Tajland: Zemlja osmijeha i velikih kontrasta

TAJLAND - Dva tjedna boravka na Tajlandu prekratko je da bi se ta zemlja potpuno upoznala, ali dovoljno da se shvati kako se radi o području za koje je teško povjerovati da se nalazi na istoj planeti gdje, primjerice, i Finska.



Počnimo od glavnog grada



Kada bismo napisali puno izvorno ime grada Krung Thepa, ili kako ga zapadnjaci zovu - Bangkoka, iskoristili bismo velik dio dragocjenog prostora (17 dugačkih, teško izgovorljivih riječi)", no prijevod vrijedi pročitati, a glasi otprilike: "Veliki grad anđela, spremište božanskih dragulja, velika nepobjediva zemlja, veličanstveno i prominentno kraljevstvo, kraljevski grad devet plemenitih dragulja, kraljevsko boravište, božansko utočište i mjesto gdje žive reinkarnirane duše".

Glavni grad Kraljevine Tajlanda (nekad Sijama) danas je megapolis u kojem po službenim podacima živi deset milijuna stanovnika. Upućeni tvrde da grad i okolicu zapravo nastanjuje dvostruko više ljudi, što od regije čini nešto što se teško može opisati riječima. Ipak, neka kao ilustracija posluži podatak da i pet minuta nakon uzlijetanja iz zračne luke (udaljena je 25 kilometara od središta grada) pod krilima zrakoplova i dalje gledate svjetla grada.

Oko 600 četvornih kilometara površine nije dovoljno za milijune vozila koje doslovno guše grad. Ispušni plinovi, prašina i buka za sparnih dana čini nepodnošljivu kombinaciju u kojoj ljudi iz manjih sredina ne mogu izdržati dulje od 48 sati. Prometni policajci, prisiljeni stajati na najprometnijim raskrižjima, kao dio odore nose i zaštitne maske za disanje, a pokraj radnih mjesta imaju komore s kisikom u kojima se odmaraju i hvataju dah za nove radne pobjede. Sve prostorije, od najjeftinijih zalogajnica do elitnih hotela - klimatizirane su, a domaćini, misleći da gosti teže podnose vrućine, uglavnom pretjeruju pri "navijanju klimatizatora", tako da su temperaturni šokovi kod ulazaka i izlazaka neizbježni.

 

Ako odlučite hodajući obilaziti grad (što nije loša ideja), pomirite se sa činjenicom da će vas na svakih sto metara hoda u prosjeku deset puta netko pozvati u svoju prodavaonicu, nuditi vrhunska odijela po vašoj mjeri, pokazivati slike golišavih cura u njegovu baru, savjetovati masažu ili manikuru u svojem salonu. Lovci na poglede dezorijenitanih turista jednostavno su preagilni, no nisu neugodni. Drugi je problem što tajci ne mogu izgovarati neka glasove, pa poziv dilera lažnih Replay traperica: "Mitel, hev jo saj" znači "Mister, I have your size". Sve dok ne uđete u štos s Thai engleskim, zbunjivat će vas. No, zbunjenost je ionako dio doživljaja preogromnog grada punog atrakcija, čudnih mirisa, svih rasa, ekstremnih kontrasta i beskrajnog "moovinga". 





Uz Šangaj i Tokio, Bangkok je glavna azijska metropola i u njemu ćete naći sve što i u New Yorku, Parizu ili Londonu. Naravno, Bangkok nema Kip slobode, Eifelov toranj ili Piccadilly, ali zato ima Pat pong (noćnu tržnicu na otvorenom), zatim Plutajuću zelenu tržnicu, Budine hramove od kojih zastaje dah, turističke brodiće kojima ploveći kanalima najbrže stižete na gradska odredišta.



Tko nema hrabrosti sjesti u motornu taxi trokolicu tuk-tuk, može unajmiti novi Mercedes S klase i militi u kolonama obgrljen kožom i mahagonijem. Kad već spominjemo tuk-tuk, nije zgorega biti podozriv prema primamljivim ponudama čudnih vozača tog bučnog čuda na kotačima. Čim ugledaju pješaka, tuk-tuk driveri sumanuto koče, presreću ga i nude sat vremena vožnje za 20 bahta (tri kune). Naravno, postoji "caka", a riječ je o činjenici da prihvaćanjem ponude pristajete na naporne obilaske dućana s čijim vlasnicima vozač ima ugovor. Naravno da smo nasjeli prigodom našeg boravka u Bangkoku. Što se tiče stila vožnje tuk-tuk vozača, ljudi sa srčanim tegobama bolje neka odole iskušenju vožnje u toj turističkoj atrakciji, koju gradske vlasti polako povlače iz uporabe zbog apsurdno niske razine sigurnosti za vozača i putnike.

