Otkako je slavni američki futurolog i inovator Ray Kurzweil u svojoj novoj knjizi ustvrdio da je čovječanstvo vrlo blizu prekretnice kada će zahvaljujući napretku biomedicine, nanotehnologije i umjetne inteligencije ljudi praktički postati besmrtni, tajna otkrivanja eliksira dugovječnosti ponovno je zahvatila svijet.
Doprinos tome sada pokušavaju dati gotovo svi, među ostalim i promjenom načina prehrane, a sve je popularnija kalorijski restrikcijska dijeta za koju se tvrdi da pomaže produljenju života i izbjegavanju bolesti koje se vežu za stariju životnu dob. Znanstvenici svoje tvrdnje temelje na nekoliko pokusa koji su izvođeni na životinjama, ali i jednog slučajnog na ljudima.
Na Kalifornijskom sveučilištu Riverside zamijetili su znakove usporavanja starenja na miševima koji su samo kratko vrijeme bili na niskokalorijskoj dijeti. Još 30-ih godina provođeni su eksperimenti na štakorima kojima je dokazano da oni koji jedu manje žive 50 posto duže od sitih glodavaca.
- Ljudi bi mogli živjeti do 120 godina, čak i više, ako bi svoju težinu održavali 10 do 25 posto ispod normalne težine - izjavljivao je profesor Roy Walford s UCLA. Blago izgladnjivanje, tvrdio je, potiče odgovor tijela na stres koji stanice spašava od odumiranja, a odumiranje stanica sastavni je dio procesa starenja.
- No ljudi koji žele isprobati niskokaloričnu prehranu ne mogu jednostavno početi jesti manje, moraju jesti i bolje, odnosno mnogo povrća, voća, cjelovitih žitarica i manje mesa - isticao je Walford.
Taj liječnik i znanstvenik, rođen u Kaliforniji 1924., smatra se začetnikom ideje o produženju života i utemeljiteljem kalorijske restrikcije u prehrani. Bio je jedan od osam muškaraca i žena koji su 1991. sudjelovali u projektu Biosfera 2, ambicioznom pokusu kompanije Space Biospherus Ventures, vrijednom 150 milijuna dolara, u pustinji Arizona, kojim se nastojalo istražiti da li bi ljudi mogli živjeti na drugim planetima.
U zatvorenom ekosustavu na 1,27 hektara osam sudionika je od 1991. do 1993. bilo odvojeno od vanjskog svijeta i sve što su jeli morali su sami uzgojiti. Pokus je zamalo propao jer nisu uspijevali proizvesti dovoljnu količinu hrane. Pokušavajući riješiti problem nedostatka hrane nastao je novi eksperiment koji je upravo uvjerio Walforda da je pronašao način za produženje ljudskog života.
Zbog nedostatka hrane jeli su je manje, između 1400 i 2000 kalorija dnevno. Restrikcija kalorija dovela je do toga da je sudionicima Biosfere 2 tijekom šest mjeseci tjelesna težina pala u prosjeku za 14 posto - muškarci su izgubili 18 posto tjelesne težine, žene 10. Krvni tlak pao je u prosjeku 20 posto, pokazatelji dijabetesa kao što su šećer u krvi i razina inzulina, smanjili su se za 30 posto dok je razina kolesterola pala s prosječnih i još normalnih 195, na 125 što se smatra vrlo zdravim.
Da li je Biosfera 2 zapravo sadržavala eliksir života? Walford je zasigurno bio uvjeren u to. Nije doduše bio prvi znanstvenik zaokupljen učinkom kalorijske restrikcije na starenje. Studije o tome sežu još u 1934. godinu kada je dijeta s restrikcijom kalorija primijenjena na miševe i štakore.
Projekt Biosfera 2 bio je pokus kompanije Space Biospherus Ventures , u kojem su sudionici proveli dvije godine
S manjim unosom kalorija, ali istom količinom nužnih nutrijenata, eksperiment na miševima je pokazao da tako mogu živjeti dvostruko dulje od ostalih miševa. Ali nakon Biosfere 2, Walford je postao najveći zagovaratelj restrikcije kalorija u prehrani. Umro je 2004. godine u dobi od 79 godina od amiotrofične lateralne skleroze poznatije kao Lou Gehrigova bolest. Sve do smrti bio je uvjeren da ljudi mogu živjeti 120 godina.
