RIJEKA - Zovu je dobrom mamom riječkih narkomana, ali ona ne voli taj naziv. Možda zato što nije lako biti "majka" odraslim ljudima, a možda i zato što se u posljednjih sedam godina, od svojih 28 godina ukupnog staža, prilično nagledala smrti.
Loreta Podnar viša je medicinska sestra u riječkom Centru za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti, smještenom u dijelu grada koji se, gotovo prigodno, naziva Kalvarija. Centar koji je najbučniji petkom kada po svoju terapiju za vikend dolaze svi oni koji se pokušavaju "skinuti" i koji su odlučili drogi ovoga puta zaista reći ne, nalazi se svega nekoliko koraka od zgrade policijske uprave, suda i zatvora.
Tamnokosu Loretu Podnar, iako ima blage oči, svi pažljivo slušaju dok izdaje upute i bespogovorno poštuju. Možda zato što se postavlja gotovo zaštitnički prema pacijentima okupljenima u čekaonici. Baš sve ih poznaje po imenu i tako im se i obraća.
- Poznajem ove mlade ljude već godinama, dok su većina bili djeca. Često dolaze i logično je da smo razvili prijateljski odnos, ali nitko me ne zove mama niti bih ja to željela. Uz mnoge se pacijente vežem, ali i oni uz mene. Ipak su bili djeca kad su prvi put došli. Ovisnost počinje sve ranije pa nam već dolaze i petnaestogodišnjaci - otkriva nam više medicinska sestra na početku razgovora.
Trenutno je u Rijeci, kaže, registrirano oko 1200 opijatskih ovisnika, a polovica ih se "vrti" oko Centra. Dolaze samo oni kojima je potrebna supstitucijska terapija heptanonom ili subutexom. To je preparat koji djeluje tako da je uz njega opasno uzimati drogu. No usprkos tome životni vijek tih mladića i djevojaka vrlo je kratak.
- Ovdje sam sedam godina i za to ih je vrijeme umrlo sedamdesetak. Oni su moje modrice na duši jer sam dobro poznavala njih 68. Ako ne umru od predoziranja, umrijet će od posljedica drogiranja, bolesti kao što su hepatitis tipa B ili C. Vrlo je malo zaraženih HIV-om, iako ova županija prednjači po tome u Hrvatskoj. Strašno je znati da će svi loše završiti, govori nam Loreta Podnar.
Doduše, dodaje, neki se i izliječe i zaista prestanu uzimati drogu, ali njih više nikada ne vidi jer oni mudro prekidaju sve veze s 'bivšim' životom. Kada se netko dugo ne pojavi, Loreta Podnar obično se ponada da je taj prekinuo s drogom.
- Ali, evo, i danas je došao mladić kojeg nisam vidjela tri godine. Bio je u komuni, ali se želio vratiti kući pa je uhićen kad je ilegalno pokušao prijeći granicu. Bio je u zatvoru dvije godine. Zato ga nisam vidjela - u glasu joj se osjeća žaljenje dok govori.
Premda nastoji ne pokazati osjećaje, priznaje da se još sjeća pacijenta koji je preminuo prije nekoliko godina.
- Malo me muči što mu nisam oprostila to što mi je ukrao jednu kutiju s testnim pločicama. Svaki je dan dolazio kod mene i ostajao satima. Posredovala sam kod liječnika iz primarne zaštite tako da su mi oni slali lijekove koje je onda uzimao pod mojom kontrolom. Nitko ga nije želio imati kao pacijenta jer je bio problematičan i nasilan. Krađu pločica nisam nikome prijavila i u sebi sam mu oprostila, ali mu to nisam htjela priznati premda me je molio. Skamenila sam se kada sam te večeri čula da je preminuo od predoziranja.
Teško joj je pala i vijest o ubojstvu djevojke koja je bila na putu izlječenja. Prije točno godinu dana bila je jedna od tri žrtve provalnika u stan na Vežici u kojem je živjela sa svojim mladićem i njegovim ocem.
