Voljele su ih kurtizane i princeze, živjeli su u sirotinjskim, radničkim nastambama na obalama Normandije, poslije su nastanjivali kraljevske palače u Engleskoj i carske odaje u Rusiji, plovili i tonuli na Titanicu, mirisali torte što ih je u Beču spravljala
Anna
Sacher... O njima su pisali
Maurice Maeterlinck i
Colette, slikali su ih
Henri
de
Toulouse-Lautrec,
Edouard Manet i
Francis Picabia...
Ta osobita mjesta u modernoj europskoj i američkoj povijesti, vezana ponajprije uz Pariz i fin de siècle, zauzima jedna pasmina pasa! Riječ je o francuskim buldozima, iznimnim dogolikim bićima, prepoznatljivima po jedinstvenim ušima, nalik onima kakve ima šišmiš. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada su francuski buldozi bili mnogo više od statusnog simbola - gotovo su imali mitski status među umjetničkom elitom ali i aristokracijom - bila je to jedna od popularnijih pasmina u dijelu zapadne Europe, u Parizu, Beču i Moskvi, ali i SAD-u. No, od kraja tridesetih godina prošlog stoljeća francuski su buldozi gotovo zaboravljeni, pasmina je desetljećima bila zapuštena, a održali su je ponajprije iznimni uzgajivači u Velikoj Britaniji, kasnije i u Nizozemskoj te Belgiji. Pa ipak, sredinom devedesetih, počinje se događati nešto doista neobično. Francuski su buldozi tada u Europi i SAD-u počeli proživljavati svoju renesansu.
Između 1994. i 2004. godine, po podacima Američke kinološke organizacije (AKC), upravo su francuskih buldozi bili pasmina koja je bilježila najveći rast broja okoćenih i registriranih štenaca- popularnost ime je porasla za rekordnih 252 posto! Ove godine su najveći skok zabilježili u Los Angelesu. U tom gradu je broj novih francuskih buldoga porastao za čak 404 posto! No, pomama za francuzićima sa sobom je donijela i nove nedaće za te iznimno senzibilne pse. Zbog velike potražnje i njihove cijene, koja je uvjetovana činjenicom da je u leglu vrlo mali broj štenaca (a svi, uglavnom, dolaze na svijet carskim rezom), francuske buldoge su kao unosnu robu počeli iskorištavati beskrupulozni šverceri i prevaranti. Takvi ljudi danas i u Hrvatskoj oglašavaju prodaju “štenadi šampionskog uzgoja s ili bez pedigrea”, a nude pse u svim bojama, oblicima i spolovima: “crne, crno-bijele i tigraste”, kažu da se radi o “vrhunskom uzgoju” i još daju “garanciju”. To je problem i u SAD-u, gdje je osnovana mreža “French Buldog Rescue Network”, koja takve zapuštene, izgladnjele a ponekad i zlostavljane pse spašava i udomljuje.
Vlasnici zagrebačke uzgajivačnice francuskih buldoga “Totegnac” izražavaju strah da bi zbog beskrupuloznih švercera i Hrvatskoj uskoro mogla zatrebati slična udruga, ali kažu da je danas najpotrebnija odlučna akcija da se stane na kraj ilegalnom uvozu i preprodaji pasa sumnjivog podrijetla. Da apsurd bude veći, neinformirani kupci nerijetko za takve pse daju iznose koji su tek neznatno niži od cijene vrhunskih štenaca s pedigreom, iz registriranih uzgajivačnica.
