Nedavno me je dobra prijateljica otkantala za druženje jer je bila u gužvi i to takvoj da se još uvijek nismo vidjele. Kada sam je upitala što je to tako važno da se ne možemo vidjeti ni na sat vremena, odgovorila mi je da priprema rođendansko slavlje za svoju petogodišnju curicu. Moram priznati da sam bila malo zbunjena, jer mi se činilo kao da organizira nekakav summit u rangu skupine G8, a ne dječji rođendan.
No, kako mi je ipak uspjela preko telefona ispričati sve o pripremama za slavlje godine, bilo mi je jasno otkud toliki napor i nedostatak slobodnog vremena. Naime, to slavlje uključuje dolazak dobrih vila koje se prema dogovoru mogu angažirati u brojnim dječjim igraonicama, zatim mini diskokaraoke te veličanstvenu tortu za koju ne znam je li bila u obliku barbike ili bubamare, s obzirom na to da sam, kao "malo" starija od njezine kćeri, otputovala u inozemstvo na koncert Red Hot Chilli Peppersa umjesto da sam došla na dječji party s papirnatom kapom na glavi kao i ostatak starijih gostiju koji su se tamo pojavili.
Naravno da to nije bilo sve. Za sve male uzvanike tiskale su se pozivnice, svi su dobili iste kape i na kraju je svatko dobio fotografiju s proslave. Djeca su pjevala, vrištala i jesu - bila su sretna i jako im se svidjela ta proslava. Pili su bezalkoholne dječje koktele i jeli omiljenu hranu - male fancy sendviče i pizzu. Mogli su bez ustručavanja skakati, pjevati, trčati, plesati i sve ostalo što mala djeca inače rade, a naročito zbog činjenice da je proslava bila organizirana u jednom iznajmljenom prostoru, predviđenom za takve vrste slavlja.
To je uvelike olakšalo cijelu priču mojoj prijateljici jer je bila pošteđena čišćenja i pospremanja nereda nakon horde razdragane djece, a najavila je kako će ubuduće samo na taj način organizirati bilo koju proslavu.
- Ne pada mi na pamet peći kolače, spremati hranu i ići kupovati sokove samo zato da bi se to pojelo i popilo, a da ja još danima čistim kuću nakon što gosti odu. Mogu i ja koji put biti gospođa! - zaključila je moja frendica.
U jednoj od igraonica u Zagrebu koje organiziraju dječje proslave, Tom Tom klub, saznala sam kako djeca najčešće sama biraju koja će biti tema njihovih rođendana, a trendovi se mijenjaju ovisno o tome koji su dječji likovi popularni.
- Dječaci trenutno najviše traže rođendane na temu Pirata s Kariba, odnosno sve što je vezano uz gusare, te sportske partyje. Djevojčice žele biti malo starije pa su primjerice dosta popularni "Beach partyji", ali kakva god bila tema, karaoke i disko su neizostavni dio svake proslave - ispričao je Dored Najjir iz Tom Toma, te dodao da su među najtraženijim tortama gusarski brod, dupin, bazen te nogometna lopta i nogometno igralište.
Kada sam vidjela neke fotografije sa sličnih proslava, kako zapravo danas djeca slave svoje rođendane, druže se sa Svetim Nikolom i kakve sve igračke imaju, potrudila sam se i izvukla svoje fotke stare gotovo trideset godina i moram priznati da sam se totalno raznježila. Ne zbog nekog egotripa ili zato što sam to ja na fotografijama, već naprosto zato što se i nakon toliko godina na tim fotkama vidi zadovoljstvo jednog presretnog djeteta svojom tortom ili biciklom. A tek ponos kada od Djeda Mraza uzima paketić, jer Djed Mraz je došao dati maloj curici dar koji joj je stigao iz neke daleke zemlje. Bez vila, mađioničara ili klauna. Na fotkama je dijete iz kojeg pršti radost, ista ona radost i sreća koje se vide danas na djeci unatoč golemim razlikama u načinu na koji smo proživljavali svoje djetinjstvo.
Tada nije bilo igraonica, mađioničar ili klaun na rođendanu koji su danas uobičajeni mogli su se vidjeti eventualno u američkim filmovima, a o torti u obliku primjerice nogometne lopte nitko nije ni maštao jer naprosto nije postojala. Ali, da sam tada znala da bi takva ili neka slična torta mogla zaista postojati, vjerojatno je ne bih ni tražila. Naime, uzbuđenje samo oko te jedne jedine stavke, izbora torte i naposljetku roditeljskog angažmana punog ljubavi da dobijem baš onakvu kakvu hoću, ne može nadomjestiti nikakva torta, pa makar iz nje izlazili svemirci.
