ZAGREB - Žrtve granatiranja Zagreba, koje je u svibnju 1995. godine naredio Milan Martić kao odmazdu za akciju Bljesak kojom je oslobođena zapadna Slavonija, ove su godine doživjele još dvije velike neugodnosti vezane uz taj događaj.
Prva je bio konačni neuspjeh njihove tužbe protiv države za naknadu štete. Druga, još veća neugodnost bila je obavijest o visokim troškovima parničenja te prisilna naplata koja je uslijedila, i to usprkos potvrdama o lošem imovinskom stanju i sudskom rješenju o oslobađanju pristojbi.
- Jednostavno nemam 1000 eura koje bih trebala platiti državi. Nisam u stalnom radnom odnosu, ne mogu uzeti kredit, imam malo dijete i ne namjeravam se zadužiti kod kamatara. Mogu mi plijeniti stvari po stanu ili me poslati u zatvor - ogorčena je Ksenija Kolombo koja je u svibnju 1995. kao 17-godišnjakinja ostala bez majke.
Njezina je majka išla k prijateljici u Staru Vlašku kada su Martićevi "orkani" pali na Zagreb. Dijelovi raketa ranili su njezinu majku Ivanku Kovač koja se zatekla na ulici. Teško ranjena prevezena je u bolnicu i za nekoliko dana umrla.
- Nisam uopće razmišljala o odšteti. Moja je majka civilna žrtva rata kakvih je bilo u Vukovaru, Dubrovniku, Slavonskom Brodu i mnogim drugim mjestima. No, odvjetnik nas je uvjerio da imamo zakonsku osnovu za tužbu i da ćemo je sigurno dobiti - rekla je Ksenija Kolombo koju je zajedno s ocem i još šest obitelji stradalih od Martićevih raketa zastupao odvjetnik Branko Šerić.
Podignuo je tužbe za odštetu na temelju Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija te za obitelji tražio ukupnu odštetu od 3,5 milijuna kuna. No, sudovi su zauzeli stav da granatiranje Zagreba nije bio teroristički akt i da država ne može odgovarati za događaje na okupiranom teritoriju jer oni spadaju u kategoriju ratne štete. Taj je stav zauzeo i Vrhovni sud, čime su riješene sve pravne dvojbe koje su se provlačile nekoliko godina.
Žrtve rata, Ksenija Kolombo i njezin otac
Josip Kovač, tako su ostale bez materijalne satisfakcije i još su kažnjene sudskim troškovima u iznosu od 7500 kuna. No, to nije samo njihova sudbina, nego će slično proći obitelji još dvjestotinjak osoba koje su diljem Hrvatske stradale tijekom srpske agresije na Hrvatsku, a na sličan su način tužile državu za naknadu štete. Stav Vrhovnog suda o granatiranju Zagreba vrijedit će i za Škabrnju i sve druge slučajeve s okupiranog područja.
Odvjetnik Šerić, kao i većina odvjetnika koji su podizali takve tužbe, preuzeo je rizik neuspjeha u smislu svoje zarade. Sa strankama je dogovorio da im neće naplatiti ništa, nego će se tek u slučaju uspjeha u parnici naplatiti u postotku od dobivene odštete. No, nitko nije preuzeo rizik sudskih troškova koji su pali na leđa ratnim stradalnicima koji su izgubili spor. O tome smo razgovarali s više stručnjaka, ali niti jedan ne vidi pravi izlaz. Jedini mogući jest da Vlada donese odluku kojom bi pomogla Kseniji Kolombo i svima koji nakon poraza na sudu dijele njezinu sudbinu.
- Treba znati da oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi ne znači i oslobađanje od plaćanja parničnog troška, niti ih je sud od toga mogao osloboditi jer za takvo što ne postoji propis. Čvrsta je praksa Vrhovnog suda, a ona je u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, da stranka koja izgubi spor protivnoj strani mora platiti parnične troškove - objasnio je Jadranko Crnić, bivši predsjednik Ustavnog suda. Naveo je kako za obitelji stradalih u granatiranju Zagreba nema zakonskog izlaza koji bi ih oslobodio troška.
- Možemo razgovarati o tome koliko je tužno kada netko tko je stradao u ratu, sada još mora plaćati troškove jer nije uspio dobiti odštetu. No, ovdje je riječ o ratnoj šteti za koju Republika Hrvatska ne odgovara, što znači da je neosnovano tužena i zato joj se mora nadoknaditi trošak - dodao je Crnić.
