Sve je počelo u subotu u 19.30 sati kada je Danko Družijanić u Dnevniku, koji su uređivali Goran Rotim i on, kao vijest dana najavio snimku proustaškog govora koji je predsjednik Mesić održao početkom devedesetih na skupu Hrvata u Australiji, a koju su preuzeli s portala Index.hr.
Nakon snimke, koja se tehničkom pogreškom u Dnevniku odvrtjela dva puta, uslijedile su reakcije političara na Mesićev govor, priopćenje iz Ureda predsjednika u kojem nije demantirano da je Mesić tako govorio... Zadovoljni obavljenim poslom, Družijanić i Rotim otišli su kući, i ne sluteći da je njihovim prilogom upravo počelo 120 najdramatičnijih sati u novijoj povijesti HTV-a. Jer, već u nedjelju ujutro zbog njihova priloga svi su podignuti na noge, a malo je falilo da ne odleti i poneka glava.
U nedjelju ujutro dežurni u desku Informativnog programa javili su Družijaniću i Rotimu da zbog spornog priloga koji su u subotu pustili u središnjoj informativnoj emisiji Vijesti ne moraju doći na posao. Umjesto njih nedjeljni su Dnevnik odradili Zoran Šprajc i Stipe Alfier, koje su prisavski šefovi podigli s obiteljskog ručka. Družijaniću i Rotimu nije bilo do jela. Iako ih nitko službeno nije obavijestio što se zbiva, kolege iz Informativnog programa i novinari iz tiskanih medija javljali su im da traje izvanredna sjednica Ravnateljstva HRT-a, jedna od rijetkih u povijesti koja je brže-bolje sazvana u nedjelju u 13 sati. Sjednica je završila oko 15 sati, a novinarima koji prate zbivanja na HTV-u s nje je odaslano priopćenje u kojem je pisalo da su Družijanić i Rotim svoj posao obavili nekorektno i senzacionalistički te da zbog svojih propusta do daljnjeg neće voditi Dnevnik. Također, rečeno je da će se dvojica urednika uputiti pred Etičko povjerenstvo HRT-a koje će odlučiti o njihovoj daljnjoj sudbini.
Dalje se sve odvijalo kao u ubrzanom filmu. Družijanić i Rotim u nedjelju poslijepodne izjavili su da se ne osjećaju krivima te da jedva čekaju suočiti se s članovima Etičkog povjerenstva jer su sigurni u to da će ono presuditi u njihovu korist.
Kako je vrijeme odmicalo, počelo se javljati sve više novinara, političara i nevladinih udruga koji su podizali glas protiv suspenzija na HRT-u. Na Prisavlju se drama nastavila. U ponedjeljak je održan prošireni kolegij kojem su prisustvovali Marija Nemčić, Mirko Galić, Miroslav Lilić, Zoran Šprajc, Danko Družijanić, Goran Milić, Vladimir Rončević, Tomislav Špoljar i Stipe Alfier. Tijekom gotovo trosatnog sastanka padale su i teške riječi, uglavnom na račun suspendiranog dvojca. U njihovu je obranu stao njihov urednik Rončević, koji je istaknuo da odluka o suspenziji nije bila njegova, nego je donesena na nedjeljnoj sjednici Ravnateljstva HRT-a. Također, naglasio je da su on i Alfier bili protiv micanja Družijanića i Rotima iz Dnevnika, nego su umjesto toga zastupali opciju da njih dvojica "odvoze" i nedjelju, a da se o njihovim mogućim propustima naknadno raspravi.
U međuvremenu Danko Bljaić, Suzana Jašić i Darinka Janjanin zatražili su da se zbog slučaja Družijanić-Rotim hitno sazove sjednica Vijeća HRT-a, koja je u utorak trajala više od četiri sata. Ta će sjednica ostati upamćena i po tome što je Mirko Galić pohvalio konkurentski RTL - jedinu televiziju koja u subotu o spornoj snimci nije objavila ni riječ, opravdavajući svoju šutnju time što nisu imali dovoljno vremena da pripreme vijest. Također, sa sjednice smo doznali da bi se Galić rado mijenjao za Bljaićeve mlade godine i ginekološki posao jer bi se, da je ginekolog, kako je rekao, bavio ljepšim stvarima u životu.
Je li bura završila?
Družijanić i Rotim i tijekom sastanka Vijeća HRT-a ostali su čvrsto pri svom stavu, rekavši da su krivi samo zato što su objavili vijest, no istodobno su se i ispričali Rončeviću jer ga u poslovnoj strci nisu stigli obavijestiti o tome što imaju u Dnevniku. Sjednica je završila jednoglasnim zaključkom članova Vijeća HRT-a o tome kako je emitiranje priloga predsjednika Mesića o NDH bilo opravdano.
Iako se nakon svega čini da je bura završila, posljedice će biti neizbježne. Dobri poznavatelji prilika kažu da je upitno hoće li sada Mesić, nakon svega, Galiću potpisati veleposlaničko mjesto u Parizu. A ako Galić ostane na HRT-u, svakako će pomrsiti račune brojnim pretendentima na njegov tron. Ono što najviše zanima televizijske gledatelje tiče se Dnevnika. Hoće li ubuduće središnja informativna emisija vijesti HTV-a otpočinjati izvještajem s koncerta Nine Badrić, a završavati cvatom visibaba u siječnju? Ekipa Informativnog programa HTV-a kaže da taj film nećemo gledati.
