RIM
- Presuda talijanskoga Vrhovnoga kasacijskog suda, kojom je 42-godišnji
Komask osuđen platiti 1200 eura globe jer se na javnom mjestu uhvatio za vlastita muda, mogla bi zastrašiti pola Italije, od nogometaša do političara.
Uzalud se odvjetnik trudio dokazati da je čovjeka žuljala trenirka pa ju je potegao i pritom razmjestio atribute - i suci Trećeg odsjeka bili su dovoljno Talijani da shvate kako je rečeni Komask samo tjerao od sebe urok.
To se, naime, u Italiji tisućljećima radi, prihvaćajući se za kip božanstva u zatvorenome, ili na otvorenome, u nedostatku inih idola, za vlastiti izvor božanske snage, prizivajući eventualno sveca zaštitnika.
I to tri i četiri puta, kako se u srednjem vijeku makaronskom latinštinom poučavalo na Sveučilištu u Bologni: "Terque quaterque testiculis tactis detracto pilo maiore usque ad sanguem advocato sancto patrono iactura fugata est! Terque quaterque testiculis tactis
malaventura iactata est Extra muros et extrema ratio, Terque !!!!"
Najmanje, dakle, triput u krajnjoj nuždi. Ciceron bi se užasnuo i upozorio da je elegantnije: "ter quaterque, testiculis tactis, omnia mala fugentur". U pismima, kad se spominje riječ koja može nositi urok (npr. "smrt"), dodaje se samo skraćenica: TQTT. Nešto poput kuckanja u drvo.
Kasacija pak veli: "tetošenje vlastitih genitalija u nazočnosti trećih pokazatelj je neodgojenosti…". I stoga kažnjivo.
Dovoljno je otići na neku nogometnu utakmicu i vidjeti da se nogometaši (ne svi, tek neki) prekriže prije ulaska na teren, možda i prije pucanja jedanaesterca, ali da se gotovi svaki od njih prihvati za mošnje u trenucima kada bi mu dobro došla višnja pomoć (Tottijeva gesta bila je opće mjesto na televiziji). Da i ne govorimo o onima u živom zidu. Nema sumnje da se i to zbiva pred trećima.
U treće se valjda ubrajaju i narodni zastupnici i građani pred televizorom koji su imali prilike vidjeti kako se za svoje vremešne atribute u istu svrhu hvata i Silvio Berlusconi.
Inoslav Bešker
Uzalud se odvjetnik trudio dokazati da je čovjeka žuljala trenirka pa ju je potegao i pritom razmjestio atribute - i suci Trećeg odsjeka bili su dovoljno Talijani da shvate kako je rečeni Komask samo tjerao od sebe urok.
To se, naime, u Italiji tisućljećima radi, prihvaćajući se za kip božanstva u zatvorenome, ili na otvorenome, u nedostatku inih idola, za vlastiti izvor božanske snage, prizivajući eventualno sveca zaštitnika.
I to tri i četiri puta, kako se u srednjem vijeku makaronskom latinštinom poučavalo na Sveučilištu u Bologni: "Terque quaterque testiculis tactis detracto pilo maiore usque ad sanguem advocato sancto patrono iactura fugata est! Terque quaterque testiculis tactis
malaventura iactata est Extra muros et extrema ratio, Terque !!!!"
Najmanje, dakle, triput u krajnjoj nuždi. Ciceron bi se užasnuo i upozorio da je elegantnije: "ter quaterque, testiculis tactis, omnia mala fugentur". U pismima, kad se spominje riječ koja može nositi urok (npr. "smrt"), dodaje se samo skraćenica: TQTT. Nešto poput kuckanja u drvo.
Kasacija pak veli: "tetošenje vlastitih genitalija u nazočnosti trećih pokazatelj je neodgojenosti…". I stoga kažnjivo.
Dovoljno je otići na neku nogometnu utakmicu i vidjeti da se nogometaši (ne svi, tek neki) prekriže prije ulaska na teren, možda i prije pucanja jedanaesterca, ali da se gotovi svaki od njih prihvati za mošnje u trenucima kada bi mu dobro došla višnja pomoć (Tottijeva gesta bila je opće mjesto na televiziji). Da i ne govorimo o onima u živom zidu. Nema sumnje da se i to zbiva pred trećima.
U treće se valjda ubrajaju i narodni zastupnici i građani pred televizorom koji su imali prilike vidjeti kako se za svoje vremešne atribute u istu svrhu hvata i Silvio Berlusconi.
Inoslav Bešker
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....