Predsjednik Vrhovnog suda, Branko Hrvatin, smatra da za obitelji nastradalih u granatiranju Zagreba koje su izgubile spor, a lošeg su imovinskog stanja, ipak ima izlaza. - Postoji mogućnost da se Državno odvjetništvo, koje je u parnicama za naknadu štete zastupalo Republiku Hrvatsku, odrekne parničnih troškova koje im je suprotna strana dužna isplatiti - rekao je Hrvatin te dodao kako je uvjeren da će u Državnom odvjetništvu za to imati sluha.
U toj instituciji odgovaraju da imaju sluha za stradale u ratu, ali naglašavaju da moraju postupati u skladu sa zakonom. - Zakon propisuje da svi prihodi koje Državno odvjetništvo ostvari u zastupanju države, pa tako i parnični troškovi, idu u državni proračun. Državno odvjetništvo nema ovlast odricati se prihoda državnog proračuna, nego to može jedino država, odnosno Vlada - izjavila je Zlata Hrvoj-Šipek, zamjenica glavnog odvjetnika i šefica Građanskog odjela u Državnom odvjetništvu.
Ona smatra da je ovo što se dogodilo obiteljima žrtava granatiranja Zagreba etičko pitanje kojim bi se trebali pozabaviti sami odvjetnici. - Odvjetnici strankama obećaju brda i doline, ali ih ne upozore što će im se dogoditi ako izgube spor - rekla je Zlata Hrvoj-Šipek.
- Svoje stranke sigurno nisam doveo u zabludu. I u rješenju im piše da su oslobođeni sudskih pristojbi, a ne parničnih troškova - rekao je odvjetnik Šerić te optužio Državno odvjetništvo za licemjerje. - Što su poduzeli da država Hrvatska od Srbije naplati ratnu štetu? Zašto Hrvatska nije od države agresora ishodila da joj plati ratnu štetu, a onda bi se iz te ratne štete mogli naplatiti njezini građani koji su nastradali - pita Šerić.
Zlata Hrvoj-Šipek odvraća da je Šerić promašio adresu jer to nije pitanje Državnog odvjetništva, niti je ikada itko tražio da se Državno odvjetništvo time bavi. - Koliko znam, postoji tužba za genocid, ali to nije u našoj domeni - rekla je zamjenica glavnog državnog odvjetnika. Kao jedini način na koji može pomoći Kseniji Kolombo i ostalima koji su se opekli s tužbama protiv države, navela je obročno plaćanje troškova.
Prema Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, diljem Hrvatske masovno su podizane tužbe za odštetu za stradavanja na okupiranom području. Tijekom 2005. godine podignuto je 113 tužbi, lani njih 75, a u prvih šest mjeseci ove godine još 26, dakle ukupno 214 tužbi.
Na pitanje hoće li imati smisla budući sustav besplatne pravne pomoći ako osobe koje su lošijeg imovinskog stanja i dalje neće smjeti izgubiti na sudu jer će u tom slučaju doživjeti potpuni financijski krah, Crnić je odgovorio da su pitanja besplatnog zastupanja i besplatne pravne pomoći različita u odnosu na troškove parničenja. - U slučaju granatiranja Zagreba tužena je Republika Hrvatska i pitanje je nisu li se obitelji stradalih trebale posavjetovati imaju li smisla njihove tužbe - rekao je Crnić, ali i naglasio da to nije jednostavno jer bi za davanje takvog savjeta trebalo znati jako puno pravnih činjenica. Sa stajališta pravednosti mogli su vjerovati da će država, što treba čitati - porezni obveznici, sanirati takvu štetu, ali zakon propisuje drugačije.
- Upravo zbog toga je šteta što Hrvatska nema cjeloviti sustav pravne pomoći.
Pokušalo se nešto učiniti. U Saboru su održane dvije sjednice na kojima se raspravljalo o pravnoj pomoći, pa i za ovakve slučajeve, ali na te dvije sjednice zakon nije donesen - naveo je bivši predsjednik Ustavnog suda i dodao da to i nije šteta jer je zakonski prijedlog, unatoč dobrim namjerama, bio tek putokaz tih namjera u pakao birokracije, a ispao je toliko loš da zbog "tisuću" administrativnih barijera nije omogućavao pravnu pomoć.