Vladimir Rončević, glavni urednik Informativnog programa HTV-a, bio je čovjek koji je suspendirao Družijanića i Rotima. Ipak, čvrsto je stao iza njih, preuzevši odgovornost za eventualne pogreške i u jednom danu čak dva puta ponudio ostavku. - Cijenim to što se Rončević u ključnim situacijama našega napetog posla ipak uvijek svrsta na novinarsku stranu - kaže Goran Rotim, jedan od protagonista afere.
• Jeste li gledali sporni prilog u subotnjem Dnevniku?, pitali smo Rončevića u utorak kasno navečer, nakon što smo prekinuli njegovo druženje s prijateljima u restoranu.
- Jesam.
• Što ste pomislili kada ste vidjeli snimku Mesićeva 15 godina starog govora?
- Iskreno, bio sam začuđen. S Dankom i Goranom u subotu sam se prije toga čuo u 17.15 sati i nije bilo ni jedne riječi o tom prilogu. Kasnije su mi objasnili da su snimku dobili nakon našeg razgovora, a u strci koja je nastala nisu me imali vremena obavijestiti o tome što imaju. Nisu se stigli konzultirati sa mnom. To što vam sada govorim rekao sam i na Vijeću HRT-a.
Vladimira Rončevića neki drže moćnim čovjekom Televizije, čovjekom iz sjene, ali čiji utjecaj nadilazi njegovu formalnu poziciju. Drugi, kao Hloverka Novak Srzić, smatraju da on zapravo "nema moć upravljanja i ingerencije koje bi zakonski morao imati kao urednik Informativnog programa". I jedni i drugi slažu se da je Rončević duhovit čovjek i sposoban urednik. Kažu - idealan šef. Na mjestu glavnog urednika Informativnog programa nalazi se već dvije i pol godine.
• Kako biste opisali vaš odnos sa suradnicima?
- Ne doživljavam sebe kao bogomdanog šefa. Ja sam čovjek koji treba voditi brigu o tome da ljudima koji rade u Informativnom programu omogućim što bolje uvjete za rad. Trudimo se napredovati i u tehnološkom i u organizacijskom smislu. Nadalje, ako treba, pokušavam i zaštititi svoje suradnike. Međusobno vrlo dobro komuniciramo. Nema tu onog odnosa šef i njegov podređeni. Jasno, ponekad se dogodi i poneka sankcija. Kad uvjeravanja i lijepe riječi više ne pomažu, mora se posegnuti i za tim nepopularnim mjerama.
• Zbog čega ste u nedjelju, u jeku skandala s Družijanićem i Rotimom, dva puta nudili ostavku?
- Smatram da sam kao glavni urednik odgovoran za sve što iz Informativnog programa izađe 'van'. Naš program u ovom trenutku ima 50 stalnih emisija. Imamo čak 28 dnevnih emisija. Nemoguće je, znate, sve te emisije vidjeti. Nemoguće je biti žandar. A ja i nemam žandarske ambicije. Imam povjerenja u svoje suradnike. To je osnova svega. Tu sam da im omogućim da rade, tu sam da se posavjetujemo oko nekih stvari. Nemam i ne mogu imati uvid u sve ono što rade. No, to ne znači da ja za to što oni rade i ne odgovaram. Ja sam odgovoran, svjestan sam te svoje odgovornosti. U tom sam smislu ponudio ostavku.
• Što biste vi napravili da ste bili na Družijanićevu i Rotimovu mjestu?
- Kao oprezniji, stariji i iskusniji, svakako bih taj prilog 'spustio' na razinu pete ili šeste vijesti u Dnevniku. Također, na neki bih se način ogradio od tog priloga, igrao bih 'mekše' od Danka i Gorana. No da ga je trebalo objaviti, tu nema nikakve dvojbe. Mi sada možemo satima raspravljati je li prilog bio predimenzioniran, je li s njim trebalo početi Dnevnik... Takve rasprave spadaju u one koje ne volim. Što je, tu je. Ponavljam, nakon svake bitke lako je biti general.
• Kao jedna od većih pogrešaka vaših urednika spominje se upravo to što vas nisu obavijestili o Mesićevoj snimci. Vi ste i sami bili urednik Dnevnika. Biste li, da i dalje uređujete tu emisiju, sat i pol prije njezina početka trošili dragocjeno vrijeme na zvanje nadležnih ili biste, poput Družijanića i Rotima, skupljali izjave političara i zvali Ured predsjednika da se očituje o snimci?
- Najprije bih ipak zvao svog urednika. U novinarstvu postoji vrlo jasna hijerarhija koja se jednostavno mora poštovati. Nije tu riječ ni o kakvim cenzurama. Urednici tu i postoje da bi ih se obavještavalo o tome što imaju u emisijama koje potpisuju i za koje odgovaraju.