Bezbrojni muzeji, povijesne zgrade, zanimljivi kanali, hvalevrijedni običaji stanovništva i jeftinoća čine boravak u Bangkoku boljim od onoga u Veneciji. Boljim za posljednje dvije navedene karakteristike. Uostalom, neki narcisoidni Europljanin u 19. je stoljeću Bangkok nazvao Venecijom istoka. Osim kanala i kulturnih znamenitosti, Bangkok i Veneciju povezuje još jedna sličnost: i Bangkok polako tone. Ne u mutnom moru i ne zbog truljenja ukradenih trupaca, nego u blatu i zbog greške u planiranu grada. Tonjenje Bangkoka događa se zbog činjenice da je dijelom građen na ušću rijeka Chao Praya, dijelom na razini ispod morske površine. Tako se poplave događaju često, a neki kvartovi tonu i do desetak centimetara godišnje.  

Duga povijest grada ima neke važnije trenutke. Kanal prokopan u 16. stoljeću povezao je Bangkok i Thonburi i postao glavno korito rijeke Chao Praya. Danas se to korito sastoji iz dva kanala, Bankgkok Yai i Bangkok Noi. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kralj Chulalonghorn (Rama V.) ulupao je velike novce u infrastrukturu grada. Kao da je u njemu tinjala slobodnozidarska, vizija. Istina, Rama V. predvidio je velike gužve, ali teško da je mogao predvidjeti traffic jam kakav nas je zadesio jednog sunčanog dana u Bangkoku. Nije čudo što svjetski statističari svrstavaju Bangkok među tri svjetske metropole s najlošijim prometnim uvjetima. Netko je izračunao da prometni zastoji u glavnom gradu koštaju Tajland 2,3 bilijuna američkih dolara godišnje. Ta vrtoglava brojka noćna je mora urbanista koji konstantno smišljaju način da ubrzaju rijeku automobila i poglavito mopeda. Nadzemna željeznica i nadzemni autoput logična su rješenja i, uvjerili smo se, jako dobro funkcioniraju. Možda bi Milan Bandić našao korisnu inspiraciju u Bangkoku. Da je Zagreb metropola bio bi na spomenutom popisu.

Isto kako su brojke pokrenule razmišljanja tajlandskih urbanista, tako su i nas. Čitavo vrijeme boravka u tom gradu pitali smo se koliko struje i nafte troši taj grad na sat i kakvo je zdravlje tamošnjih policajaca?!? Odgovor na energetsko pitanje može se samo naslutiti, a na ono o fizičkom stanju organa reda dobili smo od njih samih. Istraživanja pokazuju da 34% prometnih policajaca u Bangkoku pati od oštećenja sluha, a 23% od probleme s plućnima i dišnim kanalima. Danak je to buke i zagađenja. Uz nagluhost i plućne tegobe, vozači tuk-tuka pate od grozničave žudnje za zaradom, te od patološke potrebe za ugrožavanjem života putnika. Za razliku od njih, barske plesačice pate od uvjerenja da su svi bijelci došli u taj grad zbog seksualnih frustracija, a prodavači lažiranog tekstila od bezrazložnog kompleksa da prodaju lošu robu.





Barske dame ne propuštaju pozvati ijednog turista koji nije u ženskom društvu, a ako primijete dvojicu prijatelja, smatraju da je to-to. Hvataju za ruku, miluju stražnjicu, pitaju gdje ste odsjeli i tretiraju onako kako vam, uvjereni ste - i dolikuje. Ipak, treba imati na umu da je od AIDS-a u Tajlandu 2003. godine umrlo 58.000 ljudi. To je puno i u masi od oko 65 milijuna stanovnika. Istina je da se crna brojka iz godine u godinu smanjuje, ali pitanje je li to utješno kada postanete dio statistike. Osim straha od side, opravdan je i strah od zabune u odabiru partnera za jednu noć. Naime, tajlandski travestiti toliko su ženstveni da im je teško odoljeti sve dok ne progovore. Međutim, kada zabruji muški bariton iz umiljatog, prekrasnog bića - ponestaje vam volje za provodom. Mnogi su tek u hotelskoj sobi spoznali istinu, a ima i onih koji su imali više sreće pa su naletjeli na transseksualca. Tako kažu legende.  