Jednom takvom leglu vrhunskih štenaca u svibnju se nadaju i u uzgajivačnici “Totegnac”, a prošlog su tjedna s jednom od svojih mlađih uzdanica sudjelovali na velikoj specijalnoj izložbi “Kluba francuski buldog, mops i boston terijer” koja se održala u Staroj Pazovi, u Vojvodini. Na toj je izložbi sudio Nizozemac Arnold Hendriks, vlasnik čuvene uzgajivačnice francuskih buldoga Zuylenstede, koji je toj pasmini posvetio četiri desetljeća svoga života. “Nitko u kontinentalnom dijelu Europe tako dugo i kontinuirano ne uzgaja francuske buldoge kao taj čovjek i bilo je pravo zadovoljstvo gledati ga kako ocjenjuje i opisuje ponajbolje europske frenchije. Slično smo iskustvo imali i prošle godine u Beču, gdje je na klupskoj izložbi francuskih buldoga sudio belgijski uzgajivač i sudac
Victor A. Raamsdonk, vlasnik najuspješnije uzgajivačnice francuskih buldoga na svijetu De la Parure. Njegova je uzgajivačnica, može se slobodno reći, pravi brand u svijetu francuskih buldoga, ono što je Mercedes u svijetu automobila”. Dvije kuje koje se nalaze u uzgajivačnici Totegnac u svojim pedigreima imaju pretke upravo iz De la Parurea, a među njima su i neki od najuspješnijih francuskih buldoga na svijetu, poput čuvenoga mužjaka Egoistea de la Parurea.
Obje su ženke uvezene iz Novog Sada, odnosno uzgajivačnice Royal Laszatti, koja je prva u jugoistočnoj Europi počela tu pasminu obogaćivati spomenutim, slavnim i najkvalitetnijim linijama.
FCI standard: N∞ 101 / 06. 04. 1998 / GB
Zemlja porijekla: Francuska
Klasifikacija FCI: Grupa 9 - Psi za pratnju i razonodu, Sekcija 11 - Mali molosoidni psi bez radnog ispita
Francuski buldog je snažan pas s obzirom na svoje male dimenzije, ali mora biti nizak, kompaktan, glatke dlake, s kratkim licem i kratkom njuškom, uspravnim ušima i prirodno kratkim repom. Standard kaže da je francuski buldog društven i zaigran, umiljat, iznimno nježan pas. Glava je iznimno bitno obilježje francuskog buldoga, ona mora biti vrlo snažna, široka i kvadratična, a posebne mu karakteristike daju snažni mišići na obrazima. Upravo zbog tih mišića i nabora, nerijetko se čini da francuski buldog na svom licu izražava mnogo više emocija od drugih pasmina. Emocije se očituju i u očima, koje moraju odavati veseo, živahan izraz, moraju biti tamne, velike, blago ispupčene. O porijeklu francuskog buldoga postoje različite teorije, ali danas prevladava mišljenje da je on nekad bio manja, patuljasta varijanta engleskog buldoga, koji je svoja prepoznatljiva obilježja dobio nakon križanja s nekim vrstama terijera i brabantskog psića.
Te su patuljaste buldoge iz Velike Britanije u Francusku sa sobom donijeli siromašni radnici koji su zbog industrijske revolucije ostajali bez posla na Otoku, pa su u potrazi za kruhom išli u Normandiju. Desetljeće kasnije francuski buldozi su stigli i do Pariza, gdje počinje njihov pohod prema carskim palačama i kraljevskim odajama.
Prvi je registar francuskih buldoga uspostavljen u Francuskoj 1885. godine, a prvi se put na jednoj izložbi pasmina pod tim imenom pojavio tri godine kasnije. Kad su se francuski buldozi 1898. pojavili u Engleskoj, tamošnji su se mediji pobunili zbog nove pasmine, tvrdeći da je riječ o uvredi za njihov nacionalni ponos - engleskog buldoga. U SAD-u su se francuski buldozi prvi put pojavili na njujorškoj izložbi 1896. godine, a pasmina je ubrzo stekla golemu popularnost pa je ubrzo i ondje osnovan klub vlasnika i uzgajivača francuskih buldoga.
Jedan je francuski bulldog bio među psima koji su potonuli s Titanicom, a zabilježeno je da je taj pas imao i životno osiguranje.
