Ritualna ubojstva, masakri i stravični zločini od kojih se ledi krv u žilama preplavili su Srbiju u posljednjih nekoliko godina. Istražuje ih Zoran Luković, glavni inspektor Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, koji je cijeli svoj profesionalni vijek posvetio borbi protiv sekti i kultova, a njegovo je vjerovanje da je većina tih dosad nezabilježeno krvavih ubojstava povezana s djelovanjem sve većeg broja sekti u Srbiji.
Luković, jedini inspektor u Srbiji koji se bavi sektama, procjenjuje da je u zemlji oko 120.000 ljudi uvučeno u djelovanje nekih od sekti, od kojih bi mnoge mogle biti pogubne za tradicionalno kršćansko društvo, ali i, prema njegovim riječima, za život pojedinaca u Srbiji.
Posljednje ritualno ubojstvo koje je sablaznilo pitomo srpsko selo Novi Banovac kod Stare Pazove (nedaleko od Novog Sada) počinio je Danijel Jakupek (39), monstrum u čijoj su kući, čiji su zidovi obojeni u crno i crveno, pronađeni deseci knjiga o vampirizmu, sotonizmu i anatomiji ljudskog tijela kao i o kanibalizmu. Neviđeni sadist izmasakrirao je sjekirom tijelo petogodišnjeg dječaka Luke Opačića i njegova 26-godišnjeg ujaka Vasilija Trbovića, a nakon toga bacio ih u Dunav.
Susjedi su za njega oduvijek govorili da je čudan, poznato je i da se liječio kao neuropsihijatrijski slučaj, no izmasakrirana, raskomadana tijela pronađena u vrećama u Dunavu nedaleko od Jakupove kuće otvorila su sasvim novu dimenziju njegove psihijatrijske patologije.
Pokazalo se, naime, da je on doslovce opsjednut ezoterijom, magijom, Drakulom, kanibalizmom i sotonizmom, a sve je činio i pod jakim utjecajem opojnih droga.
Kada ga je policija, nedugo nakon stravičnog zločina, privela, priznao je što je učinio, ali je izjavio da ne zna zašto je to učinio.
Nesretne žrtve, Vasilije Trbović i dječačić Luka Opačić, otišle su prije desetak dana Jakupeku u prijateljski posjet (jedan od rijetkih koje je ubojica, poznati samotnjak, doživio) te nisu ni slutili da će skončati kao žrtve suludog rituala, pojačanog drogama i opsesijom nadnaravnim.
Jakupek je u jednom trenutku uzeo sjekiru i, nakon što im je iznenada ubrizgao opijum, raskomadao njihova tijela. Srpski mediji s grozom donose policijska izvješća u kojima stoji da je ubojica uživao u vriscima još živih žrtava dok se nad njima u sotonističkom transu bjesomučno iživljavao.
Od tada Novim Banovcem vlada strah. Mediji donose izvješća da roditelji ne puštaju djecu samu u školu te da se, čim padne mrak, zaključavaju u kuće. Nezapamćena strahota to je maleno selo potresla iz temelja, a strah je to veći što nitko ne vjeruje da je Jakupek u svome suludom ritualnom pohodu bio sam. Dapače, sumnjaju da je on dio veće skupine sektaša koji su odgovorni za više desetaka misterioznih, do danas nerazjašnjenih nestanaka na području Stare Pazove i Novog Banovca.
To je samo posljednji, nikako ne najradikalniji primjer navodnog sektaškog djelovanja u Srbiji. Svi su se odmah prisjetili nekoliko stravičnih ubojstava koji su proteklih desetak godina povezivani s ritualima i obredima. Još se sjećaju ročnika koji je 1993. u Vranju najprije izmasakrirao šestero svojih kolega, a zatim ubio starješinu i sebe. Zbog krvavosti i suludosti zločina i taj je pokolj povezan sa sotonom i okultnim. Više je takvih primjera, a sve ih istražuje Zoran Luković, koji je u svojoj 18-godišnjoj karijeri MUP-ova modernog inkvizitora svjedočio nekima od najjezivijih i najkrvavijih scena u novijoj srpskoj povijesti.
