Slobodna Dalmacija jučer je na naslovnoj stranici objavila da nogometaši drugoligaša iz Imotskog igraju u dresovima s ustaškim znakovljem. Udarnu vijest prati i fotografija nogometaša u žaru igre kojem posred grudi na bijelom dresu stoji veliko, debelo, crno slovo U i u njemu hrvatski grb, amblem u obliku štita pokriven crvenim i bijelim kockicama. Prvo polje u gornjem lijevom kutu je bijelo, pa je time sličnost sa službenim grbom ustaške NDH do kraja frapantna, neporeciva i očito namjerna.
To je baš potpuno isto kao kad bi u njemačkoj nogometnoj ligi, drugoj, petoj i pedesetoj - sasvim je svejedno, na teren istrčao klub s kukastim križem na prsima. Svastiku, naravno, nisu izmislili nacisti ni Hitler osobno, nego je riječ o drevnom simbolu različitih, pa i okultnih značenja. No, jedno je kada ga nađete u tibetanskoj ornamentici na predmetima starim nekoliko stoljeća, a sasvim je drugo kada ga u promotivne ili egzibicionističke svrhe otisne, izveze ili nacrta bilo tko u bilo kojem kutku svijeta u koji su doprle vijesti o njemačkom nacističkom režimu, Drugom svjetskom ratu i holokaustu.
Ustaško slovo U također je jedan drevni simbol, slovo kojim se već stoljeća i stoljeća služi veliki, latinični dio pismenog svijeta da bi zapisivao i čitao određeni glas. U hrvatskom jeziku "u" je čak i više od slova, ono je čitava riječ i nemoguće ga je izbaciti iz jezika i pisma. No, u usporedbi s Hitlerovom zlokobnom svastikom i Mussolinijevim starorimskim "fasciom" iz kojeg je iskovana i riječ fašizam, ustaško odabiranje simbola na temelju pukog početnog slova naziva pokreta čini se doista nemaštovitim. No, današnji simpatizeri ustaštva zato bi se mogli natjecati u domišljatosti i duhovitosti prikrivenog, u jedno naoko obično slovo ili riječ uvijenog propagiranja nečega što se javno propagirati ne smije. Na žalost, takve domišljatosti nema jednostavno zato što svaka budala s imalo novca u ovoj zemlji misli da može nekažnjeno raditi što god hoće, a kad tako misli, vrlo često je i u pravu. (Doduše, stvari se polako možda ipak mijenjaju, što se vidi iz silnog šoka koji je na sudu ovih dana doživio Zdravko Mamić kad mu je sudac propisao psihijatrijsko vještačenje. Jedva uspijevajući shvatiti da se to njemu doista događa, Mamić je, kako piše u novinama, uspio propentati: "Mene na vještačenje!? Ali, ja sam velika i važna faca!!")
No, vratimo se imotskom nogometnom ustašluku. Otvorio sam Slobodnu Dalmaciju i pročitao tekst u kojem uprava NK Imotskog objašnjava da je veliko U s hrvatskim grbom u trbuhu - što ga nepogrešivo identificira upravo kao grb ustaške NDH, zapravo dio logotipa i imena građevinske tvrtke - pazi sad - "gUj" koja je najvažniji i najizdašniji sponzor kluba. Zato ispod svega piše i Slivno, ime mjesta tvrtke. Eh, stvarno nemaštovito i ružno. (Ni blizu jedinog zaista domišljatog korištenja inkriminiranog slova koje sam vidio jednom, ubrzo nakon Oluje, naišavši u mraku sporedne ceste nedavno oslobođenog područja na neonski natpis s ovim imenom gostionice: "U, šta te briga".)
Tako sam mislio sve dok nisam članak u Slobodnoj pročitao do kraja, do okvira u kojem se nalazi obrazloženje vlasnika tvrtke i tvorca imena tvrtke "gUj" iz Slivna. Zaista me čudi što kolege iz Slobodne nisu prepoznale genija i majstora satire i sprdačine. Pa to što im je ispričao gospodin Gojko Jukić teško da bi mogao smisliti i Robi K. sa svim feralovcima skupa. O značenju same kratice gospodin Jukić kaže: "g" je Gojko, a "j" predstavlja sina mu Juru.