Osim kuge modernog poročnog čovjeka, živote u Bangkoku kose i drugi problemi. Budući da grad nema u potpunosti riješen kanalizacijski sustav, većina užasa kojeg čovjek stvori slijeva se izravno u kanale i rijeke. To je često pogubno za oko dva milijuna nesretnika koji životare u gradskim sirotinjskim četvrtima, u limenim kolibama ili pokraj takvih nastambi. Nadalje, jedan od žešćih "jahača Apokalipse" cu i seste, na kojima u toj dalekoj zemlji dnevno gine pet osoba. Nije čudo ako znate kako se vozi na thai autocestama.

  Turistički centri

Oko 60% GDP-a Tajland ostvaruje izvozom voća, tikovine, rakova, školjki, riba, tekstila, riže, poludragog i dragog kamenja.... Ostatak profita, među ostalim, ostvaruje se od turizma. Sezona traje cijelu godinu, a u punom je jeku u prosincu i siječnju. Tada nema monsunskih kiša niti pretjeranih vrućina. Poseban je osjećaj prolaziti u kupaćim gaćama i japankama kraj okićenih jelki i Djeda Božićnjaka.

Zbog procvata seks-turizma i čudne tolerancije tamošnjeg puka prema kojekakvim zanatima i oblicima ponašanja, ta je zemlja na zlu glasu kao meka za pedofile, kurviše i probisvjete. Pesimisti i realni mislioci očekuju trenutak kada će Tajlanđani s povišenom razinom nacionalne svijesti formirati postrojbu i početi kažnjavati nastrane turiste za primjer istim takvima koji tek skupljaju novac za avionsku kartu do Tajlanda.

Rusi masovno dolaze na Tajland. Brojni su Australci, Skandinavci, Britanci (...) Nijemci su posebna priča. Njihovi investitori grade na Tajlandu male penzionerske oaze, gdje smiraj života provode ljudi željni tople klime, sunca, mora i neagresivnih žena kakvima su za života bili izloženi. U razgovoru s jednim njemačkim penzićem doznali smo da on živi s djevojkom u hotelu kraj plaže i da mjesečni najam sobe plaća 100 eura. U sobi ima klima uređaj, satelitsku TV, jacuzzi kadu i ogroman krevet. Povoljnu cijenu dobio je jer hotel koristi godinama. U sobi do njegove je kolega s kojim je radni vijek proveo u prodavaonici elektromaterijala, listajući u pauzama ponude turističkih agencija. Obojica imaju 30-godišnje cure koje ih masiraju i vode ih u šetnje i shopping. Cure su tijekom godina naučile osnove njemačkog jezika. Divna starost.

Ako je Bangkok Venecija Istoka, onda je Pattaya Ibiza Zapada. Grad Pattaya velik je gotovo poput Splita, a glavninu stanovništva čine turisti. Muving u gradu je strahovit, a dokaz za to je podatak da sve ljepše cure sa sjevera Tajlanda dolaze u Pattayu zarađivati novac. Ima i čudaka koji tamo iz Europe, Amerike ili Australije dolaze u pratnji bračnog druga ili družice. Ko Samed, otok bijelog pijeska, komaraca i toplog, čistog mora. Divota košta po osobi 100 kuna dnevno u dvokrevetnom bungalovu u kojem je sve osnovno za život. Restorani su, kao i svugdje na Tajlandu - jeftini. Komarci predvečer stvaraju probleme. To treba zabrinjavati jer je na Tajlandu malarija jedan od većih zdravstvenih problema. Phuket, iako je prije godinu dana dijelom razoren tsunamijem, život je tamo sada normaliziran. Miran odmor u prekrasnim bungalovima za zaista male novce preporučuje se parovima. Trat je mirno mjesto na jugu Tajlanda. Tko želi ležati u visećoj mreži, piti kokosovo mlijeko i uživati u šumu valova, treba otići na dva tjedna u Trat. I tamo su bungalovi jeftini i solidni. Ima, naravno, i hotela.



Hrana



Iako su mnogi na Tajlandu čuli za ptičju gripu, piletina se tamo nudi pripremljena na desetke načina. Prodaje se u restoranima, s uličnih roštilja, pohana, kuhana, svježa, medom zaslađena, uz ananas... Ljudi se ponašaju kao da čuvena bolest nije potekla iz njihove zemlje. Od drugih namirnica, dominantna je riža. Restorani drže goleme količine kuhane riže, koju kasnije, već prema narudžbama, začinjavaju, peku, dodaju u umake... Obavezan prilog je posudica sa sjeckanim chili papričicama u nekoj tekućini. Nije loše na Tajlandu pokoji puta pojesti ljutu hranu jer se tako organizam dezinficira, kažu nutricionisti. Tko ne voli ljuto začinjenu, zapečenu rižu sa škampima, može recimo pojesti pohana krilca u KFC-u ili nešto u Pizza Hutu. Kruh je nepoznanica na tradicionalnoj trpezi, krumpir rijetkost, ali zato je ananas gotovo besplatan. Raste uz ceste, u vrtovima, na plantažama (...) svugdje. Na tržnici pola oguljenog ananasa, nasjeckanog na zalogaje, košta kunu i pol. Slično je s bananama (duljine sedam do deset centimetara), kokosom, papajom, mandarinama, limetom, mangom i desecima vrsti čudnih plodova koje nemaju posebno dobar okus Grožđe je skupo, ali i čudno. Potrebe za slatkišima uputno je, kao i na Jadranu, zadovoljavati u supermarketima i fast-food restoranima, gdje se nude isti sladoledi i industrijski kolači kao i u zapadnim zemljama. I to kažu znalci.



