Njegovi su klijenti prevarene supruge i muževi, ali i veliki koncerni i banke koje provjeravaju buduće menadžere i ljude koji će raspolagati milijunskim iznosima, ali i Tomislav Filipović i Gordan Govorčinović, koji su veoma brzo nakon što su "iskeširali" tri milijuna kuna za atraktivnu parcelu shvatili da su prevareni.
On je Saša Franjo, 38-godišnji privatni detektiv, bivši tajni agent SZUP-a i POA-e, koji je radio na protuobavještajnoj zaštiti štićenih osoba te bio i pomoćnik ravnatelja POA-e. Za Jutarnji list otkrio je kako je u samo četiri dana razotkrio lukavu prijevaru u kojoj je splitski beskućnik Frane Bulić, bivši šef Dalme i dobitnik Nagrade grada Splita 1984. godine, glumio vlasnika zemljišta Danijela Hrnjaka, člana nadzornog odbora Nava Banke. U cijelu je priču upleten i davni poznanik iz crnih kronika Robert Knežević, koji u dosjeu ima 68 prijava za prijevare i koji je nedavno izašao na slobodu nakon što je 6 godina i dva mjeseca "gulio" zbog milijunskih prijevara.
T uđmanu su željeli prići ljudi koji su tvrdili da ga poznaju, ali smo otkrili da su bolesnici
Varalice su, kažu iskusni kriminalisti i odvjetnici, katkad i genijalci s druge strane zakona, no u ovoj su igri brzo prokazani. Završni se čin otrića prijevare zbio prošle nedjelje oko podneva u splitskoj Ulici Zbora narodne garde gdje je Saša Franjo doveo svoje klijente pred čovjeka koji im je prodao zemlju kojoj nikad nije bio vlasnik.
Nakon što je četiri dana po Splitu tražio Bulića, našao ga je i suočio na ulici s prevarenim kupcima. Privatni se detektiv dobro sjeća toga. - Shvatio je da nema kamo. Odmah je rekao: "Dečki, žao mi je, htio sam vam se javiti. Grize me savjest." - rekao nam je privatni detektiv, koji je sučeljavanje promatrao sa strane. Prišao mu je, a zatim ga je čovjek koji je shvatio da nema izlaza zamolio: "Vodite me u policiju u Zagreb, ne želim da me ovdje itko vidi!".
Saša Franjo posjeo je Bulića u automobil i doveo ga svojim bivšim kolegama koji su nastavili kriminalistčku obradu. Time je jedan od njegovih slučajeva u dvoipolgodišnjoj detektivskoj praksi bio završen. Sve je počelo ljetos, kad su mu se stranke obratile nakon što su shvatile da su izigrane.
Pravi je vlasnik zemljišta otkrio prijevaru kad je odlučio graditi na zemljištu i u katastru doznao da je "nepoznat netko" s njegovim identitetom prodao njegovu zemlju i uknjižio se kao vlasnik. No, iako je radio kao tajni agent i bio upućen u praćenje kao privatni detektiv, naš je sugovornik došao pred zid. I onda je u Jutarnjem listu 10. studenoga oglasio da traži muškarca.
Imao je samo fotografiju s preslika osobne iskaznice "zemljoposjednika" Bulića iz javnobilježničkog ureda. I onda se dogodio obrat u istrazi o kojoj S. Franjo kaže: - Već me u subotu zvalo dvadesetak ljudi. Sve su informacije bile dobronamjerne. Kad mi je troje javilo da bi to mogao biti beskućnik iz Splita, već sam u nedjelju krenuo onamo.
S kraćim sam prekidima ondje proveo četiri dana, a locirao sam ga u subotu 17. listopada. U međuvremenu je pustio bradu i brkove. Kad sam postao siguran da je to on, pozvao sam klijente - prepričao nam je. Na pitanje jesu li ljudi htjeli surađivati, rekao je:
Ne biste vjerovali koliko su ljudi spremni surađivati. Iako sam raspisao i novčanu nagradu, nitko nije tražio novac. Ja sam im se i predstavio kao privatni detektiv jer sam to prema zakonu dužan - rekao je naš sugovornik. U potrazi za varalicom koristio se i novinskim tekstovima i svim javno dostupnim izvorima podataka. S obzirom na to da je od 1991.do 2005. godine radio u SZUP-u tj. POA-i, otkrio nam je i neke poslove koje je obavljao kao tajni agent, zadužen i za protuobavještajnu zaštitu pokojnog predsjednika Tuđmana.
