U istarskom gradiću Vodnjanu čuva se, nakon rimske, najveća zbirka kršćanskih relikvija. U crkvi Sv. Blaža je 370 relikvija 250 svetaca. Te relikvije potječu iz vremena progona kršćana (najstarije su relikvije na svijetu), zatim srednjega vijeka pa do modernijih vremena.
U crkvi su smještena i gotovo potpuno očuvana tijela triju svetaca. Njihova tijela nisu balzamirana i to ih svakako čini jedinstvenima. Međutim, nebriga za blago koje se, spletom povijesnih okolnosti, našlo u Hrvatskoj - dovelo ih je na rub propasti. Tijela svetaca napali su mikroorganizmi.
Župnik župe Sv. Blaža Marijan Jelenić (69) za takvo stanje optužuje državu (Ministarstvo kulture) i Crkvu u Hrvatskoj. Da bi barem donekle zaštitio mumificirane ostatke svetaca, Jelenić već 15 godina nije dopustio kamerama i fotografskim aparatima snimanje tijela smještenih u škrinjama iza glavnog crkvenog oltara.
Ni BBC-ju ovog ljeta nije dopušteno snimanje zbog čega je Jelenić izazvao ljutnju ne samo turističke zajednice lokalnih vlasti, nego i porečko-pulskoga biskupa.
- U općini Vodnjan žele podići kaznenu prijavu protiv mene jer sam odbio BBC. Oni su od Venecije do Istanbula snimali neke materijale za turističke potrebe; night klubove, nudističke plaže itd. Rekao sam im da ne mogu dopustiti da naše svetinje dolaze u taj kontekst. Ponudili su mi, zamislite, 20 eura, i k tome došli snimati tjelesa svetaca u kratkim hlačama.
Maltretirali su me dva i pol sata. Kad sam izišao iz crkve vidjeti je li moja 90-godišnja majka dobro, oni su nasilno i bez dopuštenja otišli iza oltara snimati kamerom tijela svetaca. Kad sam zatražio da mi pokažu što su snimili, rekli su mi: To je naša kamera! Oni su nemoralni i drski lašci - priča ogorčeni župnik.
- Ured biskupa je bio za to da snimaju, ali ja sam rekao: Dođite u Vodnjan, uzmite mi dekret kojim sam imenovan župnikom pa radite što hoćete! Kad tijela svetaca zaštitimo, neka se onda snima do mile volje. Ma da dođe i sam Papa iz Rima, neću mu dati snimati dok se to ne zaštiti. Dok imam dekret o imenovanju, ja sam moralno odgovoran za relikvije - priča Jelenić.
- U Vatikanu su za zabranu BBC-ju rekli da sam ispravno postupio. Kome bi palo napamet da ode u Vatikan i snima relikvije - dodaje župnik.
Njegovi postupci imaju, naime, veze s činjenicom da su sveci, ako se takvo što za njih može, "u jako lošem stanju". Riječ je tijelima svetog Leona Bemba, svetog Ivana Olinija i svete Nikoloze Burse, zatim leđima i vratnim žilama sv. Sebastinjana, stopalu sv. Barbare te čeljusti i osušenom jeziku sv. Marije Egipatske.
- Tijela svetaca su prekrivena mikroorganizmima, gljivicama koje nagrizaju i tkivo, tkanine i pergamene. Sve je to posljedica vlage i svjetla, dakle svaki dolazak ljudi ugrožava ostatke svetaca. Tijela nisu zaštićena ni fizički od klimatskih promjena; godišnje oscilacije temperature iznose do 35 Celzijevih stupnjeva, a ne bi smjele varirati više od pet stupnjeva - pojašnjava Jelenić.
Jelinić je prije devet godina privolio Gabrielija Nazzarena, bivšeg šefa kemijskih laboratorija u Vatikanu, da dođe u Vodnjan.
- Nazzareno, s kojim sam razgovarao 15 sati, rekao je da je stanje naših relikvija i svetaca sramota za državu i Crkvu. On je najveći stručnjak za zaštitu tjelesa, dosad je u Europi očistio i preparirao 40 tijela. Rekao je da bi on to, zajedno sa svojim timom, mogao obaviti u Vodnjanu.