Rončević je na HTV došao relativno kasno. - Bio sam - kaže Rončević - već izgrađen novinar, sa 17-godišnjim iskustvom u poslu.
Na Televiziji je već devetnaest godina. Opisuju ga kao radišna čovjeka.
• Kako izgleda vaš uobičajeni radni dan?
- Dolazim u 8 i pol ujutro, a najčešće s posla odlazim u 8 i pol navečer. Naravno, ako u nekim kasnijim emisijama nemamo posebno važne goste koje trebam osobno dočekati. U prosjeku radim oko 12 sati dnevno.
Njegove riječi potvrđuje i Goran Milić: - Pet dana u tjednu na poslu je po 12 sati na dan, a vikendom je uvijek s obitelji. Tolerantan je, više nego korektan, ne jagmi se za položaj, a beskrajno je duhovit.
Pokušavajući ga preciznije opisati, dodao je: - Nije mi poznato njegovo političko opredjeljenje u stranačkom smislu, ali po stajalištima je idealna rezultanta naše gledateljske publike: riječki liberalan, s osobnim iskustvom u Domovinskom ratu čvrsto nacionalan. Čovjek, čini mi se, bez ijednog kompleksa.
• Kako Rončević vidi sebe?
- Čovjek sam koji radi važan posao. Dnevnik dnevno gleda između milijun i milijun i pol ljudi. Svjestan sam utjecaja koji netko ima kada je voditelj Dnevnika.
• Je li vam godilo biti utjecajan?
- Naravno da to i godi. Međutim, ta mi ugoda nikad nije bila primarna. Mene su, znate, i smjenjivali. No, baš zbog mog iskustva nikad, kada bi me smijenili, ne bih trčao Helsinškim odborima, nevladinim udrugama, novinarskim društvima...
• Kako ste podnosili svoje smjene?
- Kako kad. Nije ugodno iz novina doznati da si smijenjen. Opet, svjestan sam činjenice da svatko tko dođe na neku novu funkciju ima apsolutno pravo birati svoje suradnike. Svatko ima pravo reći da nije zadovoljan nečijim, pa i mojim radom. Ako ti pritom previše ne zadire u 'buštu' (plaću), kažeš: A, Bože moj... i kreneš na novo radno mjesto. Ja sam od onih koji ne smatraju da je urednički posao sve na ovom svijetu. Sjajno je biti novinar. Sjedneš u auto, odeš napraviti reportažu, izvještaj, dokumentarac...
• A kako ste preživjeli posljednje dane?
- Držao sam se one: Što te ne ubije, ojača te. Sve je to za ljude. I ostavke, i suspenzije, i halabuke, i sjednice, i normalni radni proces koji ne smije biti narušen svim time. Naravno, bio sam pod stresom, svi smo bili... Ali, eto, preživjeli smo.
• Vaši vas suradnici opisuju kao čovjeka koji gotovo nikad ne plane. Kako vam to uspijeva?
- Vjerojatno su u pitanju geni. Naime, ja sam jedna čudna dalmatinsko-češka kombinacija. Mama Vlastimila je Čehinja, a pokojni otac Pavao bio je Dalmatinac. Mislim da njima mogu zahvaliti tu svoju mirnoću. A uz glavno sredstvo za opuštanje - obitelj - imam i pomoćno: kada mi je najgore, sjetim se svoje vikendice u Donjoj Kladi nedaleko od Senja. Odlazak u tu vikendicu mi je idealno opuštanje, tamo nalazim svoj mir.
• Osim Ronac, zovu vas i Ledeni. Zbog čega?
- Taj mi je nadimak prišio moj prijatelj i kolega Branimir Dopuđa u vrijeme kada sam vodio Dnevnik. Prema van sam tada uvijek bio cool, miran, nisam pokazivao emocije.
• Pa, jeste li doista ledeni?
- Prije bih rekao da sam vatreni. Šalim se. Rođen sam u znaku Lava, poznavatelji horoskopa znaju što to znači.
• Čime su se bavili vaši roditelji?
- Pokojni otac je bio službenik. U mladosti je radio kao kovač. Rodom je iz Rovanjske kraj Zadra. Mama je bila kućanica, rođena u Češkoj, a zaposlila se kad smo moja sestra, brat i ja počeli studirati.
• Kao jedan od svojih ventila spomenuli ste tucanje kamena u vikendici. Imate li još sličnih ventila?
- Imam društvo. Supruga i ja družimo se s prijateljima iz mladih dana. To nisu ljudi iz moje struke...
• Što radite na tim druženjima?
- Pričamo, plešemo, pjevamo uz gitaru, a i uz harmoniku. U pravilu su to kućna druženja. Ne bi, znate, bilo pametno da zapjevamo u restoranu, nikako ne bih volio da mi sutradan u novinama izađe slika kako pjevam.
• Je li istina da ste kao mladić imali i svoj bend?