Ivanka Toma
Prva je bio konačni neuspjeh njihove tužbe protiv države za naknadu štete. Druga, još veća neugodnost bila je obavijest o visokim troškovima parničenja te prisilna naplata koja je uslijedila, i to usprkos potvrdama o lošem imovinskom stanju i sudskom rješenju o oslobađanju pristojbi.
- Jednostavno nemam 1000 eura koje bih trebala platiti državi. Nisam u stalnom radnom odnosu, ne mogu uzeti kredit, imam malo dijete i ne namjeravam se zadužiti kod kamatara. Mogu mi plijeniti stvari po stanu ili me poslati u zatvor - ogorčena je Ksenija Kolombo koja je u svibnju 1995. kao 17-godišnjakinja ostala bez majke.
Njezina je majka išla k prijateljici u Staru Vlašku kada su Martićevi "orkani" pali na Zagreb. Dijelovi raketa ranili su njezinu majku Ivanku Kovač koja se zatekla na ulici. Teško ranjena prevezena je u bolnicu i za nekoliko dana umrla.
- Nisam uopće razmišljala o odšteti. Moja je majka civilna žrtva rata kakvih je bilo u Vukovaru, Dubrovniku, Slavonskom Brodu i mnogim drugim mjestima. No, odvjetnik nas je uvjerio da imamo zakonsku osnovu za tužbu i da ćemo je sigurno dobiti - rekla je Ksenija Kolombo koju je zajedno s ocem i još šest obitelji stradalih od Martićevih raketa zastupao odvjetnik Branko Šerić.
Podignuo je tužbe za odštetu na temelju Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija te za obitelji tražio ukupnu odštetu od 3,5 milijuna kuna. No, sudovi su zauzeli stav da granatiranje Zagreba nije bio teroristički akt i da država ne može odgovarati za događaje na okupiranom teritoriju jer oni spadaju u kategoriju ratne štete. Taj je stav zauzeo i Vrhovni sud, čime su riješene sve pravne dvojbe koje su se provlačile nekoliko godina.
Žrtve rata, Ksenija Kolombo i njezin otac
Josip Kovač, tako su ostale bez materijalne satisfakcije i još su kažnjene sudskim troškovima u iznosu od 7500 kuna. No, to nije samo njihova sudbina, nego će slično proći obitelji još dvjestotinjak osoba koje su diljem Hrvatske stradale tijekom srpske agresije na Hrvatsku, a na sličan su način tužile državu za naknadu štete. Stav Vrhovnog suda o granatiranju Zagreba vrijedit će i za Škabrnju i sve druge slučajeve s okupiranog područja.
Odvjetnik Šerić, kao i većina odvjetnika koji su podizali takve tužbe, preuzeo je rizik neuspjeha u smislu svoje zarade. Sa strankama je dogovorio da im neće naplatiti ništa, nego će se tek u slučaju uspjeha u parnici naplatiti u postotku od dobivene odštete. No, nitko nije preuzeo rizik sudskih troškova koji su pali na leđa ratnim stradalnicima koji su izgubili spor. O tome smo razgovarali s više stručnjaka, ali niti jedan ne vidi pravi izlaz. Jedini mogući jest da Vlada donese odluku kojom bi pomogla Kseniji Kolombo i svima koji nakon poraza na sudu dijele njezinu sudbinu.
- Treba znati da oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi ne znači i oslobađanje od plaćanja parničnog troška, niti ih je sud od toga mogao osloboditi jer za takvo što ne postoji propis. Čvrsta je praksa Vrhovnog suda, a ona je u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, da stranka koja izgubi spor protivnoj strani mora platiti parnične troškove - objasnio je Jadranko Crnić, bivši predsjednik Ustavnog suda. Naveo je kako za obitelji stradalih u granatiranju Zagreba nema zakonskog izlaza koji bi ih oslobodio troška.
- Možemo razgovarati o tome koliko je tužno kada netko tko je stradao u ratu, sada još mora plaćati troškove jer nije uspio dobiti odštetu. No, ovdje je riječ o ratnoj šteti za koju Republika Hrvatska ne odgovara, što znači da je neosnovano tužena i zato joj se mora nadoknaditi trošak - dodao je Crnić.