A što je onda "U"? Gojko u Juri? To doista ne znači ništa. Eh, tako može misliti samo bijedni Hrvat koji ne zna nijedan jezik osim materinjeg. No, Imotski s okolicom jedan je od onih hrvatskih krajeva koji se mogu podičiti bogatstvom dvojezičnosti, a ime građevinske tvrtke i nogometnog sponzora iz Slivna to kulturno bogatstvo na najljepši mogući način utjelovljuje u svom punom imenu. Jer, kako reče gospodin Jukić, njegova se tvrtka zove - pazi opet - "Gojko und Jure".
Zašto ime nije "Jure und Gojko", pa da kratica ljepše zvuči i podsjeća na stranu svijeta i domovine umjesto na neku zmijurinu, to se valjda podrazumijeva. Otac je uvijek ispred sina i ne može se zbog kratice svijet okretati naglavačke. Ali se zato u modernom dizajnu s velikim i malim slovima može raditi što god se hoće.
Zato gospodin Jukić, svjestan prava na umjetničku slobodu, nije uopće želio odgovoriti zašto se "Gojko und Jure" nije skratilo u "GuJ", nego baš u "gUj". Vrhunac je, međutim, njegovo objašnjenje kako je u taj, sasvim slučajno i bez ikakvih ideoloških primisli baš tako smišljen logotip tvrtke, u bezdan slova U upao baš hrvatski grb. To je pregenijalno da bi se prepričavalo pa prepisujem iz Slobodne izjavu gospodina Jukića: "U to 'veliko U' je umjesto grba trebala doći dizalica, kao simbol naše građevinske djelatnosti, ali dizalica nije stala, pa smo ubacili grb".
Gazda Gojko perfidno se i majstorski sprda s ustaštvom i uz njega vezanim osjećajem hrvatstva. Čovjek bi pomislio da je obučavan u provokatorskoj školi Udbe. No, istina je, zapravo, mnogo jednostavnija, prostija i izrekao ju je sam gospodin Jukić. Njemu je njegova dizalica jednostavno veća i važnija od Hrvatske čiji je grb mnogo lakše ubaciti u bilo koju rupu.
[email protected]
Branimir Pofuk
To je baš potpuno isto kao kad bi u njemačkoj nogometnoj ligi, drugoj, petoj i pedesetoj - sasvim je svejedno, na teren istrčao klub s kukastim križem na prsima. Svastiku, naravno, nisu izmislili nacisti ni Hitler osobno, nego je riječ o drevnom simbolu različitih, pa i okultnih značenja. No, jedno je kada ga nađete u tibetanskoj ornamentici na predmetima starim nekoliko stoljeća, a sasvim je drugo kada ga u promotivne ili egzibicionističke svrhe otisne, izveze ili nacrta bilo tko u bilo kojem kutku svijeta u koji su doprle vijesti o njemačkom nacističkom režimu, Drugom svjetskom ratu i holokaustu.
Ustaško slovo U također je jedan drevni simbol, slovo kojim se već stoljeća i stoljeća služi veliki, latinični dio pismenog svijeta da bi zapisivao i čitao određeni glas. U hrvatskom jeziku "u" je čak i više od slova, ono je čitava riječ i nemoguće ga je izbaciti iz jezika i pisma. No, u usporedbi s Hitlerovom zlokobnom svastikom i Mussolinijevim starorimskim "fasciom" iz kojeg je iskovana i riječ fašizam, ustaško odabiranje simbola na temelju pukog početnog slova naziva pokreta čini se doista nemaštovitim. No, današnji simpatizeri ustaštva zato bi se mogli natjecati u domišljatosti i duhovitosti prikrivenog, u jedno naoko obično slovo ili riječ uvijenog propagiranja nečega što se javno propagirati ne smije. Na žalost, takve domišljatosti nema jednostavno zato što svaka budala s imalo novca u ovoj zemlji misli da može nekažnjeno raditi što god hoće, a kad tako misli, vrlo često je i u pravu. (Doduše, stvari se polako možda ipak mijenjaju, što se vidi iz silnog šoka koji je na sudu ovih dana doživio Zdravko Mamić kad mu je sudac propisao psihijatrijsko vještačenje. Jedva uspijevajući shvatiti da se to njemu doista događa, Mamić je, kako piše u novinama, uspio propentati: "Mene na vještačenje!? Ali, ja sam velika i važna faca!!")
