Josip Joško Broz (62), Titov unuk iz trećega braka Žarka Broza, nasljednik vinograda u Kumrovcu, bivši Titov tjelesni čuvar, pripadnik nekadašnjih jugoslavenskih tajnih službi i ugostitelj (vlasnik beogradskog restorana Čuburska lipa koji nudi tradicionalna srpska jela, odojak, janjetinu i roštilj) jedan je od rijetkih članova obitelji Broz koji se bavi politikom. Joška je potpredsjednik Komunističke partije Srbije “Veroljub Nedeljković“, koju pak vodi bivši oficir Nedeljković, školovan u SSSR-u. Broz javno brani “lik i djelo svoga djeda“, a u ponedjeljek će primiti i štafetu u Kući cvijeća koja dolazi iz Umaga.
- Štafete su krenule iz Umaga, Rijeke, Banje Luke, Tivta i Skoplja: 25. svibnja u Kuću cvijeća stići će štafete iz svih bivših republika. Ja ću ih dočekati, a kad se održi govor, unijet ćemo štafete u muzej. Neki su htjeli obnoviti štafetu mladosti. Rekao sam im da ne možemo obnoviti tu štafetu, ali možemo imati štafetu zbližavanja i povezivanja mladih, a ne samo zbližavanja onih udruženja koje nose Titovo ime. Sve je više pristaša vremena kad smo normalno i dobro živjeli. Danas nemamo ni za jelo, ni za liječenje, ni za školovanje. Sigurnost je takva kakva jest, ne može se izići na ulicu a da vam netko ne puca u leđa, slučajno ili namjerno.
Narod je sve više nostalgičan za Titovim vremenom, Tito je sve popopularniji i među mladima. Naime, u njegovu vrijeme čak je i čistač ulica mogao kupiti cipele i odijelo u Trstu. S druge strane, rehabilitira se četnički pokret, Draža Mihailović. Danas je cilj zavaditi narod.
Na promidžbenom materijalu vaše stranke, koja postoji samo četiri godina, fotografije su Gadafija i Putina?
- Gadafi je počasni doživotni predsjednik naše stranke. Stranka ima dobre odnose s Libijom, Kubom, Kinom i Rusijom. Inače, svi od 18 komunističkih partija u Srbiji htjeli su me iskoristiti, svaki od predsjednika imao je svoje osobne intrese. Naša partija je jedina koju je blagoslovio patrijarh SPC-a. Za sada, obećavamo da ćemo sve oduzeti tajkunima i podijeliti narodu.
Ovih dana Pero Simić u Hrvatskoj objavljuje knjigu o Titu?
- Nisam pročitao knjigu Pere Simića ali, koliko sam je letimično pregledao, zaključio sam da je tendenciozna. Sve knjige koje pokušavaju omalovažiti to vrijeme i tog čovjeka financiraju iz inozemstva razne službe ili, kako ih zovu, nevladine organizacije.
Vi ste odrasli uz vašeg djeda? Vidjeli ste izbliza kako je rješavao političke probleme?
- Nitko nikada nije pred njim imao svoje mišljenje, nitko svoje mišljenje nije nametao, uvijek se vodio razgovor. Kad pojedinci ne bi mogli riješiti neki problem, onda su dolazili kod njega. Na primjer, kad bi bilo nekih studentskih demonstracija, onda bi došla svita i pitala: Druže Tito, što da radimo? Danas pričaju da su Titu rekli ovo i ono. Vraga su mu rekli, dolazili su po savjet. I postupali kako bi im savjetovao.
Aktualne su nagađanja o tome da je Jovanka Broz zatražila putovnicu da bi otišla u Švicarsku gdje su u jednoj banci deponirane dvije milijarde dolara koje je Tito ostavio?
- To su političke igre. Uvijek pred izbore idu takve priče, na primjer u Hrvatskoj pred izbore uvijek objave da je Tito najveći Hrvat. Najveća pogreška onih koji su poslije njega došli na vlast je u tome što nisu čuvali njegov lik i djelo. Svi su oni htjeli da budu Tito, i Tuđman i Milošević. Nosili su svečane uniforme i pušili cigare. Nitko nikada nije čuo ni od Tuđmana ni od Miloševića da je protiv Tita rekao jednu jedinu riječ. Ali, nikad ga nisu ni branili od onih koji su ga napadali, poput Vuka Draškovića i Vojislava Šešelja.
