Malo čiji novi album i nove pjesme mogu izazvati takvu pozornost hrvatske javnosti kao što je to slučaj sa Severinom. Još kada se mjesecima priča o njezinoj suradnji s globalno uspješnim Goranom Bregovićem, a premijerno preslušavanje prvog singla “Gas, gas” sluša pola nacije, izlazak njezina novog albuma nazvanog “Zdravo Marijo” diskografski je događaj godine.
Severina je danas medijska zvijezda broj jedan i prašina koju ona podiže, radilo se o glazbi, glumi ili samo jednostavnom pojavljivanju u javnosti, oduvijek je privlačilo pažnju medija. Svjesna svog statusa i popularnosti, Severina zna tu istu prašinu zakovitlati na najbolji mogući način.
Album “Zdravo Marijo” u izdanju diskografske kuće Dallas Records izlazi 19. svibnja. Istog dana kada će u jednom restoranu u Zagrebu biti priređena Severinina “svadba” ili po njezinim riječima: “Simbol vječite težnje žene da je napokon pronašla srodnu dušu”.
• Pjesma ‘Gas, gas’ netipična je u odnosu na ostatak albuma. Je li odabir te pjesme bio provokacija ili si htjela malo uznemiriti dežurne dušebrižnike da dignu glas protiv tipičnog romskog zvuka koji je u svijetu promovirao Bregović?
- Imam na albumu dosta ozbiljnih pjesama, ali mislim da nam općenito fali onih brzih i da je ponekad potrebno rasteretiti se okova ozbiljnosti. ‘Gas, gas’ je duhovita, dvosmislena pjesma i treba je slušati u kontekstu albuma. Ona se ili jako sviđa ljudima ili se jako ne sviđa. Da se bavim strategijom kako da se svidim ljudima, stavila bih za singl neku drugu, mirniju pjesmu. A fućkaš i pjesme i umjetnost koja ne uznemirava. Kad radite nešto što volite, što je vaš ukus i to s ljudima koji dijele vaš ukus, izlišno je govoriti o bilo kakvim provokacijama i uznemiravanjima.
Po mom mišljenju ova mi je ploča najozbiljnija do sada, u skladu i s godinama i sa stažem. Sve je divno, od melodija, tekstova i jedne, čini mi se, drukčije produkcije. To se nekome može sviđati ili ne sviđati, to je već stvar ukusa. Ovo mi je 10. album i u svom životu napjevala sam se svega, ali se nikad nisam koristila namjernim provokacijama ili uznemiravanjima bilo koga. Ja sam jednostavno takva. Ako provociram time što živim, to je već druga stvar, na to ne mogu utjecati.
Kad čujem da netko ima smišljenu strategiju, kao neku ‘prijevaru’ kako doći do publike, meni je to strano. Kad imaš dobre pjesme, ne treba ti ništa, al’ kad imaš i loše, također. Ili jesi ili nisi.
• S Bregovićem si već radila na pjesmi ‘Moja štikla’ s kojom si predstavljala Hrvatsku na Eurosongu ali bez većeg uspjeha. ‘Gas, gas’ je svojevrsni nastavak tog stila. Koliko je utjecaja na tebe i CD imao Goran s obzirom na njegovo iskustvo i globalni uspjeh koji je ostvario?
- Bez većeg uspjeha u Europi, ali na to nisam ni pomišljala. Međutim, nije postojala ni jedna ozbiljnija emisija koja se nije bavila ‘Štiklom’, a sve zbog jedne jedine predrasude, a to je da Goran Bregović svira s ciganskim trubačima koji vuku na istok. Naši amaterski puhači orkestri ne sviraju tako, naše trube, pa i na mojoj ploči, zvuče puno jednostavnije i za njih su pisane takve jednostavne partiture, zvuče naivnije. Imam neopterećeni pristup glazbi i moja je publika neopterećena bilo kakvim utjecajima. Štiklu je neki dan u Sisku pjevalo 10 tisuća ljudi, od klinaca do roditelja.
