Sisak postaje centar zdravstvenog turizma

SISAK - Siščani već godinama sebe i druge pitaju zbog čega Sisak nije rehabilitacijsko-rekreacijski centar središnje Hrvatske, čudeći se da nitko u zemlji i inozemstvu ne prepoznaje blagodati koje krije sisačko podzemlje.



Riječ je o termalnoj vodi, po kemijskom svojstvu jednoj od najboljih termalnih jodnih voda na svijetu.

Punila se mineralna jodna voda



Prije Drugog svjetskog rata ovdje se punila i dobro prodavala mineralna jodna voda, a blagodati sisačke jodne vode uživali su mnogi bolesnici. Danas "jodno lječilište", odjel za fizikalnu rehabilitaciju Bolnice Dr. Ivo Pedišić, u terapiji ne koristi jodnu vodu, jer je nema, a obližnji bazen koristi vodovodnu vodu koju grije. Grad Sisak donio je odluku o eksploataciji jodne vode te raspisao javni natječaj za daljnju razradu idejnog projekta. Na natječaj se javila sisačka tvrtka Buinac d.o.o. s mogućim budućim partnerom Zagreb osiguranjem te predstavila svoje konceptualno rješenje. Budući centar zamišljen je kao lječilište s ambulantnim dijelom, s uključenim istraživačkim i edukacijskim centrom, wellnessom i drugim objektima i sadržajima zdravstvenog turizma. Osim toga, u sklopu projekta predviđena je prerada joda za potrebe medicine i farmacije.

Gradnja već za dvije godine



Ubrzano se dovršavaju studije, razmišlja o lokaciji. Premda mnoge bušotine i izvori jodne vode okružuju Sisak - poznata su nalazišta u Žabnu, Boku, Brezovici, kod sadašnjeg jodnog lječilišta, zatim u krugu Herbosa, nedaleko od Komareva i još nekim mjestima, još nije određeno gdje će se graditi budući rekreacijsko-rehabilitacijski kompleks. Kako ističu u gradskoj upravi, Grad će dati svu pomoć u pripremnoj i provedbenoj fazi te se očekuje da bi u roku od dvije godine sve trebalo biti spremno za gradnju.

Bušotina u središtu grada

SISAK - Sredinom osamdesetih u Sisku su obavljena probna bušenja u središtu grada, u sadašnjem Parku dr. Franje Tuđmana. Na tome je mjestu na dubini od 900 metara pronađena jodna voda temeprature 45 stupnjeva, ali je bila nečista i puna mulja. Trebalo je bušiti još tristo metara, gdje je voda čista i vruća (75 Celzijevih stupnjeva), ali za dodatna bušenja i eksploatacijsku bušotinu nije bilo novca ni volje.