U članku pod naslovom: "Dr. Gjurić tražio mito za operaciju koja djevojci nije trebala" objavljenom u vašem listu od 29. travnja 2006. na petoj stranici, autora Hrvoja Appelta, citirana je izjava oca bolesnice: "Moju kćer doktor Gjurić nije pogledao ni jednom, primao nas je u ambulantu nekoliko puta i jedino na što je bio fokusiran bio je novac".
D. K., otac "djevojčice", kako je u medijima predstavljena 27-godišnja žena - njegova kći, u svojim medijskim istupima kontinuirano iznosi neistine i obmanjuje javnost. Kao dokaz citiram njegovu službenu izjavu danu 4. ožujka 2006. u prostorijama Policijske uprave zagrebačke Odjela gospodarskog kriminaliteta u Zagrebu iz koje se jasno vidi da su i mnoge dosadašnje izjave u medijima bile neistinite: "... moja kći S. K., rođena 21. veljače 1979., već dugi niz godina ima problema s uhom, zbog čega je prije 15 godina prvi put operirala uho kod prof. Š. u KBC-u Šalata u Zagrebu, a drugi, ujedno i posljednji put, isto uho operirala je nekoliko godina kasnije u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu, a operativni zahvat obavila je doktorica R. Unazad dvije godine ponovno su počeli problemi s uhom, zbog čega smo liječničku pomoć zatražili u KBC-u Šalata, gdje su kćeri čistili, ispirali i kapali uho, no kako su se problemi s uhom nastavili do danas, u razgovoru s drugim pacijentima u KBC-u Šalata doznali smo da bi najbolje bilo da kontaktiramo dr. Mislava Gjurića, koji ju je i pregledao prije pola godine, te konstatirao da će biti potrebna operacija. Objasnio je kćeri da se u uhu stvaraju ljuskice koje oštećuju bubnjić i kost te može doći do oštećenja mozga, zbog čega je operacija i preporučena kao neophodna". "Istog dana, 1. ožujka 2006., ... dr. Gjurić vrši uvid u liječničku dokumentaciju moje kćeri, ... ponovno je pregledava i konstatira da joj je malo uzak bubnjić i govori mojoj supruzi da bi morala otići do doktora Š. koji mora odobriti operaciju..."
Sama pacijentica S. K. službeno izjavljuje 7. ožujka 2006.: "Nakon druge operacije jedno joj je vrijeme bilo bolje, ali i dalje imala česte upale, tako da problemi nisu nikada prestali, već su postojali sve teži te je prijetio gubitak sluha, a možda i teža bolest...", te je 5. prosinca 2005. u sklopu KBC-a naznačio da što prije treba operirati uho, i to napisao u povijest bolesti... dana 1. ožujka 2006... pozvao je u ordinaciju gdje ju je ponovno pregledao..."
U vezi s iznošenjem trenutačnog stava dvoje liječnika s druge klinike od 27. travnja 2006., a na kojem se temelji čitav članak novinara Appelta, potvrđujem da je izlječenje od holesteatoma srednjeg uha, a to je bolest od koje spomenuta pacijentica boluje već dvadeset godina, moguće isključivo kirurškim putem. Liječiti možemo na različite načine, ali izliječiti samo operacijom. Taj neupitan stav liječnika razvijenih zemalja nalazimo u svim udžbenicima i suvremenoj stručnoj literaturi. Radi se o upalnoj bolesti koja postupno razara koštane strukture uha i dovodi do značajnog gubitka sluha, a nekontroliranim rastom može dovesti i do po život opasnih komplikacija. Konzervativno, dakle nekirurško liječenje provodi se kod osoba starije dobi, osoba kod kojih iz medicinskih razloga postoje kontraindikacije za operaciju ili kada pacijent na svoju odgovornost odbija zahvat. Pacijentica mi se, prema vlastitoj gore citiranoj izjavi, obratila upravo iz razloga što je godinama bila neuspješno liječena samo ispiranjem uha i kapima, što nikad nije dovelo do poboljšanja, dapače, njezini su problemi postajali sve teži.
Neupitno je da će bolest bez operacije dalje napredovati i dovesti do daljnjeg oštećenja uha koje se onda više neće moći ispraviti. Izjava oca u članku od 29. travnja 2006.: "... da je neopisivo sretan jer mu je dijete u redu i što je napokon dobilo pravu liječničku pomoć..." izraz je potpunog nerazumijevanja stanja i kratkovidnosti i u kontradikciji s neraspoloženjem objavljenim u Jutarnjem listu od 25. ožujka 2006. gdje D. K. izjavljuje: "... Ispričao sam joj i iskustvo s doktorom Š. koji mi je kćer oko dvije godine liječio kapima za uho..." Poštujem pravo svakoga na vlastito mišljenje i odlučivanje, čak kada je ono utemeljeno samo na emocijama i nerazumijevanju činjenica, no ono postaje opasno ako se njime manipulira i ugrožava boljitak vlastite kćeri.
Kao što je sve do sada spomenuto rezultat obmane, takva je i sama prijava za navodno traženje mita.
Istražni je postupak u tijeku, a o suđenju se ne može još uopće govoriti. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li otac, medijski eksponirani zastupnik 27-godišnje kćeri koji osobno nije prisustvovao niti jednom pregledu u klinici, uskoro zatražiti odštetu i od onih liječnika koji ne savjetuju operaciju, a kada nastupe posljedice zbog neobavljene operacije. Umjesto da je zdravstveni problem i ove bolesnice već riješen na za nju najbolji mogući način, o čemu može svjedočiti čitav niz mojih dosadašnjih pacijenata, svjedočimo apsurdnim pokušajima moje diskreditacije.