Djeca im prolaze muke jer su se na drogu navukla u majčinoj utrobi
- Najgore mi je gledati trudnice ovisnice. Srećom, mi ovdje ne vidimo njihovu dječicu kada se rode jer ona odmah idu u dječju bolnicu na odvikavanje od droge na koju su se navukli u majčinoj utrobi i prije nego što su rođena. Strašno je i pomisliti na muke kroz koje prolaze ta mala bića.
Svjedočila je i nekoliko puta ekonomskoj propasti ovisnika i njihovih obitelji. Priča o paru koji je naslijedio garsonijeru od bake. Prodali su je i za tri mjeseca sav novac potrošili na heroin.
- Sve što ovdje saznamo od pacijenata najstrože je čuvana tajna. Policija ovamo ne dolazi i ne traži informacije od nas, niti s njima surađujemo. Zato nedavno nisam znala kako se postaviti kada sam čula da bi jedna od pacijentica mogla biti prodana u neku od europskih zemalja. Duboko je zaglibila u ovisnost i počela se prostituirati da bi nabavila novac. Kretala se u društvu kriminalaca koji su joj namijenili groznu sudbinu. Možda sam uspjela to promijeniti, govori.
Kako god da završe njezini pacijenti, priznaje da joj i dalje svi žive u sjećanju.
- Kada dospiju u zatvor zbog dilanja, krađe ili prostitucije, kojom se bave i muškarci, javljaju mi se, pišu, šalju mi čestitke i slike koje su sami izradili. Sve je to lijepo i krasno, ali ja od njih očekujem više. Ponekad mi se čini da su upravo ovi pacijenti i ovaj posao koji radim sedam godina najbolje što mi se dogodilo u 28 godina radnoga staža. Izmučili su me, ali i obogatili iznutra. Jedini cilj svih nas u Centru je njihova trajna apstinencija, a mi ga ne postižemo dovoljno često. Zato sam razočarana i teško mi pada što od ovog posla dobivam mnogo manje nego što u njega ulažem. Policija radi svoj posao, ali, znate, ni ovaj put nisu i nikada neće uhvatiti visokopozicionirane bossove. Ovi su u zatvoru, ali u Centru se ništa nije promijenilo i mi samo iz novina znamo što se dogodilo.
Možda će se za petnaestak dana pojaviti novi pacijenti jer to se događa kad nastane poremećaj u opskrbi. Dobro je to što ćemo ih imati pod kontrolom i bit će trajno u kontaktu sa stručnjacima koji im mogu pomoći. Mnogo se institucija bavi problemima ovisnosti i njihovi su godišnji izvještaji krcati podacima, a ja se unatoč tome često pitam koliko mi svi zajedno uistinu pomažemo ovim mladim ljudima. Dopire li uopće do njih sve to što se radi. Prije šest godina bila sam članica povjerenstva za metadon pri Ministarstvu zdravstva. Sastali smo se nekoliko puta, usvojili smjernice, ali algoritam metadona nismo nikada donijeli. Nikada nisam dobila ni razrješnicu.
Ako ne umru od predoziranja, onda umru od posljedica drogiranja i bolesti
Razgovor su često prekidali telefonski pozivi pacijenta koji ima nečistu savjest i strahuje da bi tijekom vikenda mogao biti uhićen. S tim da će morati u zatvor već se pomirio i to ga manje brine od mogućnosti da tamo "zaglavi" bez heptanonske terapije. Boji se da ga policija traži i u Centru.
Sestra Loreta uvjerava ga da može doći bez straha jer je to jedini način da na temelju nalaza dobije pravo na svoj lijek. Izgleda kao da je ne brine njegov problem i da nema namjeru posebno se angažirati oko tog slučaja. Ipak, kaže kako ne bi bilo dobro da tako ostane jer postoji opasnost da mladić u krizi uzme drogu, a onda sve postaje mnogo kompliciranije. Nije ništa učinila, ali ipak ostaje dojam da je njezin pacijent zbrinut. Što je istina, zna samo ona.
U čekaonici riječkog Centra za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti jedan od pacijenata bio je i tridesetogodišnjak, koji nam se predstavio samo inicijalima D. S.