Odrasla sam bez djedova i baka, a moji su roditelji bili radni ljudi koji nisu baš nalazili puno vremena za pripremanje torte, pa su se naveliko trudili naručiti najbolju tortu koja se u to vrijeme mogla naručiti, jer je izbor u slastičarnicama bio prilično malen - mogla se dobiti čokoladna, s orasima ili neka voćna.
- Hoće li biti torte za rođendan? - bilo je moje vječno pitanje svakog travnja oko mog roćkasa.
Naravno da je uvijek bilo torte za rođendan, da se svijet srušio, da je izbio nuklearni rat, mama i tata nikada me nisu ostavili bez torte, a moram priznati da mi je ta intimna uspomena toliko ostala urezana da čak i danas, u tridesetima, naručujem tortu za svoj rođendan. Mama mi je pričala da smo seka i ja od sreće znale trčati oko stola u dnevnoj sobi dok nam se ne bi zavrtilo u glavi kada bi se tata doma pojavio s rođendanskom tortom.
To su bile proslave s bliskim prijateljima i njihovom djecom, tu i tamo neki član rodbine, a usput bi svratili susjedi. Svaki ulazak novoga gosta u stan značio je neki dar, a neću biti licemjerna i reći da me to nije zanimalo. O da, prvo bi mi oči procijenile koliko je velik dar. Tako su te proslave zapravo trajale danima, cijeli je tjedan prolazio u isčekivanju subote (bez obzira na to koji dan bi pao rođendan, subota je bila dan za proslavu), od izbora i naručivanja torte, biranja kolača, čestitalo se cijeli tjedan jer bi svatko tko bi navratio spomenuo rođendan, i onda na kraju taj veliki dan - odabrana ekipa, ja u centru pažnje zajedno sa sekom, darovi...
Bile su to posebne večeri, jer tada nije bilo nekih posebno spektakularnih proslava za djecu, pa je rođendan bio zapravo prilika za pravo veliko druženje. Zapravo, nekako slično je bilo i s Djeda Mrazom ili Svetim Nikolom. Danas, odnosno na Božić, Sveti Nikola je gotovo na svakom koraku, u svakom dućanu, šoping centru, na trgovima...
- Mladi roditelji najviše prakticiraju zabave sa Svetim Nikolom, iako su individualna druženja sa Svetim Nikolom postala popularna prije nekih dvije godine. Djeca na takvim zabavama odgledaju predstavu nakon koje dobiju dar - kaže Dored.
Kad sam ja išla kod Djeda Mraza, on je bio jedini. Uvijek je dolazio u firmu gdje su mi radili roditelji. Jedan dan kod mame, drugi dan kod tate i nitko me nije mogao uvjeriti da su to dva Djeda Mraza. Bila sam uvjerena da jedan Djeda Mraz hoda po cijelom gradu i dijeli darove, jer ih nije bilo na svakom ćošku kao danas. Još kako imam sestru, nas dvije bismo tako dobile četiri paketića s gomilom slatkiša i igračkama. Puno kasnije mi je tata pričao da je Djed Mraz u njegovoj firmi bio neki njegov kolega, pa bi se s njim dogovarao oko tih darova.
"Čuj, kad ti dođu moje male, nemoj im dati iste pakete. Neka dobiju različite igračke".
Da, svašta nam je padalo na pamet ne bi li dobili neku novu igračku, ali samo zato što sedamdesetih nije bilo velikih šoping centara s bezbroj dućana s igračkama pa je kupovina neke bolje igračke ustvari izgledala tako da su ih roditelji naručivali od svojih prijatelja koji su putovali u inozemstvo. Dobivanje igračaka od nekud izvana bila je uobičajena praksa, jer tadašnje igračke koje su se mogle kupiti u Hrvatskoj u usporedbi s ovima danas nisu bile tako senzacionalne. Igračke s likovima iz crtića većini su djece bile nedostižne, a otprilike vrhunac je bio barbika ili autići na daljinsko upravljanje.
