Gospođa Chen i njezini suradnici ovih dana postavljaju nove standarde u funkcioniranju kineskih restorana u Zagrebu.
Kineskih je restorana kod nas vrlo mnogo, baš kao i kineskih trgovina. I svi su više-manje isti.
Svi, dakle, nude menije s dvadesetak istih jela, od springrollsa i wantana, preko piletine u slatko-kiselom umaku i hrskave patke, do, recimo, Osam blaga i kozica na sečuanski (jer, eto, na jelovniku mora biti i nešto ljuto).
I skoro svi su postali beskrajno dosadni, tako da ih više ne primjećujem.
I Asia, prvi kineski kineski restoran u Zagrebu (kažem kineski kineski, jer prvi kineski restoran, početkom osamdesetih, nisu otvorili Kinezi nego hrvatsko-albanski poduzetnik Vebi Velija), proteklih se godina opasno rutinizirala.
Novi meni
Gospođa Chen to je na vrijeme uvidjela pa je tako ove zime počela eksperimentirati s nizom novih jela, koja su restoranu trebala dati puno više originalosti, svježine, ali i raskoši.
Istodobno, vlasnica Asie došla je do novog prostora, Stare Tinče u Novoj vesi, tradicionalnog zagrebačkog restorana koji je, međutim, bio upravo katastrofalno vođen, i koji je nezaustavljivo propadao.
Poslije petomjesečnog uređivanja, na Novoj vesi je ovih dana proradila nova Asia, s posve novim, impresivnim menijem, koji smo proučavali petnaestak minuta, i s prvom pristojnom vinskom listom u cjelokupnoj povijesti kineskih restorana u Hrvatskoj.
Meni je znatno proširio spektar kineskih jela koja se nude u nas, ali je istodobno krenuo i prema drugim azijskim kuhinjama, pa se u Asiji, recimo, priprema i tipični malezijski satay od janjetine; čini se da je riječ o svojevrsnom dalekoistočnom fusionu.
Tijekom prvog posjeta ručak smo počeli sa sjajnom, želatinoznom, gustom, jakom juhom od peraje morskog psa i juhom od rakova i školjki s tofuom. Nastavili smo salatom od kozica s klicama i wasabijem te salatom od avokada. Salata od kozica bilo je ujedno i jedino neuzbudljivo jelo tog popodneva. Toj je salati definitivno potreban još jedan maštoviti dodir života, da bi bila na razini Asijine kuhinje.
Brancin na pari
Za glavno jelo dobili smo izvrsnog brancina na pari - riječ je o klasičnom kineskom receptu, u kojem tovljeni brancin optimalno funkcionira jer je posve nemasno pripremljen - te jakovske kapice s bademima, koje su usprkos vrlo velikoj porciji nestale s tanjura do posljednje. Henri Bourgeoisov Sancerre fino je pratio predjela, a Grgićev pošip ribu i školjke.
Šteta je što na neočekivano korektnu vinsku listu nisu uvrštena vrlo aromatična, jako fina i relativno široko dostupna vina poput Kupljenova sauvignona te, prije svega, Enjingijeva Venja, koje je upravo stvoreno za različite istočnjačke kuhinje.
Asia na Novoj vesi već se uvrstila u moje najdraže zagrebačke restorane. Jedino što im se može ozbiljno zamjeriti jesu minijaturne i ružne vinske čaše, očito naslijeđene iz Tinče.
OCJENA:
Davor Butković
Kineskih je restorana kod nas vrlo mnogo, baš kao i kineskih trgovina. I svi su više-manje isti.
Svi, dakle, nude menije s dvadesetak istih jela, od springrollsa i wantana, preko piletine u slatko-kiselom umaku i hrskave patke, do, recimo, Osam blaga i kozica na sečuanski (jer, eto, na jelovniku mora biti i nešto ljuto).
I skoro svi su postali beskrajno dosadni, tako da ih više ne primjećujem.
I Asia, prvi kineski kineski restoran u Zagrebu (kažem kineski kineski, jer prvi kineski restoran, početkom osamdesetih, nisu otvorili Kinezi nego hrvatsko-albanski poduzetnik Vebi Velija), proteklih se godina opasno rutinizirala.
Novi meni
|
|
Istodobno, vlasnica Asie došla je do novog prostora, Stare Tinče u Novoj vesi, tradicionalnog zagrebačkog restorana koji je, međutim, bio upravo katastrofalno vođen, i koji je nezaustavljivo propadao.
Poslije petomjesečnog uređivanja, na Novoj vesi je ovih dana proradila nova Asia, s posve novim, impresivnim menijem, koji smo proučavali petnaestak minuta, i s prvom pristojnom vinskom listom u cjelokupnoj povijesti kineskih restorana u Hrvatskoj.
Meni je znatno proširio spektar kineskih jela koja se nude u nas, ali je istodobno krenuo i prema drugim azijskim kuhinjama, pa se u Asiji, recimo, priprema i tipični malezijski satay od janjetine; čini se da je riječ o svojevrsnom dalekoistočnom fusionu.
Tijekom prvog posjeta ručak smo počeli sa sjajnom, želatinoznom, gustom, jakom juhom od peraje morskog psa i juhom od rakova i školjki s tofuom. Nastavili smo salatom od kozica s klicama i wasabijem te salatom od avokada. Salata od kozica bilo je ujedno i jedino neuzbudljivo jelo tog popodneva. Toj je salati definitivno potreban još jedan maštoviti dodir života, da bi bila na razini Asijine kuhinje.
Brancin na pari
Za glavno jelo dobili smo izvrsnog brancina na pari - riječ je o klasičnom kineskom receptu, u kojem tovljeni brancin optimalno funkcionira jer je posve nemasno pripremljen - te jakovske kapice s bademima, koje su usprkos vrlo velikoj porciji nestale s tanjura do posljednje. Henri Bourgeoisov Sancerre fino je pratio predjela, a Grgićev pošip ribu i školjke.
Šteta je što na neočekivano korektnu vinsku listu nisu uvrštena vrlo aromatična, jako fina i relativno široko dostupna vina poput Kupljenova sauvignona te, prije svega, Enjingijeva Venja, koje je upravo stvoreno za različite istočnjačke kuhinje.
Asia na Novoj vesi već se uvrstila u moje najdraže zagrebačke restorane. Jedino što im se može ozbiljno zamjeriti jesu minijaturne i ružne vinske čaše, očito naslijeđene iz Tinče.
OCJENA:
Davor Butković
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....