Prof. dr. sc. Mislav Gjurić
D. K., otac "djevojčice", kako je u medijima predstavljena 27-godišnja žena - njegova kći, u svojim medijskim istupima kontinuirano iznosi neistine i obmanjuje javnost. Kao dokaz citiram njegovu službenu izjavu danu 4. ožujka 2006. u prostorijama Policijske uprave zagrebačke Odjela gospodarskog kriminaliteta u Zagrebu iz koje se jasno vidi da su i mnoge dosadašnje izjave u medijima bile neistinite: "... moja kći S. K., rođena 21. veljače 1979., već dugi niz godina ima problema s uhom, zbog čega je prije 15 godina prvi put operirala uho kod prof. Š. u KBC-u Šalata u Zagrebu, a drugi, ujedno i posljednji put, isto uho operirala je nekoliko godina kasnije u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu, a operativni zahvat obavila je doktorica R. Unazad dvije godine ponovno su počeli problemi s uhom, zbog čega smo liječničku pomoć zatražili u KBC-u Šalata, gdje su kćeri čistili, ispirali i kapali uho, no kako su se problemi s uhom nastavili do danas, u razgovoru s drugim pacijentima u KBC-u Šalata doznali smo da bi najbolje bilo da kontaktiramo dr. Mislava Gjurića, koji ju je i pregledao prije pola godine, te konstatirao da će biti potrebna operacija. Objasnio je kćeri da se u uhu stvaraju ljuskice koje oštećuju bubnjić i kost te može doći do oštećenja mozga, zbog čega je operacija i preporučena kao neophodna". "Istog dana, 1. ožujka 2006., ... dr. Gjurić vrši uvid u liječničku dokumentaciju moje kćeri, ... ponovno je pregledava i konstatira da joj je malo uzak bubnjić i govori mojoj supruzi da bi morala otići do doktora Š. koji mora odobriti operaciju..."
Sama pacijentica S. K. službeno izjavljuje 7. ožujka 2006.: "Nakon druge operacije jedno joj je vrijeme bilo bolje, ali i dalje imala česte upale, tako da problemi nisu nikada prestali, već su postojali sve teži te je prijetio gubitak sluha, a možda i teža bolest...", te je 5. prosinca 2005. u sklopu KBC-a naznačio da što prije treba operirati uho, i to napisao u povijest bolesti... dana 1. ožujka 2006... pozvao je u ordinaciju gdje ju je ponovno pregledao..."
U vezi s iznošenjem trenutačnog stava dvoje liječnika s druge klinike od 27. travnja 2006., a na kojem se temelji čitav članak novinara Appelta, potvrđujem da je izlječenje od holesteatoma srednjeg uha, a to je bolest od koje spomenuta pacijentica boluje već dvadeset godina, moguće isključivo kirurškim putem. Liječiti možemo na različite načine, ali izliječiti samo operacijom. Taj neupitan stav liječnika razvijenih zemalja nalazimo u svim udžbenicima i suvremenoj stručnoj literaturi. Radi se o upalnoj bolesti koja postupno razara koštane strukture uha i dovodi do značajnog gubitka sluha, a nekontroliranim rastom može dovesti i do po život opasnih komplikacija. Konzervativno, dakle nekirurško liječenje provodi se kod osoba starije dobi, osoba kod kojih iz medicinskih razloga postoje kontraindikacije za operaciju ili kada pacijent na svoju odgovornost odbija zahvat. Pacijentica mi se, prema vlastitoj gore citiranoj izjavi, obratila upravo iz razloga što je godinama bila neuspješno liječena samo ispiranjem uha i kapima, što nikad nije dovelo do poboljšanja, dapače, njezini su problemi postajali sve teži.
Neupitno je da će bolest bez operacije dalje napredovati i dovesti do daljnjeg oštećenja uha koje se onda više neće moći ispraviti. Izjava oca u članku od 29. travnja 2006.: "... da je neopisivo sretan jer mu je dijete u redu i što je napokon dobilo pravu liječničku pomoć..." izraz je potpunog nerazumijevanja stanja i kratkovidnosti i u kontradikciji s neraspoloženjem objavljenim u Jutarnjem listu od 25. ožujka 2006. gdje D. K. izjavljuje: "... Ispričao sam joj i iskustvo s doktorom Š. koji mi je kćer oko dvije godine liječio kapima za uho..." Poštujem pravo svakoga na vlastito mišljenje i odlučivanje, čak kada je ono utemeljeno samo na emocijama i nerazumijevanju činjenica, no ono postaje opasno ako se njime manipulira i ugrožava boljitak vlastite kćeri.
Kao što je sve do sada spomenuto rezultat obmane, takva je i sama prijava za navodno traženje mita.
Istražni je postupak u tijeku, a o suđenju se ne može još uopće govoriti. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li otac, medijski eksponirani zastupnik 27-godišnje kćeri koji osobno nije prisustvovao niti jednom pregledu u klinici, uskoro zatražiti odštetu i od onih liječnika koji ne savjetuju operaciju, a kada nastupe posljedice zbog neobavljene operacije. Umjesto da je zdravstveni problem i ove bolesnice već riješen na za nju najbolji mogući način, o čemu može svjedočiti čitav niz mojih dosadašnjih pacijenata, svjedočimo apsurdnim pokušajima moje diskreditacije.
Prof. dr. sc. Mislav Gjurić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....