Maksimalna prirodna dužina ljudskog života nije zapravo poznata, iako dio znanstvenika vjeruje da je zapisana u genetskom materijalu. Neki znanstvenici uvjereni su i da to može biti 150 godina, iako nema pouzdanih podataka da je ijedno ljudsko biće doživjelo te godine. Nema, međutim, pouzdanog načina da se utvrdi maksimalni životni vijek ljudi.
Znanstvenici su dosad koristili obično dvije metode: genealoška metoda, utemeljena na proučavanju obiteljskih stabala, i takozvana TIAL metoda u kojoj se radi prosjek maksimalne starosti po liniji predaka. U većini istraživanja temeljenih na ove dvije metode, zaključeno je da ljudski život prirodno može trajati 114 godina, ali to nije maksimalna dužina ljudskog života jer su zabilježeni primjeri osoba koje su živjele i dulje.
Rekorderom dugovječnosti smatra se Christian Jacobsen Drakenberg koji je, ako se može vjerovati podacima za koje se tvrdi da su potvrđeni i točni, rođen 18. studenoga 1626., a umro 9. listopada 1772. u dobi od 145 godina i 325 dana. Poznat je i primjer, ako ne računamo slavnog biblijskog lika Metuzalema, koji je navodno živio 969 godina ili zaštitnika Irske svetog Patricka koji je prema nekim izvorima doživio 122 godine, i Englez Thomasa Parra za kojeg se tvrdi da je imao 152 godine kada je umro u studenom 1635. godine.
No njegova je dugovječnost sporna jer nikada nisu potvrđeni podaci o točnom datumu Parrovog rođenja. Naime, sve do 20. stoljeća podatke o rođenju i smrtu neke osobe bilo je teško utvrditi jer se oni nisu ažurirali. Također, smatra se da je i do 20. stoljeća bilo relativno malo šansi da netko živi više od stotinu godina budući da očekivano trajanje života stanovništva svijeta bilo u prosjeku 50 godina.
Danas je prosječno očekivano trajanje života puno dulje (oko 80 godina), a šansa da se doživi 100 godina u većini razvijenih zemalja procjenjuje se na 1:20.000 ili 0,005 posto. Jedinom osobom koja je živjela duže od 120 godina danas se smatra Francuskinju Jeanne Calment, koja je umrla 1997. u dobi od 122 godine.
Potom je zabilježen slučaj Amerikanke Maude Farris-Luse koja je doživjela 115 godina i 56 dana. Iza nje smatra se da je najdugovječniji bio uzgajivač dudova svilca Yukichi Chuganji (rođen 23. ožujka 1889.) koji je umro u svojoj kući u Japanu u 114. godini, a titulu jedne od najdugovječnijih žena na svijetu ponijela je i Kamato Hongo iz jugozapadnog Japana koja je doživjela 116 godina, a rođena je 1887. godine. Prema popisu iz 2001. godine u Hrvatskoj su bile 84 osobe starije od 100 godina (0,002 posto ukupnog stanovništva Hrvatske), od čega 21 muškarac i 63 žene.
Jeanne Calment jedina je koja je živjela dulje od 120 godina
Znanstvenici ističu da maksimalnu dužinu ljudskog života ne treba miješati s prosječnom dužinom ljudskog života jer život uglavnom završava zbog neke bolesti, a ne zbog starenja. Ipak, zahvaljujući napretku tehnologije i medicine, kao i zdravim životnim navikama, rašireno je vjerovanje da će prosječni ljudski životni vijek moći biti 114 godina. Tako su američki znanstvenici više fokusirani na produljenje životnog vijeka, a zapadni na kvalitetniji život u starosti.