Tonči Vrdoljak i Lordan Zafranović rade dokumentarne filmove o Titu. Jesu li vas kontaktirali?
- Nisu me zvali, ni Vrdoljak ni Zafranović. Nedavno sam dobio poziv iz libijske ambasade, Zafranović je tražio novac za taj film pa su Libijci tražili moje mišljenje o tome. Na osnovi onoga što je on dostavio njima, a oni meni, dakle sinopsisa, ne kažem da je to nešto loše, ali ima nedostataka koje ne mogu otkloniti ako sa Zafranovićem ne razgovaram.
U Hrvatskoj ljevičari često ističu da je Tito bio pravi Hrvat. Je li njemu hrvatstvo išta značilo?
- On je bio pravi Jugoslaven, a to što je bio podrijetlom iz Hrvatske njemu ništa nije značilo. Da mu je to išta značilo, ne bi bio u Beogradu, nego u Zagrebu. Da je bio Hrvat, ne bi u Vojvodinu naselio Srbe iz Bosne, nego Hrvate. Poslije prve operacije u Ljubljani pitao sam ga, iako smo rijetko razgovarali o politici, koja mu je najveća politička pogreška. Rekao je: to što je dopustio Ustav iz 1974. Mogao je iskoristiti veto i daj Bože da ga je iskoristio. Tog trenutka Jugoslavija se počela urušavati. Rekao je: od jedne partije nastalo je više partija, od jedne republike više republika. Taj ustav su potpisali Mika Špiljak i Kiro Gligorov.
Kako je Tito gledao na Hrvatsko proljeće?
- Kao na političku epizodu, došli su mu i pitali ga: ‘Što ćemo sada, druže Tito?’ ‘Vi nećete više ništa’, na kraju im je rekao. Tako to radi prava politika.
Povjesničari Titu zamjeraju da je usmeno naredio masovne zločine nad vojnim zarobljenicima i civilima, uglavnom Hrvatima, poslije završetka Drugog svjetskog rata, i da je izravno odgovoran za njih, posebno za zločine počinjene na području Slovenije, na raznim križnim putevima?
- To su neistine koje su krenule od onih koji su sudjelovali u tome. Mnoge takve stvari radile su se bez njegova znanja. Na primjer, Stari je bio protiv toga da se ubije Dražu Mihailovića. Nije bio za to. Goli otok je bio mjesto gdje su se trebali preodgojiti ljudi koji su pošli krivim putem. Tito je znao za Goli otok, ali nije znao što se tamo događa, da zatvorenici tucaju kamen i da ih se maltretira... Što se Milovana Đilasa tiče, on je rekao da mu ne smije pasti ni dlaka s glave.
Đilasu i Rankoviću, dakle, nije pala ni daka s glave, ali je Hebrang nestao, ubijen je, zar ne?
- Ja nisam povjesničar... Jugoslavija je bila država zanimljiva mnogim obavještajnim službama. Mnogi su stradali ni krivi ni dužni. Rankoviću, koji je Starom bio kum, namješteno je. Ranković je postavio neke uređaje s motivacijom da se može reagirati u slučaju da Starom pozli, jer je bio star čovjek, a poslije je ispalo da ga špijunira. Također, kruži priča da je Tito naredio ubojstvo Ive Lole Ribara. Ma nema govora!
Je li vaš otac Žarko pio i bio prijatelj sa Simom Dubajićem, koji je u Hrvatskoj optužen za ratne zločine nad zarobljenicima nakon završetka Drugog svjetskog rata?
- Ne znam je li moj otac bio prijatelj sa Simom Dubajićem. Mnogi su se hvalili da su pili i lumpovali sa Žarkom. Poznajem ga i nikad nije slomio čašu, znao se potući ako ga netko uvrijedi, ali nije lumpovao.
Vaš je djed, osim vašem ocu Žarku, i vama zamjerao boemski način života?
