Za razliku od svojih susjeda Hrvata, Čeha i Srba koji imaju dobre, ali pretežno ziheraške kinematografije, Mađari su narod koji voli filmski riskirati. Mađarska kinematografija odavno je izvrsno stanište za svakojake čudake i ekstremiste, a, hvala Bogu, čini se da to i nastavlja biti.
Jedan od takvih je Palfi Gyoergy. Taj mladi redatelj (rođen 1974.) 2002. je ruralnom dramom "Hukkle" osvojio nagradu Fassbinder za europski debitantski film.
Oboružan kreditom prvijenca, Palfi se u snimanje drugog filma upustio s Eurimagesovim novcem i većim ambicijama. "Taxidermia", je triptih po pričama Lajosa Partija Nagya, svojevrsni komunistički camp-spektakl koji je svoj filmski život počeo ove godine u Cannesu.
Tijela triju generacija
Temeljen na dvama Partijevim pripovijetkama, "Taxidermia" je film iz tri dijela koji pripovijeda o muškarcima triju generacija iste obitelji. U sva tri slučaja provodna nit je odnos prema tijelu. Djed Vendel posilni je mađarskog oficira, erotoman koji je opsjednut ljupkim kćerima nadređenog.
Srednja generacija je Kalman, profesionalni žderač koji sudjeluje na komunističkim natjecanjima u jedenju. U trećoj priči - jedinoj koja nema književni predložak - pratimo Kalmanova sina Lajosa koji postaje preparator životinja (taksidermist) i nastoji dosegnuti fizičku besmrtnost.
Askeza i potrošnja
Dio filmofila fasciniran je Palfijevom grotesknom političkom fantastikom te uzdiže Mađarevu vizualnu maštu i intrigantan spoj sovjetskog "campa", alanfordovske groteske i krajnje karnalnosti. Ostali su skloniji mišljenju da je Taxidermia gola poza, film temeljen na strategiji ispraznog šoka i udvaranja filmskom snobizmu.
Palfijev film ima mnogo problema, a osobno mi najviše smeta jedan. Slično kao i "Laibach" ili "Leningrad Cowboys", i "Taxidermia" se ikonografski temelji na eksploataciji estetike istočnoeuropskog komunizma. Istodobno se priče filma (osobito srednja) temelje na motivu opsjednutosti čulnim užicima, prekomjerne konzumacije i - doslovce i metaforički - žderanja. Komunizam - a naročito sovjetski komunizam - temeljio se na askezi, odricanju od potrošnje, a takav prijezir prema konzumaciji ga je i učinio sivim i omraženim. Koliko ima smisla danas, iz perspektive galopirajućeg potrošačkog društva, pričati priču o komunističkom 20. stoljeću tako što ga predstavlja kroz kult žderanja i udovoljavanja tijelu?
Šokantan, odgovara na potrebe filmske kulture kojoj treba jednokratna artistička senzacija, oštri strujni udar koji može zaokupiti dječje nestalnu pažnju današnjeg društva i medija. "Taxidermia" kao da je filmska inačica senzacionalističkih Toscanijevih reklama ili Saatchijeve britanske umjetnosti šoka. Riječ je o kulturi koja se upire na prste ne bi li skrenula na sebe pažnju. Ona funkcionira poput jarkih neona u šoping centru i utažuje brzu, spektakularnu glad. (J. P.)
režija i scenarij: Palfi Gyoergy
uloge: Csaba Czene, Gergely Trocsanyi, Piroska Molnar, Adel Stanczel, Mark Bischof
Jedan od takvih je Palfi Gyoergy. Taj mladi redatelj (rođen 1974.) 2002. je ruralnom dramom "Hukkle" osvojio nagradu Fassbinder za europski debitantski film.
Oboružan kreditom prvijenca, Palfi se u snimanje drugog filma upustio s Eurimagesovim novcem i većim ambicijama. "Taxidermia", je triptih po pričama Lajosa Partija Nagya, svojevrsni komunistički camp-spektakl koji je svoj filmski život počeo ove godine u Cannesu.
Tijela triju generacija
Temeljen na dvama Partijevim pripovijetkama, "Taxidermia" je film iz tri dijela koji pripovijeda o muškarcima triju generacija iste obitelji. U sva tri slučaja provodna nit je odnos prema tijelu. Djed Vendel posilni je mađarskog oficira, erotoman koji je opsjednut ljupkim kćerima nadređenog.
Srednja generacija je Kalman, profesionalni žderač koji sudjeluje na komunističkim natjecanjima u jedenju. U trećoj priči - jedinoj koja nema književni predložak - pratimo Kalmanova sina Lajosa koji postaje preparator životinja (taksidermist) i nastoji dosegnuti fizičku besmrtnost.
Askeza i potrošnja
Dio filmofila fasciniran je Palfijevom grotesknom političkom fantastikom te uzdiže Mađarevu vizualnu maštu i intrigantan spoj sovjetskog "campa", alanfordovske groteske i krajnje karnalnosti. Ostali su skloniji mišljenju da je Taxidermia gola poza, film temeljen na strategiji ispraznog šoka i udvaranja filmskom snobizmu.
Palfijev film ima mnogo problema, a osobno mi najviše smeta jedan. Slično kao i "Laibach" ili "Leningrad Cowboys", i "Taxidermia" se ikonografski temelji na eksploataciji estetike istočnoeuropskog komunizma. Istodobno se priče filma (osobito srednja) temelje na motivu opsjednutosti čulnim užicima, prekomjerne konzumacije i - doslovce i metaforički - žderanja. Komunizam - a naročito sovjetski komunizam - temeljio se na askezi, odricanju od potrošnje, a takav prijezir prema konzumaciji ga je i učinio sivim i omraženim. Koliko ima smisla danas, iz perspektive galopirajućeg potrošačkog društva, pričati priču o komunističkom 20. stoljeću tako što ga predstavlja kroz kult žderanja i udovoljavanja tijelu?
Šokantan, odgovara na potrebe filmske kulture kojoj treba jednokratna artistička senzacija, oštri strujni udar koji može zaokupiti dječje nestalnu pažnju današnjeg društva i medija. "Taxidermia" kao da je filmska inačica senzacionalističkih Toscanijevih reklama ili Saatchijeve britanske umjetnosti šoka. Riječ je o kulturi koja se upire na prste ne bi li skrenula na sebe pažnju. Ona funkcionira poput jarkih neona u šoping centru i utažuje brzu, spektakularnu glad. (J. P.)
režija i scenarij: Palfi Gyoergy
uloge: Csaba Czene, Gergely Trocsanyi, Piroska Molnar, Adel Stanczel, Mark Bischof
|
TAXIDERMIA
|
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....