Velik broj čitatelja, vlasnika pasa, svakodnevno se javljaju s pitanjima vezanima uz novosti koje donose novi zakoni. Neki od njih su vidno zbunjeni, pa čak i zabrinuti postojećom situacijom pa traže odgovore na nedoumice oko rodovnica, valjanosti postignutih rezultata na izložbama i radnim ispitima i sl. Odgovore na neka od pitanja čitatelja Jutarnjeg lista potražili smo kod tajnika Hrvatskog kinološkog saveza, dr. vet. med.
Bojana Matakovića.
Budući da su u Hrvatskoj, prema evidenciji uzgojenih pasa Hrvatskog kinološkog saveza, najbrojniji lovački psi, što će se zbivati s njima ubuduće, s obzirom na to da brigu o njima potpuno ili djelomično preuzima Hrvatski lovački savez (HLS)? Predsjednik lovačkog saveza, gospodin Đuro Dečak u medijima tvrdi da će oni izrađivati rodovnice, održavati ispite prirođenih osobina i utakmice. Kup Svetog Huberta koji je s ponosom je organizirao HKS, sada je u lovačkim rukama.
Koje su posljedice ovih promjena? Hoće li postojati dvije paralelne organizacije koje će izdavati rodovnice za lovačke pse?
Već iz prvog pitanja vidi se konkretan problem, a to je neupućenost širokih masa koja je trenutačno prisutna u području kinologije, poglavito lovačkih pasa i pitanjima vezanima uz njih. Ona je u svakom slučaju dijelom nastala i zbog različitih napisa u tiskovinama koje krivo barataju činjenicama. Poznavatelji strukture i ustroja najjače kinološke organizacije u svijetu, Međunarodne kinološke federacije (FCI), znaju da je u svim zemljama - članicama FCI-a priznata i određena samo jedna nacionalna krovna kinološka organizacija (pri čemu bih naglasio riječ kinološka) s ciljem da vodi brigu o pitanjima iz područja kinologije, od kojih su najznačajnija ona koja se tiču uzgoja i organiziranja različitih kinoloških manifestacija. Ovo područje nije značajno samo kao kinološko, nego i kao društveno, jer pravilnim uzgojem dobivamo zdrave i - što je izuzetno važno - psihički stabilne jedinke koje mogu ispuniti eventualne uporabne namjene, ali i ono što je trenutačno najznačajnije: da budu ono što i jesu, čovjekovi najbolji prijatelji.
Navedene kinološke manifestacije su ona mjesta na kojima se moraju potvrditi određene eksterijerne kvalitete ili što je još važnije - radne, kako bi mogli ispuniti sve ono što od njih očekujemo. Slijedom ovoga što sam naveo, ističem kako presedan ne postoji nigdje u svijetu. Ni u kojoj zemlji, pa tako ni u Hrvatskoj ne mogu postojati dvije udruge članice FCI-a, ne samo zbog apsurda istoga već i uslijed važećih pravnih akata FCI-a. Samim time pitanje oko mogućnosti izdavanja međunarodno priznatih rodovnica od nekoga drugoga, pa ni od strane HLS-a, nije moguć. Nigdje u svijetu ne postoji slučaj da neki lovački savez izdaje rodovnice koje bi bile priznate od Međunarodne kinološke federacije.
Navodite da su u Republici Hrvatskoj trenutno najbrojnije pasmine koje se često možda malo nespretno nazivaju lovačkim psima, odnosno svrstavaju u skupinu lovačkih pasa. Po samoj službenoj podjeli FCI-a ovakav način podjele ne postoji. Psi su razvrstani po FCI-skupinama. Zbog današnjeg načina života upravo neke od pasmina koje još uvijek neki smatraju lovačkima postale su pasmine koje više nemaju nekadašnju osnovnu namjenu - lov, nego su postale članovi obitelji, odnosno ljubimci.