Ljudi i običaji



Tijekom boravka na Tajlandu nismo posebno istraživali običaje domaćina, ali na nekim greškama naučili smo polako postajati neupadljivi i okolini ugodni. Osmjeh je glavno sredstvo komunikacije među Tajlanđanima. Dodirivati ljude tijekom razgovora nije poželjno. Rukovanje je gesta kojoj pribjegavaju Tajlanđani koji žele odavati dojam zapadnjačkog poslovnih ljudi. Formula sa uspjeh među ljudima je, kao i svugdje - osmjeh, pristojnost i poštenje. Ono što Tajland izdvaja od većeg dijela svijeta jest to da su ljudi takvi da vas svojim primjerom potiču na takvo ponašanje. Beskrajna susretljivost, posebice seljaka, glavna je karakteristika Tajlanđana. Tko voli djecu, posebice malu, ovdje će naći prekrasne primjerke. Djeca nisu razmažena, izuzetno su pristojna i skromna.

Bez obzira na stupanj obrazovanosti i stanje duha, većinu zanimaju konkretne informacije. Stoga, evo cjenika za lakše planiranje boravka na Tajlandu:

- Viza za jedan ulaz u Tajland (konzulat u Zagrebu) - 180 kuna



- Zrakoplovna karta Zagreb - Budimpešta - Bangkok i natrag (let od Budimpešta - Bangkok traje oko 11 sati) -  754 eura



- Zamalo solidna jednokrevetna soba s doručkom blizu centra Bangkoka - 500 bahta ( 75 kuna)



- Ručak za jednog gladnog čovjeka koji ne prezire rižu - 10 kuna



- Ručak u fast food restoranu Kentucky Fried Chicken - 15 kuna



- Domaće pivo marke Chang ili Singha u nerazvikanom kafiću - 7 kuna



- Strano pivo tipa Heineken u istom kafiću - 15 kuna



- Solidna majica kratkih rukava - 25 kuna



- Kupaće gaće na placu priobalnog grada -  15 kuna



- Kraćenje lažiranih Replay traperica (koštaju 100 kuna) koje niti u dućanu ne bi provalili   -  8 kuna



- Skuter Yamaha, četverotaktni, 110 ccm - 25 kuna dnevno



- Isti taj skuter za uvijek - 8000 kuna



- Dva sata noćnog rada vulkanizera koji je zakrpao tri rupe na gumi skutera - 15 kuna



- Litra benzina "super 95" - 3,4 kune



- Kazna za nenošenje kacige - 30 kuna



- Kazna kad vam "pauk" odnese krivo parkirani skuter -  15 kuna (plus 7 kuna za taksi do bespuća gdje odvoze krivo parkirane motore)



- Ulaznica za muzeje u Bangkoku - prosječno 3 kune



- Sat izuzetno ugodne thai masaže u hotelu - 30 kuna



- Noć s djevojkom za klasu ljepšom od većine hrvatskih missica -  150 kuna (informacija iz druge ruke)



- Lažni Rolex na Pat Pongu - od 50 kuna za loš do 5000 eura za vrhunski, koji bi zbunio i Švicarca iz tvornice



- Kutija Marlboro Lightsa - 9 kuna  



- Ženska torbica od prave zmijske kože - 300 kuna



- Deset kilograma težak šinjel od krokodilske kože (idealni outfit za američke makroe s kraja 60-ih) - 300 eura



- Prizemna kuća od oko 100 kvadrata, s lijepom okućnicom i garažom, kilometar od mora, u čuvanom kvartu identičnih objekata u okolici Pattaye -  45.000 eura



- Terenac Toyota Fortuner (velik kao Land Cruiser), s kožom, klimom, CD-om, drvenim dekoracijama, parking senzorima i drugim čudesima - 24.000 eura



- Zrakoplovna karta Bangkok - Phuket i natrag - 310 kuna



- Obvezna taksa pri napuštanju zemlje - 80 kuna