Vrijedi trpjeti

Nije lako povjerovati da se Bog izravno brine za svakog čovjeka u svakoj obitelji i u svakoj zemlji, da mu je na srcu svaka ljudska sudbina - dok vidimo koliko ljudi svakog dana umire od gladi, koliki ginu kao nevine žrtve nasilja, koliko se djece ne uspije ni roditi. Biblija nas ipak uvjerava da je Bogu baš svaki čovjek važan, važniji od svega drugoga. A ta ista Biblija ne krije da je čovjek teško ugrožen i ponižen, da se za njegovo oslobođenje treba boriti, da je ono vrijedno svake žrtve.

Tako kršćanstvo nije neka teološka teorija za tumačenje i razumijevanje ljudske patnje, nego je ono Božji poziv svima koji se s tom patnjom ne mogu složiti, da sve svoje napore i žrtve sjedine u borbi za ljudsku sreću. Biblijski Bog ne trudi se sebe opravdavati od prigovora zašto on, svemogući i predobri, dopušta da čovjek pati, nego u Isusu Kristu preuzima na sebe ljudsku sudbinu, želeći svakoga čovjeka uvjeriti da vrijedi biti čovjek, makar život bio pun patnji i poniženja, da svačija žrtva može biti spasonosna.

Prastara Knjiga Postanka (Post 18,1-10a) dovodi Boga sa svim bogatstvom njegova otajstvenog unutarnjeg života pred jedan ljudski šator, za stol jedne obitelji. To što se jedan Gospodin ukazuje Abrahamu u liku trojice sva tradicija smatra navještajem tajne trojstva. Taj Trojedini koji je za ljudski um nedohvatljiv, dolazi najaviti začeće jednoga djeteta. A to dijete, sin Izak, silno je važno za svu povijest svijeta.

Kao što se naši životi pridružuju Božjem životu, tako se sve naše patnje pridružuju Božjoj patnji. Svaki supatnik postaje suspasiteljem, da bi se svaki čovjek mogao očovječiti (Kol 1,24-28). Jer Bog se u Isusu poistovjetio sa čovjekom, te ljudska patnja postaje Božjom patnjom.

U ovom čitanju iz Lukina evanđelja (Lk 10,38-42) Bog je opet gost jedne ljudske obitelji. Ističe da skrb za jelo i druge ovozemne probitke ne smiju čovjeka odvratiti od razmišljanja o istinskom smislu života. Božja riječ postaje kruhom za čovjeka, a kruh, ako se odvoji od Riječi može postati kamen.