Što se tiče održavanja ispita prirođenih osobina, oni oduvijek organizirali prije svega radi mogućnosti upotrebe jedinke u uzgoju, a tek zatim uporabe u lovu. Priča se kako je pristupanje ispitima prirođenih osobina preskupo i da je to namet na lovce, iako to ne odgovara istini. Sukladno dogovoru HKS-a i HLS-a, lovci koji su pristupali ispitima isključivo radi dobivanja potvrde o su lovnoj uporabljivosti bili su oslobođeni plaćanja članarine, a samo pristupanje ispitima u velikoj je mjeri subvencionirano od kinoloških ili lovačkih udruga na terenu. Takva uvjerenja nisu izdavali niti HKS niti HLS, nego upravo odgovorne i stručne osobe, školovani kinološki suci, na kinološkim manifestacijama organiziranima u skladu s pravilima FCI-a.
Koje su posljedice donošenja Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji ljubimaca namijenjenih prodaji?
Pravilnik o uzgoju izradilo je nadležno ministarstvo, to jest Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a vezan je uz Zakon o zaštitu životinja iz 2006. godine. U izradi su svojim sugestijama sudjelovale pojedine službe Ministarstva, udruge za zaštitu životinja, Kinološki savez, Felinološki savez i Savez uzgajivača malih životinja. Navedeni Pravilnik, kao i većina drugih koji su nastali u posljednje vrijeme, nastao je slijedom usklađivanja zakonodavstva RH s onima u Europskoj Uniji. Osnovne postavke, kao i većina ostalih zakona, nastale su po uzoru na one koje se primjenjuju u Europskoj Uniji.
Prema mišljenju KHS-a, Pravilnik je dobrodošao s osnovnom svrhom, a to je da se i ovim putem zaštite životinje bez obzira na vrstu. U ovom slučaju govorimo o psima za koje smo direktno odgovorni i s kojima, nažalost, u Hrvatskoj postoji problem lošeg postupanja bilo s uzgojnim životinjama ili štenadi. Pritom je najveći problem u nesavjesnim tzv. uzgajivačima koji uzgajaju isključivo radi prodaje i nisu podložni nikakvom nadzoru. Uzgajaju bez dokumenata i ne drže se nikakvih pravila. Problem u Hrvatskoj predstavljaju i osobe koje se nazivaju uzgajivačima, a zapravo se bave isključivo preprodajom, dobro nam poznatim švercom pasa iz susjednih država.
Osnovna namjena Pravilnika jest da se upravo ovoj skupini osoba stane na kraj i da se spriječe u daljnjim neodgovarajućim postupcima prema nezaštićenim životinjama. Nije mu svrha da pod dodatni nadzor stavlja one koji se savjesno bave uzgojem pod odgovarajućim, već prije propisanim uvjetima. Pri tome prvenstveno mislim na naše članove i uzgojne pravilnike HKS-a kojih se moraju pridržavati.
Uspješnost ovog kao i svakog drugog Pravilnika ovisi o mnogim faktorima, a najviše o sposobnosti i želji onih koji su zaduženi za njegovo provođenje kao i o prihvaćanju onih na koje se odnosi. Pravilnik se primjenjuje na uzgoj kućnih ljubimaca s tri i više ženki iste vrste životinja. Hoće i to dovesti do toga da se ljudi rješavaju starih i neplodnih ženki kako bi smanjili broj jedinki? Moraju li se životinje držati u posebnim nastambama?
Pitanje oko bojazni da bi se pojedinci mogli, kako navodite, rješavati starijih ženki s kojima se više ne uzgaja mislim da nema velikog osnova, jer veći uzgajivači u pravilu imaju veći broj ženki, odnosno broj od tri ženke nije takav da bi na to utjecao. Oni s manjim brojem ženki su uzgajivači, ali prvenstveno ljubitelji pasa i svoje pse smatraju članovima obitelji, a ne nekim koga bi se trebali rješavati kada ostare.
Što se tiče pasa namijenjenih uzgajanju koji se drže u stanu, a spominju se u članku 6 Pravilnika, nije došlo ni do kakvih posebnih traženja koja nisu i dosada postojala.