- Točno je. Bend je bio iz Rijeke, a zvali smo se Bijeli pacovi. Svirali smo potkraj šezdesetih, odnosno početkom sedamdesetih godina. U to su doba svugdje nicali tzv. VIS-ovi, tj. bendovi sastavljeni od dečki koji su nekako uspjeli sakupiti nešto para, kupiti stara pojačala, polovne gitare i svirati po mjesnim zajednicama. Ja sam svirao ritam gitaru.
• Koja je glazba bila na repertoaru Bijelih pacova?
- Beatlesi, Stonesi...
• Niste imali autorskih skladbi?
- Ne. Skidali smo pjesme s ploča, s Radio Luksemburga...
• Jeste li ikad pokušali napisati neku svoju pjesmu?
- Kao glazbenik nisam. Kao srednjoškolac sam, međutim, pisao neku svoju poeziju. Zbog ljubavi prema književnosti poslije sam i upisao studij književnosti, a ne novinarstva.
• Pisali ste ljubavnu poeziju? Jeste li se možda pjesmama udvarali svojoj supruzi?
- Ne, poeziju sam pisao mnogo ranije.
• Sjećate li se neke svoje pjesme?
- Stvarno ne. Davno je to bilo.
• Rekli ste da i danas volite izaći i zapjevati s društvom. Kakve pjesme sada pjevate?
- Uglavnom klapske ili starogradske. 'Laganice'. To, valjda, dođe s godinama.
• Koja vam je omiljena klapska pjesma?
- 'Da te mogu pismom zvati'. To je već dulje broj jedan na našoj top-ljestvici.
• Nije tajna da svaki slobodni trenutak provodite u svom rodnom gradu. Što Rijeka znači za vas?
- Uz Rijeku sam vezan jer mi je ondje obitelj. Ondje sam i rođen. Nikada je ne bih trajno zamijenio nekim drugim gradom. Pazite, u Zagrebu mi je sjajno. To je pravi srednjoeuropski grad u kojem je lijepo živjeti. Ali ja ga ipak ne bih mijenjao za Rijeku. Kad odradim svoj posao u Informativnom - moj mandat traje još godinu i pol - definitivno ću se vratiti u Rijeku.
• Na mjesto glasnogovornika Primorsko-goranske županije?
- Istina je, čovjek naleti na neke ponude. To su lijepe stvari, drago mi je čuti da me netko cijeni. No, za sada ostajem na HTV-u i trudit ću se da svoj mandat do kraja odradim najbolje što znam. A onda ćemo vidjeti što dalje.
• Gdje i s kim izlazite u Zagrebu?
- Gotovo uopće ne izlazim. Naravno, s mojom televizijskom ekipom povremeno popijem piće. Nije da se izbjegavamo. No, nakon što svakodnevno odradimo golem posao, svima nam je nekako najvažnije da se odemo doma odmoriti. Kad izlazim u Zagrebu, onda je to s jednim mojim prijateljem iz Rijeke. S njim ponekad odem na pivicu. Onda nas dvojica 'bistrimo' svijet. U šali kažemo da smo kao Žnidarčić iz filma 'Tko pjeva, zlo ne misli'. I mi, naime, razmatramo situaciju u Abesiniji jer nam je to zgodan izgovor da popijemo pivo.
Cijenim to što se Rončević u ključnim situacijama našega napetog posla ipak uvijek svrstava na - novinarsku stranu. To je pokazao i u posljednjoj aferi HTV-a s Dankom Družijanićem i sa mnom. Cijenim i to što mu je jedina stvar važnija od novinarstva - obitelj, i tu smo slični. Tolerantan je i dobar čovjek. U stanju je po cijele dane pričati viceve. To je nekad dobro. No, ne i onda kada kao šef Informativnog programa mora organizirati rad desetaka ljudi, odlučivati i samostalno i neovisno upravljati procesima. Tu je najtanji.
Ronac i ja se znamo desetak godina. Generacijski smo bliski, stariji sam od njega samo pet godina. Urednici inače vole uvažavati i cijeniti mlađe i neiskusnije od sebe, dok je Ronac, eto, baš mene predložio za urednika i voditelja nedjeljnog 'Dnevnika'. Tolerantan je, više nego korektan, ne jagmi se za položaj, a beskrajno duhovit po principu 'cinički nevino'. Osim toga, zgodan čovjek, čini mi se bez ijednog kompleksa.
Ronac i ja dosad smo uvijek vrlo korektno surađivali. Nemam baš nikakvih pritužbi. Nikad mi ništa nije nametao, nikad ništa cenzurirao. Dosad se uvijek slagao s mojim izborom gostiju, vjerojatno će tako i ostati.
Rončeva i moja suradnja oduvijek je odlična. On je jedan od rijetkih urednika čija su vrata uvijek širom otvorena njegovim novinarima i njihovim problemima. Uz to, s njim je uvijek zabavno jer je iznimno duhovit čovjek. S druge strane, postoji ono za što nisu krivi ni Ronac ni njegovi novinari. On, nažalost, nema moć upravljanja i ingerencije koje bi zakonski morao imati kao urednik Informativnog programa. Tj. on sve to ima, ali samo na papiru. Želim reći da je javna tajna da Informativnim programom, baš kao i drugim programima, drma netko drugi. Mislim da nije teško pogoditi na koga mislim.