Tijela svetaca i dijelovi tijela drugih svetaca najprije bi se radiografski snimala jer ne znamo u kakvom su stanju i što se sve nalazi u škrinjama. Za čišćenje jednog tijela Nazzaroni je ponudio minimalnu cijenu od 40.000 dolara, ali Crkva nije imala novac - priča Jelenić.
- Nazzareno je rekao da nam je najveći neprijatelj svjetlo. Zbog toga smo izradili vitraže na što smo potrošili pola milijuna kuna. Tako smo stvorili sjenovit prostor, iza oltara, ali nismo time trajno riješili problem - priča vodnjanski svećenik.
Nakon čišćenja tijela svetaca morala bi se smjestiti u posebne i jako skupe škrinje koje bi ih izolirale od vanjskoga svijeta. Potom bi se te škrinje morale smjestiti u "zdrav" i "čist" prostor bez vlage, sa stalnom temperaturom i s diskretnim svjetlom.
Trajno rješenje smještaja tijela i relikvija moguće je riješiti na dva načina. Prvi je gradnja aneksa, dodatne zgrade pokraj crkve, koja bi se sastojala od podruma, prizemlja i kata. Drugo rješenje je gradnja kripte, što je u skladu s crkvenom tradicijom jer se relikvije ne iznose iz crkve.
- Struka predlaže gradnju kripte, prostora ispod crkve od 280 ili 380 četvornih metara, imamo idejni projekt, a imali smo i troškovnik. Predsjednik arhitekata iz Venecije kaže da bi se to moglo napraviti. Gradnjom kripte dobili bismo stalnu temperaturu i zamračenje - pojašnjava svećenik.
Naime, "operacija" spašavanja svetaca od propadanja izračunato u eurima prilično bi koštala. Zaštita tijela i relikvija od mikroorganizama stajalo bi 500.000 eura. Gradnja aneksa, dodatne zgrade pokraj crkve, stajala bi 1,6 milijuna eura, a kripte 2,5 milijuna eura. Uračuna li se k tome izrada specijalnih škrinja za tijela, čišćenje relikvijara i izvođenje radova, troškovi bi se popeli na fantastičnih deset milijuna eura.
- Prioritet je stručno čišćenje tijela i ostalih dijelova tijela svetaca od mikroorganizama. Javljali smo se na natječaje Ministarstva kulture i nismo naišli na razumijevanje. U toj velikoj priči, Ministarstvo kulture je prije devet godina imenovalo odbor za zaštitu tijela svetaca koji se sastao samo jednom.
Ministarstvo kulture je neodgovorno, nije napravilo ništa. Ako se ništa ne dogodi, moja je dužnost da dam ostavku. Ovo ljeto je kod nas bio otac Marcelo Mendes iz Kongregacije za slučajeve svetih. On je rekao da je nevjerojatno i tužno da su relikvije svetaca ovako zapuštene. Pisao sam i Bozaniću da nas ljudi iz svijeta jako kritiziraju i čude se, ali nisam dobio odgovor - žali se don Marijan Jelenić.
Na primjedbu da je deset milijuna eura, koliko bi stajao cijeli projekt, ipak veliki novac, župnik Jelenić odgovara:
- To je samo jedan kilometar autoceste! Osim toga, gradnja kripte bila bi veoma isplativa. U španjolski Compostelo godišnje dolazi šest milijuna turista. Iako ja to, najvjerojatnije, neću doživjeti, znam da će Vodnjan postati jedna od najtraženijih destinacija na Sredozemlju jer nigdje na svijetu ne postoji nešto takvo s duhovnim nabojem kao što to imamo mi u Vodnjanu.
Njegov optimizam temelji se na činjenici da takvog religijskoga blaga kao u Vodnjanu nema nigdje na svijetu.
- Koliko je meni poznato, nigdje na svijetu nema ništa slično, neraspadnuta tijela svetaca koja nisu bila balzamirana. Ta tijela šire dosta energije koju osjetljivi ljudi mogu registrirati. Ima i ljudi koji kažu da su ovdje ozdravili, a ima i onih koji ne mogu ostati pokraj škrinja s tijelima svetaca - priča svećenik.