Ovo samo naša mišljenja po određenim pitanjima, a u vezi s ostalim tumačenjima Pravilnika, mjerodavniji je donositelj zakona.
Gordana Vukres
Budući da su u Hrvatskoj, prema evidenciji uzgojenih pasa Hrvatskog kinološkog saveza, najbrojniji lovački psi, što će se zbivati s njima ubuduće, s obzirom na to da brigu o njima potpuno ili djelomično preuzima Hrvatski lovački savez (HLS)? Predsjednik lovačkog saveza, gospodin Đuro Dečak u medijima tvrdi da će oni izrađivati rodovnice, održavati ispite prirođenih osobina i utakmice. Kup Svetog Huberta koji je s ponosom je organizirao HKS, sada je u lovačkim rukama.
Koje su posljedice ovih promjena? Hoće li postojati dvije paralelne organizacije koje će izdavati rodovnice za lovačke pse?
Već iz prvog pitanja vidi se konkretan problem, a to je neupućenost širokih masa koja je trenutačno prisutna u području kinologije, poglavito lovačkih pasa i pitanjima vezanima uz njih. Ona je u svakom slučaju dijelom nastala i zbog različitih napisa u tiskovinama koje krivo barataju činjenicama. Poznavatelji strukture i ustroja najjače kinološke organizacije u svijetu, Međunarodne kinološke federacije (FCI), znaju da je u svim zemljama - članicama FCI-a priznata i određena samo jedna nacionalna krovna kinološka organizacija (pri čemu bih naglasio riječ kinološka) s ciljem da vodi brigu o pitanjima iz područja kinologije, od kojih su najznačajnija ona koja se tiču uzgoja i organiziranja različitih kinoloških manifestacija. Ovo područje nije značajno samo kao kinološko, nego i kao društveno, jer pravilnim uzgojem dobivamo zdrave i - što je izuzetno važno - psihički stabilne jedinke koje mogu ispuniti eventualne uporabne namjene, ali i ono što je trenutačno najznačajnije: da budu ono što i jesu, čovjekovi najbolji prijatelji.
Navedene kinološke manifestacije su ona mjesta na kojima se moraju potvrditi određene eksterijerne kvalitete ili što je još važnije - radne, kako bi mogli ispuniti sve ono što od njih očekujemo. Slijedom ovoga što sam naveo, ističem kako presedan ne postoji nigdje u svijetu. Ni u kojoj zemlji, pa tako ni u Hrvatskoj ne mogu postojati dvije udruge članice FCI-a, ne samo zbog apsurda istoga već i uslijed važećih pravnih akata FCI-a. Samim time pitanje oko mogućnosti izdavanja međunarodno priznatih rodovnica od nekoga drugoga, pa ni od strane HLS-a, nije moguć. Nigdje u svijetu ne postoji slučaj da neki lovački savez izdaje rodovnice koje bi bile priznate od Međunarodne kinološke federacije.
Navodite da su u Republici Hrvatskoj trenutno najbrojnije pasmine koje se često možda malo nespretno nazivaju lovačkim psima, odnosno svrstavaju u skupinu lovačkih pasa. Po samoj službenoj podjeli FCI-a ovakav način podjele ne postoji. Psi su razvrstani po FCI-skupinama. Zbog današnjeg načina života upravo neke od pasmina koje još uvijek neki smatraju lovačkima postale su pasmine koje više nemaju nekadašnju osnovnu namjenu - lov, nego su postale članovi obitelji, odnosno ljubimci.