Klara Rožman
Nakon snimke, koja se tehničkom pogreškom u Dnevniku odvrtjela dva puta, uslijedile su reakcije političara na Mesićev govor, priopćenje iz Ureda predsjednika u kojem nije demantirano da je Mesić tako govorio... Zadovoljni obavljenim poslom, Družijanić i Rotim otišli su kući, i ne sluteći da je njihovim prilogom upravo počelo 120 najdramatičnijih sati u novijoj povijesti HTV-a. Jer, već u nedjelju ujutro zbog njihova priloga svi su podignuti na noge, a malo je falilo da ne odleti i poneka glava.
U nedjelju ujutro dežurni u desku Informativnog programa javili su Družijaniću i Rotimu da zbog spornog priloga koji su u subotu pustili u središnjoj informativnoj emisiji Vijesti ne moraju doći na posao. Umjesto njih nedjeljni su Dnevnik odradili Zoran Šprajc i Stipe Alfier, koje su prisavski šefovi podigli s obiteljskog ručka. Družijaniću i Rotimu nije bilo do jela. Iako ih nitko službeno nije obavijestio što se zbiva, kolege iz Informativnog programa i novinari iz tiskanih medija javljali su im da traje izvanredna sjednica Ravnateljstva HRT-a, jedna od rijetkih u povijesti koja je brže-bolje sazvana u nedjelju u 13 sati. Sjednica je završila oko 15 sati, a novinarima koji prate zbivanja na HTV-u s nje je odaslano priopćenje u kojem je pisalo da su Družijanić i Rotim svoj posao obavili nekorektno i senzacionalistički te da zbog svojih propusta do daljnjeg neće voditi Dnevnik. Također, rečeno je da će se dvojica urednika uputiti pred Etičko povjerenstvo HRT-a koje će odlučiti o njihovoj daljnjoj sudbini.
Dalje se sve odvijalo kao u ubrzanom filmu. Družijanić i Rotim u nedjelju poslijepodne izjavili su da se ne osjećaju krivima te da jedva čekaju suočiti se s članovima Etičkog povjerenstva jer su sigurni u to da će ono presuditi u njihovu korist.
Kako je vrijeme odmicalo, počelo se javljati sve više novinara, političara i nevladinih udruga koji su podizali glas protiv suspenzija na HRT-u. Na Prisavlju se drama nastavila. U ponedjeljak je održan prošireni kolegij kojem su prisustvovali Marija Nemčić, Mirko Galić, Miroslav Lilić, Zoran Šprajc, Danko Družijanić, Goran Milić, Vladimir Rončević, Tomislav Špoljar i Stipe Alfier. Tijekom gotovo trosatnog sastanka padale su i teške riječi, uglavnom na račun suspendiranog dvojca. U njihovu je obranu stao njihov urednik Rončević, koji je istaknuo da odluka o suspenziji nije bila njegova, nego je donesena na nedjeljnoj sjednici Ravnateljstva HRT-a. Također, naglasio je da su on i Alfier bili protiv micanja Družijanića i Rotima iz Dnevnika, nego su umjesto toga zastupali opciju da njih dvojica "odvoze" i nedjelju, a da se o njihovim mogućim propustima naknadno raspravi.
U međuvremenu Danko Bljaić, Suzana Jašić i Darinka Janjanin zatražili su da se zbog slučaja Družijanić-Rotim hitno sazove sjednica Vijeća HRT-a, koja je u utorak trajala više od četiri sata. Ta će sjednica ostati upamćena i po tome što je Mirko Galić pohvalio konkurentski RTL - jedinu televiziju koja u subotu o spornoj snimci nije objavila ni riječ, opravdavajući svoju šutnju time što nisu imali dovoljno vremena da pripreme vijest. Također, sa sjednice smo doznali da bi se Galić rado mijenjao za Bljaićeve mlade godine i ginekološki posao jer bi se, da je ginekolog, kako je rekao, bavio ljepšim stvarima u životu.
Je li bura završila?
Družijanić i Rotim i tijekom sastanka Vijeća HRT-a ostali su čvrsto pri svom stavu, rekavši da su krivi samo zato što su objavili vijest, no istodobno su se i ispričali Rončeviću jer ga u poslovnoj strci nisu stigli obavijestiti o tome što imaju u Dnevniku. Sjednica je završila jednoglasnim zaključkom članova Vijeća HRT-a o tome kako je emitiranje priloga predsjednika Mesića o NDH bilo opravdano.
Iako se nakon svega čini da je bura završila, posljedice će biti neizbježne. Dobri poznavatelji prilika kažu da je upitno hoće li sada Mesić, nakon svega, Galiću potpisati veleposlaničko mjesto u Parizu. A ako Galić ostane na HRT-u, svakako će pomrsiti račune brojnim pretendentima na njegov tron. Ono što najviše zanima televizijske gledatelje tiče se Dnevnika. Hoće li ubuduće središnja informativna emisija vijesti HTV-a otpočinjati izvještajem s koncerta Nine Badrić, a završavati cvatom visibaba u siječnju? Ekipa Informativnog programa HTV-a kaže da taj film nećemo gledati.
