ZAGREB - Prije tri mjeseca održana je velika izložba Dušana Džamonje u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO). Kako se naknadno pokazalo, to je bila posljednja retrospektiva za njegova života. Veliki hrvatski kipar preminuo je jučer, dva tjedna prije svog 81. rođendana.
1951. - diplomirao na Likovnoj akademiji u Zagrebu
1954. - priredio prvu izložbu
1960. - nastupa na Biennalu u Veneciji
1970. - gradi kuću, studio i park skupltura u Vrsaru
1998. - izložba u Parizu na Palace Vendome (dvadeset monumentalnih skulptura)
2008. - posljednja u nizu retrospektiva u organizaciji MUO i EPH Art
Na otvorenju Džamonjine retrospektive, na čijem je postavu radio sa svojim sinom Fedorom, s kojim je uvijek surađivao, bilo je više stotina ljudi, u prostorije MUO jedva se moglo ući, a opusu velikana došli su se pokloniti mnogi ugledni ljudi iz javnog života. S Džamonjom su se ljudi voljeli družiti, njegov utjecaj, kako kiparski, tako i društveni, bio je velik. Hrvatska je umjetnost izgubila svog najvećeg kipara. Osim Ivana Kožarića, Hrvatska više nema umjetnika tog kalibra.
ravnatelj MUO
Izgubili smo kipara u rangu Ivana Meštrovića, jednog od najvećih naših umjetnika, kipara koji je stvorio i definirao umjetnost druge polovice 20. stoljeća. Probio je granice klasične skulpture i riječ je o jednom od rijetkih hrvatskih umjetnika koji je prepoznatljiv na svjetskom nivou. Imao sam tu čast i zadovoljstvo da radim na zadnjoj njegovoj retrospektivi za života, koja je na neki postala način hommage ovom umjetniku. Imali smo planove preseliti izložbu u druge europske centre i ako nam prilike dozvole, nećemo odustati. Nadam se da će uskoro biti ostvarena Donacija ovog umjetnika Zagrebu.
Hrvatska kultura izgubila je sasvim sigurno jednog od svojih ponajboljih umjetnika. Iza Dušana Džamonje ostat će ogromna praznina. Sve ono što je Grad dogovarao s Džamonjom sigurno će se u sljedećem razdoblju i realizirati.
Bio sam na posljednjoj izložbi Dušana Džamonje, mojeg kolege, i jako mi je žao da je hrvatska umjetnost izgubila ovog umjetnika. To je velika tragedija.
Posljednja retrospektiva Dušana Džamonje održana u Muzeju za umjetnost i obrt mnogima je bila prigoda da se na jednom mjestu susretnu s tim fascinantnim opusom.
Bandić obećao Donaciju
Na izložbi u MUO gradonačelnik Zagreba Milan Bandić obećao je Donaciju “Dušan Džamonja” u Jurkovićevoj ulici s oko 1600 četvornih metara izložbenog prostora, a mi ćemo ga držati za riječ. U MUO je pokazana i maketa zamišljene donacije koju je napravio sam umjetnik, a koja je dala naslutiti kako će presjek kroz šest desetljeća njegova stvaralaštva izgledati u stalnom postavu. Donacija gradu Zagrebu postala je kiparu, čiji su radovi bili pokazani u muzejima veličine njujorške MOMA-e i na vodećim trgovima europskih metropola poput pariškog Vendomea, najveća preokupacija pred kraj života. Politika grada koji bi odbio radove ovog profila uistinu bi bila usmjerena u sasvim u pogrešnom pravcu. Najbolje svoje radove ovaj je umjetnik čuvao za sebe. Posljednji put s Džamonjom smo razgovarali nekoliko dana uoči njegove retrospektive u suorganizaciji MUO i EPHart, kada nam je i sam potvrdio važnost tih radova: “Čuvam ove svoje referentne radove koji mi služe kao daljnji poticaj u radu i vraćam im se kao svojim ishodišnim točkama”.
Počeo sa 14 godina
Dušan Džamonja rođen je 1928. godine Strumici u Makedoniji. Njegov je otac prepoznao talent svog sina u najranijoj mladosti. Nakon što ga je kao sedmogodišnjaka ulovio kako “remodelira” bistu Dostojevskog, koja je stajala u njegovoj knjižnici, kako bi je malo popravio, dvojbe nije bilo. “Dušan će biti kipar”, objavio je.
Svjedoče to i najraniji Džamonjini radovi, poput Homerove biste koju je napravio u dobi od samo 14 godina. Klasični radovi iz njegove najranije mladosti, koji su se nastavili i za školovanja na Likovnoj akademiji, prvo u klasi Frane Kršinića, a onda Vanje Radauša, svjedoče o jednom: sve je to bila samo vježba koja će voditi prema sasvim drugom vidu umjetnosti, apstraktnim formama kojima će osvojiti cijeli likovni svijet, pa i najzahtjevniju europsku publiku.