- Kad bi me zvao, znao sam da je to zbog toga što sam bio kafanski čovjek. Pozvao bi me i rekao: rekli su mi da si se potukao itd. Rekao sam mu da volim kavanu i žene, što da mu pričam. Poslije bi mi prišao i rekao: jednom sam napravio pogrešku, ali više neću. To je nešto u vezi s mojim ocem. Govorili su mu i za Žarka da pije, razbija itd. Zbog toga su se bili razišli.
Vi ste svojedobno slovili za žestokog momka s beogradskog asfalta.
- Jesam, družio sam se s Batom Kamenim, Zoranom Šijanom i Arkanom. Sve su to ljudi s kojima sam odrastao. Nisu bili kriminalci nego normalni ljudi, ali poslije su ih počeli koristiti ovi koji su sve pokupovali.
Arkan je radio za obavještajne službe, ubio je Đurekovića, zar ne?
- Nije Arkan likvidirao Đurekovića.
U poznatoj akciji srbijanske policije ‘Sablja’ na meti je bio i vaš sin, Nebojša?
- Bila je politička odluka da uhite moga sina, željeli su time poručiti da ne valjaju ni Miloševićevi ni Brozovi. Nebojši je policija upala u stan. Sve su mediji svijeta objavili da Titov praunuk pripada organiziranoj bandi. U zapisniku je bilo da mu je u stanu nađena droga, a nije nađena, nađen je pištolj s dozvolom njegova prijatelja. Taj koji je to namjestio mom sinu skupo će mi platiti, kad-tad, a znam tko mu je namjestio.
Kako vam ide posao s restoranom?
- Evo, preživljavam, radim od 7 do 1 ujutro. Nema novca da se stavi na stranu, sve je gore i gore. Na granici sam rentabilnosti. Ugostiteljstvom se bavim od 1982., ali narod danas nema novac. Dođu jesti, ali ništa ne piju, a na hrani nema zarade.
U vašoj kavani pjevaju se, koliko čujem, i četničke pjesme?
- Onaj tko drži restoran i kavanu mora poštovati goste, ne mogu reći da ne pjevaju četničke pjesme.
Kontaktirate li s Mišom Brozom?
- Govorio sam Miši da se kloni hrvatske politike, da ga ne iskoriste jer vodali su ga i pokazivali Račan i ostali. Onda je otišao u Moskvu, pa u Indoneziju, kao hrvatski veleposlanik. Kad je umro moj otac Žarko, on nije došao na pokop, nije znao smije li. Kad mu je hrvatsko državno vodstvo izrazilo sućut, shvatio je da je trebao doći.
Izjašnjavaju li se Brozovi u Srbiji kao Srbi, a oni u Hrvatskoj kao Hrvati?
- I ja i Mišo i Saša smo ostali Jugoslaveni.
Htjeli ste zaštititi ime Tito kao brend, tražite autorska prava?
- Tražimo da svi koji koriste ime Tito, od vlasnika kafića do onih koji prodaju majice s njegovim likom, plaćaju jedan postotak u fond iz kojeg bi se, na primjer, pomagali domovi za nezbrinutu djecu. Čujem da je Kusturica podnio zahtjev da puni rakiju s Titovim imenom i etiketom. Mi samo tražimo kontrolu nad proizvodnjom svega toga. Mjesečno se u Srbiji proda do 300.000 artikala s Titovim likom. Jedan se prošle godine hvalio da je prodao 7500 majica s Titovim likom za Dan mladosti.
Što je obitelj naslijedila od Tita?
- Uz upaljače, odijela, lulu, fotoaparate i olovke, ostalo je bilo i 12.400 maraka od autorskih honorara. To je bila njegova ostavština, ali ni to nismo dobili jer je Jovanka tražila neke stvari pa je to završilo na sudu. U povijesti čovječanstva ne postoji sličan primjer, ništa nismo naslijedili, ali ništa nismo ni tražili.
Kako su izgledali zadnji Titovi dani?