Kad idem kod svojih prijatelja koji imaju djecu, ne mogu se načuditi svim tim igračkama koje imaju, a ponekad mi predstavlja problem što da im kupim.
Transformeri?
Spužva Bob Skockani?
Spiderman?
Batman?
Superman?
Pokemon?
Power Rangers?
Ninja kornjače?
Zavrti mi se u glavi svaki put kad moram nekom djetetu kupiti neki dar, i uvijek se sjetim onih plastičnih lutki koje sam imala i kako sam bila ljubomorna na svoju sestru kada je jednom dobila plišanog zeca. Moja prvi veći bicikl bio je narančasti bicikl marke Violeta. Jurcala sam s njim po gradu i utrkivala se s ostalom djecom po ulicama. Njihovi bicikli bili su također nekakve nepoznate marke, ali smo se vozikali s njima kao da su izašli iz tvornice Ferrarija. Prosječni klinac danas ima mali mountain bike, a djeca kojoj ni to nije dovoljno mogu ići vikendima na dječji paintball turnir.
Ali već sutra će neka druga djeca živjeti svoje djetinjstvo sasvim drukčije. Naime, kako kaže Dored, i danas postoje neki potpuno novi trendovi dječjih proslava i druženja. Krajem devedestih djeca su na karaokama pjevala domaće hitove, a danas im je najveći hit Pink. Ranijih godina neizostavan im je bio junk-food na stolu, a sada biraju zdravu hranu i sokove. Kužite o čemu govorim? Bilo da je riječ tek o plastičnoj lutki, kanticama i lopaticama za pijesak ili luksuznom kompletu "Pirati s Kariba", djeca su uvijek sretna. Izbor igračaka, bicikli, torti i ostalog mijenja se se iz godine u godinu, ali dječja sreća uvijek je ista.
Na moje rođendane u dnevnom boravku dolazili su susjedi i najdraži prijatelji s darovima. Najdraži prijatelji dolaze i danas, ali u unajmljene prostorije igraonica, McDonald'sa i trgovačkih centara
Izbor torti nekoć je bio vrlo mali, bile su čokoladne, s orasima ili voćne. Radile su ih mame. Danas su torte u obliku gusarskog broda ili nogometnog igrališta i lutki za djevojčice, a naručuju se u slastičarnicama
Dolazio je u tvrtku gdje su radili naši roditelji i za mene je postojao samo jedan Djed. Danas u vrijeme novogodišnjih praznika Djed s vilom stoji u svakom šoping centru
Merita Arslani
No, kako mi je ipak uspjela preko telefona ispričati sve o pripremama za slavlje godine, bilo mi je jasno otkud toliki napor i nedostatak slobodnog vremena. Naime, to slavlje uključuje dolazak dobrih vila koje se prema dogovoru mogu angažirati u brojnim dječjim igraonicama, zatim mini diskokaraoke te veličanstvenu tortu za koju ne znam je li bila u obliku barbike ili bubamare, s obzirom na to da sam, kao "malo" starija od njezine kćeri, otputovala u inozemstvo na koncert Red Hot Chilli Peppersa umjesto da sam došla na dječji party s papirnatom kapom na glavi kao i ostatak starijih gostiju koji su se tamo pojavili.
| Danas se za sve male uzvanike dječjih rođendana tiskaju pozivnice, organiziraju proslave s vilama, karaoke partyji, svatko dobije fotografiju s proslave. Piju se bezalkoholni dječji kokteli i jede omiljena hrana - mali fancy sendviči i pizza. Mogu bez ustručavanja skakati, pjevati, trčati, plesati i sve ostalo što mala djeca inače rade, a posebice zbog činjenice da se današnje proslave uglavnom organiziraju u unajmljenom prostoru, predviđenom za takve vrste slavlja |
To je uvelike olakšalo cijelu priču mojoj prijateljici jer je bila pošteđena čišćenja i pospremanja nereda nakon horde razdragane djece, a najavila je kako će ubuduće samo na taj način organizirati bilo koju proslavu.
- Ne pada mi na pamet peći kolače, spremati hranu i ići kupovati sokove samo zato da bi se to pojelo i popilo, a da ja još danima čistim kuću nakon što gosti odu. Mogu i ja koji put biti gospođa! - zaključila je moja frendica.
U jednoj od igraonica u Zagrebu koje organiziraju dječje proslave, Tom Tom klub, saznala sam kako djeca najčešće sama biraju koja će biti tema njihovih rođendana, a trendovi se mijenjaju ovisno o tome koji su dječji likovi popularni.