U samo nekoliko dana otkrio sam da je kandidat za prokurista jedne tvrtke ovisnik o klađenju
- Često su mu pisali ljudi koji su se pozivali da su se 1971. godine borili za hrvatsku državu, ali da sada, kad je ona stvorena, doživljavaju nepravde. Tražili su da ih on primi. Pri provjerama se veoma brzo otkrivalo da je riječ uglavnom o psihički bolesnim osobama pa smo im onemogućavali kontakt s predsjednikom kao sigurnosno nepouzdanima. Provjeravali smo i objekte i tvrtke koje su radile na štićenim objektima - kaže Franjo. O konkretnim imenima i tehnikama rada nije želio govoriti jer ga i danas, iako više ne radi u tajnim službama, obvezuje službena tajna. Mnoga su mu novinarska imena dobro poznata, ali konkretan odgovor na to je li kao operativac SZUP-a pratio novinare nismo dobili, nego smo mogli samo sami zaključiti.
O usporedbi dvaju poslova nakon 2,5-godišnjeg iskustva kaže: - Ovaj je posao mnogo konkretniji jer su tajne službe danas sve više servis koji samo dostavlja određene informacije i analize korisnicima, što je u svakom slučaju dobro kad se gleda cijeli sigurnosni sustav.
Detektivski je pak posao konkretniji jer dobivam konkretne narudžbe klijenata, poput, primjerice, provjere budućeg zaposlenika. Tako sam trebao provjeriti kandidata za mjesto prokurista u jednoj građevinskoj tvrtki.
Za dva sam tjedna doznao da je u bivšoj tvrtki sporazumno raskinuo posao jer je ugovarao veće cijene, a razliku je trošio na kocku. Sporazumni je raskid bio elegantan izlaz i za njega i
tvrtku. No, problem je što ne mogu objaviti svoju referentnu listu jer mnogi ne žele da se uopće zna da su me angažirali. Primjerice, neke kompanije ne žele da javnost dozna da se prodaju krivotvorine njihovih proizvoda koji su brandovi jer bi im to donijelo velike štete - kaže naš sugovornik.
Javnost i dalje poslove privatnog detektiva doživljava kao uhođenje nevjernih supružnika. Takvih narudžbi ima i Saša Franjo. O tom dijelu posla kaže: - U pravilu, kad te suprug ili supruga koji sumnja u svojeg partnera angažira, on već uglavnom sve zna, ali želi potvrdu treće osobe.
Problem nastaje ako utvrdite da nevjere nema jer tada sumnjičavi suprug ili supruga tvrde da ja nisam dobro obavio posao, da sam bio u dogovru s drugom stranom ili slično - rekao je naš sugovornik. Prema zakonu, on se ne smije koristiti tajnim snimkama i prisluškivanjem, što se često misli. No bilo je i onih koji su ga željeli angažirati za nezakonite poslove.
Odvjetnici su mi nudili 1000 eura da u njihovo ime odem na pogrebe žrtava prometnih nesreća i obitelji ponudim usluge vezane za postupak dobivanja naknade štete. Odbio sam, a oni su rekli da drugi to rade
- Jedan je kljient tražio da utjerujem dug. Imao sam i slučaj kada je jedna obitelj sumnjala da im je susjeda u zgradi ukrala mačku. Tražili su da uđem u njezin stan i provjerim je li njihova mačka ondje - prepričao je neobične poslove. No, ima i onih koje je odbio jer nije htio biti "letač" i jer su degutantni.
- Neki su mi odvjetnici nudili 1000 eura da odem na pogreb žrtava prometnih nesreća i obitelji dam njihovu psojetnicu radi postupka za naknadu štete. Nisam htio biti "letač". Kad sam odbio, rekli su mi da takva ponuda nije nimalo neobična i da drugi to rade - ispričao je naš sugovornik.
Na temelju dosadašnjega iskustva tvrdi da je u praksi mnogo teže ostvarivo ono što prema zakonu detektivi zapravo mogu. Primjerice, zakon im omogućuje pravo uvida u neke javno dostupne podatke poput onih Mirovinskog fonda, što u praksi teže ide.