Teza da je za produljenje životnog vijeka nužna kalorijska restrikcija okupila je cijelu skupinu ljudi u neprofitnu organizaciju 'Calorie Restriction Society' koja propagira zdrav život na temelju unošenja 1800 kalorija dnevno. Uvjereni su da takvom prehranom "na minimumu" ljudi mogu doživjeti i 160 godina. Međutim, drugi stručnjaci upozoravaju na moguću opasnost ovakvog stava.
Naime, kako ni jedna dijeta nije primjenjljiva na sve ljude, nije ni isti učinak restriktivnih dijeta među koje svakako spada manji unos kalorija. Restriktivne dijete, upozoravaju stručnjaci, mogu uništiti imunološki sustav uskraćujući tijelu potrebnu energiju i smanjujući B i T-limfocite koji brane tijelo od bolesti. I studije rađene u cilju istraživanja učinaka kalorijske restrikcije na ljude nisu provođene dovoljno dugo da bi se sa sigurnošću moglo ustvrditi da su zaista neštetne, zdrave i da garantiraju dugovječnost.
Guru dijete temeljene na restrikciji kalorija, Roy Walford, tvrdio je da bi ljudi trebali mršavjeti tijekom šest mjeseci i pri tome ne narušavati svoje zdravlje. On je preporučivao za početak uzimanje 2000 kalorija na dan za prosječnog muškarca i 1800 kalorija za žene, iako neki pristaše kalorijske redukcije preživljavaju i na 1200 kalorija dnevno. Kalorijska redukcija kakvu je zagovarao Walford nije štetna za organizam. Naprotiv, tvrdio je, smanjuje šanse za obolijevanje od bolesti srca i krvnih žila, dijabetesa i raka.
Hrvatska nutricionistica Darija Vranešić Bender upozorila je da je sumnjiva svaka dijeta koja obećava vrlo brze rezultate i koja podrazumijeva unošenje manje od 1000 kalorija dnevno. - Za organizam je prihvatljiv tjedni gubitak od pola do jednog kilograma, a svaka dijeta koja podrazumijeva veći gubitak od navedenog nosi potencijalne rizike - kaže Darija Vranešić Bender.
Sonja Njunjić, predsjednica hrvatske Udruge za prevenciju prekomjerne težine, izraziti je protivnik restrikcijskih dijeta jer se u njima krije opasnost štete za dugoročno zdravlje.
Suzana Cibocci
Doprinos tome sada pokušavaju dati gotovo svi, među ostalim i promjenom načina prehrane, a sve je popularnija kalorijski restrikcijska dijeta za koju se tvrdi da pomaže produljenju života i izbjegavanju bolesti koje se vežu za stariju životnu dob. Znanstvenici svoje tvrdnje temelje na nekoliko pokusa koji su izvođeni na životinjama, ali i jednog slučajnog na ljudima.
Na Kalifornijskom sveučilištu Riverside zamijetili su znakove usporavanja starenja na miševima koji su samo kratko vrijeme bili na niskokalorijskoj dijeti. Još 30-ih godina provođeni su eksperimenti na štakorima kojima je dokazano da oni koji jedu manje žive 50 posto duže od sitih glodavaca.
- Ljudi bi mogli živjeti do 120 godina, čak i više, ako bi svoju težinu održavali 10 do 25 posto ispod normalne težine - izjavljivao je profesor Roy Walford s UCLA. Blago izgladnjivanje, tvrdio je, potiče odgovor tijela na stres koji stanice spašava od odumiranja, a odumiranje stanica sastavni je dio procesa starenja.
- No ljudi koji žele isprobati niskokaloričnu prehranu ne mogu jednostavno početi jesti manje, moraju jesti i bolje, odnosno mnogo povrća, voća, cjelovitih žitarica i manje mesa - isticao je Walford.
Taj liječnik i znanstvenik, rođen u Kaliforniji 1924., smatra se začetnikom ideje o produženju života i utemeljiteljem kalorijske restrikcije u prehrani. Bio je jedan od osam muškaraca i žena koji su 1991. sudjelovali u projektu Biosfera 2, ambicioznom pokusu kompanije Space Biospherus Ventures, vrijednom 150 milijuna dolara, u pustinji Arizona, kojim se nastojalo istražiti da li bi ljudi mogli živjeti na drugim planetima.