Posebno mu je ostao u sjećanju primjer samoubojice (slučaj o kojem ne želi otkrivati previše detalja) koji je imao WC oblijepljen sotonističkim stihovima i pjesmama. Nerijetko Luković dolazi na mjesta zločina gdje nailazi na mrtvačke sanduke u kojima su obavljane ritualne inicijacije, sobe prepune uputa o seciranju ljudskog tijela i ritualnom žrtvovanju te na mlade ljude potpuno zaslijepljene sektaškom ideologijom. Već je godinama veliki vjernik, a za pomoć su mu se obraćali i mnogi Hrvati, uvjereni da su članovi njihovih obitelji pripadnici neke od sekta.
Srbija je preplavljena kojekakvim šamanima, vidovnjacima i vidovnjakinjama, magičarima i vješticama, hodžama i iscjeliteljima te različitim ezoteričarima i bioenergetičarima koji obećavaju u najkraćem roku pozitivno riješiti svaki problem u životu pojedinca.
Dnevne novine i tjednici pršte od oglasa u kojem alternativci svih profila obećavaju sigurnu pomoć. I za to, naravno, traže izdašnu naknadu. Opasnije od toga, magovi i vještice traže potpunu predanost, a nerijetko i napuštanje obitelji za koju su, navodno, utvrdili da je duhovno štetna za obitelj pojedinca koji traži pomoć.
'Mnogi me Hrvati zovu u pomoć zbog djece u raljama sekti'
Zoran Luković sektama se počeo baviti 1984., kao student Pravnog fakulteta. Kaže, tada je bio jedan od rijetkih koji su javno priznavali svoju vjeru u Boga. S vremenom je počeo izučavati nove vjerske organizacije i počeo ih povezivati s društvenim opasnostima. Posljednjih 18 godina radi u MUP-u kao inspektor za borbu protiv sekti, član europskog i američko-kanadskog udruženja za borbu protiv sekti. Njegov je zadatak utvrditi ima li u sektama i među alternativcima koji se svakodnevno reklamiraju elemenata kaznenog djela. Pogotovo se usredotočuje na primjere manipulacije radi financijske dobiti i uzimanja novca, navođenje pojedinaca na zločine radi sektaških ciljeva, ispiranje mozga kojekakvim destruktivnim idejama i utaju poreza (jer nitko od tzv. iscjelitelja svoju djelatnost nije prijavio državi). Luković ih uspijeva procesuirati kao nadriliječništvo, nadriapotekarstvo i utaju poreza. No, krvaviji dio njegovog posla sve su češća ubojstva koja se već na prvi pogled mogu povezati s ritualima i sektama. Ne otkrivajući detalje i okolnosti, Luković je ekskluzivno za Jutarnji ispričao dio svoje 18-godisnje karijere.
• Sjećam se kada sam naišao na djevojku u čije su tijelo noževima bili urezani obrnuti križevi. Razni krvavi masakri, raskomadana tijela, ali i naizgled najobičnija samoubojstva za koja se kasnije ustanovi da su biola motivirana pripadnošću nekoj od sve većeg broja sekti, jezivi su primjeri s kojima sam se suočio tijekom svoje karijere - priča Luković.
Priznaje da ga čudi što Hrvatska nema svoj policijski odred za borbu protiv sekti jer, kako kaže, mnogi su ga Hrvati zvali u pomoć tražeći način da svoju djecu izbave iz pohlepnih, a nerijetko i po život opasnih sektaskih ralja.
Prema Lukoviću, više je oblika sekti. Dapače, kako je rekao, postoje sekte sačinjene od samo jednog čovjeka. Za njega, sekta je svaka sljedba koja vodi u duhovnu ovisnost, otuđenost i sklonost mračnim i destruktivnim mislima. Priznaje da su za njega sekta i Jehovini svjedoci, podjednako kao i sotonisti, članovi reiki grupa i skupina za transcendentalnu meditaciju, kao i praktikanti dalekoistočnih, islamskih i kvazikršćanskih marginalnih grupacija. Uglavnom su lideri tih sekti usmjereni isključivo k zgrtanju basnoslovnog profita, a nesretne žrtve svojih suludih ideja doživljavaju samo kao brojke koje im pomažu u širenju tih istih ideja. Oni naime, kaže Luković, koriste situacije u kojima pojedinci upadnu u teške emotivne, financijske ili obiteljske probleme i nude svoja brza i lagana rješenja koja vode u psihičku i duhovnu propast.