No, vratimo se imotskom nogometnom ustašluku. Otvorio sam Slobodnu Dalmaciju i pročitao tekst u kojem uprava NK Imotskog objašnjava da je veliko U s hrvatskim grbom u trbuhu - što ga nepogrešivo identificira upravo kao grb ustaške NDH, zapravo dio logotipa i imena građevinske tvrtke - pazi sad - "gUj" koja je najvažniji i najizdašniji sponzor kluba. Zato ispod svega piše i Slivno, ime mjesta tvrtke. Eh, stvarno nemaštovito i ružno. (Ni blizu jedinog zaista domišljatog korištenja inkriminiranog slova koje sam vidio jednom, ubrzo nakon Oluje, naišavši u mraku sporedne ceste nedavno oslobođenog područja na neonski natpis s ovim imenom gostionice: "U, šta te briga".)
Tako sam mislio sve dok nisam članak u Slobodnoj pročitao do kraja, do okvira u kojem se nalazi obrazloženje vlasnika tvrtke i tvorca imena tvrtke "gUj" iz Slivna. Zaista me čudi što kolege iz Slobodne nisu prepoznale genija i majstora satire i sprdačine. Pa to što im je ispričao gospodin Gojko Jukić teško da bi mogao smisliti i Robi K. sa svim feralovcima skupa. O značenju same kratice gospodin Jukić kaže: "g" je Gojko, a "j" predstavlja sina mu Juru.
A što je onda "U"? Gojko u Juri? To doista ne znači ništa. Eh, tako može misliti samo bijedni Hrvat koji ne zna nijedan jezik osim materinjeg. No, Imotski s okolicom jedan je od onih hrvatskih krajeva koji se mogu podičiti bogatstvom dvojezičnosti, a ime građevinske tvrtke i nogometnog sponzora iz Slivna to kulturno bogatstvo na najljepši mogući način utjelovljuje u svom punom imenu. Jer, kako reče gospodin Jukić, njegova se tvrtka zove - pazi opet - "Gojko und Jure".
Zašto ime nije "Jure und Gojko", pa da kratica ljepše zvuči i podsjeća na stranu svijeta i domovine umjesto na neku zmijurinu, to se valjda podrazumijeva. Otac je uvijek ispred sina i ne može se zbog kratice svijet okretati naglavačke. Ali se zato u modernom dizajnu s velikim i malim slovima može raditi što god se hoće.
Zato gospodin Jukić, svjestan prava na umjetničku slobodu, nije uopće želio odgovoriti zašto se "Gojko und Jure" nije skratilo u "GuJ", nego baš u "gUj". Vrhunac je, međutim, njegovo objašnjenje kako je u taj, sasvim slučajno i bez ikakvih ideoloških primisli baš tako smišljen logotip tvrtke, u bezdan slova U upao baš hrvatski grb. To je pregenijalno da bi se prepričavalo pa prepisujem iz Slobodne izjavu gospodina Jukića: "U to 'veliko U' je umjesto grba trebala doći dizalica, kao simbol naše građevinske djelatnosti, ali dizalica nije stala, pa smo ubacili grb".
Gazda Gojko perfidno se i majstorski sprda s ustaštvom i uz njega vezanim osjećajem hrvatstva. Čovjek bi pomislio da je obučavan u provokatorskoj školi Udbe. No, istina je, zapravo, mnogo jednostavnija, prostija i izrekao ju je sam gospodin Jukić. Njemu je njegova dizalica jednostavno veća i važnija od Hrvatske čiji je grb mnogo lakše ubaciti u bilo koju rupu.
[email protected]
Branimir Pofuk
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....