U intervjuu danom protekle jeseni na Telluride film festivalu
Danny
Boyle je na pitanje kako je izabrao “Milijunaša s ulice” za svoj projekt nonšalantno odgovorio da nikada prije nije bio u Indiji, da ništa nije znao o njoj - pa mu se indijska produkcija učinila odličnom prilikom da otputuje u Indiju i upozna je.
Slušajući Boyleovu izjavu, Salman Rushdie je zamislio indijskog redatelja koji, snimajući film o newyorškim siromasima, govori kako ga je tema zainteresirala jer ništa ne zna o New Yorku i nikada nije bio u njemu. Za takvo nešto indijskom bi redatelju zapadni “kritičari počupali i ruke i noge”, piše Rushdie u svom opsežnom subotnjem tekstu u londonskom Guardianu. “Ali kada redatelj iz prvog svijeta kaže tako nešto o trećem svijetu, onda se to smatra hvalevrijednim znakom umjetničke odvažnosti. Dvostruki postkolonijalni standardni još nisu potpuno nestali.”
Od euforije do uvrijeđenosti
Reakcije u Indiji na “Milijunaša s ulice” protežu se od pretežno euforičnih do pomalo uvrijeđenih, prvenstveno zbog pogrdnog imena “psi slama” za djecu prosjake. Svojim osvrtom na “fenomen” “Milijunaša s ulice” tim reakcijama sada se pridružuje i Salman Rushdie, jedan od najuglednijih svjetskih pisaca, rođen upravo u Mumbaiju. Osvrćući se na zapadne filmove o Indiji, Rushdie kaže da je prije uvijek bila posrijedi plavokosa žena koja dolazi u Indiju samo zato da bi se neki maharadža u nju strastveno zaljubio. Danas je “maharadža-turizam” zamijenio “slam-turizam”. Ljudi žele nešto autentičnije od smrtno zaljubljenog maharadže, ali još uvijek u okvirima turizma.
Kao jedan od “najkatastrofalnijih filmova o Indiji” Rushdie navodi vrlo cijenjenu David Leanovu adaptaciju Forsterova romana “Put u Indiju”: “komičan film u kojem hindu mudrac brčka noge u svetoj vodi”. No ni o “Milijunašu s ulice”, osmerostrukom oscarovcu, nema puno bolje mišljenje. Adaptacija “otrcanog populističkog romana” indijskog diplomata Vikasa Swarupa - “sa zapletom koji prkosi uvjerljivosti” - problematična je koliko i predložak.
Raskošno o siromaštvu
Rushdie, ako se smije primijetiti, propušta sagledati film kroz Boyleovo preoznatljivo autorsko “slavljenje života” u nezavidnim uvjetima. U “Trainspottingu” narkoman je ushićeno ronio kanalizacijom za paketićom dopa, u “Milijunašu” siroče, doslovce, izranja iz otvorene kloake da bi pobijedilo na “Milijunašu”. Za Rushdieja je Boyleov film prvenstveno primjer postkolonijalnog diskursa.
“Milijunaš s ulice je”, kaže Rushdie, “dobroćudan film o užasnim slamovima Mumbaija, raskošno snimljen film o ekstremnom siromaštvu, romantičan, bollywoodiziran pogled na grub, neromantičan pleksus Indije. A da bi se sve to zapečatilo, tu je i dotjerana bollywoodska plesna sekvenca (zapravo, sasvim drugorazredna plesna sekvenca i po bollywoodskim standardima, ali koga je to briga)”.
Cijenjeni David Leanov film Rushdie smatra jednim od najlošijih filmova ikad snimljenih o Indiji
Dragan Jurak
Slušajući Boyleovu izjavu, Salman Rushdie je zamislio indijskog redatelja koji, snimajući film o newyorškim siromasima, govori kako ga je tema zainteresirala jer ništa ne zna o New Yorku i nikada nije bio u njemu. Za takvo nešto indijskom bi redatelju zapadni “kritičari počupali i ruke i noge”, piše Rushdie u svom opsežnom subotnjem tekstu u londonskom Guardianu. “Ali kada redatelj iz prvog svijeta kaže tako nešto o trećem svijetu, onda se to smatra hvalevrijednim znakom umjetničke odvažnosti. Dvostruki postkolonijalni standardni još nisu potpuno nestali.”
Od euforije do uvrijeđenosti
Reakcije u Indiji na “Milijunaša s ulice” protežu se od pretežno euforičnih do pomalo uvrijeđenih, prvenstveno zbog pogrdnog imena “psi slama” za djecu prosjake. Svojim osvrtom na “fenomen” “Milijunaša s ulice” tim reakcijama sada se pridružuje i Salman Rushdie, jedan od najuglednijih svjetskih pisaca, rođen upravo u Mumbaiju. Osvrćući se na zapadne filmove o Indiji, Rushdie kaže da je prije uvijek bila posrijedi plavokosa žena koja dolazi u Indiju samo zato da bi se neki maharadža u nju strastveno zaljubio. Danas je “maharadža-turizam” zamijenio “slam-turizam”. Ljudi žele nešto autentičnije od smrtno zaljubljenog maharadže, ali još uvijek u okvirima turizma.
Kao jedan od “najkatastrofalnijih filmova o Indiji” Rushdie navodi vrlo cijenjenu David Leanovu adaptaciju Forsterova romana “Put u Indiju”: “komičan film u kojem hindu mudrac brčka noge u svetoj vodi”. No ni o “Milijunašu s ulice”, osmerostrukom oscarovcu, nema puno bolje mišljenje. Adaptacija “otrcanog populističkog romana” indijskog diplomata Vikasa Swarupa - “sa zapletom koji prkosi uvjerljivosti” - problematična je koliko i predložak.
Raskošno o siromaštvu
Rushdie, ako se smije primijetiti, propušta sagledati film kroz Boyleovo preoznatljivo autorsko “slavljenje života” u nezavidnim uvjetima. U “Trainspottingu” narkoman je ushićeno ronio kanalizacijom za paketićom dopa, u “Milijunašu” siroče, doslovce, izranja iz otvorene kloake da bi pobijedilo na “Milijunašu”. Za Rushdieja je Boyleov film prvenstveno primjer postkolonijalnog diskursa.
“Milijunaš s ulice je”, kaže Rushdie, “dobroćudan film o užasnim slamovima Mumbaija, raskošno snimljen film o ekstremnom siromaštvu, romantičan, bollywoodiziran pogled na grub, neromantičan pleksus Indije. A da bi se sve to zapečatilo, tu je i dotjerana bollywoodska plesna sekvenca (zapravo, sasvim drugorazredna plesna sekvenca i po bollywoodskim standardima, ali koga je to briga)”.
Cijenjeni David Leanov film Rushdie smatra jednim od najlošijih filmova ikad snimljenih o Indiji
|
Put u Indiju
|
Dragan Jurak
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....