- Bio sam u Ljubljani do zadnjeg dana. Bio je priseban do druge operacije. Sve se ne bi dogodilo da Badurina nije u vlaku rekao glupost. Rekao je: ‘Ne sekiraj se ti, druže Tito, i drugi su vladali bez noge’. Nakon toga on je rekao: ‘Na svijet sam došao s dvije noge i otići ću s dvije noge’. Zbog toga mu noga nije odmah amputirana. Da je amputirana odmah, bilo bi drukčije. Tito nije htio ni čuti za amputaciju. I to je bio problem. Sve je učinjeno kako treba, ali prekasno.
Tko je, po vašem mišljenju, kriv za raspad Jugoslavije?
- Milošević je to započeo.
- Pisali su knjige o tome što je volio jesti, ali najviše je jeo ribu i piletinu. Sve ostalo su laži. Kako se piletina jede rukama, govorio mi je da najradije to ne bi jeo jer umaže ruke i usta od uha do uha. Volio je samo domaću piletinu, a za piletinu s farme znao je reći da su govna. Zato smo za njega uzgajali piliće hranjene travom. Volio je i puretinu sa žgancima, što je jeo u mladosti. Volio je on i prasetinu, ali mu nisu dali da je jede. U nekim slučajevima mene bi iskoristio. Kako sam bio u osiguranju, pozvao bi me, naručio bi kremenadl za mene, a biftek za sebe i rekao: nemojte nas uznemiravati. Pojeo bi kremenadl, a meni dao biftek. Ponekad bismo se dogovorili da dođe do zgrade osiguranja gdje bi ga čekala prasetina.
Pitao bih ga bi li on malo. Ne smijem, ne daju mi, rekao bi. A ja bih mu odvalio plećku i dao da jede. To je tako slatko jeo, čudo jedno. Nisu mu davali ni Chivas koji je pio s limunovim sokom, ali ga je krišom pio, bilo je tajnih skrovišta... nakon što je obolio, do gangrene bi došlo mnogo prije da nije pio Chivas.
- Mnoge lovce Tito nije cijenio, ali ih je morao ugostiti kad bi došli, na primjer Nikolaia Ceausescua. Kod Brda na Kranju ja i djed smo bili na jednoj čeki, a Ceausescu na drugoj. Kad se počelo pucati, pitao me tko to toliko puca. Dojavili su da je to Ceausescu, a Tito je bio toliko bijesan da je sišao s čeke i otišao. Što se tiče lova, Ceausescu je bio krvolok, nije birao, njemu je bilo važno samo da nešto ubije. Stari to nikad nije radio.
Ivica Radoš
- Štafete su krenule iz Umaga, Rijeke, Banje Luke, Tivta i Skoplja: 25. svibnja u Kuću cvijeća stići će štafete iz svih bivših republika. Ja ću ih dočekati, a kad se održi govor, unijet ćemo štafete u muzej. Neki su htjeli obnoviti štafetu mladosti. Rekao sam im da ne možemo obnoviti tu štafetu, ali možemo imati štafetu zbližavanja i povezivanja mladih, a ne samo zbližavanja onih udruženja koje nose Titovo ime. Sve je više pristaša vremena kad smo normalno i dobro živjeli. Danas nemamo ni za jelo, ni za liječenje, ni za školovanje. Sigurnost je takva kakva jest, ne može se izići na ulicu a da vam netko ne puca u leđa, slučajno ili namjerno.
Narod je sve više nostalgičan za Titovim vremenom, Tito je sve popopularniji i među mladima. Naime, u njegovu vrijeme čak je i čistač ulica mogao kupiti cipele i odijelo u Trstu. S druge strane, rehabilitira se četnički pokret, Draža Mihailović. Danas je cilj zavaditi narod.
Na promidžbenom materijalu vaše stranke, koja postoji samo četiri godina, fotografije su Gadafija i Putina?
- Gadafi je počasni doživotni predsjednik naše stranke. Stranka ima dobre odnose s Libijom, Kubom, Kinom i Rusijom. Inače, svi od 18 komunističkih partija u Srbiji htjeli su me iskoristiti, svaki od predsjednika imao je svoje osobne intrese. Naša partija je jedina koju je blagoslovio patrijarh SPC-a. Za sada, obećavamo da ćemo sve oduzeti tajkunima i podijeliti narodu.
Ovih dana Pero Simić u Hrvatskoj objavljuje knjigu o Titu?