• Dvije su vrste prakticiranja tih idjea. Postoje pojedinci koji su orijentirani sebi samima - njih nikako ne možemo spriječiti da štete sebi samima. Proučavaju određene ideje i, na neki način, sami sebi ispiru mozak. Ali, posebno smo usredotočeni na pojedince koji manipuliraju drugim osobama. Oni su za nas društvena opasnost koja se širi cijelom Europom. Nevjerojatno, ali nerijetko nailazimo na velike, europske sekte kojima su na čelu Srbi ili Hrvati. Novinari mi pokušavaju imputirati lov na vjestice, ali sekte su doista velik problem protiv kojeg se treba boriti - naglasio je Luković.
' To nisu sektaši, nego psihijatrijski bolesnici'
Miloš Lazić, novinar beogradske Ilustrovane politike koji se bavio slučajem ritualnog ubojstva u Novom Banovcu smatra kako nije sve baš tako kao što tvrdi inspektor Zoran Luković.
-Mislim da se u Srbiji uopće ne radi o sektama i kultovima, nego o ludilu i psihijatrijskoj patologiji tih ubojica kojima je netko na vrijeme trebao psihijatrijski pomoći. Moja elementarna pretpostavka je da ne može biti normalno da se pozove hitna pomoć zbog prometne nesreće s ozlijeđenim ljudima, a da se ne pozove zbog čovjeka koji je gol izišao na ulicu. U Srbiji se ignoriraju psihijatrijski slučajevi, pa nije ni čudo da se događaju tkava suluda, krvava ubojstva. Oko nas se kreću ljudi koji su bolesni, ali im se može pomoći metodama suvremene psihijatrije. Oni sigurno nisu sektaši, zaključuje Lazić.
Iz Beograda Tomislav Kukec
Luković, jedini inspektor u Srbiji koji se bavi sektama, procjenjuje da je u zemlji oko 120.000 ljudi uvučeno u djelovanje nekih od sekti, od kojih bi mnoge mogle biti pogubne za tradicionalno kršćansko društvo, ali i, prema njegovim riječima, za život pojedinaca u Srbiji.
Posljednje ritualno ubojstvo koje je sablaznilo pitomo srpsko selo Novi Banovac kod Stare Pazove (nedaleko od Novog Sada) počinio je Danijel Jakupek (39), monstrum u čijoj su kući, čiji su zidovi obojeni u crno i crveno, pronađeni deseci knjiga o vampirizmu, sotonizmu i anatomiji ljudskog tijela kao i o kanibalizmu. Neviđeni sadist izmasakrirao je sjekirom tijelo petogodišnjeg dječaka Luke Opačića i njegova 26-godišnjeg ujaka Vasilija Trbovića, a nakon toga bacio ih u Dunav.
Susjedi su za njega oduvijek govorili da je čudan, poznato je i da se liječio kao neuropsihijatrijski slučaj, no izmasakrirana, raskomadana tijela pronađena u vrećama u Dunavu nedaleko od Jakupove kuće otvorila su sasvim novu dimenziju njegove psihijatrijske patologije.
Pokazalo se, naime, da je on doslovce opsjednut ezoterijom, magijom, Drakulom, kanibalizmom i sotonizmom, a sve je činio i pod jakim utjecajem opojnih droga.
Kada ga je policija, nedugo nakon stravičnog zločina, privela, priznao je što je učinio, ali je izjavio da ne zna zašto je to učinio.
Nesretne žrtve, Vasilije Trbović i dječačić Luka Opačić, otišle su prije desetak dana Jakupeku u prijateljski posjet (jedan od rijetkih koje je ubojica, poznati samotnjak, doživio) te nisu ni slutili da će skončati kao žrtve suludog rituala, pojačanog drogama i opsesijom nadnaravnim.
