila, Etiopije i Gvatemale, a tvrtka tvrdi da je proizvedena po "ekološkim uvjetima". Na talijansku kvalitetu poziva se i Lavazza osnovana u Torinu 1895. u obitelji Lavazza, najrašireniji brand talijanske kave na svijetu (prodaje se u više od 80 zemalja).
Općenito je smatraju pristupačnijom i "manje šminkerskom" od Illyja, a kompanija tvrdi da je pije više od dvije trećine talijanskih obitelji. Lavazza kavino zrno uvozi iz Brazila, Kolumbije, Perua, Gvatemale Kostarike, Hondurasa, Ugande, Vijetnama i Indonezije. Kao ni ostale velike tvrtke nije bila pošteđena kritika za nehumano postupanje prema radnicima na plantažama.
Nescaffe je u vlasništvu švicarskog Nestlea, kompanije koja slovi za najvećeg izravnog kupca kave od njezinih proizvođača - godišnje otkupljuju 750.000 tona kavina zrna. Nescaffeova perjanica, instant kava "Tasters choice 100% pure instant coffee", proizvedena je od ekstrakta kolumbijske arabike. Uobičajenija varijanta - "Nescaffe Tasters choice" potječe "iz brdskih predjela Kolumbije", a mješavina je zrna robuste i arabike.
Kod nas u posljednje vrijeme sve popularniji i rašireniji brand Nespresso pokrenut je prije 20 godina s namjerom da pokrije veliko talijansko (i globalno) uredsko tržište. Tek kasnije se iz ureda proširio na domaćinstva. Nespresso je prvi započeo i s distribucijom vlastitih espresso mašina.
I Nestle je pod pritiskom raznih trgovinskih i nevladinih organizacija relativno nedavno uveo novi brand, Partners' blend. Ta se kava uzgaja u El Salvadoru i Etiopiji, ali nema je u
najpoznatijem brandu - Nescaffeu. Nestle je kao najveći izravni kupac na tržištu od međunarodnih grupa za pritisak proglašen najvećim krivcem za globalne kavske krize i za održavanje nemogućih uvjeta na plantažama.
Danas najveći globalni lanac kafeterija i najpoznatiji brand kave koji stiže s američkog tržišta, Starbucks, prema najavama uskoro bi trebao stići u Hrvatsku. Navodno će se prvi otvoriti u jednom od sljedećih shopping centara koji će se otvoriti u Zagrebu. Starbucksova kava - a i oni tvrde da je riječ o najboljoj čistoj arabici - stiže s plantaža u Latinskoj Americi, Oceaniji i Aziji. Porijeklo Starbucksove "etičke kave" može se slijediti sve do kompanije koja ju je proizvela i ljudi koji su je brali. Farmeri za nju dobivaju poštenu cijenu, ali je na tržištu skuplja.
"Savjesni shopping" krilatica je koja odlično zvuči u teoriji, ali praksa pokazuje kako se dobre namjere kupca brzo istope kada naleti na kavu koja je kvalitetna, a jeftinija. Kompanije danas etički prihvatljivu kavu imaju radi vlastitog imidža u javnosti. U Hrvatskoj se etički prihvatljiva kava može kupiti u DM-u i ponekad u "Bio bio" dućanima. U kafićima situacija nije tako blistava, te će vam velika većina konobara znati navesti jedino brand koji prodaju, nakon čega gost ni dalje nema pojma odakle zrnca potječu.
Kako su transportirana? Jesu li se u transportu namočila i pokvarila ili su ih na brodu izgrizli miševi? Jesu li zrnca izblijedila, te su ih bojali i prodavali prekupcima po niskim cijenama? Nabava takve po porijeklu dobre, a zbog transporta uništene kave sjena je koja visi nad
većinom istočnoeuropskih velikih pržionica i samostalnih distributera kave.
U Hrvatskim je kućanstvima i dalje najčešća Franckova kava, a zagrebačka tvornica ima dulju tradiciju od tršćanskog Illyja. Ipak, posljednjih godina njezin se udio u ponudi kafića po većim gradovima smanjuje pod pritiskom dolazećih globalnih brandova, prvenstveno talijanskih Lavazze i Illyja i sveprisutnijeg Nesspressa.