Osim toga, mi nismo na žalost praoci ni u desetom koljenu ni Mozartu, ni Beethovenu, ni Bachu. Imamo Jakova Gotovca kome su s operom ‘Ero s onoga svijeta’ pljeskali svugdje u svijetu. Gotovac operu završava kolom, koje sam i sama plesala u drugom osnovne na Poljudu, kao pionir na sletu za Tita. Goran me zarazio od onog trenutka kada sam kao mala pjevala njegovu pjesmu ‘Bila mama Kukunka, bio tata Taranta’ pa kasnije s ‘Uspavankom za Radmilu M’, preko ‘Lipe cvatu’ do ovoga što danas radi.
Jedan je od rijetkih kompozitora s ovih prostora koji je napravio svjetsku slavu, uzimajući iz našeg folklora, jer je svjestan da jedino onim što nosi u sebi i iz kojeg je podneblja može biti drugačiji u svijetu. I uvijek je radio korak naprijed. Imala sam sreću što mogu raditi s njim.
• Jesi li u suradnju s puhačkim orkestrima iz Hrvatske kao i sa Zlatnim dukatima ušla zbog otkrivanja Balkana svijetu, te mogućeg novog trenda na globalnoj glazbenoj sceni ili zbog interesa za turbo folk s kojim koketira tvoj album?
- Ne opterećujem se otkrivanjem Balkana svijetu. S puhačkim orkestrima i s tamburašima smo htjeli dobiti drugačiji zvuk, nešto naše što nije puno upotrebljavano. Tamburice zvuče na drugačiji način. Cijela produkcija je vrlo humana bez dodatnih nasnimavanja instrumenata u studiju. Nitko mi do sada nije znao objasniti pojam turbofolka. Naime, znatiželjna kakva jesam, bila sam po narodnjačkim klubovima i tamo na žalost ne sviraju moje pjesme. Oni me ne doživljavaju kao turbo folk pjevača.
Bože, ja ne znam gdje spadam. Primite me negdje. Razlikujemo se u načinu sviranja, ali to neke baš pretjerano ne interesira pa ti onako usput prilijepe etiketu turbofolk. Tako je najlakše. Mogu me zvat kako hoće, mogu biti turbo folk…. Glazba, bilo koja, nikome nije naštetila. Razočarat ću mnoge, ali ova ploča nije turbofolk. Nije ni na prvo slušanje, ali mislim da će se jako svidjeti ljudima.
• Kako to da kao glavni prateći bend pri snimanju albuma nisu odabrani provjereni rock glazbenici koji su te pratili tijekom proteklih par godina, već poznati tamburaški sastav?
- Moji prateći glazbenici su vrhunski muzičari i svaki posebno radi neke svoje projekte, ali nikad nismo razgovarali o suradnji izvan koncerata. U svakom slučaju, dobra ideja. Svaki od njih ima neku muziku koju voli, ali jako se veselimo koncertima, jer volimo to što radimo, baviti se glazbom. Tamburaše i puhače uzeli smo zbog novog zvuka.
• Tekstovi su vrlo ženski, intimni, ali istovremeno i provokativni. Po kojem si kriteriju birala tekstove pjesama za novi album?
- Sjedila sam s Marinom, Ljiljom i Goranom mjesec dana dok smo pisali tekstove. Nije bilo lako, jer su tekstovi pisani na demo snimke. Melodije su vrlo razigrane i jako je teško pisati za to, jer s Goranom se nikad ne zna kad će mu muza ubrzat, usporit, oduzet, nadodat određenu melodiju. Imali smo osnovne ideje tekstova koje smo trebali razradit. Ideje su bile da pišemo o ženskim osjećajima, jer je to neiscrpna i vječna tema.
Jer kad pišete o socijali ili trenutačnim događajima, takve teme vrlo brzo izađu iz mode i onda šteta melodije. Tekstovi su jednostavni, ali nikako banalni, a to je najteže napisati. Ali su drugačiji, na neki moj način. Dovoljno je navesti nazive pjesama: ‘Pucajte u tamburaše’, ‘Gade’, ‘Muškarcu samo treba kurva’...
• Glas ti je nekako drukčiji. Postoji li poseban razlog za to ili je posrijedi vrhunska produkcija?
- Bilo mi je teško, jer je Goran ogolio produkciju do minimuma, ostavljajući mi tako velik prostor za glas. Mislim da sam glasom lijepo oslikala atmosferu pjesama i da sam ih dobro interpretirala, napose u laganim pjesmama, što prije nije bila moja najbolja disciplina. Mislim da je prvi put u svim pjesmama došla do izražaja moja boja glasa.