S bivšim kolegama iz policije, kaže, dobro surađuje, a budućnost svojeg posla više vidi u tzv. business intelligenceu. U posljednje ga vrijeme angažiraju i dobrostojeći roditelji koji u utrci za karijerom zaboravljaju na djecu. - Traže da provjerim s kime se druže i jesu li ovisnici o drogi. I priznaju da su izgubili nadzor nad djecom - kaže na kraju naš sugovornik. - Sutra sam u Zadru - rekao je sugovorniku koji ga je zvao tijekom našeg razgovora. Poslom? - pitao sam ga. - Da, poslom, odgovorio je i nastavio pričati o primjerima iz prakse.
Iako je iz POA-e 2005. godine u neizvjesnog privatnoga posla otišao sporazumnim raskidom ugovora, Saša Franjo, osnivač i vlasnik privatne detektivske agencije Lomis na upit bi li se vratio u tajne službe kaže da ne bi jer ne želi da njegov rad netko procjenjuje po tome je li dio nekih klanova, interesnih i sličnih te je li nekome simpatičan li ne, a ne prema kvaliteti posla.
S kolegama detektivima, a u Hrvatskoj je, kaže, 20-ak detektivskih agencija, dobro surađuje, no misli da je zakon nedorečen i da ih često i sputava pri obavljaju posla. Zasad sve radi sam iako bi mu katkad, kaže, dobro došao 'pješak', pogotovo kod praćenja, jer se dogodi da zbog parkiranja izgubi osobu koju treba pratiti. Na temelju iskustva iz prakse također upozorava kako krimnalci sve češće koriste ovisnike za registraciju tvrtki.
- Osnuju tvrrtke na njihova imena, plate dvije-tri fakture kako bi stekli povjerenje, a zatim izigraju ostale. Poslije im je veoma teško ući u trag. Imao sam i slučaj žene koja se javila na oglas za posao, a nesuđeni je poslodavac iskoristio njezine isprave za kupnju vozila na leasing, vratio joj ih i rekao da ništa od posla, a njoj su počele stizati opomene za rate za auto koji nikad nije kupila.
Frane Bulić, koji je samo poslužio varalicama i koji je za svoju 'glumu' nagrađen sa 40-ak tisuća eura, imao je razlog zbog kojega se bojao svojih 'poslodavaca'. Prvi ga je snimio Mladen Vladović (54) i doveo ga do Zagrepčanina Roberta Kneževića (34). Veoma su ga brzo od prodavača jaja u dronjcima vratili u direktorsku prošlost, odjenuli u skupo odijelo i nabavili mu novi identitet. Bulić je bio Danijel Hrnjak, išao je javnom bilježniku, a dvojac je pripremao teren u gruntovnici. Oglašavali su prodaju zemljišta i u novinama i kad su napokon proveli transakciju, razišli su se. I dok je kriminalni dosje Mladena Vladovića nepoznat, Robert Knežević je potkraj devedesetih punio stupce crnih kronika kao glavni akter višemilijunske prijevare vrbovečkog PIK-a.
Knežević je sredinom devedesetih bio osnivač tvrtki Mesomarkt i Fajdetić, a bio je poznat po sloganu 'Pozdravlja Vas Vaš direktor Robert Knežević'. Karijeru varalice počeo je sa 22 godine. Godine 1995. odslužio je kaznu, zasnovao obitelj, postao otac dvoje djece, no opet se vratio u prevarantske vode, ali sada preko krađe identiteta.
Dušan Miljuš
On je Saša Franjo, 38-godišnji privatni detektiv, bivši tajni agent SZUP-a i POA-e, koji je radio na protuobavještajnoj zaštiti štićenih osoba te bio i pomoćnik ravnatelja POA-e. Za Jutarnji list otkrio je kako je u samo četiri dana razotkrio lukavu prijevaru u kojoj je splitski beskućnik Frane Bulić, bivši šef Dalme i dobitnik Nagrade grada Splita 1984. godine, glumio vlasnika zemljišta Danijela Hrnjaka, člana nadzornog odbora Nava Banke. U cijelu je priču upleten i davni poznanik iz crnih kronika Robert Knežević, koji u dosjeu ima 68 prijava za prijevare i koji je nedavno izašao na slobodu nakon što je 6 godina i dva mjeseca "gulio" zbog milijunskih prijevara.
T uđmanu su željeli prići ljudi koji su tvrdili da ga poznaju, ali smo otkrili da su bolesnici
|
Nakon što je četiri dana po Splitu tražio Bulića, našao ga je i suočio na ulici s prevarenim kupcima. Privatni se detektiv dobro sjeća toga. - Shvatio je da nema kamo. Odmah je rekao: "Dečki, žao mi je, htio sam vam se javiti. Grize me savjest." - rekao nam je privatni detektiv, koji je sučeljavanje promatrao sa strane. Prišao mu je, a zatim ga je čovjek koji je shvatio da nema izlaza zamolio: "Vodite me u policiju u Zagreb, ne želim da me ovdje itko vidi!".