Njegovi najjači radovi
Carl Giulio Argan, jedan od vodećih svjetskih teoretičara, svrstao je djelo našeg umjetnika ravnopravno uz Henryja Moorea i Jeana Arpa, a Džamonjin nastup na Venecijanskom bijenalu 1960. godine, dok je bio još u ranoj mladosti, pamti se kao jedan od najuspješnijih u našoj povijesti. Osim MOMA-e, njegov rad tada otkupljuje i Fondacija Peggy Guggenheim u Veneciji, a zapazio ga je i londonski Tate. U Hrvatskoj su njegov rad od samih početaka promovirali Vera Horvat Pintarić i Radovan Ivančević.
Jedan od Džamonjinih najjačih radova je međunarodni natječaj za Spomenik političkom zatvoreniku koji je u London poslao samoinicijativno. Džamonja je autor niza javnih plastika, žrtvama poginulima tijekom Drugog svjetskog rata, među kojima su Spomenik revolucije u Podgariću 1967., Spomeniku revolucije na Mrakovici, Kozara, 1972. godine, a sam je umjetnik među svoje najvažnije radove ubrajao prostornu kompoziciju Spomen-kosturnicu u Barletti.
U manjim dimenzijama, Džamonjine prijelazne skulpture prema čistoj apstrakciji su krhke forme kao što su Jelen ili Svita, a s početkom 60-ih slijedi potpuno oslobađanje rukopisa i prikaz čiste forme. Umjetnik skulpture vari ili lemi. One su svedene na bitno.
Kroz posljednje desetljeće njegove su monumentalne skulpture bile izložene na glavnim europskim trgovima, osim na Place Vendome u Parizu, 20 monumentalnih skulptura izlaže i u Regent Parku u Londonu, u Lisabonu i ispred Palače pravde u Bruxellesu. U Bruxellesu je Džamonja živio skoro 20 godina. U Vrsaru je često boravio u svom Parku skulptura, u Zagrebu u svom atelijeru u Jurkovićevoj ulici.
Meštrović mu bio uzor
Svestrani umjetnik Dušan Džamonja bavio se i crtežom, a često je isticao da je crtež kod njega ravnopravna disciplina. Bavio se i arhitekturom, među poznatijim je njegovim radovima maketa za neboder u Dallasu. Sam je umjetnik izjavio da za razliku od današnjih razvikanih arhitekata kalibra Gehryja ili Zahe Hadid, koji su se proslavili radeći arhitekturu kao skulpturu, on od samih početaka svoju skulpturu radi kao arhitekturu.
Među njegove važnije projekte ubraja se i natječaj za džamiju u Rijeci, a među posljednjim je radovima onaj za natječaj za Pleso, na kojemu je osvojio otkupnu nagradu i gdje se natjecao s imenima poput Zahe Hadid.
Nije skrivao da mu je u kiparstvu početni uzor bio veliki Ivan Meštrović.
Patricia Kiš
|
FOTOGALERIJA - In memoriam Dušan Džamonja
|
1951. - diplomirao na Likovnoj akademiji u Zagrebu
1954. - priredio prvu izložbu
1960. - nastupa na Biennalu u Veneciji
1970. - gradi kuću, studio i park skupltura u Vrsaru
1998. - izložba u Parizu na Palace Vendome (dvadeset monumentalnih skulptura)
2008. - posljednja u nizu retrospektiva u organizaciji MUO i EPH Art
|
1928
. - rođen u Strumici, Makedonija
|
Na otvorenju Džamonjine retrospektive, na čijem je postavu radio sa svojim sinom Fedorom, s kojim je uvijek surađivao, bilo je više stotina ljudi, u prostorije MUO jedva se moglo ući, a opusu velikana došli su se pokloniti mnogi ugledni ljudi iz javnog života. S Džamonjom su se ljudi voljeli družiti, njegov utjecaj, kako kiparski, tako i društveni, bio je velik. Hrvatska je umjetnost izgubila svog najvećeg kipara. Osim Ivana Kožarića, Hrvatska više nema umjetnika tog kalibra.
ravnatelj MUO
Izgubili smo kipara u rangu Ivana Meštrovića, jednog od najvećih naših umjetnika, kipara koji je stvorio i definirao umjetnost druge polovice 20. stoljeća. Probio je granice klasične skulpture i riječ je o jednom od rijetkih hrvatskih umjetnika koji je prepoznatljiv na svjetskom nivou. Imao sam tu čast i zadovoljstvo da radim na zadnjoj njegovoj retrospektivi za života, koja je na neki postala način hommage ovom umjetniku. Imali smo planove preseliti izložbu u druge europske centre i ako nam prilike dozvole, nećemo odustati. Nadam se da će uskoro biti ostvarena Donacija ovog umjetnika Zagrebu.