Redatelj James Cameron je, snimajući film o potonuću broda, izrezao potresne scene u kojima pas nestaje na oceanu. Francuski bulldog pojavljuju se i u “Armageddonu”, gdje je redatelj Michael Bay ovjekovječio scenu u kojoj francuski bulldog upozorava na dolazak razornog asteroida.
Francuski bulldog ima i jednu od glavnih uloga u kom ediji “Bringig Down the House”, uz Stevea Martina i Queen Latifu, a psi te pasmine pojavljuju se u još desetak zabavnih hollywoodskih uradaka.
Desetljećima prije filma i Hollywooda, francuske su bulldoge ponajviše popularizirali slikari. Pariški slikar i dadaistički pjesnik Francis Picabia, veliki prijatelj Marcela Duchampa, Gertrude Stein i fotografa Mana Raya, stvorio je možda najzanimljivije likovno djelo posvećeno francuskim bulldozima, sliku “Femme au bulldog”.
Slika nastala 1940. nadahnuta je ilustracijama iz francuskih magazina za žene, a njegova subverzivna poruka upućena je dijelu tadašnje krute, akademske i umjetničke zajednice u Parizu. Slika, ujedno, govori i o životu francuskih bulldoga u okruženju pariških kurtizana…
Picabia: Femme au bulldog (1940.)
Henri de Toulouse-Lautrec prvi je veliki slikar koji je na svojim impresionističkim platnima ovjekovječio francuskog buldoga. Učinio je to u više navrata, a najpoznatije njegovo djelo sa psićem uzdignutih ušiju nastalo je 1897. godine, bila je to slika “Prodavač kestena”. Nekoliko je takvih pasa imao i Toulouse-Lautrec. Poslije su ih slikali i Edouard Manet, pa Picabia, a 70 godina poslije i Andy Warhol…
Druga kći ruskog cara Nikolaja i carice Aleksandre imala je francuskog buldoga Ortina. Uz tog psa je vezana jedna od najtužnijih i najpotresnijih priča o pasmini. Princezi je carski draguljar Faberge prema njegovu liku morao izrađivati figurice od jantara i dragog kamenja. Nažalost, kada su u krvavoj Oktobarskoj revoluciji ubijeni svi članovi carske obitelji, stradao je i francuski buldog Ortino.
Anna Sacher najzaslužnija je za planetarnu slavu i kultni status jednog od najelitnijih hotela na svijetu, bečkog hrama čokoladne Sachertorte… Svoje je prijatelje, sve odreda europske aristokrate i pripadnike kraljevskih obitelji, u hotelu uvijek velikodušno častila, a više je pažnje ta kći bečkog mesara, strastvena pušačica cigara, poklanjala još samo svojim psima, francuskim buldozima koji su hotelom uvijek mogli slobodno šetati.
Francuski su buldozi enormno popularni u Rusiji. Nimalo čudno zna li se da je francuski buldog Ortino uživao u krilu ruske princeze Tatjane, no “frenchiji” su bili najbolji prijatelji i mnogih drugih velikih imena ruske kulture i povijesti. Od francuskog buldoga nije se odvajao veliki pjesnik i buntovnik, guru ruskog futurizma Vladimir Majakovski. Uz francuskog je buldoga svoje emigrantske dane u Parizu, nakon Revolucije, provodio slavni operni pjevač Fjodor Šaljapin, baš kao i velika balerina Ana Pavlova…
Zvali su ga prvim kraljem Hollywooda, bio je glumac i scenarist, producent i redatelj… No više od filma i svojeg carstva na Beverly Hillsu, Douglas Fairbanks je zavolio Pariz i jednog francuskog buldoga. Kad je 1920. godine krenuo na medeni mjesec sa svojom drugom suprugom Mary Pickford, glumicom i bogatašicom, u Parizu ih je dočekalo 300.000 ljudi. Trinaestak godina poslije Fairbanks je upoznao novu ljubav svojeg života. Umro je nedugo potom, a mnogi smatraju da je do smrti bio vjeran samo svojem psu...
