Tjeraju li biskupi krštenike od Crkve

Hrvatski biskupi dugo su pripremali Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici. Radi se, naime, o iznimno važnom i vrijednom dokumentu sadašnje postave episkopata, koji je kao ni jedan njihov dokument dosad ‘na liniji’ poučavanja pape Benedikta XVI. Vjera i njezina praksa, i osobna, i institucionalna, posljednjih godina prolazi razne oblike kriza. Vraćanje fundamentima, kako to s vremena na vrijeme strateški čini upravo Benedikt XVI., ima više za cilj posvještenje vlastitog kreda od uspostave odnosa s drugima.



Zato se, možda, čini da je ovaj Papa uvrijedio druge (muslimane, ateiste), koji su bili kolateralne žrtve njegove nakane da izvorima vjere privede odlutale iz svoga stada. A da takvih ima poprilično govori i sama činjenica pojavljivanja ovakvog dokumenta hrvatskih biskupa. On govori upravo o fundamentima. Za Katoličku crkvu to su sakramenti, od krštenja, svete potvrde, bolesničkog pomazanja do svećeničkog reda... A oni su u praksi često Biskupi moraju paziti na crkveni red i  ukazivati da sakramenti nisu magijski čin modificirani i dograđivani, oduzimano im je i dodavano po ljudskom nahođenju. No, to im je i povijesna sudba, jer su upravo ljudska tumačenja božanskog nauma tim posvećenim činima dala današnje oblike. Ali o tome nekom drugom zgodom, jer je u ovome trenutku vrlo važno zašto su se baš sada biskupi odlučili uvesti red u sakramentalni život Hrvata?



Zašto je, primjerice, važno da roditelji prođu vjersku poduku prije krštenja svoga djeteta? Znači li to da je danas ono važnije od onoga romantičnoga iz socijalizma, kada bi neka baka ukrala i krišom od (tih istih) roditelja krstila dijete, što ni oni ni ono samo nisu znali godinama? Je li uopće pametno nekom svećeniku da odgodi (čitaj: odbije) nekoga krstiti ako procijeni da nije dovoljno vjerski poučen? Zamislite da su tako bili tretirani oni koji su prvi primili krštenje u povijesti Crkve, bi li uopće kršćanstva danas bilo na svijetu?



Naravno da ne bi. Bit kršćanstva ne čine ni ovakva biskupska pravila ni folkloraštvo našega puka. Biskupi moraju paziti na crkveni red i dokumentom poput ovoga članovima zajednice ukazivati da sakramenti nisu magijski čini, nego poluge vjerovanja. Krizma nije bučno slavlje u zadimljenoj krčmi, mobitel, skuter ili iPod. Baš kao što sprovod nije prilika za obračun s dužnim vjernicima ili onima koji ne dolaze na misu.



No, kada se spomenuti direktorij spusti na sve župne adrese, postoji opasnost da se upravo Nitko ne jamči da će roditelji koji prođu test predkrsnog vjeronauka kasnije davati dobre rezultate u praksi te tenzije koje biskupi žele izbjeći povećaju. Zamislite samo razočaranje onihroditelja čiji župnik procijeni da nisu dovoljno vjerski zreli za krštenje svoga djeteta, a oni nesmiju otići nekom fleksibilnijem župniku u susjednu župu, jer ih on više ne smije primiti. Hoće li ih takav stav približiti Crkvi ili od nje otjerati?



E, na to pitanje biskupi u ovome svome važnom dokumentu nisu dali svoj odgovor. Osim toga odgovora sve je apsolutno jasno. I važnost sakramenata i ono što se očekuje od vjernika i ono kako se župnici moraju ponašati. Međutim, ključnoga nema, a to je hoće li direktorij ljude približiti Bogu, ljudsku narav prispodobiti božanskoj, tj. hoće li praksa života po tko zna koji put demantirati teoriju.



Pravi pastoralci iz biskupske obvezujuće ponude znat će, zapravo, izvući najkvalitetnije. I dalje procjenjujući i balansirajući kako da zadovolje visoke kriterije koje su biskupi postavili i pred njih i pred narod, ali s druge strane da budu od koristi upravo tim ljudima koji ih trebaju. Jer nitko, na primjer, ne jamči da će roditelji koji prođu test pretkrsnog vjeronauka kasnije davati dobre rezultate. A još manje to jamči onaj krštenik, koji od života toga trena zna samo gledati, disati i sisati. No, usprkos svim tim dilemama, biskupskom direktoriju u ovome trenutku nitko na važnosti ne može oduzeti ni grama. Jer previše se folklora i lakomislenosti, pa ako hoćete i određene doze magije, uvuklo u onu vrstu pravila koja ih po svojoj naravi ne trpe. Svidjelo se to nekome ili ne.

Darko Pavičić