Oni kojima to standard dopušta sve češće kupuju Franjine kave s geografskim porijeklom, iako Franji neki od kritičara zamjeraju predugo skladištenje zrna u lošim uvjetima zbog čega njihova kava, kažu, ne ispunjava očekivanja koja postavlja cijena pod kojom se prodaje.
U srednju i istočnu Europu eksplozija brandiranih kava stigla je zajedno s političkim promjenama. U Jugoslaviji se, naravno, i prije kava ispijala u ogromnim količinama, Zagreb se pozivao na tradiciju bečkih kavana, a BiH i Beograd, na "tursko kafenisanje", ali osim zapadnog dijela Hrvatske i jadranske obale espresso gotovo da i nije postojao. Paketić od deset deka kave, s kojim se odlazilo u goste (i "kod doktora") nije ni u kojem pogledu sugerirao i njezinu vrstu. Kava je bila kava, kuhala se u džezvici - sa ili bez šećera, kako je kome bilo po volji - i bila je dio jutarnjeg obiteljskog rituala češći od tuširanja.
Pio se Franckov Minas ili Hausbrandt, rjeđe Jacobs (danas ga u Europi distribuira Kraft), a tek ponekad se, kod onih koji su odlazili u Trst ili Graz u shopping, moglo naći kave drugih vrsta, a i ona se najčešće birala po cijeni. Bila je jeftinija, a prestižni status davala joj je aura uvoznog branda. Nescaffe je stizao u gastarbajterskim koferima i paketima i bio je relativno rijedak i posve nepopularan. Danas je regiji, osim zemalja bivše Jugoslavije gdje su uz domaće brandove danas najjači talijanski, prevlast preuzeo njemački brand Tchibo, a sve je jači i Douwe Egberts, brand u vlasništvu Sara Lee korporacije, jedne iz četvorca najjačih i, naravno, svugdje sveprisutniji Nespresso.
Viktor Vresnik;N. Irena Fišić
Važno im je da je kava mokra i vruća, a o njezinoj kvaliteti često ne stignu razmišljati. Ipak, oni koji stvarno cijene kavu, u Zagrebu su prije dvije godine i četiri mjeseca dobili mjesto gdje mogu uživati u napitku koji priprema vrhunski barista i pobjednik hrvatskog prvenstva u spravljanju espressa i cappuccina.
Na natjecanju svjetskih barista u Tokiju prošle je godine osvojio 31. mjesto u žestokoj konkurenciji, ali njegov nastup popraćen techno izvedbom govora Martina Luthera Kinga "I have a dream" nikoga nije ostavio ravnodušnim. Nik Orosi vlasnik je kafića i pravi umjetnik u spravljanju tamnog napitka koji zna napraviti na talijanski, američki ili skandinavski način.
Ovoj potonji upravo najviše i cijeni, te kaže kako su u posljednjih 14 godina Norvežani i Danci postali pravi majstori u spravljanju kave. U malom kafiću na zagrebačkom Britanskom trgu iz kile kave skuha se 111 šalica, za razliku od zagrebačkog prosjeka koji iznosi 140. Ako nije zadovoljan kavom, Nik je baca u smeće. Njegova je kava mješavina pet vrsta kave iz Etiopije, Gvatemale i Venezuele i svježe se melje za svaku šalicu.
Opora je, jaka i prodorna mirisa koji se uvlači u nosnice, ali i sjećanje, te mu se gosti neprestano vraćaju. Orosi u svoj aparat Faema E61 iz 1961. koji pokazuje s neskrivenim ponosom stavlja između devet i deset grama kave po dozi i radi je pod pritiskom od devet bara. U kafiću se od njegova otvaranja ne puši.
- Nisam rigorozni nepušač, ali dim i okus cigarete narušavaju aromu kave, baš kao i onaj alkohola. Kava uvijek mora biti u središtu i na prvom mjestu - kaže Nik.
Najdraža mu je kava iz Afrike i obožava onu iz visinskih područja Kenije i Zambije. Orosijev zagrebački kutak za uživanje u kvalitetnoj kavi, jedno je od rijetkih mjesta u Hrvatskoj gdje ćete popiti espresso vrijedan svake lipe.