Prvi modni dizajner koji je za života dočekao retrospektivnu izložbu u njujorškom Metropolitanu nije se odvajao od svojih najvećih ljubimaca, francuskih buldoga. Imao ih je četiri. Svi su se zvali Moujik, baš kao i posljednji, Moujik Četvrti… S njima je šetao modnim pistama, uz njih je crtao skice za svoje kreacije, pušeći cigare, vodio ih je na odmor u Marakeš… Moujika je, po posebnoj narudžbi, morao crtati i Andy Warhol...
Gordana Vukres
Ta osobita mjesta u modernoj europskoj i američkoj povijesti, vezana ponajprije uz Pariz i fin de siècle, zauzima jedna pasmina pasa! Riječ je o francuskim buldozima, iznimnim dogolikim bićima, prepoznatljivima po jedinstvenim ušima, nalik onima kakve ima šišmiš. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kada su francuski buldozi bili mnogo više od statusnog simbola - gotovo su imali mitski status među umjetničkom elitom ali i aristokracijom - bila je to jedna od popularnijih pasmina u dijelu zapadne Europe, u Parizu, Beču i Moskvi, ali i SAD-u. No, od kraja tridesetih godina prošlog stoljeća francuski su buldozi gotovo zaboravljeni, pasmina je desetljećima bila zapuštena, a održali su je ponajprije iznimni uzgajivači u Velikoj Britaniji, kasnije i u Nizozemskoj te Belgiji. Pa ipak, sredinom devedesetih, počinje se događati nešto doista neobično. Francuski su buldozi tada u Europi i SAD-u počeli proživljavati svoju renesansu.
| Zbog velike potražnje i njihove cijene, koja je ponajprije uvjetovana činjenicom da je u leglu vrlo mali broj štenaca, francuske buldoge su kao unosnu robu počeli iskorištavati šverceri |
Vlasnici zagrebačke uzgajivačnice francuskih buldoga “Totegnac” izražavaju strah da bi zbog beskrupuloznih švercera i Hrvatskoj uskoro mogla zatrebati slična udruga, ali kažu da je danas najpotrebnija odlučna akcija da se stane na kraj ilegalnom uvozu i preprodaji pasa sumnjivog podrijetla. Da apsurd bude veći, neinformirani kupci nerijetko za takve pse daju iznose koji su tek neznatno niži od cijene vrhunskih štenaca s pedigreom, iz registriranih uzgajivačnica.
Jednom takvom leglu vrhunskih štenaca u svibnju se nadaju i u uzgajivačnici “Totegnac”, a prošlog su tjedna s jednom od svojih mlađih uzdanica sudjelovali na velikoj specijalnoj izložbi “Kluba francuski buldog, mops i boston terijer” koja se održala u Staroj Pazovi, u Vojvodini. Na toj je izložbi sudio Nizozemac Arnold Hendriks, vlasnik čuvene uzgajivačnice francuskih buldoga Zuylenstede, koji je toj pasmini posvetio četiri desetljeća svoga života. “Nitko u kontinentalnom dijelu Europe tako dugo i kontinuirano ne uzgaja francuske buldoge kao taj čovjek i bilo je pravo zadovoljstvo gledati ga kako ocjenjuje i opisuje ponajbolje europske frenchije. Slično smo iskustvo imali i prošle godine u Beču, gdje je na klupskoj izložbi francuskih buldoga sudio belgijski uzgajivač i sudac
Victor A. Raamsdonk, vlasnik najuspješnije uzgajivačnice francuskih buldoga na svijetu De la Parure. Njegova je uzgajivačnica, može se slobodno reći, pravi brand u svijetu francuskih buldoga, ono što je Mercedes u svijetu automobila”. Dvije kuje koje se nalaze u uzgajivačnici Totegnac u svojim pedigreima imaju pretke upravo iz De la Parurea, a među njima su i neki od najuspješnijih francuskih buldoga na svijetu, poput čuvenoga mužjaka Egoistea de la Parurea.