Osim tijela u Vodnjanu se čuva još 370 relikvija 250 svetaca. U Vodnjanu je, usto, sačuvano i 28 bočica sasušene krvi svetaca. Budući da se ne zna kojim vodnjanskim relikvijama ta krv pripada, to će se morati utvrditi DNK analizom. Doista su impozantni popisi vodnjanskih relikvija i relikvijara. U Vodnjanu je, primjerice, trn s krune Isusa Krista, zatim platno u kojem je sv. Šimun držao malog Isusa, dio vela Majke Božje, kosti i odjeća apostola, zemlja natopljena Isusovom krvlju, itd.
No, kako je i na koji način sve to vjersko blago doneseno u mali istarski gradić? Kad su Francuzi 1810. ušli u Veneciju, sukladno proklamiranim ateističkim idejama Francuske revolucije, crkve bi se najprije temeljito opljačkale, a potom bi bile pretvorene u skladišta ili konjušnice. U Veneciji se tada zatekao poznati slikar Gaetano Gresler koji je sklonio mumificirana tijela svetaca i mnoge relikvije i relikvijare u svoju palaču. Male relikvijare je, uz ostalo, kupovao od francuskih vojnika.
Kad su Francuzi izišli 1815. iz Vodnjana u Veneciju je otputovala delegacija s namjerom da pronađe nekog umjetnika da im dođe urediti devastiranu crkvu. Nekim slučajem sreli su upravo Greslera. On je pristao doći u Vodnjan gdje se zadržao punih 15 godina. Kad je došao, bojao se za sudbinu relikvija u Veneciji te ih je prenio u Vodnjan, najprije jedrenjakom do Fažane, a potom "uz svjetlo" i pratnju velikog broja vjernika u Vodnjan.
Sebastijan je bio šef carske tjelesne straže, ali je tajno bio kršćanin. Kad je to otkriveno, zavezan je uz stup na glavnom trgu i mučen tako da je javno gađan strjelicama. No, uspio je preživjeti, ali je 282. ponovno mučen i ubijen metalnim štapovima, a tijelo bačeno u kanalizaciju. Kršćani su ga pokopali kraj katakombi u Via Appia u Rimu. Smatra ga se zaštitnikom od kuge i zaraznih bolesti.
Olini je rođen 1215., a za svećenika je izabran od strane naroda u svojoj 43. godini. Proslavio se i postao poznat pomažući ljudima za vrijeme epidemije kuge, bez straha da bude zaražen iste je pričešćivao i ispovijedao. Godine 1398. otkriveno je njegovo neraspadnuto tijelo. Istragom je utvrđeno da je riječ o tijelu Ivana Olinija nekadašnjeg župnika župe sv. Ivana Glavosijeka u Veneciji. Uskoro su ga vjernici počeli štovati kao sveca, što je zasmetalo biskupu Leonardu Delfinu. U slučaj se umiješao papa Bonifacije IX. koji je bulom naredio ispitivanje svetosti.
Nakon što Delfin odlazi za biskupa u Aleksandriju, papinska komisija je ispitala svetost i preporučila štovanje sv. Ivana Olinija. Uz njega se vežu brojna ozdravljenja.
Ono što je neobično na tijelu sv. Ivana Olinija jest to što je jedna ruka uzdignuta iznad tijela. Stručnjaci to ne mogu protumačiti jer "nema logike".
Tijelo sv. Nikoloze je očuvano u potpunosti, prekriveno je redovničkom haljinom, a smješteno je u drvenom sarkofagu iz 17. stoljeća. Uz tijelo je opatički štap s natpisom i dokument o imenovanju opaticom. Nikoloza je rođena u Kopru sredinom 15. stoljeća. Kao djevojčica odlazi u samostan sv. Servola u Veneciju. Postaje poznata po kreposti, a 1505. mletački patrijarh osobno ju je imenovao opaticom i voditeljicom "siromašnih pustinjakinja". Nikoloza je bila karizmatična mistkinja, sestre su je viđale u levitaciji, iznad zemlje, obasjanu čudesnim svjetlom. Predvidjela je svoju smrt 23. travnja 1512. Kad je 40 godina poslije zajednička grobnica otvorena, njeno tijelo nije bilo raspadnuto. Tijelo je preneseno u katedralu, a kasnije u kameni sarkofag jednog samostana u Veneciji. Pored sarkofaga sv. Nikoloze
najčešće
su se molili bolesnici. Ostali su zapisi o 53 ozdravljenja, a jedno vodnjansko dijete, koje je bolovalo od tuberkuloze, ozdravilo je 1818. U Hrvatskoj danas ima ljudi koji tvrde da su ozdravili i zadobili milost moleći se pred mumificiranim ostacima sv. Nikoloze.
