Kraj lipnja najprikladnije je doba za šišanje oblikovanih živica koje su tijekom proljeća potjerale mladice. Proljetno razdoblje rasta je završilo te počinje drugo kada će tijekom ljetnih mjeseci izrasti još samo kratki izboji pa će se oblik živice zadržati do iduće godine.
Pri njezi oblikovanih živica najvažnije je redovito šišanje, čime postižemo gust i lijep oblik. Neredovito i nedovoljno šišanje loše je za sve vrste živica jer tako postaju slabo razgranate, rijetke i s izduženim granama koje samo na vrhovima imaju guste busenove. Takve se živice mogu popraviti jedino drastičnom rezidbom do starog drva te daljnjim redovitim orezivanjem dok živica ne poprimi željeni oblik.
Tisa (Taxus) vrlo dobro podnosi rez u staro drvo te se tako lako pomlađuje. Za razliku od tise, tuja (Thuja) i pačempres (Chamaecyparis) mnogo slabije tjeraju izboje iz starog drva.
Za šišanje dugačkih živica koristimo električne škare. Šišanje uvijek počinjemo na bočnim stranama. Električne se škare ravnomjernim pokretima vode odozdo prema gore. Nakon bočnih strana prelazimo na gornju plohu. Da bi vrh živice bio što ravnije odrezan, škare moraju biti postavljene vodoravno. Na kraju, za ljepši izgled živice, njezine bridove možemo malo zaobliti.
Biljke velikih listova poput lovorvišnje (Prunus laurocerasus) i božikovine (Ilex) bolje je šišati oštrim ručnim škarama za živicu. Takav će rez biti čišći, tj. bez potrganih i sasušenih listova te oštriji nego kad radimo s električnim škarama. Niske, sitnolisne živice poput šimšira (Buxus) koje obrubljuju cvjetne gredice možemo šišati ručnim, ali i električnim škarama koje će nam uštedjeti vrijeme i olakšati rad.
Održavanje oblikovanih živica iziskuje dosta truda. Naime, uz šišanje, živicu u proljeće treba pognojiti organskim ili mineralnim gnojivom, kontinuirano čistiti od korova te zalijevati u vrijeme velikih vrućina i suše.
Idealna su razdoblja za sadnju živica jesen i proljeće. Jesen je osobito pogodna za sadnju listopadnih grmova čije se sadnice prodaju s golim korijenom, tj. bez zemlje. Sadnice iz kontejnera mogu se saditi i ljeti pod uvjetom da se redovito zalijevaju.
Izbor živice ovisi o vašem ukusu, ali i o veličini te položaju vrta, odnosno je li na suncu ili u sjeni. Među listopadnim živicama ističu se bukva (Fagus sylvatica), obična i crvenolisna, zatim grab (Carpinus betulus), kalina (Ligustrum), žutika (Berberis thunbergii). Te živice odbacuju lišće pa zimi propuštaju više svjetlosti.
Najčešće crnogorične živice su one od pačempresa, tuje i tise. Rastu gusto i kompaktno te pružaju ujednačen zaklon tijekom cijele godine. Isto vrijedi i za zimzelene živice, poput lovorvišnje i božikovine. Lovorvišnje koristimo za široke živice i stoga pri njihovoj sadnji treba predvidjeti dosta prostora.
Iako je kraj lipnja idealno vrijeme za šišanje većine živica, grmove bujnog rasta, kao što su grab, žutika, kalina, bukva i tuja možemo šišati dva puta godišnje (prvo šišanje treba obaviti u ožujku).
Jasna Rudež, dipl. ing.
Pri njezi oblikovanih živica najvažnije je redovito šišanje, čime postižemo gust i lijep oblik. Neredovito i nedovoljno šišanje loše je za sve vrste živica jer tako postaju slabo razgranate, rijetke i s izduženim granama koje samo na vrhovima imaju guste busenove. Takve se živice mogu popraviti jedino drastičnom rezidbom do starog drva te daljnjim redovitim orezivanjem dok živica ne poprimi željeni oblik.
Tisa (Taxus) vrlo dobro podnosi rez u staro drvo te se tako lako pomlađuje. Za razliku od tise, tuja (Thuja) i pačempres (Chamaecyparis) mnogo slabije tjeraju izboje iz starog drva.
Za šišanje dugačkih živica koristimo električne škare. Šišanje uvijek počinjemo na bočnim stranama. Električne se škare ravnomjernim pokretima vode odozdo prema gore. Nakon bočnih strana prelazimo na gornju plohu. Da bi vrh živice bio što ravnije odrezan, škare moraju biti postavljene vodoravno. Na kraju, za ljepši izgled živice, njezine bridove možemo malo zaobliti.
Biljke velikih listova poput lovorvišnje (Prunus laurocerasus) i božikovine (Ilex) bolje je šišati oštrim ručnim škarama za živicu. Takav će rez biti čišći, tj. bez potrganih i sasušenih listova te oštriji nego kad radimo s električnim škarama. Niske, sitnolisne živice poput šimšira (Buxus) koje obrubljuju cvjetne gredice možemo šišati ručnim, ali i električnim škarama koje će nam uštedjeti vrijeme i olakšati rad.
|
|
Održavanje oblikovanih živica iziskuje dosta truda. Naime, uz šišanje, živicu u proljeće treba pognojiti organskim ili mineralnim gnojivom, kontinuirano čistiti od korova te zalijevati u vrijeme velikih vrućina i suše.
Idealna su razdoblja za sadnju živica jesen i proljeće. Jesen je osobito pogodna za sadnju listopadnih grmova čije se sadnice prodaju s golim korijenom, tj. bez zemlje. Sadnice iz kontejnera mogu se saditi i ljeti pod uvjetom da se redovito zalijevaju.
Izbor živice ovisi o vašem ukusu, ali i o veličini te položaju vrta, odnosno je li na suncu ili u sjeni. Među listopadnim živicama ističu se bukva (Fagus sylvatica), obična i crvenolisna, zatim grab (Carpinus betulus), kalina (Ligustrum), žutika (Berberis thunbergii). Te živice odbacuju lišće pa zimi propuštaju više svjetlosti.
Najčešće crnogorične živice su one od pačempresa, tuje i tise. Rastu gusto i kompaktno te pružaju ujednačen zaklon tijekom cijele godine. Isto vrijedi i za zimzelene živice, poput lovorvišnje i božikovine. Lovorvišnje koristimo za široke živice i stoga pri njihovoj sadnji treba predvidjeti dosta prostora.
Iako je kraj lipnja idealno vrijeme za šišanje većine živica, grmove bujnog rasta, kao što su grab, žutika, kalina, bukva i tuja možemo šišati dva puta godišnje (prvo šišanje treba obaviti u ožujku).
Jasna Rudež, dipl. ing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....