• Album se zove ‘Zdravo Marijo’, kao i jedna pjesma s albuma koju si posvetila djevojkama, moleći se Mariji, i to vrlo provokativno, želeći si kroz tu pjesmu više sreće sa muškarcima. Je li u pitanju svojevrsno izazivanje moralnih osjećaja kod katolika ili nešto drugo? Što si zapravo htjela poručiti ili izazvati tom pjesmom?
- Album se zove ‘Zdravo Marijo’, ali ne zbog istoimene pjesme na albumu, već upravo zbog ženskih tema, ženskih emocija. Toliko sam puta u svojim životnim i emotivnim trenucima pomislila: ‘Gospe moja, pomozi mi!’ Tako da nikako album nisam nazvala ‘Zdravo Marijo’ zbog provokacije, već naprotiv, zbog velikog respekta. Pa meni je velika slika Gospe Sinjske do 18. godine visjela nad glavom. A što se tiče same pjesme, na ploči koja se zove ‘Zdravo Marijo’, e ona je duhovita.
Tekst govori: ‘Zdravo Marijo, neka bude volja tvoja da ne budem stara cura bez avantura…’ Bilo bi mi jako žao da to netko shvati kao provokaciju, jer je to duhovita pjesma. I naš saborski zastupnik Miroslav Škoro je duhovito pjevao ‘Otvor’ ženo kapiju, man’ se Očenaša… i donesi rakiju…’ pa ako muškarci mogu zazivat Očenaš, mogu i žene Zdravo Marijo, jer bi u protivnom trebali vaditi DNK analizu svih pjesama u kojima se spominju sveci i Bog. Ili je već postala tradicija da se mene proziva za sve što napravim? Tražit ću zaštitu HHO-a.
• Cijelom si poslu prišla s izuzetnom pažnjom prema svakom detalju. Od glazbe, tekstova, imidža pa do omota albuma koji je dizajnirao Bojan Hadžihalilović iz studija Fabrika iz Sarajeva.
- Goran mi je poklonio kolaže Tomaža Pandura i kad smo to gledali, palo nam je na pamet da bi uz ovakav slatki, naivni zvuk i tamburice vizualno najbolje sjeli motivi naivaca. Fabrika je savršeno ukomponirala motive naivaca u kolaž s mojim fotografijama koje je uslikala Biljana Gaurina, a i naivci su nešto po čemu smo prepoznatljivi.
• Poželiš li kada da nisi toliko medijski eksponirana i da se za tobom ne diže tolika prašina, što god da napraviš i gdje god da se okreneš?
- Ma više nego itko. Ali ne mogu biti licemjerna. Bavim se javnim poslom i kad imam ovako dobru ploču, volim da se za nju zna, a zna se. Privatno sam zatvorena.
• Kako se Severina najradije odmara?
Na dobrom putovanju, u dobrom društvu, uz knjigu. Super mi je gluvarit po kući u najstarijoj trenirci i samo buljit u TV. O ne, trebala sam reći da hodam gola po kući s par kapi Chanela.
- Pjevam od 10. godine, potekla sam iz radničke obitelji i samo sam pjevala i nisam znala da ću biti zvijezda. Super je u toj poznatosti što vam omogućava da možete lakše ući u razgovor s nekim zanimljivim ljudima i da možete radit s njima. Puno radim i putujem i to vjerojatno utječe na moju privatnost. Ali moj bi privatni život bio vrlo nesretan da ne radim ovo što radim.
- Ma ništa mi nije teže nego običnom čovjeku, samo što je moj posao javan pa onda nekako ispada sve javno. Navikla sam živjeti s tim iako je bilo trenutaka da iskočiš iz kože. Ali previše mi je lijepo u životu, ništa mi nije teško, meni je publika i svaki koncert akumulator. To me puni dobrom energijom.
- Mislim da još nisu pronašli ladicu u koju bi me smjestili. Previše sam za njihov istančani ukus isturena u svakom smislu. Možda u drugoj reinkarnaciji budem bolje sreće...