Što se tiče održavanja ispita prirođenih osobina, oni oduvijek organizirali prije svega radi mogućnosti upotrebe jedinke u uzgoju, a tek zatim uporabe u lovu. Priča se kako je pristupanje ispitima prirođenih osobina preskupo i da je to namet na lovce, iako to ne odgovara istini. Sukladno dogovoru HKS-a i HLS-a, lovci koji su pristupali ispitima isključivo radi dobivanja potvrde o su lovnoj uporabljivosti bili su oslobođeni plaćanja članarine, a samo pristupanje ispitima u velikoj je mjeri subvencionirano od kinoloških ili lovačkih udruga na terenu. Takva uvjerenja nisu izdavali niti HKS niti HLS, nego upravo odgovorne i stručne osobe, školovani kinološki suci, na kinološkim manifestacijama organiziranima u skladu s pravilima FCI-a.
Koje su posljedice donošenja Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji ljubimaca namijenjenih prodaji?
Pravilnik o uzgoju izradilo je nadležno ministarstvo, to jest Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a vezan je uz Zakon o zaštitu životinja iz 2006. godine. U izradi su svojim sugestijama sudjelovale pojedine službe Ministarstva, udruge za zaštitu životinja, Kinološki savez, Felinološki savez i Savez uzgajivača malih životinja. Navedeni Pravilnik, kao i većina drugih koji su nastali u posljednje vrijeme, nastao je slijedom usklađivanja zakonodavstva RH s onima u Europskoj Uniji. Osnovne postavke, kao i većina ostalih zakona, nastale su po uzoru na one koje se primjenjuju u Europskoj Uniji.
Prema mišljenju KHS-a, Pravilnik je dobrodošao s osnovnom svrhom, a to je da se i ovim putem zaštite životinje bez obzira na vrstu. U ovom slučaju govorimo o psima za koje smo direktno odgovorni i s kojima, nažalost, u Hrvatskoj postoji problem lošeg postupanja bilo s uzgojnim životinjama ili štenadi. Pritom je najveći problem u nesavjesnim tzv. uzgajivačima koji uzgajaju isključivo radi prodaje i nisu podložni nikakvom nadzoru. Uzgajaju bez dokumenata i ne drže se nikakvih pravila. Problem u Hrvatskoj predstavljaju i osobe koje se nazivaju uzgajivačima, a zapravo se bave isključivo preprodajom, dobro nam poznatim švercom pasa iz susjednih država.
Osnovna namjena Pravilnika jest da se upravo ovoj skupini osoba stane na kraj i da se spriječe u daljnjim neodgovarajućim postupcima prema nezaštićenim životinjama. Nije mu svrha da pod dodatni nadzor stavlja one koji se savjesno bave uzgojem pod odgovarajućim, već prije propisanim uvjetima. Pri tome prvenstveno mislim na naše članove i uzgojne pravilnike HKS-a kojih se moraju pridržavati.
Uspješnost ovog kao i svakog drugog Pravilnika ovisi o mnogim faktorima, a najviše o sposobnosti i želji onih koji su zaduženi za njegovo provođenje kao i o prihvaćanju onih na koje se odnosi. Pravilnik se primjenjuje na uzgoj kućnih ljubimaca s tri i više ženki iste vrste životinja. Hoće i to dovesti do toga da se ljudi rješavaju starih i neplodnih ženki kako bi smanjili broj jedinki? Moraju li se životinje držati u posebnim nastambama?
Pitanje oko bojazni da bi se pojedinci mogli, kako navodite, rješavati starijih ženki s kojima se više ne uzgaja mislim da nema velikog osnova, jer veći uzgajivači u pravilu imaju veći broj ženki, odnosno broj od tri ženke nije takav da bi na to utjecao. Oni s manjim brojem ženki su uzgajivači, ali prvenstveno ljubitelji pasa i svoje pse smatraju članovima obitelji, a ne nekim koga bi se trebali rješavati kada ostare.
Što se tiče pasa namijenjenih uzgajanju koji se drže u stanu, a spominju se u članku 6 Pravilnika, nije došlo ni do kakvih posebnih traženja koja nisu i dosada postojala.
Ovo samo naša mišljenja po određenim pitanjima, a u vezi s ostalim tumačenjima Pravilnika, mjerodavniji je donositelj zakona.
Gordana Vukres
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....