Hrvatska kultura izgubila je sasvim sigurno jednog od svojih ponajboljih umjetnika. Iza Dušana Džamonje ostat će ogromna praznina. Sve ono što je Grad dogovarao s Džamonjom sigurno će se u sljedećem razdoblju i realizirati.
 |
|
|
Miroslav Gašparović,
|
Duško Ljuština
|
Bio sam na posljednjoj izložbi Dušana Džamonje, mojeg kolege, i jako mi je žao da je hrvatska umjetnost izgubila ovog umjetnika. To je velika tragedija.
Posljednja retrospektiva Dušana Džamonje održana u Muzeju za umjetnost i obrt mnogima je bila prigoda da se na jednom mjestu susretnu s tim fascinantnim opusom.
|
 |
|
Kipar Ivan Kožarić
|
Zvonko Maković
|
Bandić obećao Donaciju
| Džamonja razara jedinstveni volumen skulpture, modelira raspolučene brončane kugle, do tada nezamislivi čavli postaju sastavni dio skulpture, beton, željezo i staklo koriste se kao temeljni materijali |
Počeo sa 14 godina
Dušan Džamonja rođen je 1928. godine Strumici u Makedoniji. Njegov je otac prepoznao talent svog sina u najranijoj mladosti. Nakon što ga je kao sedmogodišnjaka ulovio kako “remodelira” bistu Dostojevskog, koja je stajala u njegovoj knjižnici, kako bi je malo popravio, dvojbe nije bilo. “Dušan će biti kipar”, objavio je.
Svjedoče to i najraniji Džamonjini radovi, poput Homerove biste koju je napravio u dobi od samo 14 godina. Klasični radovi iz njegove najranije mladosti, koji su se nastavili i za školovanja na Likovnoj akademiji, prvo u klasi Frane Kršinića, a onda Vanje Radauša, svjedoče o jednom: sve je to bila samo vježba koja će voditi prema sasvim drugom vidu umjetnosti, apstraktnim formama kojima će osvojiti cijeli likovni svijet, pa i najzahtjevniju europsku publiku.
Njegovi najjači radovi
Carl Giulio Argan, jedan od vodećih svjetskih teoretičara, svrstao je djelo našeg umjetnika ravnopravno uz Henryja Moorea i Jeana Arpa, a Džamonjin nastup na Venecijanskom bijenalu 1960. godine, dok je bio još u ranoj mladosti, pamti se kao jedan od najuspješnijih u našoj povijesti. Osim MOMA-e, njegov rad tada otkupljuje i Fondacija Peggy Guggenheim u Veneciji, a zapazio ga je i londonski Tate. U Hrvatskoj su njegov rad od samih početaka promovirali Vera Horvat Pintarić i Radovan Ivančević.
|
 |
| Njegove su skulpture bile izlagane na mnogim gradskim trgovima |
Jedan od Džamonjinih najjačih radova je međunarodni natječaj za Spomenik političkom zatvoreniku koji je u London poslao samoinicijativno. Džamonja je autor niza javnih plastika, žrtvama poginulima tijekom Drugog svjetskog rata, među kojima su Spomenik revolucije u Podgariću 1967., Spomeniku revolucije na Mrakovici, Kozara, 1972. godine, a sam je umjetnik među svoje najvažnije radove ubrajao prostornu kompoziciju Spomen-kosturnicu u Barletti.
U manjim dimenzijama, Džamonjine prijelazne skulpture prema čistoj apstrakciji su krhke forme kao što su Jelen ili Svita, a s početkom 60-ih slijedi potpuno oslobađanje rukopisa i prikaz čiste forme. Umjetnik skulpture vari ili lemi. One su svedene na bitno.
Kroz posljednje desetljeće njegove su monumentalne skulpture bile izložene na glavnim europskim trgovima, osim na Place Vendome u Parizu, 20 monumentalnih skulptura izlaže i u Regent Parku u Londonu, u Lisabonu i ispred Palače pravde u Bruxellesu. U Bruxellesu je Džamonja živio skoro 20 godina. U Vrsaru je često boravio u svom Parku skulptura, u Zagrebu u svom atelijeru u Jurkovićevoj ulici.
Meštrović mu bio uzor
| Svestrani umjetnik bavio se i crtežom kao ravnopravnom disciplinom |
Svestrani umjetnik Dušan Džamonja bavio se i crtežom, a često je isticao da je crtež kod njega ravnopravna disciplina. Bavio se i arhitekturom, među poznatijim je njegovim radovima maketa za neboder u Dallasu. Sam je umjetnik izjavio da za razliku od današnjih razvikanih arhitekata kalibra Gehryja ili Zahe Hadid, koji su se proslavili radeći arhitekturu kao skulpturu, on od samih početaka svoju skulpturu radi kao arhitekturu.
Među njegove važnije projekte ubraja se i natječaj za džamiju u Rijeci, a među posljednjim je radovima onaj za natječaj za Pleso, na kojemu je osvojio otkupnu nagradu i gdje se natjecao s imenima poput Zahe Hadid.
Nije skrivao da mu je u kiparstvu početni uzor bio veliki Ivan Meštrović.
Patricia Kiš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....