U Hrvata je u cijenu kave najčešće uračunata lokacija kafića, a oni među njima, koji najviše zarađuju na kavi, najčešće i ne traže dobavljače s kavom koja je najkvalitetnija, nego gledaju koji će im distributer dati najviše pogodnosti. No ne treba biti previše samokritičan - nije ni drugdje značajno bolje. Suncobrani, šalice i gotovina koje dobivaju od pojedinih distributera kava vlasnicima kafića čak su i u globalnoj kraljici espressa, Italiji, često važniji od kvalitete napitka.
Svijetom kave danas dominiraju četiri multinacionalne korporacije - Kraft General Foods, Nestle, Proctor & Gamble i Sara Lee. Cijena kave na tržištu određuje se terminskim ugovorima na burzama u New Yorku i Londonu. Najveći dio zrna nađe kupca na Coffee, Sugar and Cocoa Exchange u New Yorku, a apsurd je da godišnja količina prodane kave u New Yorku nekada, zbog preprodaje terminskih ugovora, i deseterostruko nadmaši ukupnu godišnju proizvodnju.
Na cijenu kave, koja je među najnestabilnijima na robnom tržištu, u velikoj mjeri utječu politički događaji u zemljama izvoznicama, kao i dugoročne vremenske prognoze. Koliko je kava ekonomski i politički osjetljiva roba, pokazuje činjenica da je International Coffee Organization sve sporazume sklopila pod patronatom Ujedinjenih naroda. Kako se u takvim uvjetima izboriti za mjesto na tržištu? Stvaranjem jakog branda koji često u sebi uključuje i priču o posebnom stilu života - onih koji ga piju, ali i onih koji su kavu proizveli. Odakle dolaze brandovi koje pijemo u Hrvatskoj?
Jedan od globalno najpoznatijih - Illy - poziva se na talijansku tradiciju ispijanja kvalitetne kave. Illy je proizveden u Italiji u obiteljskoj tvrtki koju danas vode osnivačev sin Ernesto Illy i njegov sin Andrea kao izvršni direktor. Kompaniju je osnovao Francesco Illy koji je u Italiju stigao kao mađarski oficir u austrougarskoj vojsci. Francescu pripisuju i zaslugu izuma prvog espresso aparata. U marketinškom materijalu kompanije piše da je njihova kava proizvedena od "najbolje i najčišće arabike", što je ujedno i najčešći opis koji ćemo naći na svim brandovima.
Illyjeva arabika stiže iz Brazila, Etiopije i Gvatemale, a tvrtka tvrdi da je proizvedena po "ekološkim uvjetima". Na talijansku kvalitetu poziva se i Lavazza osnovana u Torinu 1895. u obitelji Lavazza, najrašireniji brand talijanske kave na svijetu (prodaje se u više od 80 zemalja).
Općenito je smatraju pristupačnijom i "manje šminkerskom" od Illyja, a kompanija tvrdi da je pije više od dvije trećine talijanskih obitelji. Lavazza kavino zrno uvozi iz Brazila, Kolumbije, Perua, Gvatemale Kostarike, Hondurasa, Ugande, Vijetnama i Indonezije. Kao ni ostale velike tvrtke nije bila pošteđena kritika za nehumano postupanje prema radnicima na plantažama.
Nescaffe je u vlasništvu švicarskog Nestlea, kompanije koja slovi za najvećeg izravnog kupca kave od njezinih proizvođača - godišnje otkupljuju 750.000 tona kavina zrna. Nescaffeova perjanica, instant kava "Tasters choice 100% pure instant coffee", proizvedena je od ekstrakta kolumbijske arabike. Uobičajenija varijanta - "Nescaffe Tasters choice" potječe "iz brdskih predjela Kolumbije", a mješavina je zrna robuste i arabike.
Kod nas u posljednje vrijeme sve popularniji i rašireniji brand Nespresso pokrenut je prije 20 godina s namjerom da pokrije veliko talijansko (i globalno) uredsko tržište. Tek kasnije se iz ureda proširio na domaćinstva. Nespresso je prvi započeo i s distribucijom vlastitih espresso mašina.
I Nestle je pod pritiskom raznih trgovinskih i nevladinih organizacija relativno nedavno uveo novi brand, Partners' blend. Ta se kava uzgaja u El Salvadoru i Etiopiji, ali nema je u
najpoznatijem brandu - Nescaffeu. Nestle je kao najveći izravni kupac na tržištu od međunarodnih grupa za pritisak proglašen najvećim krivcem za globalne kavske krize i za održavanje nemogućih uvjeta na plantažama.