Došao je, kao i većina pacijenata, na pregled i kontrolu jer su dobri nalazi uvjet za dobivanje heptanona koji preuzimaju kod svojih liječnika. Čekajući na red komentirao nam je "poremećaj na tržištu", koji se očekivao nakon policijske akcije u kojoj je uhićeno 25 dilera.
- Ma, ne budite naivni, robe ima koliko hoćeš, kao da se ništa nije dogodilo - kaže D. S. - Uostalom, pale su samo dvije kile heroina. To će se lako nadoknaditi jer će se sada, dok ne dođe nova pošiljka, ovo što je preostalo miješati više nego inače.
Ivančica Celevska/EPEHA
Loreta Podnar viša je medicinska sestra u riječkom Centru za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti, smještenom u dijelu grada koji se, gotovo prigodno, naziva Kalvarija. Centar koji je najbučniji petkom kada po svoju terapiju za vikend dolaze svi oni koji se pokušavaju "skinuti" i koji su odlučili drogi ovoga puta zaista reći ne, nalazi se svega nekoliko koraka od zgrade policijske uprave, suda i zatvora.
Tamnokosu Loretu Podnar, iako ima blage oči, svi pažljivo slušaju dok izdaje upute i bespogovorno poštuju. Možda zato što se postavlja gotovo zaštitnički prema pacijentima okupljenima u čekaonici. Baš sve ih poznaje po imenu i tako im se i obraća.
| U Rijeci je registrirano 1200 opijatskih ovisnika. Polovica njih dolazi u Centar za prevenciju liječenje ovisnosti, gdje o njima već godinama brine Loreta Podnar |
Trenutno je u Rijeci, kaže, registrirano oko 1200 opijatskih ovisnika, a polovica ih se "vrti" oko Centra. Dolaze samo oni kojima je potrebna supstitucijska terapija heptanonom ili subutexom. To je preparat koji djeluje tako da je uz njega opasno uzimati drogu. No usprkos tome životni vijek tih mladića i djevojaka vrlo je kratak.
- Ovdje sam sedam godina i za to ih je vrijeme umrlo sedamdesetak. Oni su moje modrice na duši jer sam dobro poznavala njih 68. Ako ne umru od predoziranja, umrijet će od posljedica drogiranja, bolesti kao što su hepatitis tipa B ili C. Vrlo je malo zaraženih HIV-om, iako ova županija prednjači po tome u Hrvatskoj. Strašno je znati da će svi loše završiti, govori nam Loreta Podnar.
Doduše, dodaje, neki se i izliječe i zaista prestanu uzimati drogu, ali njih više nikada ne vidi jer oni mudro prekidaju sve veze s 'bivšim' životom. Kada se netko dugo ne pojavi, Loreta Podnar obično se ponada da je taj prekinuo s drogom.
- Ali, evo, i danas je došao mladić kojeg nisam vidjela tri godine. Bio je u komuni, ali se želio vratiti kući pa je uhićen kad je ilegalno pokušao prijeći granicu. Bio je u zatvoru dvije godine. Zato ga nisam vidjela - u glasu joj se osjeća žaljenje dok govori.
Premda nastoji ne pokazati osjećaje, priznaje da se još sjeća pacijenta koji je preminuo prije nekoliko godina.
- Malo me muči što mu nisam oprostila to što mi je ukrao jednu kutiju s testnim pločicama. Svaki je dan dolazio kod mene i ostajao satima. Posredovala sam kod liječnika iz primarne zaštite tako da su mi oni slali lijekove koje je onda uzimao pod mojom kontrolom. Nitko ga nije želio imati kao pacijenta jer je bio problematičan i nasilan. Krađu pločica nisam nikome prijavila i u sebi sam mu oprostila, ali mu to nisam htjela priznati premda me je molio. Skamenila sam se kada sam te večeri čula da je preminuo od predoziranja.
Teško joj je pala i vijest o ubojstvu djevojke koja je bila na putu izlječenja. Prije točno godinu dana bila je jedna od tri žrtve provalnika u stan na Vežici u kojem je živjela sa svojim mladićem i njegovim ocem.