Tijelo sv. Leona Bemba, koji je rođen početkom 12. stoljeća, a umro 1188. godine, očuvano je u cijelosti. Obučeno je u biskupsko ruho s mitrom. Bembo je iz poznate plemićke obitelji. Bio je profesionalni vojnik, potom svećenik u Veneciji, a karijeru je nastavio kao mletački diplomat u Siriji, potom je u Grčkoj imenovan za biskupa na osvojenim područjima. Kad je car Emanuel Komnen vratio izgubljeno, Bembo je mučen kao politički protivnik, a nevjernici su mu polomili kosti. Iako su prijelomi čudesno zarasli, Bemba nisu prepoznali ni njegovi ukućani kad se vratio u Veneciju. Toliko je bio promijenjen njegov fizički izgled. Stoga se povukao u samoću te otišao na otočić Sv. Servola kraj Venecije. Početkom 13. stoljeća njegovo neraspadnuto tijelo preneseno je u sarkofag u crkvu sv. Sebastijana. Pokraj sarkofaga su ozdravili mnogi od kuge koja je tada harala Venecijom, a zabilježeno je i to da je progledala slijepa djevojka Catarina Franconellis. Mumificirani ostaci Bemba poslije
su
položeni na oltar u istoj crkvi u drvenom sarkofagu, a poklopac za taj sarkofag je 1321. izradio poznati slikar Paolo Veneziano. Poklopac se i danas čuva u Vodnjanu, a na njemu su oslikana dva prizora ozdravljenja, Catarine i jednog malog djeteta.
Ivica Radoš
U crkvi su smještena i gotovo potpuno očuvana tijela triju svetaca. Njihova tijela nisu balzamirana i to ih svakako čini jedinstvenima. Međutim, nebriga za blago koje se, spletom povijesnih okolnosti, našlo u Hrvatskoj - dovelo ih je na rub propasti. Tijela svetaca napali su mikroorganizmi.
Župnik župe Sv. Blaža Marijan Jelenić (69) za takvo stanje optužuje državu (Ministarstvo kulture) i Crkvu u Hrvatskoj. Da bi barem donekle zaštitio mumificirane ostatke svetaca, Jelenić već 15 godina nije dopustio kamerama i fotografskim aparatima snimanje tijela smještenih u škrinjama iza glavnog crkvenog oltara.
Ni BBC-ju ovog ljeta nije dopušteno snimanje zbog čega je Jelenić izazvao ljutnju ne samo turističke zajednice lokalnih vlasti, nego i porečko-pulskoga biskupa.
- U općini Vodnjan žele podići kaznenu prijavu protiv mene jer sam odbio BBC. Oni su od Venecije do Istanbula snimali neke materijale za turističke potrebe; night klubove, nudističke plaže itd. Rekao sam im da ne mogu dopustiti da naše svetinje dolaze u taj kontekst. Ponudili su mi, zamislite, 20 eura, i k tome došli snimati tjelesa svetaca u kratkim hlačama.
Maltretirali su me dva i pol sata. Kad sam izišao iz crkve vidjeti je li moja 90-godišnja majka dobro, oni su nasilno i bez dopuštenja otišli iza oltara snimati kamerom tijela svetaca. Kad sam zatražio da mi pokažu što su snimili, rekli su mi: To je naša kamera! Oni su nemoralni i drski lašci - priča ogorčeni župnik.