Dubravko Jagatić
Severina je danas medijska zvijezda broj jedan i prašina koju ona podiže, radilo se o glazbi, glumi ili samo jednostavnom pojavljivanju u javnosti, oduvijek je privlačilo pažnju medija. Svjesna svog statusa i popularnosti, Severina zna tu istu prašinu zakovitlati na najbolji mogući način.
Album “Zdravo Marijo” u izdanju diskografske kuće Dallas Records izlazi 19. svibnja. Istog dana kada će u jednom restoranu u Zagrebu biti priređena Severinina “svadba” ili po njezinim riječima: “Simbol vječite težnje žene da je napokon pronašla srodnu dušu”.
• Pjesma ‘Gas, gas’ netipična je u odnosu na ostatak albuma. Je li odabir te pjesme bio provokacija ili si htjela malo uznemiriti dežurne dušebrižnike da dignu glas protiv tipičnog romskog zvuka koji je u svijetu promovirao Bregović?
- Imam na albumu dosta ozbiljnih pjesama, ali mislim da nam općenito fali onih brzih i da je ponekad potrebno rasteretiti se okova ozbiljnosti. ‘Gas, gas’ je duhovita, dvosmislena pjesma i treba je slušati u kontekstu albuma. Ona se ili jako sviđa ljudima ili se jako ne sviđa. Da se bavim strategijom kako da se svidim ljudima, stavila bih za singl neku drugu, mirniju pjesmu. A fućkaš i pjesme i umjetnost koja ne uznemirava. Kad radite nešto što volite, što je vaš ukus i to s ljudima koji dijele vaš ukus, izlišno je govoriti o bilo kakvim provokacijama i uznemiravanjima.
Po mom mišljenju ova mi je ploča najozbiljnija do sada, u skladu i s godinama i sa stažem. Sve je divno, od melodija, tekstova i jedne, čini mi se, drukčije produkcije. To se nekome može sviđati ili ne sviđati, to je već stvar ukusa. Ovo mi je 10. album i u svom životu napjevala sam se svega, ali se nikad nisam koristila namjernim provokacijama ili uznemiravanjima bilo koga. Ja sam jednostavno takva. Ako provociram time što živim, to je već druga stvar, na to ne mogu utjecati.
Kad čujem da netko ima smišljenu strategiju, kao neku ‘prijevaru’ kako doći do publike, meni je to strano. Kad imaš dobre pjesme, ne treba ti ništa, al’ kad imaš i loše, također. Ili jesi ili nisi.
• S Bregovićem si već radila na pjesmi ‘Moja štikla’ s kojom si predstavljala Hrvatsku na Eurosongu ali bez većeg uspjeha. ‘Gas, gas’ je svojevrsni nastavak tog stila. Koliko je utjecaja na tebe i CD imao Goran s obzirom na njegovo iskustvo i globalni uspjeh koji je ostvario?
- Bez većeg uspjeha u Europi, ali na to nisam ni pomišljala. Međutim, nije postojala ni jedna ozbiljnija emisija koja se nije bavila ‘Štiklom’, a sve zbog jedne jedine predrasude, a to je da Goran Bregović svira s ciganskim trubačima koji vuku na istok. Naši amaterski puhači orkestri ne sviraju tako, naše trube, pa i na mojoj ploči, zvuče puno jednostavnije i za njih su pisane takve jednostavne partiture, zvuče naivnije. Imam neopterećeni pristup glazbi i moja je publika neopterećena bilo kakvim utjecajima. Štiklu je neki dan u Sisku pjevalo 10 tisuća ljudi, od klinaca do roditelja.
Osim toga, mi nismo na žalost praoci ni u desetom koljenu ni Mozartu, ni Beethovenu, ni Bachu. Imamo Jakova Gotovca kome su s operom ‘Ero s onoga svijeta’ pljeskali svugdje u svijetu. Gotovac operu završava kolom, koje sam i sama plesala u drugom osnovne na Poljudu, kao pionir na sletu za Tita. Goran me zarazio od onog trenutka kada sam kao mala pjevala njegovu pjesmu ‘Bila mama Kukunka, bio tata Taranta’ pa kasnije s ‘Uspavankom za Radmilu M’, preko ‘Lipe cvatu’ do ovoga što danas radi.
Jedan je od rijetkih kompozitora s ovih prostora koji je napravio svjetsku slavu, uzimajući iz našeg folklora, jer je svjestan da jedino onim što nosi u sebi i iz kojeg je podneblja može biti drugačiji u svijetu. I uvijek je radio korak naprijed. Imala sam sreću što mogu raditi s njim.