- Dječaci trenutno najviše traže rođendane na temu Pirata s Kariba, odnosno sve što je vezano uz gusare, te sportske partyje. Djevojčice žele biti malo starije pa su primjerice dosta popularni "Beach partyji", ali kakva god bila tema, karaoke i disko su neizostavni dio svake proslave - ispričao je Dored Najjir iz Tom Toma, te dodao da su među najtraženijim tortama gusarski brod, dupin, bazen te nogometna lopta i nogometno igralište.
Kada sam vidjela neke fotografije sa sličnih proslava, kako zapravo danas djeca slave svoje rođendane, druže se sa Svetim Nikolom i kakve sve igračke imaju, potrudila sam se i izvukla svoje fotke stare gotovo trideset godina i moram priznati da sam se totalno raznježila. Ne zbog nekog egotripa ili zato što sam to ja na fotografijama, već naprosto zato što se i nakon toliko godina na tim fotkama vidi zadovoljstvo jednog presretnog djeteta svojom tortom ili biciklom. A tek ponos kada od Djeda Mraza uzima paketić, jer Djed Mraz je došao dati maloj curici dar koji joj je stigao iz neke daleke zemlje. Bez vila, mađioničara ili klauna. Na fotkama je dijete iz kojeg pršti radost, ista ona radost i sreća koje se vide danas na djeci unatoč golemim razlikama u načinu na koji smo proživljavali svoje djetinjstvo.
Tada nije bilo igraonica, mađioničar ili klaun na rođendanu koji su danas uobičajeni mogli su se vidjeti eventualno u američkim filmovima, a o torti u obliku primjerice nogometne lopte nitko nije ni maštao jer naprosto nije postojala. Ali, da sam tada znala da bi takva ili neka slična torta mogla zaista postojati, vjerojatno je ne bih ni tražila. Naime, uzbuđenje samo oko te jedne jedine stavke, izbora torte i naposljetku roditeljskog angažmana punog ljubavi da dobijem baš onakvu kakvu hoću, ne može nadomjestiti nikakva torta, pa makar iz nje izlazili svemirci.
Odrasla sam bez djedova i baka, a moji su roditelji bili radni ljudi koji nisu baš nalazili puno vremena za pripremanje torte, pa su se naveliko trudili naručiti najbolju tortu koja se u to vrijeme mogla naručiti, jer je izbor u slastičarnicama bio prilično malen - mogla se dobiti čokoladna, s orasima ili neka voćna.
- Hoće li biti torte za rođendan? - bilo je moje vječno pitanje svakog travnja oko mog roćkasa.
Naravno da je uvijek bilo torte za rođendan, da se svijet srušio, da je izbio nuklearni rat, mama i tata nikada me nisu ostavili bez torte, a moram priznati da mi je ta intimna uspomena toliko ostala urezana da čak i danas, u tridesetima, naručujem tortu za svoj rođendan. Mama mi je pričala da smo seka i ja od sreće znale trčati oko stola u dnevnoj sobi dok nam se ne bi zavrtilo u glavi kada bi se tata doma pojavio s rođendanskom tortom.
| Skupe igračke kupovali smo u inozemstvu, a sada se kupuju svakodnevno |
Bile su to posebne večeri, jer tada nije bilo nekih posebno spektakularnih proslava za djecu, pa je rođendan bio zapravo prilika za pravo veliko druženje. Zapravo, nekako slično je bilo i s Djeda Mrazom ili Svetim Nikolom. Danas, odnosno na Božić, Sveti Nikola je gotovo na svakom koraku, u svakom dućanu, šoping centru, na trgovima...
- Mladi roditelji najviše prakticiraju zabave sa Svetim Nikolom, iako su individualna druženja sa Svetim Nikolom postala popularna prije nekih dvije godine. Djeca na takvim zabavama odgledaju predstavu nakon koje dobiju dar - kaže Dored.
Kad sam ja išla kod Djeda Mraza, on je bio jedini. Uvijek je dolazio u firmu gdje su mi radili roditelji. Jedan dan kod mame, drugi dan kod tate i nitko me nije mogao uvjeriti da su to dva Djeda Mraza. Bila sam uvjerena da jedan Djeda Mraz hoda po cijelom gradu i dijeli darove, jer ih nije bilo na svakom ćošku kao danas. Još kako imam sestru, nas dvije bismo tako dobile četiri paketića s gomilom slatkiša i igračkama. Puno kasnije mi je tata pričao da je Djed Mraz u njegovoj firmi bio neki njegov kolega, pa bi se s njim dogovarao oko tih darova.