- Ured biskupa je bio za to da snimaju, ali ja sam rekao: Dođite u Vodnjan, uzmite mi dekret kojim sam imenovan župnikom pa radite što hoćete! Kad tijela svetaca zaštitimo, neka se onda snima do mile volje. Ma da dođe i sam Papa iz Rima, neću mu dati snimati dok se to ne zaštiti. Dok imam dekret o imenovanju, ja sam moralno odgovoran za relikvije - priča Jelenić.
- U Vatikanu su za zabranu BBC-ju rekli da sam ispravno postupio. Kome bi palo napamet da ode u Vatikan i snima relikvije - dodaje župnik.
Njegovi postupci imaju, naime, veze s činjenicom da su sveci, ako se takvo što za njih može, "u jako lošem stanju". Riječ je tijelima svetog Leona Bemba, svetog Ivana Olinija i svete Nikoloze Burse, zatim leđima i vratnim žilama sv. Sebastinjana, stopalu sv. Barbare te čeljusti i osušenom jeziku sv. Marije Egipatske.
- Tijela svetaca su prekrivena mikroorganizmima, gljivicama koje nagrizaju i tkivo, tkanine i pergamene. Sve je to posljedica vlage i svjetla, dakle svaki dolazak ljudi ugrožava ostatke svetaca. Tijela nisu zaštićena ni fizički od klimatskih promjena; godišnje oscilacije temperature iznose do 35 Celzijevih stupnjeva, a ne bi smjele varirati više od pet stupnjeva - pojašnjava Jelenić.
Jelinić je prije devet godina privolio Gabrielija Nazzarena, bivšeg šefa kemijskih laboratorija u Vatikanu, da dođe u Vodnjan.
- Nazzareno, s kojim sam razgovarao 15 sati, rekao je da je stanje naših relikvija i svetaca sramota za državu i Crkvu. On je najveći stručnjak za zaštitu tjelesa, dosad je u Europi očistio i preparirao 40 tijela. Rekao je da bi on to, zajedno sa svojim timom, mogao obaviti u Vodnjanu.
Tijela svetaca i dijelovi tijela drugih svetaca najprije bi se radiografski snimala jer ne znamo u kakvom su stanju i što se sve nalazi u škrinjama. Za čišćenje jednog tijela Nazzaroni je ponudio minimalnu cijenu od 40.000 dolara, ali Crkva nije imala novac - priča Jelenić.
- Nazzareno je rekao da nam je najveći neprijatelj svjetlo. Zbog toga smo izradili vitraže na što smo potrošili pola milijuna kuna. Tako smo stvorili sjenovit prostor, iza oltara, ali nismo time trajno riješili problem - priča vodnjanski svećenik.
Nakon čišćenja tijela svetaca morala bi se smjestiti u posebne i jako skupe škrinje koje bi ih izolirale od vanjskoga svijeta. Potom bi se te škrinje morale smjestiti u "zdrav" i "čist" prostor bez vlage, sa stalnom temperaturom i s diskretnim svjetlom.
Trajno rješenje smještaja tijela i relikvija moguće je riješiti na dva načina. Prvi je gradnja aneksa, dodatne zgrade pokraj crkve, koja bi se sastojala od podruma, prizemlja i kata. Drugo rješenje je gradnja kripte, što je u skladu s crkvenom tradicijom jer se relikvije ne iznose iz crkve.
- Struka predlaže gradnju kripte, prostora ispod crkve od 280 ili 380 četvornih metara, imamo idejni projekt, a imali smo i troškovnik. Predsjednik arhitekata iz Venecije kaže da bi se to moglo napraviti. Gradnjom kripte dobili bismo stalnu temperaturu i zamračenje - pojašnjava svećenik.
Naime, "operacija" spašavanja svetaca od propadanja izračunato u eurima prilično bi koštala. Zaštita tijela i relikvija od mikroorganizama stajalo bi 500.000 eura. Gradnja aneksa, dodatne zgrade pokraj crkve, stajala bi 1,6 milijuna eura, a kripte 2,5 milijuna eura. Uračuna li se k tome izrada specijalnih škrinja za tijela, čišćenje relikvijara i izvođenje radova, troškovi bi se popeli na fantastičnih deset milijuna eura.
