Šovinizam je jednako ružan i prema vlastitom narodu

Skupina mladića srpske nacionalnosti, njih petnaestak, prije dva tjedna vandalski je napala Učenički dom u Borovu naselju. Među hrabrim delijama, koji su u svoj pohod krenuli ogrnuti mrakom i bojama Crvene zvezde, bilo je i maloljetnika. Osim što su vrijeđali Hrvate, Republiku Hrvatsku i njezina prvog predsjednika Tuđmana, mediji su izvijestili da je bilo i povika "Ovo je Srbija!".

Zbog tog incidenta hrvatsku javnost, a pritom ponajprije mislim na medije, nije zahvatio val protusrpskog raspoloženja okrenutog protiv cijele srpske nacionalne manjine. Srbe u Hrvatskoj, pa ni sve one koji žive u Vukovaru, nije se zbog toga generalno sumnjičilo i optuživalo da prizivaju i oživljavaju sablast Slobodana Miloševića i njegove politike koja je taj grad sravnila sa zemljom i bila odgovorna za smrt tisuća ljudi, od kojih se mnogima još ne zna ni grob ni sudbina. I dobro je da je tako, dobro je da je hrvatsko društvo u godinama koje ga dijele od tih strahota postalo dovoljno zrelo i sposobno razlikovati izgred desetak pijanih budala (uostalom, smjesta privedenih i prijavljenih) od stvarnog raspoloženja i djelovanja bilo koje veće skupine na koju se takvi nasilnici pozivaju.

Površno i zlonamjerno generaliziranje majka je mnogih novinarskih promašaja i gluposti, što može imati vrlo ozbiljne posljedice

Površno i zlonamjerno generaliziranje majka je mnogih novinarskih promašaja i gluposti te, vrlo često, govora mržnje koji, ovisno o okolnostima, mogu imati i vrlo ozbiljne posljedice. Ako ignoriramo neka marginalna, lokalna i niskotiražna glasila koja ponekad privlače pozornost isključivo svojom ekscesnom isključivošću s bilo kojim ideološkim predznakom, o hrvatskim se medijima općenito, dakle generalizirajući, danas može zaključiti da su usvojili, nažalost, ne baš nultu, ali ipak vrlo nisku stopu tolerancije prema svakoj vrsti huškačkog, mrziteljskog, šovinističkog, fašističkog ili rasističkog poopćavanja na račun bilo koje manjinske etničke, vjerske, rasne, političke, spolne ili rodne skupine. To je civilizacijska norma nad kojom vječno treba bdjeti i uvijek, svuda i na svaki način, zauzimati se za njezino još striktnije usvajanje i primjenjivanje.  Međutim, ta norma često kao da ne vrijedi kad je u pitanju bilo koja vrsta većine. Gusto sito na kojem ostaje i zasluženom ruglu i pokudi biva izložen svaki grumenčić gadosti hitnut na pripadnike bilo koje manjine, istodobno i sasvim nelogično ima rupetine kroz koje se propušta neokrznute gromade generaliziranja na račun svega što predstavlja statistički aposolutnu ili od slučaja do slučaja relativnu većinu. Uvijek, pa i u ovom kontekstu, treba uporno ponavljati: svaka većina, proporcionalno svojoj brojčanoj nadmoćnosti, pa time i utjecaju i realnoj snazi u društvu, ima i toliko veću odgovornost. Osobito prema svim manjinama. U istoj mjeri ta većina samu sebe mora strožim okom promatrati, preispitivati, kritizirati, odgajati, korigirati i po potrebi obuzdavati u svemu što čini ili propušta činiti. Međutim, površnim i zlonamjernim generalizacijama na račun većine kao da nema kraja. Osobito kad ta većina na bilo koji način ima hrvatski predznak.

Svaka većina, proporcionalno svojoj brojčanoj nadmoći i utjecaju te realnoj snazi u društvu, ima i toliko veću odgovornost

Čak i u kontekstu novinarske satire meni je neprobavljiva i krajnje neukusna prije dva tjedan u Globusu (i na portalu B92) objavljena rečenica: "Nekada većinom zemljoradnici i stočari, Hrvati se danas općenito smatraju narodom kriminalaca, pljačkaša, krijumčara, prevaranata, atentatora, silovatelja, pedofila i masovnih ubojica." Već i zbog toga što bi, da umjesto imenice Hrvati stoji ime bilo kojeg drugog naroda, to s pravom bilo proglašeno govorom mržnje. Zbog toga mi je, uz opravdano žigosanje svakog ružnog, rasističkog i krvožednog povika koji se makar i sporadično jučer čuo u Vukovaru, ipak neprihvatljivo proglasiti fašistima i ustašama sve te navijače koji su većinom ipak ostali i mirni i dostojanstveni.



Baš kao što bi bilo neprihvatljivo i za svaku osudu kad bi netko svakog navijača Crvene zvezde u Hrvatskoj proglasio četnikom. Generaliziranje je uvijek najjače oružje svakog šovinizma. Uključujući i onaj prema vlastitom narodu.

Branimir Pofuk