"Čuj, kad ti dođu moje male, nemoj im dati iste pakete. Neka dobiju različite igračke".
Da, svašta nam je padalo na pamet ne bi li dobili neku novu igračku, ali samo zato što sedamdesetih nije bilo velikih šoping centara s bezbroj dućana s igračkama pa je kupovina neke bolje igračke ustvari izgledala tako da su ih roditelji naručivali od svojih prijatelja koji su putovali u inozemstvo. Dobivanje igračaka od nekud izvana bila je uobičajena praksa, jer tadašnje igračke koje su se mogle kupiti u Hrvatskoj u usporedbi s ovima danas nisu bile tako senzacionalne. Igračke s likovima iz crtića većini su djece bile nedostižne, a otprilike vrhunac je bio barbika ili autići na daljinsko upravljanje.
Kad idem kod svojih prijatelja koji imaju djecu, ne mogu se načuditi svim tim igračkama koje imaju, a ponekad mi predstavlja problem što da im kupim.
Transformeri?
Spužva Bob Skockani?
Spiderman?
Batman?
Superman?
Pokemon?
Power Rangers?
Ninja kornjače?
Zavrti mi se u glavi svaki put kad moram nekom djetetu kupiti neki dar, i uvijek se sjetim onih plastičnih lutki koje sam imala i kako sam bila ljubomorna na svoju sestru kada je jednom dobila plišanog zeca. Moja prvi veći bicikl bio je narančasti bicikl marke Violeta. Jurcala sam s njim po gradu i utrkivala se s ostalom djecom po ulicama. Njihovi bicikli bili su također nekakve nepoznate marke, ali smo se vozikali s njima kao da su izašli iz tvornice Ferrarija. Prosječni klinac danas ima mali mountain bike, a djeca kojoj ni to nije dovoljno mogu ići vikendima na dječji paintball turnir.
Ali već sutra će neka druga djeca živjeti svoje djetinjstvo sasvim drukčije. Naime, kako kaže Dored, i danas postoje neki potpuno novi trendovi dječjih proslava i druženja. Krajem devedestih djeca su na karaokama pjevala domaće hitove, a danas im je najveći hit Pink. Ranijih godina neizostavan im je bio junk-food na stolu, a sada biraju zdravu hranu i sokove. Kužite o čemu govorim? Bilo da je riječ tek o plastičnoj lutki, kanticama i lopaticama za pijesak ili luksuznom kompletu "Pirati s Kariba", djeca su uvijek sretna. Izbor igračaka, bicikli, torti i ostalog mijenja se se iz godine u godinu, ali dječja sreća uvijek je ista.
| U vrijeme mojih dječjih rođendana nije bilo igraonica, mađioničara ili klauna koji su danas uobičajeni, a o torti u obliku, primjerice, nogometne lopte nitko nije ni maštao jer naprosto nije postojala. Imala sam narančasti bicikl marke Violeta. Jurcala sam njime po gradu i utrkivala se s djecom po ulicama. Njihovi bicikli bili su također neke nepoznate marke, ali smo se vozikali njima kao da su izašli iz tvornice Ferrarija. Prosječni klinac danas ima mountain bike, a djeca kojoj ni to nije dovoljno mogu ići vikendima na dječji paintball turnir |
 |
 |
Na moje rođendane u dnevnom boravku dolazili su susjedi i najdraži prijatelji s darovima. Najdraži prijatelji dolaze i danas, ali u unajmljene prostorije igraonica, McDonald'sa i trgovačkih centara
|
TULUMI
|
 |
|
Izbor torti nekoć je bio vrlo mali, bile su čokoladne, s orasima ili voćne. Radile su ih mame. Danas su torte u obliku gusarskog broda ili nogometnog igrališta i lutki za djevojčice, a naručuju se u slastičarnicama
| TORTE
|
 |
|
Dolazio je u tvrtku gdje su radili naši roditelji i za mene je postojao samo jedan Djed. Danas u vrijeme novogodišnjih praznika Djed s vilom stoji u svakom šoping centru
| DJED MRAZ
|
|
|
Merita Arslani
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....