- Prioritet je stručno čišćenje tijela i ostalih dijelova tijela svetaca od mikroorganizama. Javljali smo se na natječaje Ministarstva kulture i nismo naišli na razumijevanje. U toj velikoj priči, Ministarstvo kulture je prije devet godina imenovalo odbor za zaštitu tijela svetaca koji se sastao samo jednom.
Ministarstvo kulture je neodgovorno, nije napravilo ništa. Ako se ništa ne dogodi, moja je dužnost da dam ostavku. Ovo ljeto je kod nas bio otac Marcelo Mendes iz Kongregacije za slučajeve svetih. On je rekao da je nevjerojatno i tužno da su relikvije svetaca ovako zapuštene. Pisao sam i Bozaniću da nas ljudi iz svijeta jako kritiziraju i čude se, ali nisam dobio odgovor - žali se don Marijan Jelenić.
Na primjedbu da je deset milijuna eura, koliko bi stajao cijeli projekt, ipak veliki novac, župnik Jelenić odgovara:
- To je samo jedan kilometar autoceste! Osim toga, gradnja kripte bila bi veoma isplativa. U španjolski Compostelo godišnje dolazi šest milijuna turista. Iako ja to, najvjerojatnije, neću doživjeti, znam da će Vodnjan postati jedna od najtraženijih destinacija na Sredozemlju jer nigdje na svijetu ne postoji nešto takvo s duhovnim nabojem kao što to imamo mi u Vodnjanu.
Njegov optimizam temelji se na činjenici da takvog religijskoga blaga kao u Vodnjanu nema nigdje na svijetu.
- Koliko je meni poznato, nigdje na svijetu nema ništa slično, neraspadnuta tijela svetaca koja nisu bila balzamirana. Ta tijela šire dosta energije koju osjetljivi ljudi mogu registrirati. Ima i ljudi koji kažu da su ovdje ozdravili, a ima i onih koji ne mogu ostati pokraj škrinja s tijelima svetaca - priča svećenik.
Osim tijela u Vodnjanu se čuva još 370 relikvija 250 svetaca. U Vodnjanu je, usto, sačuvano i 28 bočica sasušene krvi svetaca. Budući da se ne zna kojim vodnjanskim relikvijama ta krv pripada, to će se morati utvrditi DNK analizom. Doista su impozantni popisi vodnjanskih relikvija i relikvijara. U Vodnjanu je, primjerice, trn s krune Isusa Krista, zatim platno u kojem je sv. Šimun držao malog Isusa, dio vela Majke Božje, kosti i odjeća apostola, zemlja natopljena Isusovom krvlju, itd.
No, kako je i na koji način sve to vjersko blago doneseno u mali istarski gradić? Kad su Francuzi 1810. ušli u Veneciju, sukladno proklamiranim ateističkim idejama Francuske revolucije, crkve bi se najprije temeljito opljačkale, a potom bi bile pretvorene u skladišta ili konjušnice. U Veneciji se tada zatekao poznati slikar Gaetano Gresler koji je sklonio mumificirana tijela svetaca i mnoge relikvije i relikvijare u svoju palaču. Male relikvijare je, uz ostalo, kupovao od francuskih vojnika.
Kad su Francuzi izišli 1815. iz Vodnjana u Veneciju je otputovala delegacija s namjerom da pronađe nekog umjetnika da im dođe urediti devastiranu crkvu. Nekim slučajem sreli su upravo Greslera. On je pristao doći u Vodnjan gdje se zadržao punih 15 godina. Kad je došao, bojao se za sudbinu relikvija u Veneciji te ih je prenio u Vodnjan, najprije jedrenjakom do Fažane, a potom "uz svjetlo" i pratnju velikog broja vjernika u Vodnjan.