U zatvorenom ekosustavu na 1,27 hektara osam sudionika je od 1991. do 1993. bilo odvojeno od vanjskog svijeta i sve što su jeli morali su sami uzgojiti. Pokus je zamalo propao jer nisu uspijevali proizvesti dovoljnu količinu hrane. Pokušavajući riješiti problem nedostatka hrane nastao je novi eksperiment koji je upravo uvjerio Walforda da je pronašao način za produženje ljudskog života.
Zbog nedostatka hrane jeli su je manje, između 1400 i 2000 kalorija dnevno. Restrikcija kalorija dovela je do toga da je sudionicima Biosfere 2 tijekom šest mjeseci tjelesna težina pala u prosjeku za 14 posto - muškarci su izgubili 18 posto tjelesne težine, žene 10. Krvni tlak pao je u prosjeku 20 posto, pokazatelji dijabetesa kao što su šećer u krvi i razina inzulina, smanjili su se za 30 posto dok je razina kolesterola pala s prosječnih i još normalnih 195, na 125 što se smatra vrlo zdravim.
Da li je Biosfera 2 zapravo sadržavala eliksir života? Walford je zasigurno bio uvjeren u to. Nije doduše bio prvi znanstvenik zaokupljen učinkom kalorijske restrikcije na starenje. Studije o tome sežu još u 1934. godinu kada je dijeta s restrikcijom kalorija primijenjena na miševe i štakore.
Projekt Biosfera 2 bio je pokus kompanije Space Biospherus Ventures , u kojem su sudionici proveli dvije godine
S manjim unosom kalorija, ali istom količinom nužnih nutrijenata, eksperiment na miševima je pokazao da tako mogu živjeti dvostruko dulje od ostalih miševa. Ali nakon Biosfere 2, Walford je postao najveći zagovaratelj restrikcije kalorija u prehrani. Umro je 2004. godine u dobi od 79 godina od amiotrofične lateralne skleroze poznatije kao Lou Gehrigova bolest. Sve do smrti bio je uvjeren da ljudi mogu živjeti 120 godina.
Maksimalna prirodna dužina ljudskog života nije zapravo poznata, iako dio znanstvenika vjeruje da je zapisana u genetskom materijalu. Neki znanstvenici uvjereni su i da to može biti 150 godina, iako nema pouzdanih podataka da je ijedno ljudsko biće doživjelo te godine. Nema, međutim, pouzdanog načina da se utvrdi maksimalni životni vijek ljudi.
Znanstvenici su dosad koristili obično dvije metode: genealoška metoda, utemeljena na proučavanju obiteljskih stabala, i takozvana TIAL metoda u kojoj se radi prosjek maksimalne starosti po liniji predaka. U većini istraživanja temeljenih na ove dvije metode, zaključeno je da ljudski život prirodno može trajati 114 godina, ali to nije maksimalna dužina ljudskog života jer su zabilježeni primjeri osoba koje su živjele i dulje.
Rekorderom dugovječnosti smatra se Christian Jacobsen Drakenberg koji je, ako se može vjerovati podacima za koje se tvrdi da su potvrđeni i točni, rođen 18. studenoga 1626., a umro 9. listopada 1772. u dobi od 145 godina i 325 dana. Poznat je i primjer, ako ne računamo slavnog biblijskog lika Metuzalema, koji je navodno živio 969 godina ili zaštitnika Irske svetog Patricka koji je prema nekim izvorima doživio 122 godine, i Englez Thomasa Parra za kojeg se tvrdi da je imao 152 godine kada je umro u studenom 1635. godine.
No njegova je dugovječnost sporna jer nikada nisu potvrđeni podaci o točnom datumu Parrovog rođenja. Naime, sve do 20. stoljeća podatke o rođenju i smrtu neke osobe bilo je teško utvrditi jer se oni nisu ažurirali. Također, smatra se da je i do 20. stoljeća bilo relativno malo šansi da netko živi više od stotinu godina budući da očekivano trajanje života stanovništva svijeta bilo u prosjeku 50 godina.