- Nisam pročitao knjigu Pere Simića ali, koliko sam je letimično pregledao, zaključio sam da je tendenciozna. Sve knjige koje pokušavaju omalovažiti to vrijeme i tog čovjeka financiraju iz inozemstva razne službe ili, kako ih zovu, nevladine organizacije.
Vi ste odrasli uz vašeg djeda? Vidjeli ste izbliza kako je rješavao političke probleme?
- Nitko nikada nije pred njim imao svoje mišljenje, nitko svoje mišljenje nije nametao, uvijek se vodio razgovor. Kad pojedinci ne bi mogli riješiti neki problem, onda su dolazili kod njega. Na primjer, kad bi bilo nekih studentskih demonstracija, onda bi došla svita i pitala: Druže Tito, što da radimo? Danas pričaju da su Titu rekli ovo i ono. Vraga su mu rekli, dolazili su po savjet. I postupali kako bi im savjetovao.
Aktualne su nagađanja o tome da je Jovanka Broz zatražila putovnicu da bi otišla u Švicarsku gdje su u jednoj banci deponirane dvije milijarde dolara koje je Tito ostavio?
- To su političke igre. Uvijek pred izbore idu takve priče, na primjer u Hrvatskoj pred izbore uvijek objave da je Tito najveći Hrvat. Najveća pogreška onih koji su poslije njega došli na vlast je u tome što nisu čuvali njegov lik i djelo. Svi su oni htjeli da budu Tito, i Tuđman i Milošević. Nosili su svečane uniforme i pušili cigare. Nitko nikada nije čuo ni od Tuđmana ni od Miloševića da je protiv Tita rekao jednu jedinu riječ. Ali, nikad ga nisu ni branili od onih koji su ga napadali, poput Vuka Draškovića i Vojislava Šešelja.
Tonči Vrdoljak i Lordan Zafranović rade dokumentarne filmove o Titu. Jesu li vas kontaktirali?
- Nisu me zvali, ni Vrdoljak ni Zafranović. Nedavno sam dobio poziv iz libijske ambasade, Zafranović je tražio novac za taj film pa su Libijci tražili moje mišljenje o tome. Na osnovi onoga što je on dostavio njima, a oni meni, dakle sinopsisa, ne kažem da je to nešto loše, ali ima nedostataka koje ne mogu otkloniti ako sa Zafranovićem ne razgovaram.
U Hrvatskoj ljevičari često ističu da je Tito bio pravi Hrvat. Je li njemu hrvatstvo išta značilo?
- On je bio pravi Jugoslaven, a to što je bio podrijetlom iz Hrvatske njemu ništa nije značilo. Da mu je to išta značilo, ne bi bio u Beogradu, nego u Zagrebu. Da je bio Hrvat, ne bi u Vojvodinu naselio Srbe iz Bosne, nego Hrvate. Poslije prve operacije u Ljubljani pitao sam ga, iako smo rijetko razgovarali o politici, koja mu je najveća politička pogreška. Rekao je: to što je dopustio Ustav iz 1974. Mogao je iskoristiti veto i daj Bože da ga je iskoristio. Tog trenutka Jugoslavija se počela urušavati. Rekao je: od jedne partije nastalo je više partija, od jedne republike više republika. Taj ustav su potpisali Mika Špiljak i Kiro Gligorov.
Kako je Tito gledao na Hrvatsko proljeće?
- Kao na političku epizodu, došli su mu i pitali ga: ‘Što ćemo sada, druže Tito?’ ‘Vi nećete više ništa’, na kraju im je rekao. Tako to radi prava politika.
Povjesničari Titu zamjeraju da je usmeno naredio masovne zločine nad vojnim zarobljenicima i civilima, uglavnom Hrvatima, poslije završetka Drugog svjetskog rata, i da je izravno odgovoran za njih, posebno za zločine počinjene na području Slovenije, na raznim križnim putevima?
- To su neistine koje su krenule od onih koji su sudjelovali u tome. Mnoge takve stvari radile su se bez njegova znanja. Na primjer, Stari je bio protiv toga da se ubije Dražu Mihailovića. Nije bio za to. Goli otok je bio mjesto gdje su se trebali preodgojiti ljudi koji su pošli krivim putem. Tito je znao za Goli otok, ali nije znao što se tamo događa, da zatvorenici tucaju kamen i da ih se maltretira... Što se Milovana Đilasa tiče, on je rekao da mu ne smije pasti ni dlaka s glave.