Vladimir Rončević, glavni urednik Informativnog programa HTV-a, bio je čovjek koji je suspendirao Družijanića i Rotima. Ipak, čvrsto je stao iza njih, preuzevši odgovornost za eventualne pogreške i u jednom danu čak dva puta ponudio ostavku. - Cijenim to što se Rončević u ključnim situacijama našega napetog posla ipak uvijek svrsta na novinarsku stranu - kaže Goran Rotim, jedan od protagonista afere.
• Jeste li gledali sporni prilog u subotnjem Dnevniku?, pitali smo Rončevića u utorak kasno navečer, nakon što smo prekinuli njegovo druženje s prijateljima u restoranu.
- Jesam.
• Što ste pomislili kada ste vidjeli snimku Mesićeva 15 godina starog govora?
- Iskreno, bio sam začuđen. S Dankom i Goranom u subotu sam se prije toga čuo u 17.15 sati i nije bilo ni jedne riječi o tom prilogu. Kasnije su mi objasnili da su snimku dobili nakon našeg razgovora, a u strci koja je nastala nisu me imali vremena obavijestiti o tome što imaju. Nisu se stigli konzultirati sa mnom. To što vam sada govorim rekao sam i na Vijeću HRT-a.
Vladimira Rončevića neki drže moćnim čovjekom Televizije, čovjekom iz sjene, ali čiji utjecaj nadilazi njegovu formalnu poziciju. Drugi, kao Hloverka Novak Srzić, smatraju da on zapravo "nema moć upravljanja i ingerencije koje bi zakonski morao imati kao urednik Informativnog programa". I jedni i drugi slažu se da je Rončević duhovit čovjek i sposoban urednik. Kažu - idealan šef. Na mjestu glavnog urednika Informativnog programa nalazi se već dvije i pol godine.
• Kako biste opisali vaš odnos sa suradnicima?
- Ne doživljavam sebe kao bogomdanog šefa. Ja sam čovjek koji treba voditi brigu o tome da ljudima koji rade u Informativnom programu omogućim što bolje uvjete za rad. Trudimo se napredovati i u tehnološkom i u organizacijskom smislu. Nadalje, ako treba, pokušavam i zaštititi svoje suradnike. Međusobno vrlo dobro komuniciramo. Nema tu onog odnosa šef i njegov podređeni. Jasno, ponekad se dogodi i poneka sankcija. Kad uvjeravanja i lijepe riječi više ne pomažu, mora se posegnuti i za tim nepopularnim mjerama.
• Zbog čega ste u nedjelju, u jeku skandala s Družijanićem i Rotimom, dva puta nudili ostavku?
- Smatram da sam kao glavni urednik odgovoran za sve što iz Informativnog programa izađe 'van'. Naš program u ovom trenutku ima 50 stalnih emisija. Imamo čak 28 dnevnih emisija. Nemoguće je, znate, sve te emisije vidjeti. Nemoguće je biti žandar. A ja i nemam žandarske ambicije. Imam povjerenja u svoje suradnike. To je osnova svega. Tu sam da im omogućim da rade, tu sam da se posavjetujemo oko nekih stvari. Nemam i ne mogu imati uvid u sve ono što rade. No, to ne znači da ja za to što oni rade i ne odgovaram. Ja sam odgovoran, svjestan sam te svoje odgovornosti. U tom sam smislu ponudio ostavku.
• Što biste vi napravili da ste bili na Družijanićevu i Rotimovu mjestu?
- Kao oprezniji, stariji i iskusniji, svakako bih taj prilog 'spustio' na razinu pete ili šeste vijesti u Dnevniku. Također, na neki bih se način ogradio od tog priloga, igrao bih 'mekše' od Danka i Gorana. No da ga je trebalo objaviti, tu nema nikakve dvojbe. Mi sada možemo satima raspravljati je li prilog bio predimenzioniran, je li s njim trebalo početi Dnevnik... Takve rasprave spadaju u one koje ne volim. Što je, tu je. Ponavljam, nakon svake bitke lako je biti general.
• Kao jedna od većih pogrešaka vaših urednika spominje se upravo to što vas nisu obavijestili o Mesićevoj snimci. Vi ste i sami bili urednik Dnevnika. Biste li, da i dalje uređujete tu emisiju, sat i pol prije njezina početka trošili dragocjeno vrijeme na zvanje nadležnih ili biste, poput Družijanića i Rotima, skupljali izjave političara i zvali Ured predsjednika da se očituje o snimci?
- Najprije bih ipak zvao svog urednika. U novinarstvu postoji vrlo jasna hijerarhija koja se jednostavno mora poštovati. Nije tu riječ ni o kakvim cenzurama. Urednici tu i postoje da bi ih se obavještavalo o tome što imaju u emisijama koje potpisuju i za koje odgovaraju.
Rončević je na HTV došao relativno kasno. - Bio sam - kaže Rončević - već izgrađen novinar, sa 17-godišnjim iskustvom u poslu.
Na Televiziji je već devetnaest godina. Opisuju ga kao radišna čovjeka.