Obje su ženke uvezene iz Novog Sada, odnosno uzgajivačnice Royal Laszatti, koja je prva u jugoistočnoj Europi počela tu pasminu obogaćivati spomenutim, slavnim i najkvalitetnijim linijama.
FCI standard: N∞ 101 / 06. 04. 1998 / GB
Zemlja porijekla: Francuska
Klasifikacija FCI: Grupa 9 - Psi za pratnju i razonodu, Sekcija 11 - Mali molosoidni psi bez radnog ispita
Francuski buldog je snažan pas s obzirom na svoje male dimenzije, ali mora biti nizak, kompaktan, glatke dlake, s kratkim licem i kratkom njuškom, uspravnim ušima i prirodno kratkim repom. Standard kaže da je francuski buldog društven i zaigran, umiljat, iznimno nježan pas. Glava je iznimno bitno obilježje francuskog buldoga, ona mora biti vrlo snažna, široka i kvadratična, a posebne mu karakteristike daju snažni mišići na obrazima. Upravo zbog tih mišića i nabora, nerijetko se čini da francuski buldog na svom licu izražava mnogo više emocija od drugih pasmina. Emocije se očituju i u očima, koje moraju odavati veseo, živahan izraz, moraju biti tamne, velike, blago ispupčene. O porijeklu francuskog buldoga postoje različite teorije, ali danas prevladava mišljenje da je on nekad bio manja, patuljasta varijanta engleskog buldoga, koji je svoja prepoznatljiva obilježja dobio nakon križanja s nekim vrstama terijera i brabantskog psića.
Te su patuljaste buldoge iz Velike Britanije u Francusku sa sobom donijeli siromašni radnici koji su zbog industrijske revolucije ostajali bez posla na Otoku, pa su u potrazi za kruhom išli u Normandiju. Desetljeće kasnije francuski buldozi su stigli i do Pariza, gdje počinje njihov pohod prema carskim palačama i kraljevskim odajama.
Prvi je registar francuskih buldoga uspostavljen u Francuskoj 1885. godine, a prvi se put na jednoj izložbi pasmina pod tim imenom pojavio tri godine kasnije. Kad su se francuski buldozi 1898. pojavili u Engleskoj, tamošnji su se mediji pobunili zbog nove pasmine, tvrdeći da je riječ o uvredi za njihov nacionalni ponos - engleskog buldoga. U SAD-u su se francuski buldozi prvi put pojavili na njujorškoj izložbi 1896. godine, a pasmina je ubrzo stekla golemu popularnost pa je ubrzo i ondje osnovan klub vlasnika i uzgajivača francuskih buldoga.
|
Francuski buldog :
Lice na kojem se vidi i sreća i tuga
|
Jedan je francuski bulldog bio među psima koji su potonuli s Titanicom, a zabilježeno je da je taj pas imao i životno osiguranje.
Redatelj James Cameron je, snimajući film o potonuću broda, izrezao potresne scene u kojima pas nestaje na oceanu. Francuski bulldog pojavljuju se i u “Armageddonu”, gdje je redatelj Michael Bay ovjekovječio scenu u kojoj francuski bulldog upozorava na dolazak razornog asteroida.
Francuski bulldog ima i jednu od glavnih uloga u kom ediji “Bringig Down the House”, uz Stevea Martina i Queen Latifu, a psi te pasmine pojavljuju se u još desetak zabavnih hollywoodskih uradaka.
Desetljećima prije filma i Hollywooda, francuske su bulldoge ponajviše popularizirali slikari. Pariški slikar i dadaistički pjesnik Francis Picabia, veliki prijatelj Marcela Duchampa, Gertrude Stein i fotografa Mana Raya, stvorio je možda najzanimljivije likovno djelo posvećeno francuskim bulldozima, sliku “Femme au bulldog”.