Đilasu i Rankoviću, dakle, nije pala ni daka s glave, ali je Hebrang nestao, ubijen je, zar ne?
- Ja nisam povjesničar... Jugoslavija je bila država zanimljiva mnogim obavještajnim službama. Mnogi su stradali ni krivi ni dužni. Rankoviću, koji je Starom bio kum, namješteno je. Ranković je postavio neke uređaje s motivacijom da se može reagirati u slučaju da Starom pozli, jer je bio star čovjek, a poslije je ispalo da ga špijunira. Također, kruži priča da je Tito naredio ubojstvo Ive Lole Ribara. Ma nema govora!
Je li vaš otac Žarko pio i bio prijatelj sa Simom Dubajićem, koji je u Hrvatskoj optužen za ratne zločine nad zarobljenicima nakon završetka Drugog svjetskog rata?
- Ne znam je li moj otac bio prijatelj sa Simom Dubajićem. Mnogi su se hvalili da su pili i lumpovali sa Žarkom. Poznajem ga i nikad nije slomio čašu, znao se potući ako ga netko uvrijedi, ali nije lumpovao.
Vaš je djed, osim vašem ocu Žarku, i vama zamjerao boemski način života?
- Kad bi me zvao, znao sam da je to zbog toga što sam bio kafanski čovjek. Pozvao bi me i rekao: rekli su mi da si se potukao itd. Rekao sam mu da volim kavanu i žene, što da mu pričam. Poslije bi mi prišao i rekao: jednom sam napravio pogrešku, ali više neću. To je nešto u vezi s mojim ocem. Govorili su mu i za Žarka da pije, razbija itd. Zbog toga su se bili razišli.
Vi ste svojedobno slovili za žestokog momka s beogradskog asfalta.
- Jesam, družio sam se s Batom Kamenim, Zoranom Šijanom i Arkanom. Sve su to ljudi s kojima sam odrastao. Nisu bili kriminalci nego normalni ljudi, ali poslije su ih počeli koristiti ovi koji su sve pokupovali.
Arkan je radio za obavještajne službe, ubio je Đurekovića, zar ne?
- Nije Arkan likvidirao Đurekovića.
U poznatoj akciji srbijanske policije ‘Sablja’ na meti je bio i vaš sin, Nebojša?
- Bila je politička odluka da uhite moga sina, željeli su time poručiti da ne valjaju ni Miloševićevi ni Brozovi. Nebojši je policija upala u stan. Sve su mediji svijeta objavili da Titov praunuk pripada organiziranoj bandi. U zapisniku je bilo da mu je u stanu nađena droga, a nije nađena, nađen je pištolj s dozvolom njegova prijatelja. Taj koji je to namjestio mom sinu skupo će mi platiti, kad-tad, a znam tko mu je namjestio.
Kako vam ide posao s restoranom?
- Evo, preživljavam, radim od 7 do 1 ujutro. Nema novca da se stavi na stranu, sve je gore i gore. Na granici sam rentabilnosti. Ugostiteljstvom se bavim od 1982., ali narod danas nema novac. Dođu jesti, ali ništa ne piju, a na hrani nema zarade.
U vašoj kavani pjevaju se, koliko čujem, i četničke pjesme?
- Onaj tko drži restoran i kavanu mora poštovati goste, ne mogu reći da ne pjevaju četničke pjesme.
Kontaktirate li s Mišom Brozom?
- Govorio sam Miši da se kloni hrvatske politike, da ga ne iskoriste jer vodali su ga i pokazivali Račan i ostali. Onda je otišao u Moskvu, pa u Indoneziju, kao hrvatski veleposlanik. Kad je umro moj otac Žarko, on nije došao na pokop, nije znao smije li. Kad mu je hrvatsko državno vodstvo izrazilo sućut, shvatio je da je trebao doći.
Izjašnjavaju li se Brozovi u Srbiji kao Srbi, a oni u Hrvatskoj kao Hrvati?
