Za NATO hakeri opasniji od tenkova

Točno je pedeset godina NATO uspješno, bez bilo kakve vojne operacije, samo kroz politiku odvraćanja, branio teritorij svojih članica na zapadu Europe i sjeveru Amerike. Naravno, mogući neprijatelj tijekom hladnog rata bio je indentificiran i zvao se komunizam i Istočni blok pod vodstvom Sovjetskog Saveza.

Takav NATO je krajem devedesetih, upravo kada je slavio 50. godišnjicu postojanja, postao neupotrebljiv i nepotreban za tu svrhu.

Balkanski poučak

Istočni blok je nestao, tri države iz Istočnog bloka (Poljska, Mađarska i Češka) postale su članice NATO-a te iste godine, druge su čekale na red za članstvo, a Rusija je postala NATO-ov partner.

Ograničena intervencija u Bosni i Hercegovini nakon 1995. i zračni napadi na Srbiju 1999. godine te početak operacija za nametanje mira u BiH i na Kosovu poslužili su kao dokaz da je NATO i dalje potreban i upotrebljiv, ali samo ako je spreman djelovati i izvan takozvanog svog područja. S pravom su se građani država članica pitali čemu služi NATO ako se u našem dvorištu, u bivšoj Jugoslaviji, može neometano vršiti genocid i strašni zločini kakve Europa nije vidjela od kraja Drugoga svjetskog rata.

Operacije u BiH i ona na Kosovu bile su prve NATO-ove vojne intervencije, a ona na Kosovu i prva bez izravnog odobrenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Tako je Balkan poslužio kao dobar argument NATO-u da opravda svrhu svog postojanja. Upravo te 1999. godine NATO-ove članice usvojile su zadnji strateški koncept, koji je sada zastario i ne odgovara izazovima sigurnosti s kojima se saveznici suočavaju. Sada su i države Balkana, prvi put i jedna država u kojoj se dogodila agresija, Hrvatska, ili u NATO-u, ili čekaju pozivnicu za članstvo, ili su NATO-ovi partrneri. Čak je i Srbija u NATO-ovu programu Partnerstva za mir. Danas su pred NATO-om novi izazovi i zato je i pripremljen novi streteški koncept koji će šefovi država usvojiti na summitu u Lisabonu krajem studenoga.

O novom konceptu prošlog su tjedna razgovarali i NATO-ovi ministri vanjskih poslova i njihove kolege, ministri obrane. Taj je dokument, od samo desetak stranica, i dalje tajna, ali se više-manje zna koji su glavni elementi te nove strategije.

Informatički razvoj

Kako je i rekao glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, NATO će i dalje kao princip postojanja imati kolektivnu obranu teritorija svojih 28 država članica i svojih 900 milijuna građana. Ali kao novi elementi u kolektivnoj obrani uvest će se i proturaketna obrana i obrana od kibernetičkih napada, kao i obrana od organiziranog međunarodnog terorizma.

Već postoje države u svijetu, koje NATO smatra nedemokratskima i nepouzdanima, koje mogu zaprijetiti raketnim napadima državama NATO-a. Međunarodni terorizam već je napadao NATO-ove članice, a sve je više primjera koji dokazuju da su države članice, upravo zbog visoke razine informatičkog razvoja, postale izuzetno ranjive i od eventualnih kibernetičkih napada.

Suradnja s Rusijom

Pad internetskog sustava u Estoniji na samo jedan dan, za što se neslužbeno optužilo Rusiju, pokazao je da se sigurnost jedne države i njezinih građana može ugroziti i upadom u njihov internetski sustav. Upadi u kibernetički sustav opasniji su i izvjesniji od upada teknovskih jedinica neke treće države na teritorij NATO-a.

Trenutačno je najviše pozornosti u debatama u NATO-u usmjereno prema izgradnji sustava proturaketnog štita. Nema više dvojbi među NATO-ovim državama o tome postoji li ili ne prijetnja raketnih napada. Sve su se države složile da NATO treba takav sustav, ali da on mora pokriti cijeli teritorij država članica. Amerikanci već imaju svoj sustav koji može jamčiti zaštitu i većini država saveznica u NATO-u, ali ne svima. Zato je ujedinjenje tih postojećih sustava, uz nadogradnju, nužno i, smatra NATO, jeftino. - Za malu cijenu, manju od 200 milijuna eura, imat ćemo maksimalnu zaštitu - kaže današnji glavni tajnik NATO-a.

Najveći politički izazov oko odluke o spajanju NATO-ova jedinstvenog proturaketnog štita je kako pridobiti Rusiju da u tom sustavu bude partner i da to ne doživi kao ugrožavanje Rusije. Glavni tajnik NATO-a najavio je da će Rusiju pozvati da surađuje u tom sustavu. Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy ovog će tjedna na sastanku s ruskim predsjednikom Dmitrijem Medvedevim pokušati uvjeriti ruskog kolegu da dođe na summit s NATO-om u Lisabon i prihvati suradnju oko antiraketnog štita. Rusija je dosad kritizirala namjere NATO-a da taj sustav postavi na granici s Rusijom i to nazvala “izravnom prijetnjom ruskim interesima”.

Izazov za Tursku

To dokazuje da, iako je hladni rat daleko iza nas, hladnoratovska razmišljanja i dalje postoje. Taj je sustav velik izazov i za Tursku. Naime, dio sustava treba se instalirati u Turskoj, koja graniči s Iranom, a upravo je Iran jedan od primjera koje NATO spominje kao moguću prijetnju zbog raketnih napada.

Turska politička elita, iako ne dovodi u pitanje lojalnost NATO-u, u procesu jačanja utjecaja na Bliskom istoku, širenja partnerstva i s drugim državama izvan euroatlantskog područja također je cilj nove strategije NATO-a, jer je priroda novih ugroza takva da se niti NATO neće moći uspješno s njima nositi ako djeluje sam.

Zanimljivo je da NATO, upravo u vrijeme najveće transformacije, prolazi i kroz proces značajnog smanjenja troškova. U NATO-u vjeruju da je moguće postići nešto što zvuči u najmanju ruku čudno: kroz smanjenje troškova povećati efikasnost.

Rezati salo - jačati mišiće

- Želimo rezati salo i pojačati mišiće - kaže NATO-ov glavni tajnik, ali suočen s jadikovkama vlada država članica zbog financijske krize upozorava da tijekom tog “rezanja sala” treba pripaziti na to da se ne dirne u kosti ili mišiće ili živčani sustav.

Hrvatska je već godinu i pol punopravna članica NATO-a i sudjeluje u donošenju svih odluka, pa će tako morati odlučiti i o prihvaćanju novog strateškog koncepta na summitu u Lisabonu. Bit će to prvo sudjelovanje predsjednika Josipovića na NATO-ovu summitu. Kako smo čuli od predstavnika hrvatske Vlade, Hrvatska podržava novi strateški koncept te smatra da niti on niti proturaketni štit neće financijski dodatno opteretiti Hrvatsku. A sustav će pod svoju zaštitu imati i Hrvatsku.

Članak 5, prema kojem se napad na jednu članicu NATO-a smatra napadom na sve, i dalje će ostati glavni princip NATO-a.