Jakupek je u jednom trenutku uzeo sjekiru i, nakon što im je iznenada ubrizgao opijum, raskomadao njihova tijela. Srpski mediji s grozom donose policijska izvješća u kojima stoji da je ubojica uživao u vriscima još živih žrtava dok se nad njima u sotonističkom transu bjesomučno iživljavao.
Od tada Novim Banovcem vlada strah. Mediji donose izvješća da roditelji ne puštaju djecu samu u školu te da se, čim padne mrak, zaključavaju u kuće. Nezapamćena strahota to je maleno selo potresla iz temelja, a strah je to veći što nitko ne vjeruje da je Jakupek u svome suludom ritualnom pohodu bio sam. Dapače, sumnjaju da je on dio veće skupine sektaša koji su odgovorni za više desetaka misterioznih, do danas nerazjašnjenih nestanaka na području Stare Pazove i Novog Banovca.
To je samo posljednji, nikako ne najradikalniji primjer navodnog sektaškog djelovanja u Srbiji. Svi su se odmah prisjetili nekoliko stravičnih ubojstava koji su proteklih desetak godina povezivani s ritualima i obredima. Još se sjećaju ročnika koji je 1993. u Vranju najprije izmasakrirao šestero svojih kolega, a zatim ubio starješinu i sebe. Zbog krvavosti i suludosti zločina i taj je pokolj povezan sa sotonom i okultnim. Više je takvih primjera, a sve ih istražuje Zoran Luković, koji je u svojoj 18-godišnjoj karijeri MUP-ova modernog inkvizitora svjedočio nekima od najjezivijih i najkrvavijih scena u novijoj srpskoj povijesti.
Posebno mu je ostao u sjećanju primjer samoubojice (slučaj o kojem ne želi otkrivati previše detalja) koji je imao WC oblijepljen sotonističkim stihovima i pjesmama. Nerijetko Luković dolazi na mjesta zločina gdje nailazi na mrtvačke sanduke u kojima su obavljane ritualne inicijacije, sobe prepune uputa o seciranju ljudskog tijela i ritualnom žrtvovanju te na mlade ljude potpuno zaslijepljene sektaškom ideologijom. Već je godinama veliki vjernik, a za pomoć su mu se obraćali i mnogi Hrvati, uvjereni da su članovi njihovih obitelji pripadnici neke od sekta.
Srbija je preplavljena kojekakvim šamanima, vidovnjacima i vidovnjakinjama, magičarima i vješticama, hodžama i iscjeliteljima te različitim ezoteričarima i bioenergetičarima koji obećavaju u najkraćem roku pozitivno riješiti svaki problem u životu pojedinca.
Dnevne novine i tjednici pršte od oglasa u kojem alternativci svih profila obećavaju sigurnu pomoć. I za to, naravno, traže izdašnu naknadu. Opasnije od toga, magovi i vještice traže potpunu predanost, a nerijetko i napuštanje obitelji za koju su, navodno, utvrdili da je duhovno štetna za obitelj pojedinca koji traži pomoć.
'Mnogi me Hrvati zovu u pomoć zbog djece u raljama sekti'
Zoran Luković sektama se počeo baviti 1984., kao student Pravnog fakulteta. Kaže, tada je bio jedan od rijetkih koji su javno priznavali svoju vjeru u Boga. S vremenom je počeo izučavati nove vjerske organizacije i počeo ih povezivati s društvenim opasnostima. Posljednjih 18 godina radi u MUP-u kao inspektor za borbu protiv sekti, član europskog i američko-kanadskog udruženja za borbu protiv sekti. Njegov je zadatak utvrditi ima li u sektama i među alternativcima koji se svakodnevno reklamiraju elemenata kaznenog djela. Pogotovo se usredotočuje na primjere manipulacije radi financijske dobiti i uzimanja novca, navođenje pojedinaca na zločine radi sektaških ciljeva, ispiranje mozga kojekakvim destruktivnim idejama i utaju poreza (jer nitko od tzv. iscjelitelja svoju djelatnost nije prijavio državi). Luković ih uspijeva procesuirati kao nadriliječništvo, nadriapotekarstvo i utaju poreza. No, krvaviji dio njegovog posla sve su češća ubojstva koja se već na prvi pogled mogu povezati s ritualima i sektama. Ne otkrivajući detalje i okolnosti, Luković je ekskluzivno za Jutarnji ispričao dio svoje 18-godisnje karijere.