• Kako izgleda vaš uobičajeni radni dan?
- Dolazim u 8 i pol ujutro, a najčešće s posla odlazim u 8 i pol navečer. Naravno, ako u nekim kasnijim emisijama nemamo posebno važne goste koje trebam osobno dočekati. U prosjeku radim oko 12 sati dnevno.
Njegove riječi potvrđuje i Goran Milić: - Pet dana u tjednu na poslu je po 12 sati na dan, a vikendom je uvijek s obitelji. Tolerantan je, više nego korektan, ne jagmi se za položaj, a beskrajno je duhovit.
Pokušavajući ga preciznije opisati, dodao je: - Nije mi poznato njegovo političko opredjeljenje u stranačkom smislu, ali po stajalištima je idealna rezultanta naše gledateljske publike: riječki liberalan, s osobnim iskustvom u Domovinskom ratu čvrsto nacionalan. Čovjek, čini mi se, bez ijednog kompleksa.
• Kako Rončević vidi sebe?
- Čovjek sam koji radi važan posao. Dnevnik dnevno gleda između milijun i milijun i pol ljudi. Svjestan sam utjecaja koji netko ima kada je voditelj Dnevnika.
• Je li vam godilo biti utjecajan?
- Naravno da to i godi. Međutim, ta mi ugoda nikad nije bila primarna. Mene su, znate, i smjenjivali. No, baš zbog mog iskustva nikad, kada bi me smijenili, ne bih trčao Helsinškim odborima, nevladinim udrugama, novinarskim društvima...
• Kako ste podnosili svoje smjene?
- Kako kad. Nije ugodno iz novina doznati da si smijenjen. Opet, svjestan sam činjenice da svatko tko dođe na neku novu funkciju ima apsolutno pravo birati svoje suradnike. Svatko ima pravo reći da nije zadovoljan nečijim, pa i mojim radom. Ako ti pritom previše ne zadire u 'buštu' (plaću), kažeš: A, Bože moj... i kreneš na novo radno mjesto. Ja sam od onih koji ne smatraju da je urednički posao sve na ovom svijetu. Sjajno je biti novinar. Sjedneš u auto, odeš napraviti reportažu, izvještaj, dokumentarac...
• A kako ste preživjeli posljednje dane?
- Držao sam se one: Što te ne ubije, ojača te. Sve je to za ljude. I ostavke, i suspenzije, i halabuke, i sjednice, i normalni radni proces koji ne smije biti narušen svim time. Naravno, bio sam pod stresom, svi smo bili... Ali, eto, preživjeli smo.
• Vaši vas suradnici opisuju kao čovjeka koji gotovo nikad ne plane. Kako vam to uspijeva?
- Vjerojatno su u pitanju geni. Naime, ja sam jedna čudna dalmatinsko-češka kombinacija. Mama Vlastimila je Čehinja, a pokojni otac Pavao bio je Dalmatinac. Mislim da njima mogu zahvaliti tu svoju mirnoću. A uz glavno sredstvo za opuštanje - obitelj - imam i pomoćno: kada mi je najgore, sjetim se svoje vikendice u Donjoj Kladi nedaleko od Senja. Odlazak u tu vikendicu mi je idealno opuštanje, tamo nalazim svoj mir.
• Osim Ronac, zovu vas i Ledeni. Zbog čega?
- Taj mi je nadimak prišio moj prijatelj i kolega Branimir Dopuđa u vrijeme kada sam vodio Dnevnik. Prema van sam tada uvijek bio cool, miran, nisam pokazivao emocije.
• Pa, jeste li doista ledeni?
- Prije bih rekao da sam vatreni. Šalim se. Rođen sam u znaku Lava, poznavatelji horoskopa znaju što to znači.
• Čime su se bavili vaši roditelji?
- Pokojni otac je bio službenik. U mladosti je radio kao kovač. Rodom je iz Rovanjske kraj Zadra. Mama je bila kućanica, rođena u Češkoj, a zaposlila se kad smo moja sestra, brat i ja počeli studirati.
• Kao jedan od svojih ventila spomenuli ste tucanje kamena u vikendici. Imate li još sličnih ventila?
- Imam društvo. Supruga i ja družimo se s prijateljima iz mladih dana. To nisu ljudi iz moje struke...
• Što radite na tim druženjima?
- Pričamo, plešemo, pjevamo uz gitaru, a i uz harmoniku. U pravilu su to kućna druženja. Ne bi, znate, bilo pametno da zapjevamo u restoranu, nikako ne bih volio da mi sutradan u novinama izađe slika kako pjevam.
• Je li istina da ste kao mladić imali i svoj bend?
- Točno je. Bend je bio iz Rijeke, a zvali smo se Bijeli pacovi. Svirali smo potkraj šezdesetih, odnosno početkom sedamdesetih godina. U to su doba svugdje nicali tzv. VIS-ovi, tj. bendovi sastavljeni od dečki koji su nekako uspjeli sakupiti nešto para, kupiti stara pojačala, polovne gitare i svirati po mjesnim zajednicama. Ja sam svirao ritam gitaru.