Danas najveći globalni lanac kafeterija i najpoznatiji brand kave koji stiže s američkog tržišta, Starbucks, prema najavama uskoro bi trebao stići u Hrvatsku. Navodno će se prvi otvoriti u jednom od sljedećih shopping centara koji će se otvoriti u Zagrebu. Starbucksova kava - a i oni tvrde da je riječ o najboljoj čistoj arabici - stiže s plantaža u Latinskoj Americi, Oceaniji i Aziji. Porijeklo Starbucksove "etičke kave" može se slijediti sve do kompanije koja ju je proizvela i ljudi koji su je brali. Farmeri za nju dobivaju poštenu cijenu, ali je na tržištu skuplja.
"Savjesni shopping" krilatica je koja odlično zvuči u teoriji, ali praksa pokazuje kako se dobre namjere kupca brzo istope kada naleti na kavu koja je kvalitetna, a jeftinija. Kompanije danas etički prihvatljivu kavu imaju radi vlastitog imidža u javnosti. U Hrvatskoj se etički prihvatljiva kava može kupiti u DM-u i ponekad u "Bio bio" dućanima. U kafićima situacija nije tako blistava, te će vam velika većina konobara znati navesti jedino brand koji prodaju, nakon čega gost ni dalje nema pojma odakle zrnca potječu.
Kako su transportirana? Jesu li se u transportu namočila i pokvarila ili su ih na brodu izgrizli miševi? Jesu li zrnca izblijedila, te su ih bojali i prodavali prekupcima po niskim cijenama? Nabava takve po porijeklu dobre, a zbog transporta uništene kave sjena je koja visi nad
većinom istočnoeuropskih velikih pržionica i samostalnih distributera kave.
U Hrvatskim je kućanstvima i dalje najčešća Franckova kava, a zagrebačka tvornica ima dulju tradiciju od tršćanskog Illyja. Ipak, posljednjih godina njezin se udio u ponudi kafića po većim gradovima smanjuje pod pritiskom dolazećih globalnih brandova, prvenstveno talijanskih Lavazze i Illyja i sveprisutnijeg Nesspressa.
Oni kojima to standard dopušta sve češće kupuju Franjine kave s geografskim porijeklom, iako Franji neki od kritičara zamjeraju predugo skladištenje zrna u lošim uvjetima zbog čega njihova kava, kažu, ne ispunjava očekivanja koja postavlja cijena pod kojom se prodaje.
U srednju i istočnu Europu eksplozija brandiranih kava stigla je zajedno s političkim promjenama. U Jugoslaviji se, naravno, i prije kava ispijala u ogromnim količinama, Zagreb se pozivao na tradiciju bečkih kavana, a BiH i Beograd, na "tursko kafenisanje", ali osim zapadnog dijela Hrvatske i jadranske obale espresso gotovo da i nije postojao. Paketić od deset deka kave, s kojim se odlazilo u goste (i "kod doktora") nije ni u kojem pogledu sugerirao i njezinu vrstu. Kava je bila kava, kuhala se u džezvici - sa ili bez šećera, kako je kome bilo po volji - i bila je dio jutarnjeg obiteljskog rituala češći od tuširanja.
Pio se Franckov Minas ili Hausbrandt, rjeđe Jacobs (danas ga u Europi distribuira Kraft), a tek ponekad se, kod onih koji su odlazili u Trst ili Graz u shopping, moglo naći kave drugih vrsta, a i ona se najčešće birala po cijeni. Bila je jeftinija, a prestižni status davala joj je aura uvoznog branda. Nescaffe je stizao u gastarbajterskim koferima i paketima i bio je relativno rijedak i posve nepopularan. Danas je regiji, osim zemalja bivše Jugoslavije gdje su uz domaće brandove danas najjači talijanski, prevlast preuzeo njemački brand Tchibo, a sve je jači i Douwe Egberts, brand u vlasništvu Sara Lee korporacije, jedne iz četvorca najjačih i, naravno, svugdje sveprisutniji Nespresso.
|
Brandirana kava stigla s političkim promjenama
|
Viktor Vresnik;N. Irena Fišić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....