• Sjećam se kada sam naišao na djevojku u čije su tijelo noževima bili urezani obrnuti križevi. Razni krvavi masakri, raskomadana tijela, ali i naizgled najobičnija samoubojstva za koja se kasnije ustanovi da su biola motivirana pripadnošću nekoj od sve većeg broja sekti, jezivi su primjeri s kojima sam se suočio tijekom svoje karijere - priča Luković.
Priznaje da ga čudi što Hrvatska nema svoj policijski odred za borbu protiv sekti jer, kako kaže, mnogi su ga Hrvati zvali u pomoć tražeći način da svoju djecu izbave iz pohlepnih, a nerijetko i po život opasnih sektaskih ralja.
Prema Lukoviću, više je oblika sekti. Dapače, kako je rekao, postoje sekte sačinjene od samo jednog čovjeka. Za njega, sekta je svaka sljedba koja vodi u duhovnu ovisnost, otuđenost i sklonost mračnim i destruktivnim mislima. Priznaje da su za njega sekta i Jehovini svjedoci, podjednako kao i sotonisti, članovi reiki grupa i skupina za transcendentalnu meditaciju, kao i praktikanti dalekoistočnih, islamskih i kvazikršćanskih marginalnih grupacija. Uglavnom su lideri tih sekti usmjereni isključivo k zgrtanju basnoslovnog profita, a nesretne žrtve svojih suludih ideja doživljavaju samo kao brojke koje im pomažu u širenju tih istih ideja. Oni naime, kaže Luković, koriste situacije u kojima pojedinci upadnu u teške emotivne, financijske ili obiteljske probleme i nude svoja brza i lagana rješenja koja vode u psihičku i duhovnu propast.
• Dvije su vrste prakticiranja tih idjea. Postoje pojedinci koji su orijentirani sebi samima - njih nikako ne možemo spriječiti da štete sebi samima. Proučavaju određene ideje i, na neki način, sami sebi ispiru mozak. Ali, posebno smo usredotočeni na pojedince koji manipuliraju drugim osobama. Oni su za nas društvena opasnost koja se širi cijelom Europom. Nevjerojatno, ali nerijetko nailazimo na velike, europske sekte kojima su na čelu Srbi ili Hrvati. Novinari mi pokušavaju imputirati lov na vjestice, ali sekte su doista velik problem protiv kojeg se treba boriti - naglasio je Luković.
| Zoran Luković, glavni srpski inspektor MUP-a za borbu protiv sekti:
|
' To nisu sektaši, nego psihijatrijski bolesnici'
Miloš Lazić, novinar beogradske Ilustrovane politike koji se bavio slučajem ritualnog ubojstva u Novom Banovcu smatra kako nije sve baš tako kao što tvrdi inspektor Zoran Luković.
-Mislim da se u Srbiji uopće ne radi o sektama i kultovima, nego o ludilu i psihijatrijskoj patologiji tih ubojica kojima je netko na vrijeme trebao psihijatrijski pomoći. Moja elementarna pretpostavka je da ne može biti normalno da se pozove hitna pomoć zbog prometne nesreće s ozlijeđenim ljudima, a da se ne pozove zbog čovjeka koji je gol izišao na ulicu. U Srbiji se ignoriraju psihijatrijski slučajevi, pa nije ni čudo da se događaju tkava suluda, krvava ubojstva. Oko nas se kreću ljudi koji su bolesni, ali im se može pomoći metodama suvremene psihijatrije. Oni sigurno nisu sektaši, zaključuje Lazić.
|
Miloš Lazić, novinar beogradske Ilustrovane politike:
|
Iz Beograda Tomislav Kukec
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....