|
JELENIĆ: NI BIŠKUPIĆ NI BOZANIĆ NISU ODGOVORILI NA MOJE VAPAJE
|
Sveta BarbaraU Vodnjanu se čuva neraspadnuto desno stopalo sv. Barbare. Rođena je u mjestu pokraj Carigrada. Majka joj je tajno bila kršćanka pa je i nju u tajnosti krstila. Barbarin otac je pak bio poganin i rimski vojnik koji se dokazivao progoneći kršćane. Kad je odrasla, otac je kćer "zadivljujuće ljepote" htio udati za bogata čovjeka kako bi i sam imao velike koristi, međutim je ona to odbila. Kako se nije htjela odreći kršćanstva i udati za bogataša, vlasti su je osudile: bičevali su je volovskim žilama, zatim su joj željeznim češljevima razderali prsa i bokove, palili su je bakljama i udarali čekićem po glavi, zatim su je golu vodili po ulicama. Na kraju, odvedena je na stratište na kojem je njen otac od krvnika uzeo sjekiru i sam joj odrubio glavu 4. prosinca 288. Kad se vraćao sa stratišta, grom je ubio Barbarina oca. Barbara je zaštitnica rudara i minera, a vjernici je zagovaraju da ih zaštiti od nevremena i gromova. |
Sebastijan je bio šef carske tjelesne straže, ali je tajno bio kršćanin. Kad je to otkriveno, zavezan je uz stup na glavnom trgu i mučen tako da je javno gađan strjelicama. No, uspio je preživjeti, ali je 282. ponovno mučen i ubijen metalnim štapovima, a tijelo bačeno u kanalizaciju. Kršćani su ga pokopali kraj katakombi u Via Appia u Rimu. Smatra ga se zaštitnikom od kuge i zaraznih bolesti.
Sveti SebastijanU Vodnjanu se u maloj drvenoj škrinji čuvaju dio leđa, vratne žile i bedrena kost prekrivena tkivom sv. Sebastijana. |
Sveta Marija EgipatskaU Vodnjanu se u pozlaćenom relikvijaru iz 15. stoljeća čuva njena donja čeljust i neraspadnut jezik. Marija Egipatska rođena u Aleksandriji krajem 5. stoljeća. Kad je odrasla, bavila se prostitucijom punih 17 godina, ali ne zbog zarade nego iz strasti. Jednom prilikom iz zabave je pošla s mornarima koji su bili posluga na brodu kojim su plovili hodočasnici prema Svetoj Zemlji. Na putu se prostituirala i bogohulila. No, kad je htjela ući u jednu jeruzalemsku crkvu u kojoj se prikazivalo Drvo našeg spasenja, branila joj je "nevidljiva sila" da uđe. Tada je doživjela obraćenje te je obećala Majci Božjoj da nikad više neće "oskvrnuti svoje tijelo". Marija je svoje grijehe ispaštala u pustinji gdje je živjela do starosti. Ondje ju je nakon dugo godina pronašao monah Zosim koji ju je pokopao kad je 522. umrla. Marija Egipatska je u Srednjem vijeku bila jedna od najštovanijih svetica, simbolizirala je pobjedu nad tjelesnim užicima. |
Olini je rođen 1215., a za svećenika je izabran od strane naroda u svojoj 43. godini. Proslavio se i postao poznat pomažući ljudima za vrijeme epidemije kuge, bez straha da bude zaražen iste je pričešćivao i ispovijedao. Godine 1398. otkriveno je njegovo neraspadnuto tijelo. Istragom je utvrđeno da je riječ o tijelu Ivana Olinija nekadašnjeg župnika župe sv. Ivana Glavosijeka u Veneciji. Uskoro su ga vjernici počeli štovati kao sveca, što je zasmetalo biskupu Leonardu Delfinu. U slučaj se umiješao papa Bonifacije IX. koji je bulom naredio ispitivanje svetosti.
Nakon što Delfin odlazi za biskupa u Aleksandriju, papinska komisija je ispitala svetost i preporučila štovanje sv. Ivana Olinija. Uz njega se vežu brojna ozdravljenja.
Ono što je neobično na tijelu sv. Ivana Olinija jest to što je jedna ruka uzdignuta iznad tijela. Stručnjaci to ne mogu protumačiti jer "nema logike".
Sveti Ivan OliniTijelo je u cijelosti neraspadnuto, očuvani su čak i ekstremiteti. Mumija je prekrivena svećeničkim ruhom pokraj kojeg je papinska bula kojom se naređuje ispitivanje razloga svetosti. |
Sveta Nikoloza
|
Sveti Leon Bembo
|
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....