Recept za halal-napolitanke

U islamu je halal ono što valja, ono što je dobro. Haram je ono loše, ono što ne valja i što se ne smije. Kraševi keksi i napolitanke bile su same po sebi dobre, ali kada su jučer izašle iz zagrebačke džamije, postale su još bolje, tj. halal. Islamska zajednica Hrvatske dala je, naime, Krašu halal-certifikat kojim mu se otvaraju vrata islamskoga svijeta, baš kao što su se otvorila vrata Stelli Croatici iz Splita (koja je nekoliko godina svoje proizvodnje unaprijed prodala nekim arapskim zrakoplovnim kompanijama), Vindiji, a na redu su i neke druge tvornice prehrambenih proizvoda. No, dok je svima jasan motiv i interes tih kompanija da se u žestokoj konkurenciji uguraju na velika i bogata tržišta islamskoga svijeta, nama bi trebao biti zanimljiviji motiv islamske zajednice, kojoj sigurno nije cilj islamizirati hrvatske tvornice, nego im otvoriti vrata jednoga novoga svijeta. I više od toga, jer se kroz instituciju halal-certifikata koje islamska zajednica izdaje hrvatskim tvrtkama na konkretan i praktičan način pridonosi međusobnoj prožetosti islama, njegove kulture i navika s lokalnim običajima, praksom i prilikama, koje su, kao što se zna, u našim prilikama većinski kršćanske. Štoviše, taj "kršćanski štih" hrvatskog halala, kao što je u džamiji rekao Aziz ef. Hasanović, plijeni pažnju u islamskom svijetu jer se na hrvatske štandove na sajmovima u arapskom svijetu hrli upravo zbog toga da se vidi kako takav projekt uspijeva u nekoj većinski kršćanskoj zemlji. Naravno, ništa nije palo s neba, pa cijeli projekt halal-certifikata proizlazi iz opredijeljenosti, stava i politike vodstva islamske zajednice na čelu s halal-muftijom Ševkom ef. Omerbašićem, koji ne dopuštaju da se odnosi islama i hrvatskog društva zatruju globalnim otrovom islamofobije i islamohisterije, koje su očiti haram današnjega svijeta i od kojega bi halal-napolitanke svakome trebale biti slađe. Naravno, prema receptu koji se nudi u zagrebačkoj džamiji.





Darko Pavičić