• Jesi li u suradnju s puhačkim orkestrima iz Hrvatske kao i sa Zlatnim dukatima ušla zbog otkrivanja Balkana svijetu, te mogućeg novog trenda na globalnoj glazbenoj sceni ili zbog interesa za turbo folk s kojim koketira tvoj album?
- Ne opterećujem se otkrivanjem Balkana svijetu. S puhačkim orkestrima i s tamburašima smo htjeli dobiti drugačiji zvuk, nešto naše što nije puno upotrebljavano. Tamburice zvuče na drugačiji način. Cijela produkcija je vrlo humana bez dodatnih nasnimavanja instrumenata u studiju. Nitko mi do sada nije znao objasniti pojam turbofolka. Naime, znatiželjna kakva jesam, bila sam po narodnjačkim klubovima i tamo na žalost ne sviraju moje pjesme. Oni me ne doživljavaju kao turbo folk pjevača.
Bože, ja ne znam gdje spadam. Primite me negdje. Razlikujemo se u načinu sviranja, ali to neke baš pretjerano ne interesira pa ti onako usput prilijepe etiketu turbofolk. Tako je najlakše. Mogu me zvat kako hoće, mogu biti turbo folk…. Glazba, bilo koja, nikome nije naštetila. Razočarat ću mnoge, ali ova ploča nije turbofolk. Nije ni na prvo slušanje, ali mislim da će se jako svidjeti ljudima.
• Kako to da kao glavni prateći bend pri snimanju albuma nisu odabrani provjereni rock glazbenici koji su te pratili tijekom proteklih par godina, već poznati tamburaški sastav?
- Moji prateći glazbenici su vrhunski muzičari i svaki posebno radi neke svoje projekte, ali nikad nismo razgovarali o suradnji izvan koncerata. U svakom slučaju, dobra ideja. Svaki od njih ima neku muziku koju voli, ali jako se veselimo koncertima, jer volimo to što radimo, baviti se glazbom. Tamburaše i puhače uzeli smo zbog novog zvuka.
• Tekstovi su vrlo ženski, intimni, ali istovremeno i provokativni. Po kojem si kriteriju birala tekstove pjesama za novi album?
- Sjedila sam s Marinom, Ljiljom i Goranom mjesec dana dok smo pisali tekstove. Nije bilo lako, jer su tekstovi pisani na demo snimke. Melodije su vrlo razigrane i jako je teško pisati za to, jer s Goranom se nikad ne zna kad će mu muza ubrzat, usporit, oduzet, nadodat određenu melodiju. Imali smo osnovne ideje tekstova koje smo trebali razradit. Ideje su bile da pišemo o ženskim osjećajima, jer je to neiscrpna i vječna tema.
Jer kad pišete o socijali ili trenutačnim događajima, takve teme vrlo brzo izađu iz mode i onda šteta melodije. Tekstovi su jednostavni, ali nikako banalni, a to je najteže napisati. Ali su drugačiji, na neki moj način. Dovoljno je navesti nazive pjesama: ‘Pucajte u tamburaše’, ‘Gade’, ‘Muškarcu samo treba kurva’...
• Glas ti je nekako drukčiji. Postoji li poseban razlog za to ili je posrijedi vrhunska produkcija?
- Bilo mi je teško, jer je Goran ogolio produkciju do minimuma, ostavljajući mi tako velik prostor za glas. Mislim da sam glasom lijepo oslikala atmosferu pjesama i da sam ih dobro interpretirala, napose u laganim pjesmama, što prije nije bila moja najbolja disciplina. Mislim da je prvi put u svim pjesmama došla do izražaja moja boja glasa.
• Album se zove ‘Zdravo Marijo’, kao i jedna pjesma s albuma koju si posvetila djevojkama, moleći se Mariji, i to vrlo provokativno, želeći si kroz tu pjesmu više sreće sa muškarcima. Je li u pitanju svojevrsno izazivanje moralnih osjećaja kod katolika ili nešto drugo? Što si zapravo htjela poručiti ili izazvati tom pjesmom?