Saša Franjo posjeo je Bulića u automobil i doveo ga svojim bivšim kolegama koji su nastavili kriminalistčku obradu. Time je jedan od njegovih slučajeva u dvoipolgodišnjoj detektivskoj praksi bio završen. Sve je počelo ljetos, kad su mu se stranke obratile nakon što su shvatile da su izigrane.
Pravi je vlasnik zemljišta otkrio prijevaru kad je odlučio graditi na zemljištu i u katastru doznao da je "nepoznat netko" s njegovim identitetom prodao njegovu zemlju i uknjižio se kao vlasnik. No, iako je radio kao tajni agent i bio upućen u praćenje kao privatni detektiv, naš je sugovornik došao pred zid. I onda je u Jutarnjem listu 10. studenoga oglasio da traži muškarca.
Imao je samo fotografiju s preslika osobne iskaznice "zemljoposjednika" Bulića iz javnobilježničkog ureda. I onda se dogodio obrat u istrazi o kojoj S. Franjo kaže: - Već me u subotu zvalo dvadesetak ljudi. Sve su informacije bile dobronamjerne. Kad mi je troje javilo da bi to mogao biti beskućnik iz Splita, već sam u nedjelju krenuo onamo.
S kraćim sam prekidima ondje proveo četiri dana, a locirao sam ga u subotu 17. listopada. U međuvremenu je pustio bradu i brkove. Kad sam postao siguran da je to on, pozvao sam klijente - prepričao nam je. Na pitanje jesu li ljudi htjeli surađivati, rekao je:
Ne biste vjerovali koliko su ljudi spremni surađivati. Iako sam raspisao i novčanu nagradu, nitko nije tražio novac. Ja sam im se i predstavio kao privatni detektiv jer sam to prema zakonu dužan - rekao je naš sugovornik. U potrazi za varalicom koristio se i novinskim tekstovima i svim javno dostupnim izvorima podataka. S obzirom na to da je od 1991.do 2005. godine radio u SZUP-u tj. POA-i, otkrio nam je i neke poslove koje je obavljao kao tajni agent, zadužen i za protuobavještajnu zaštitu pokojnog predsjednika Tuđmana.
U samo nekoliko dana otkrio sam da je kandidat za prokurista jedne tvrtke ovisnik o klađenju
|
|
O usporedbi dvaju poslova nakon 2,5-godišnjeg iskustva kaže: - Ovaj je posao mnogo konkretniji jer su tajne službe danas sve više servis koji samo dostavlja određene informacije i analize korisnicima, što je u svakom slučaju dobro kad se gleda cijeli sigurnosni sustav.
Detektivski je pak posao konkretniji jer dobivam konkretne narudžbe klijenata, poput, primjerice, provjere budućeg zaposlenika. Tako sam trebao provjeriti kandidata za mjesto prokurista u jednoj građevinskoj tvrtki.
Za dva sam tjedna doznao da je u bivšoj tvrtki sporazumno raskinuo posao jer je ugovarao veće cijene, a razliku je trošio na kocku. Sporazumni je raskid bio elegantan izlaz i za njega i
tvrtku. No, problem je što ne mogu objaviti svoju referentnu listu jer mnogi ne žele da se uopće zna da su me angažirali. Primjerice, neke kompanije ne žele da javnost dozna da se prodaju krivotvorine njihovih proizvoda koji su brandovi jer bi im to donijelo velike štete - kaže naš sugovornik.
Javnost i dalje poslove privatnog detektiva doživljava kao uhođenje nevjernih supružnika. Takvih narudžbi ima i Saša Franjo. O tom dijelu posla kaže: - U pravilu, kad te suprug ili supruga koji sumnja u svojeg partnera angažira, on već uglavnom sve zna, ali želi potvrdu treće osobe.
Problem nastaje ako utvrdite da nevjere nema jer tada sumnjičavi suprug ili supruga tvrde da ja nisam dobro obavio posao, da sam bio u dogovru s drugom stranom ili slično - rekao je naš sugovornik. Prema zakonu, on se ne smije koristiti tajnim snimkama i prisluškivanjem, što se često misli. No bilo je i onih koji su ga željeli angažirati za nezakonite poslove.
