Rebalans

Rebalans je naizgled neutralan i uljudan pojam, po svome primarnom značenju sasvim pozitivan – iako po mnoge ima izrazito negativan učinak, što ćemo i ovih dana osjetiti.

U njegovu korijenu je francuska riječ balance (čita se balans), koja (baš kao i balanca na splitskom Pazaru) znači vagu ili, napokon naški, ravnotežu. Istoga je podrijetla i značenja i talijanska riječ bilancia (vaga), a svojevrstan rezultat vaganja na njoj je bilancio, što bi bio rezultat uravnoteživanja. Ta je pak riječ ušla u hrvatski kao bilanca. Taj pojam pripada ponajprije dvojnom knjigovodstvu: kad se s jedne strane zbroje izdaci a s druge primici, pa se tako utvrdi bilanca, kažemo da je postignut balans ako zbir izdataka odgovara zbiru primitaka (ne pitajte mene zašto to netko zove „pozitivnom nulom“).

Latinski predmetak re označava ponavljanje.

Rebalans znači ponovno uspostavljanje ravnoteže. Rebalans budžeta značio bi ponovno uspostavljanje ravnoteže u državnom proračunu, jer je netko („oni“) trošio više od zarađenoga, pa sada netko (obično „mi“) mora dobiti manje (npr. umirovljenik) ili platiti više (npr. porezni obveznik ili kupac). Dakle, jedni su spiskali ili nisu znali proračunati, to uzimaju drugima, ali neće to nazvati otimačinom nego „ponovnim uspostavljanjem ravnoteže“ (kao što poskupljenje nazivaju „korekcijom cijena“, jer im se čini nekorektnim ako im plaćamo manje).