Danas je prosječno očekivano trajanje života puno dulje (oko 80 godina), a šansa da se doživi 100 godina u većini razvijenih zemalja procjenjuje se na 1:20.000 ili 0,005 posto. Jedinom osobom koja je živjela duže od 120 godina danas se smatra Francuskinju Jeanne Calment, koja je umrla 1997. u dobi od 122 godine.
Potom je zabilježen slučaj Amerikanke Maude Farris-Luse koja je doživjela 115 godina i 56 dana. Iza nje smatra se da je najdugovječniji bio uzgajivač dudova svilca Yukichi Chuganji (rođen 23. ožujka 1889.) koji je umro u svojoj kući u Japanu u 114. godini, a titulu jedne od najdugovječnijih žena na svijetu ponijela je i Kamato Hongo iz jugozapadnog Japana koja je doživjela 116 godina, a rođena je 1887. godine. Prema popisu iz 2001. godine u Hrvatskoj su bile 84 osobe starije od 100 godina (0,002 posto ukupnog stanovništva Hrvatske), od čega 21 muškarac i 63 žene.
Jeanne Calment jedina je koja je živjela dulje od 120 godina
Znanstvenici ističu da maksimalnu dužinu ljudskog života ne treba miješati s prosječnom dužinom ljudskog života jer život uglavnom završava zbog neke bolesti, a ne zbog starenja. Ipak, zahvaljujući napretku tehnologije i medicine, kao i zdravim životnim navikama, rašireno je vjerovanje da će prosječni ljudski životni vijek moći biti 114 godina. Tako su američki znanstvenici više fokusirani na produljenje životnog vijeka, a zapadni na kvalitetniji život u starosti.
Teza da je za produljenje životnog vijeka nužna kalorijska restrikcija okupila je cijelu skupinu ljudi u neprofitnu organizaciju 'Calorie Restriction Society' koja propagira zdrav život na temelju unošenja 1800 kalorija dnevno. Uvjereni su da takvom prehranom "na minimumu" ljudi mogu doživjeti i 160 godina. Međutim, drugi stručnjaci upozoravaju na moguću opasnost ovakvog stava.
Naime, kako ni jedna dijeta nije primjenjljiva na sve ljude, nije ni isti učinak restriktivnih dijeta među koje svakako spada manji unos kalorija. Restriktivne dijete, upozoravaju stručnjaci, mogu uništiti imunološki sustav uskraćujući tijelu potrebnu energiju i smanjujući B i T-limfocite koji brane tijelo od bolesti. I studije rađene u cilju istraživanja učinaka kalorijske restrikcije na ljude nisu provođene dovoljno dugo da bi se sa sigurnošću moglo ustvrditi da su zaista neštetne, zdrave i da garantiraju dugovječnost.
Guru dijete temeljene na restrikciji kalorija, Roy Walford, tvrdio je da bi ljudi trebali mršavjeti tijekom šest mjeseci i pri tome ne narušavati svoje zdravlje. On je preporučivao za početak uzimanje 2000 kalorija na dan za prosječnog muškarca i 1800 kalorija za žene, iako neki pristaše kalorijske redukcije preživljavaju i na 1200 kalorija dnevno. Kalorijska redukcija kakvu je zagovarao Walford nije štetna za organizam. Naprotiv, tvrdio je, smanjuje šanse za obolijevanje od bolesti srca i krvnih žila, dijabetesa i raka.
Hrvatska nutricionistica Darija Vranešić Bender upozorila je da je sumnjiva svaka dijeta koja obećava vrlo brze rezultate i koja podrazumijeva unošenje manje od 1000 kalorija dnevno. - Za organizam je prihvatljiv tjedni gubitak od pola do jednog kilograma, a svaka dijeta koja podrazumijeva veći gubitak od navedenog nosi potencijalne rizike - kaže Darija Vranešić Bender.
Sonja Njunjić, predsjednica hrvatske Udruge za prevenciju prekomjerne težine, izraziti je protivnik restrikcijskih dijeta jer se u njima krije opasnost štete za dugoročno zdravlje.
|
Drastične dijete uzrokuju stres za organizam
|
Suzana Cibocci
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....