Djeca im prolaze muke jer su se na drogu navukla u majčinoj utrobi
|
TRUDNICE OVISNICE
|
Svjedočila je i nekoliko puta ekonomskoj propasti ovisnika i njihovih obitelji. Priča o paru koji je naslijedio garsonijeru od bake. Prodali su je i za tri mjeseca sav novac potrošili na heroin.
- Sve što ovdje saznamo od pacijenata najstrože je čuvana tajna. Policija ovamo ne dolazi i ne traži informacije od nas, niti s njima surađujemo. Zato nedavno nisam znala kako se postaviti kada sam čula da bi jedna od pacijentica mogla biti prodana u neku od europskih zemalja. Duboko je zaglibila u ovisnost i počela se prostituirati da bi nabavila novac. Kretala se u društvu kriminalaca koji su joj namijenili groznu sudbinu. Možda sam uspjela to promijeniti, govori.
Kako god da završe njezini pacijenti, priznaje da joj i dalje svi žive u sjećanju.
- Kada dospiju u zatvor zbog dilanja, krađe ili prostitucije, kojom se bave i muškarci, javljaju mi se, pišu, šalju mi čestitke i slike koje su sami izradili. Sve je to lijepo i krasno, ali ja od njih očekujem više. Ponekad mi se čini da su upravo ovi pacijenti i ovaj posao koji radim sedam godina najbolje što mi se dogodilo u 28 godina radnoga staža. Izmučili su me, ali i obogatili iznutra. Jedini cilj svih nas u Centru je njihova trajna apstinencija, a mi ga ne postižemo dovoljno često. Zato sam razočarana i teško mi pada što od ovog posla dobivam mnogo manje nego što u njega ulažem. Policija radi svoj posao, ali, znate, ni ovaj put nisu i nikada neće uhvatiti visokopozicionirane bossove. Ovi su u zatvoru, ali u Centru se ništa nije promijenilo i mi samo iz novina znamo što se dogodilo.
Možda će se za petnaestak dana pojaviti novi pacijenti jer to se događa kad nastane poremećaj u opskrbi. Dobro je to što ćemo ih imati pod kontrolom i bit će trajno u kontaktu sa stručnjacima koji im mogu pomoći. Mnogo se institucija bavi problemima ovisnosti i njihovi su godišnji izvještaji krcati podacima, a ja se unatoč tome često pitam koliko mi svi zajedno uistinu pomažemo ovim mladim ljudima. Dopire li uopće do njih sve to što se radi. Prije šest godina bila sam članica povjerenstva za metadon pri Ministarstvu zdravstva. Sastali smo se nekoliko puta, usvojili smjernice, ali algoritam metadona nismo nikada donijeli. Nikada nisam dobila ni razrješnicu.
Ako ne umru od predoziranja, onda umru od posljedica drogiranja i bolesti
|
NIZ SMRTI
|
Sestra Loreta uvjerava ga da može doći bez straha jer je to jedini način da na temelju nalaza dobije pravo na svoj lijek. Izgleda kao da je ne brine njegov problem i da nema namjeru posebno se angažirati oko tog slučaja. Ipak, kaže kako ne bi bilo dobro da tako ostane jer postoji opasnost da mladić u krizi uzme drogu, a onda sve postaje mnogo kompliciranije. Nije ništa učinila, ali ipak ostaje dojam da je njezin pacijent zbrinut. Što je istina, zna samo ona.
U čekaonici riječkog Centra za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti jedan od pacijenata bio je i tridesetogodišnjak, koji nam se predstavio samo inicijalima D. S.
Došao je, kao i većina pacijenata, na pregled i kontrolu jer su dobri nalazi uvjet za dobivanje heptanona koji preuzimaju kod svojih liječnika. Čekajući na red komentirao nam je "poremećaj na tržištu", koji se očekivao nakon policijske akcije u kojoj je uhićeno 25 dilera.
- Ma, ne budite naivni, robe ima koliko hoćeš, kao da se ništa nije dogodilo - kaže D. S. - Uostalom, pale su samo dvije kile heroina. To će se lako nadoknaditi jer će se sada, dok ne dođe nova pošiljka, ovo što je preostalo miješati više nego inače.
|
O
visnik D. S.: Robe i dalje ima koliko hoćeš
|
Ivančica Celevska/EPEHA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....