- I ja i Mišo i Saša smo ostali Jugoslaveni.
Htjeli ste zaštititi ime Tito kao brend, tražite autorska prava?
- Tražimo da svi koji koriste ime Tito, od vlasnika kafića do onih koji prodaju majice s njegovim likom, plaćaju jedan postotak u fond iz kojeg bi se, na primjer, pomagali domovi za nezbrinutu djecu. Čujem da je Kusturica podnio zahtjev da puni rakiju s Titovim imenom i etiketom. Mi samo tražimo kontrolu nad proizvodnjom svega toga. Mjesečno se u Srbiji proda do 300.000 artikala s Titovim likom. Jedan se prošle godine hvalio da je prodao 7500 majica s Titovim likom za Dan mladosti.
Što je obitelj naslijedila od Tita?
- Uz upaljače, odijela, lulu, fotoaparate i olovke, ostalo je bilo i 12.400 maraka od autorskih honorara. To je bila njegova ostavština, ali ni to nismo dobili jer je Jovanka tražila neke stvari pa je to završilo na sudu. U povijesti čovječanstva ne postoji sličan primjer, ništa nismo naslijedili, ali ništa nismo ni tražili.
Kako su izgledali zadnji Titovi dani?
- Bio sam u Ljubljani do zadnjeg dana. Bio je priseban do druge operacije. Sve se ne bi dogodilo da Badurina nije u vlaku rekao glupost. Rekao je: ‘Ne sekiraj se ti, druže Tito, i drugi su vladali bez noge’. Nakon toga on je rekao: ‘Na svijet sam došao s dvije noge i otići ću s dvije noge’. Zbog toga mu noga nije odmah amputirana. Da je amputirana odmah, bilo bi drukčije. Tito nije htio ni čuti za amputaciju. I to je bio problem. Sve je učinjeno kako treba, ali prekasno.
Tko je, po vašem mišljenju, kriv za raspad Jugoslavije?
- Milošević je to započeo.
- Pisali su knjige o tome što je volio jesti, ali najviše je jeo ribu i piletinu. Sve ostalo su laži. Kako se piletina jede rukama, govorio mi je da najradije to ne bi jeo jer umaže ruke i usta od uha do uha. Volio je samo domaću piletinu, a za piletinu s farme znao je reći da su govna. Zato smo za njega uzgajali piliće hranjene travom. Volio je i puretinu sa žgancima, što je jeo u mladosti. Volio je on i prasetinu, ali mu nisu dali da je jede. U nekim slučajevima mene bi iskoristio. Kako sam bio u osiguranju, pozvao bi me, naručio bi kremenadl za mene, a biftek za sebe i rekao: nemojte nas uznemiravati. Pojeo bi kremenadl, a meni dao biftek. Ponekad bismo se dogovorili da dođe do zgrade osiguranja gdje bi ga čekala prasetina.
Pitao bih ga bi li on malo. Ne smijem, ne daju mi, rekao bi. A ja bih mu odvalio plećku i dao da jede. To je tako slatko jeo, čudo jedno. Nisu mu davali ni Chivas koji je pio s limunovim sokom, ali ga je krišom pio, bilo je tajnih skrovišta... nakon što je obolio, do gangrene bi došlo mnogo prije da nije pio Chivas.
Krišom je pio Chivas i jeo svinjetinuSvi znamo da je Josip Broz Tito volio vesterne, objavljivani su i recepti jela koja je navodno volio. No, što je zapravo jeo? |
- Mnoge lovce Tito nije cijenio, ali ih je morao ugostiti kad bi došli, na primjer Nikolaia Ceausescua. Kod Brda na Kranju ja i djed smo bili na jednoj čeki, a Ceausescu na drugoj. Kad se počelo pucati, pitao me tko to toliko puca. Dojavili su da je to Ceausescu, a Tito je bio toliko bijesan da je sišao s čeke i otišao. Što se tiče lova, Ceausescu je bio krvolok, nije birao, njemu je bilo važno samo da nešto ubije. Stari to nikad nije radio.
Ceausescua kao lovca Tito nije cijenioDugo ste radili u lovištima u koja je Tito dolazio. |
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....