Slika nastala 1940. nadahnuta je ilustracijama iz francuskih magazina za žene, a njegova subverzivna poruka upućena je dijelu tadašnje krute, akademske i umjetničke zajednice u Parizu. Slika, ujedno, govori i o životu francuskih bulldoga u okruženju pariških kurtizana…
Picabia: Femme au bulldog (1940.)
|
Od Titanica do Hollywooda
|
Henri de Toulouse-Lautrec prvi je veliki slikar koji je na svojim impresionističkim platnima ovjekovječio francuskog buldoga. Učinio je to u više navrata, a najpoznatije njegovo djelo sa psićem uzdignutih ušiju nastalo je 1897. godine, bila je to slika “Prodavač kestena”. Nekoliko je takvih pasa imao i Toulouse-Lautrec. Poslije su ih slikali i Edouard Manet, pa Picabia, a 70 godina poslije i Andy Warhol…
Druga kći ruskog cara Nikolaja i carice Aleksandre imala je francuskog buldoga Ortina. Uz tog psa je vezana jedna od najtužnijih i najpotresnijih priča o pasmini. Princezi je carski draguljar Faberge prema njegovu liku morao izrađivati figurice od jantara i dragog kamenja. Nažalost, kada su u krvavoj Oktobarskoj revoluciji ubijeni svi članovi carske obitelji, stradao je i francuski buldog Ortino.
Anna Sacher najzaslužnija je za planetarnu slavu i kultni status jednog od najelitnijih hotela na svijetu, bečkog hrama čokoladne Sachertorte… Svoje je prijatelje, sve odreda europske aristokrate i pripadnike kraljevskih obitelji, u hotelu uvijek velikodušno častila, a više je pažnje ta kći bečkog mesara, strastvena pušačica cigara, poklanjala još samo svojim psima, francuskim buldozima koji su hotelom uvijek mogli slobodno šetati.
Francuski su buldozi enormno popularni u Rusiji. Nimalo čudno zna li se da je francuski buldog Ortino uživao u krilu ruske princeze Tatjane, no “frenchiji” su bili najbolji prijatelji i mnogih drugih velikih imena ruske kulture i povijesti. Od francuskog buldoga nije se odvajao veliki pjesnik i buntovnik, guru ruskog futurizma Vladimir Majakovski. Uz francuskog je buldoga svoje emigrantske dane u Parizu, nakon Revolucije, provodio slavni operni pjevač Fjodor Šaljapin, baš kao i velika balerina Ana Pavlova…
Zvali su ga prvim kraljem Hollywooda, bio je glumac i scenarist, producent i redatelj… No više od filma i svojeg carstva na Beverly Hillsu, Douglas Fairbanks je zavolio Pariz i jednog francuskog buldoga. Kad je 1920. godine krenuo na medeni mjesec sa svojom drugom suprugom Mary Pickford, glumicom i bogatašicom, u Parizu ih je dočekalo 300.000 ljudi. Trinaestak godina poslije Fairbanks je upoznao novu ljubav svojeg života. Umro je nedugo potom, a mnogi smatraju da je do smrti bio vjeran samo svojem psu...
Prvi modni dizajner koji je za života dočekao retrospektivnu izložbu u njujorškom Metropolitanu nije se odvajao od svojih najvećih ljubimaca, francuskih buldoga. Imao ih je četiri. Svi su se zvali Moujik, baš kao i posljednji, Moujik Četvrti… S njima je šetao modnim pistama, uz njih je crtao skice za svoje kreacije, pušeći cigare, vodio ih je na odmor u Marakeš… Moujika je, po posebnoj narudžbi, morao crtati i Andy Warhol...
|
Henri de Toulouse-Lautrec (1864. - 1901.)
|
Princeza Tatjana Nikolajevna (1897. - 1918.)
|
|
Anna Sacher (1859. - 1930.)
|
Vladimir Majakovski (1893. - 1930.)
|
|
Douglas Fairbanks (1883. - 1939.)
|
Yves Saint Laurent (1936.)
|
Gordana Vukres
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....