Odvjetnici su mi nudili 1000 eura da u njihovo ime odem na pogrebe žrtava prometnih nesreća i obitelji ponudim usluge vezane za postupak dobivanja naknade štete. Odbio sam, a oni su rekli da drugi to rade
|
|
- Neki su mi odvjetnici nudili 1000 eura da odem na pogreb žrtava prometnih nesreća i obitelji dam njihovu psojetnicu radi postupka za naknadu štete. Nisam htio biti "letač". Kad sam odbio, rekli su mi da takva ponuda nije nimalo neobična i da drugi to rade - ispričao je naš sugovornik.
Na temelju dosadašnjega iskustva tvrdi da je u praksi mnogo teže ostvarivo ono što prema zakonu detektivi zapravo mogu. Primjerice, zakon im omogućuje pravo uvida u neke javno dostupne podatke poput onih Mirovinskog fonda, što u praksi teže ide.
S bivšim kolegama iz policije, kaže, dobro surađuje, a budućnost svojeg posla više vidi u tzv. business intelligenceu. U posljednje ga vrijeme angažiraju i dobrostojeći roditelji koji u utrci za karijerom zaboravljaju na djecu. - Traže da provjerim s kime se druže i jesu li ovisnici o drogi. I priznaju da su izgubili nadzor nad djecom - kaže na kraju naš sugovornik. - Sutra sam u Zadru - rekao je sugovorniku koji ga je zvao tijekom našeg razgovora. Poslom? - pitao sam ga. - Da, poslom, odgovorio je i nastavio pričati o primjerima iz prakse.
Iako je iz POA-e 2005. godine u neizvjesnog privatnoga posla otišao sporazumnim raskidom ugovora, Saša Franjo, osnivač i vlasnik privatne detektivske agencije Lomis na upit bi li se vratio u tajne službe kaže da ne bi jer ne želi da njegov rad netko procjenjuje po tome je li dio nekih klanova, interesnih i sličnih te je li nekome simpatičan li ne, a ne prema kvaliteti posla.
S kolegama detektivima, a u Hrvatskoj je, kaže, 20-ak detektivskih agencija, dobro surađuje, no misli da je zakon nedorečen i da ih često i sputava pri obavljaju posla. Zasad sve radi sam iako bi mu katkad, kaže, dobro došao 'pješak', pogotovo kod praćenja, jer se dogodi da zbog parkiranja izgubi osobu koju treba pratiti. Na temelju iskustva iz prakse također upozorava kako krimnalci sve češće koriste ovisnike za registraciju tvrtki.
- Osnuju tvrrtke na njihova imena, plate dvije-tri fakture kako bi stekli povjerenje, a zatim izigraju ostale. Poslije im je veoma teško ući u trag. Imao sam i slučaj žene koja se javila na oglas za posao, a nesuđeni je poslodavac iskoristio njezine isprave za kupnju vozila na leasing, vratio joj ih i rekao da ništa od posla, a njoj su počele stizati opomene za rate za auto koji nikad nije kupila.
|
Ovisnici kao pokriće za fiktivna poduzeća
|
Frane Bulić, koji je samo poslužio varalicama i koji je za svoju 'glumu' nagrađen sa 40-ak tisuća eura, imao je razlog zbog kojega se bojao svojih 'poslodavaca'. Prvi ga je snimio Mladen Vladović (54) i doveo ga do Zagrepčanina Roberta Kneževića (34). Veoma su ga brzo od prodavača jaja u dronjcima vratili u direktorsku prošlost, odjenuli u skupo odijelo i nabavili mu novi identitet. Bulić je bio Danijel Hrnjak, išao je javnom bilježniku, a dvojac je pripremao teren u gruntovnici. Oglašavali su prodaju zemljišta i u novinama i kad su napokon proveli transakciju, razišli su se. I dok je kriminalni dosje Mladena Vladovića nepoznat, Robert Knežević je potkraj devedesetih punio stupce crnih kronika kao glavni akter višemilijunske prijevare vrbovečkog PIK-a.
Knežević je sredinom devedesetih bio osnivač tvrtki Mesomarkt i Fajdetić, a bio je poznat po sloganu 'Pozdravlja Vas Vaš direktor Robert Knežević'. Karijeru varalice počeo je sa 22 godine. Godine 1995. odslužio je kaznu, zasnovao obitelj, postao otac dvoje djece, no opet se vratio u prevarantske vode, ali sada preko krađe identiteta.
|
Prijevaru osmislili ljudi s dosjeom
|
Dušan Miljuš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....