Predsjednik Vrhovnog suda, Branko Hrvatin, smatra da za obitelji nastradalih u granatiranju Zagreba koje su izgubile spor, a lošeg su imovinskog stanja, ipak ima izlaza. - Postoji mogućnost da se Državno odvjetništvo, koje je u parnicama za naknadu štete zastupalo Republiku Hrvatsku, odrekne parničnih troškova koje im je suprotna strana dužna isplatiti - rekao je Hrvatin te dodao kako je uvjeren da će u Državnom odvjetništvu za to imati sluha.
U toj instituciji odgovaraju da imaju sluha za stradale u ratu, ali naglašavaju da moraju postupati u skladu sa zakonom. - Zakon propisuje da svi prihodi koje Državno odvjetništvo ostvari u zastupanju države, pa tako i parnični troškovi, idu u državni proračun. Državno odvjetništvo nema ovlast odricati se prihoda državnog proračuna, nego to može jedino država, odnosno Vlada - izjavila je Zlata Hrvoj-Šipek, zamjenica glavnog odvjetnika i šefica Građanskog odjela u Državnom odvjetništvu.
Ona smatra da je ovo što se dogodilo obiteljima žrtava granatiranja Zagreba etičko pitanje kojim bi se trebali pozabaviti sami odvjetnici. - Odvjetnici strankama obećaju brda i doline, ali ih ne upozore što će im se dogoditi ako izgube spor - rekla je Zlata Hrvoj-Šipek.
- Svoje stranke sigurno nisam doveo u zabludu. I u rješenju im piše da su oslobođeni sudskih pristojbi, a ne parničnih troškova - rekao je odvjetnik Šerić te optužio Državno odvjetništvo za licemjerje. - Što su poduzeli da država Hrvatska od Srbije naplati ratnu štetu? Zašto Hrvatska nije od države agresora ishodila da joj plati ratnu štetu, a onda bi se iz te ratne štete mogli naplatiti njezini građani koji su nastradali - pita Šerić.
Zlata Hrvoj-Šipek odvraća da je Šerić promašio adresu jer to nije pitanje Državnog odvjetništva, niti je ikada itko tražio da se Državno odvjetništvo time bavi. - Koliko znam, postoji tužba za genocid, ali to nije u našoj domeni - rekla je zamjenica glavnog državnog odvjetnika. Kao jedini način na koji može pomoći Kseniji Kolombo i ostalima koji su se opekli s tužbama protiv države, navela je obročno plaćanje troškova.
Prema Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, diljem Hrvatske masovno su podizane tužbe za odštetu za stradavanja na okupiranom području. Tijekom 2005. godine podignuto je 113 tužbi, lani njih 75, a u prvih šest mjeseci ove godine još 26, dakle ukupno 214 tužbi.
|
2
14 tužbi za odštetu
|
Na pitanje hoće li imati smisla budući sustav besplatne pravne pomoći ako osobe koje su lošijeg imovinskog stanja i dalje neće smjeti izgubiti na sudu jer će u tom slučaju doživjeti potpuni financijski krah, Crnić je odgovorio da su pitanja besplatnog zastupanja i besplatne pravne pomoći različita u odnosu na troškove parničenja. - U slučaju granatiranja Zagreba tužena je Republika Hrvatska i pitanje je nisu li se obitelji stradalih trebale posavjetovati imaju li smisla njihove tužbe - rekao je Crnić, ali i naglasio da to nije jednostavno jer bi za davanje takvog savjeta trebalo znati jako puno pravnih činjenica. Sa stajališta pravednosti mogli su vjerovati da će država, što treba čitati - porezni obveznici, sanirati takvu štetu, ali zakon propisuje drugačije.
- Upravo zbog toga je šteta što Hrvatska nema cjeloviti sustav pravne pomoći.
Pokušalo se nešto učiniti. U Saboru su održane dvije sjednice na kojima se raspravljalo o pravnoj pomoći, pa i za ovakve slučajeve, ali na te dvije sjednice zakon nije donesen - naveo je bivši predsjednik Ustavnog suda i dodao da to i nije šteta jer je zakonski prijedlog, unatoč dobrim namjerama, bio tek putokaz tih namjera u pakao birokracije, a ispao je toliko loš da zbog "tisuću" administrativnih barijera nije omogućavao pravnu pomoć.
|
Nemamo sustav pravne pomoći
|
Ivanka Toma
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....