• Koja je glazba bila na repertoaru Bijelih pacova?
- Beatlesi, Stonesi...
• Niste imali autorskih skladbi?
- Ne. Skidali smo pjesme s ploča, s Radio Luksemburga...
• Jeste li ikad pokušali napisati neku svoju pjesmu?
- Kao glazbenik nisam. Kao srednjoškolac sam, međutim, pisao neku svoju poeziju. Zbog ljubavi prema književnosti poslije sam i upisao studij književnosti, a ne novinarstva.
• Pisali ste ljubavnu poeziju? Jeste li se možda pjesmama udvarali svojoj supruzi?
- Ne, poeziju sam pisao mnogo ranije.
• Sjećate li se neke svoje pjesme?
- Stvarno ne. Davno je to bilo.
• Rekli ste da i danas volite izaći i zapjevati s društvom. Kakve pjesme sada pjevate?
- Uglavnom klapske ili starogradske. 'Laganice'. To, valjda, dođe s godinama.
• Koja vam je omiljena klapska pjesma?
- 'Da te mogu pismom zvati'. To je već dulje broj jedan na našoj top-ljestvici.
• Nije tajna da svaki slobodni trenutak provodite u svom rodnom gradu. Što Rijeka znači za vas?
- Uz Rijeku sam vezan jer mi je ondje obitelj. Ondje sam i rođen. Nikada je ne bih trajno zamijenio nekim drugim gradom. Pazite, u Zagrebu mi je sjajno. To je pravi srednjoeuropski grad u kojem je lijepo živjeti. Ali ja ga ipak ne bih mijenjao za Rijeku. Kad odradim svoj posao u Informativnom - moj mandat traje još godinu i pol - definitivno ću se vratiti u Rijeku.
• Na mjesto glasnogovornika Primorsko-goranske županije?
- Istina je, čovjek naleti na neke ponude. To su lijepe stvari, drago mi je čuti da me netko cijeni. No, za sada ostajem na HTV-u i trudit ću se da svoj mandat do kraja odradim najbolje što znam. A onda ćemo vidjeti što dalje.
• Gdje i s kim izlazite u Zagrebu?
- Gotovo uopće ne izlazim. Naravno, s mojom televizijskom ekipom povremeno popijem piće. Nije da se izbjegavamo. No, nakon što svakodnevno odradimo golem posao, svima nam je nekako najvažnije da se odemo doma odmoriti. Kad izlazim u Zagrebu, onda je to s jednim mojim prijateljem iz Rijeke. S njim ponekad odem na pivicu. Onda nas dvojica 'bistrimo' svijet. U šali kažemo da smo kao Žnidarčić iz filma 'Tko pjeva, zlo ne misli'. I mi, naime, razmatramo situaciju u Abesiniji jer nam je to zgodan izgovor da popijemo pivo.
|
OD GITARE DO TELEVIZIJE
|
Cijenim to što se Rončević u ključnim situacijama našega napetog posla ipak uvijek svrstava na - novinarsku stranu. To je pokazao i u posljednjoj aferi HTV-a s Dankom Družijanićem i sa mnom. Cijenim i to što mu je jedina stvar važnija od novinarstva - obitelj, i tu smo slični. Tolerantan je i dobar čovjek. U stanju je po cijele dane pričati viceve. To je nekad dobro. No, ne i onda kada kao šef Informativnog programa mora organizirati rad desetaka ljudi, odlučivati i samostalno i neovisno upravljati procesima. Tu je najtanji.
Ronac i ja se znamo desetak godina. Generacijski smo bliski, stariji sam od njega samo pet godina. Urednici inače vole uvažavati i cijeniti mlađe i neiskusnije od sebe, dok je Ronac, eto, baš mene predložio za urednika i voditelja nedjeljnog 'Dnevnika'. Tolerantan je, više nego korektan, ne jagmi se za položaj, a beskrajno duhovit po principu 'cinički nevino'. Osim toga, zgodan čovjek, čini mi se bez ijednog kompleksa.
Ronac i ja dosad smo uvijek vrlo korektno surađivali. Nemam baš nikakvih pritužbi. Nikad mi ništa nije nametao, nikad ništa cenzurirao. Dosad se uvijek slagao s mojim izborom gostiju, vjerojatno će tako i ostati.
Rončeva i moja suradnja oduvijek je odlična. On je jedan od rijetkih urednika čija su vrata uvijek širom otvorena njegovim novinarima i njihovim problemima. Uz to, s njim je uvijek zabavno jer je iznimno duhovit čovjek. S druge strane, postoji ono za što nisu krivi ni Ronac ni njegovi novinari. On, nažalost, nema moć upravljanja i ingerencije koje bi zakonski morao imati kao urednik Informativnog programa. Tj. on sve to ima, ali samo na papiru. Želim reći da je javna tajna da Informativnim programom, baš kao i drugim programima, drma netko drugi. Mislim da nije teško pogoditi na koga mislim.
 |
 |
|
|
|
Goran Rotim
|
Goran Milić
|
Aleksandar Stanković
|
Hloverka Novak-Srzić
|
Klara Rožman
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....