- Album se zove ‘Zdravo Marijo’, ali ne zbog istoimene pjesme na albumu, već upravo zbog ženskih tema, ženskih emocija. Toliko sam puta u svojim životnim i emotivnim trenucima pomislila: ‘Gospe moja, pomozi mi!’ Tako da nikako album nisam nazvala ‘Zdravo Marijo’ zbog provokacije, već naprotiv, zbog velikog respekta. Pa meni je velika slika Gospe Sinjske do 18. godine visjela nad glavom. A što se tiče same pjesme, na ploči koja se zove ‘Zdravo Marijo’, e ona je duhovita.
Tekst govori: ‘Zdravo Marijo, neka bude volja tvoja da ne budem stara cura bez avantura…’ Bilo bi mi jako žao da to netko shvati kao provokaciju, jer je to duhovita pjesma. I naš saborski zastupnik Miroslav Škoro je duhovito pjevao ‘Otvor’ ženo kapiju, man’ se Očenaša… i donesi rakiju…’ pa ako muškarci mogu zazivat Očenaš, mogu i žene Zdravo Marijo, jer bi u protivnom trebali vaditi DNK analizu svih pjesama u kojima se spominju sveci i Bog. Ili je već postala tradicija da se mene proziva za sve što napravim? Tražit ću zaštitu HHO-a.
• Cijelom si poslu prišla s izuzetnom pažnjom prema svakom detalju. Od glazbe, tekstova, imidža pa do omota albuma koji je dizajnirao Bojan Hadžihalilović iz studija Fabrika iz Sarajeva.
- Goran mi je poklonio kolaže Tomaža Pandura i kad smo to gledali, palo nam je na pamet da bi uz ovakav slatki, naivni zvuk i tamburice vizualno najbolje sjeli motivi naivaca. Fabrika je savršeno ukomponirala motive naivaca u kolaž s mojim fotografijama koje je uslikala Biljana Gaurina, a i naivci su nešto po čemu smo prepoznatljivi.
• Poželiš li kada da nisi toliko medijski eksponirana i da se za tobom ne diže tolika prašina, što god da napraviš i gdje god da se okreneš?
- Ma više nego itko. Ali ne mogu biti licemjerna. Bavim se javnim poslom i kad imam ovako dobru ploču, volim da se za nju zna, a zna se. Privatno sam zatvorena.
• Kako se Severina najradije odmara?
Na dobrom putovanju, u dobrom društvu, uz knjigu. Super mi je gluvarit po kući u najstarijoj trenirci i samo buljit u TV. O ne, trebala sam reći da hodam gola po kući s par kapi Chanela.
- Pjevam od 10. godine, potekla sam iz radničke obitelji i samo sam pjevala i nisam znala da ću biti zvijezda. Super je u toj poznatosti što vam omogućava da možete lakše ući u razgovor s nekim zanimljivim ljudima i da možete radit s njima. Puno radim i putujem i to vjerojatno utječe na moju privatnost. Ali moj bi privatni život bio vrlo nesretan da ne radim ovo što radim.
‘Publika i koncert su mi akumulator’
• Od tvog posljednjeg albuma naovamo puno se toga desilo. Kako na poslovnom tako i na privatnom planu. Jesi li skupila dovoljno energije za osvajanje publike?- Ma ništa mi nije teže nego običnom čovjeku, samo što je moj posao javan pa onda nekako ispada sve javno. Navikla sam živjeti s tim iako je bilo trenutaka da iskočiš iz kože. Ali previše mi je lijepo u životu, ništa mi nije teško, meni je publika i svaki koncert akumulator. To me puni dobrom energijom.
‘Još nisu pronašli ladicu za mene’
• Prve su reakcije na singl ‘Gas gas’ bile pune ushita. Od optužbi da si na velika vrata dovela turbo folk u Hrvatsku do naklona tebi i Bregoviću na vrhunski odrađenom poslu. Koliko ti osobno znači mišljenje glazbenih kritičara o tvojem radu, pjevanju, karijeri?- Mislim da još nisu pronašli ladicu u koju bi me smjestili. Previše sam za njihov istančani ukus isturena u svakom smislu. Možda u drugoj reinkarnaciji budem bolje sreće...
’Potekla sam iz radničke obitelji’• Je li teško biti medijska zvijezda broj jedan u Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji? |
Dubravko Jagatić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....