Zbog urušavanja Kupske ulice Tehnika d.d., izvođač radova HEP-ove zgrade, naručila je od Instituta građevinarstva Hrvatske istraživanje i detaljnu analizu onoga što se dogodilo kako bi se znali razlozi i uzroci urušavanja ulice.
- Mi istražujemo za Tehniku, za sada nemamo odgovor na pitanje što se točno dogodilo, u ovom slučaju mnogo toga mi je čudno. Još nemam dovoljno podataka, a sve drugo bile bi spekulacije. Istraživanja o tome što se dogodilo rade se detaljno i široko, ali s njima, možda, nećemo ići u javnost - otkrio je Jure Radić, direktor i predsjednik Uprave Instituta građevinarstva Hrvatske. Prema njegovu predviđanju, u Zagrebu će se, nakon analize IGH, "za građevinare možda uvesti nova pravila igre".
- IGH je neutralan, od nas se ne može naručiti istraživanje koje bi nekom odgovaralo. Istraživanje za Tehniku bit će rezultat svih potrebnih znanja - otklonio je sumnje Radić. Iako nije želio govoriti o razlozima urušavanja Kupske, naglasio je da su u tom slučaju "moguća razna iznenađenja, od podzemnih tokova do nekih drugih razloga".
- Ako se uspije dokazati da postoji podzemni tok, onda će se pokazati da nije bilo ljudske pogreške u slučaju Kupske. Građevinarstvo je, znate, odnos između čovjeka i prirode, treba upoznati bilo prirode i ukrotiti je. Zagreb leži na lošem tlu, a u ovom trenutku u Zagrebu ima stotinu građevinskih jama - kaže Radić.
Zagreb - grad na vodi
Slojeve podzemnih voda koje se protežu na savskoj ravnici stručnjaci zovu "zagrebački vodonosnik". To prirodno bogatstvo u posljednje je vrijeme ugroženo sve većim zagađenjem okoliša i pomanjkanjem pročistača vode.
Pa ipak, iako Radić govori o "podzemnim tokovima", vodeći hrvatski hidrogeolog Darko Mayer, profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, tvrdi da Zagreb doslovce leži na vodama, ali da su priče o podzemnim tokovima deplasirane. - Nema izrazitih podzemnih tokova na području Zagreb, razine podzemnih voda se prate na 250 lokacija, i to dva puta tjedno, i na temelju toga se mogu točno nacrtati karte visina podzemne vode koje ukazuju na smjerove tečenja, a ono je vrlo sporo, nekoliko desetaka centimetara dnevno, i odvija se uglavnom paralelno sa Savom. Da u Kupskoj nije bilo podzemnih tokova najbolje pokazuje presjek zemljišta koji se otvorio urušavanjem dijafragme - kategoričan je hidrogeolog Darko Mayer.
Podzemne vode u širem području Zagreba, pojasnio je profesor Mayer, protežu se od Podsuseda na zapadu, zatim Ilice, Vlaške, Maksimirske ulice, Sesveta i Dugog Sela na sjeveru, potom do padina Vukomeričkih gorica na jugu i područja Siska na istoku. Riječ je, dakle, o području savske ravnice.
Slojeve tih podzemnih voda stručnjaci zovu "zagrebački vodonosnik". Slojevi s podzemnim vodama na zapadnom dijelu područja (zagrebačkog vodonosnika) jesu 5-10 metara debljine.
Na potezu Sašnjak - Mala Mlaka debljina vodenog sloja raste i iznosi do 40 metara, a prema istoku taj se sloj još podebljava te na na području Obrezina i Črnkovca doseže više od stotinu metara.
U posljednjim godinama aktualan je, međutim, trend pada vodostaja podzemnih voda te se smanjuje mogućnost eksploatacije, osobito na crpilištima u područjima s tanjim vodonosnim slojem. Glavni izvor obnavljanja zaliha podzemnih voda je rijeka Sava.
Nema izrazitih podzemnih tokova na području Zagreba, razine podzemnih voda prate se na 250 lokacija, i to dva puta tjedno. Da u Kupskoj nije bilo nikakvih podzemnih tokova najbolje pokazuje presjek zemljišta koji se otvorio urušavanjem dijafragme
Darko Mayer,
hidrogeolog, profesor na Rudarsko-geološko
-naftnom fakultetu
Voda se iz Save filtrira kroz slojeve šljunka i pijeska te je u prirodnim uvjetima kemijski i mikrobiološki čista, pogodna za izravnu uporabu. Zbog toga se na temelju takvih resursa u Zagrebu relativno rano razvila organizirana opskrba vodom, davne 1878. godine.
No kako je Zagreb rastao i razvijao se, tako su se počele smanjivati zalihe vode u vodonosniku, ali je počela opadati i kvaliteta vode. Zalihe se, naime, smanjuju zbog velike eksploatacije vode i šljunka, pokrivenosti terena građevinskim objektima i cestama, što smanjuje infiltraciju oborinskih voda, zatim promjene hidrološkog režima rijeke Save koja se zbog uređenja obale i hidroelektrana u Sloveniji sve više usijeca u vodonosnik. Sve je to uvjetovalo da je posljednjih 20-ak godina opala razina zagrebačkih podzemnih voda od 4 do 8 metara.
Usto, kakvoća zagrebačkih voda je pogoršana zbog onečišćivača, a glavni su zagađivači odlagalište otpada Jakuševec, loša (pra)stara kanalizacijska mreža, odbacivanje opasnog otpada, curenje opasnih tekućina itd. Na nekim mjestima, posebno u urbaniziranim i industrijskim dijelovima grada, zagrebačke podzemne vode zbog onečišćivača nisu uopće za upotrebu. Zbog toga se Zagreb opskrbljuje vodom iz crpilišta na periferiji grada (Mala Mlaka, Sašnjak, Petruševec, Velika Gorica, Strmec).
Ako se uspije dokazati da postoji podzemni tok, onda će se pokazati da nije bilo ljudske greške u slučaju Kupske. Grad leži na lošem tlu, a u ovom trenutku u Zagrebu ima stotinu građevinskih jama
Jure Radić, direktor Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH)
Na područje grada dovede se oko pet metara kubičnih vode u sekundi. Budući da je 75 posto potrošača na lijevoj obali Save, to znači da se u dijelu grada od Podsuseda do Sesveta na sekundu troši više od tri kubična metra u sekundi. No problem je u tome što se 40 posto te vode gubi zbog dotrajalosti vodovodne mreže.
- Novija istraživanja su, među ostalim, pokazala još neke zabrinjavajuće činjenice. Rijeka Sava ne predstavlja hidrauličku barijeru između južnog i sjevernog zaobalja pa je utvrđeno da zagađenja ispod Jakuševca prelaze u sjeverni dio slojeva s podzemnim vodama (vodonosnika) i kreću se prema crpilištu Petruševec - tvrdi profesor Mayer.
Nadalje, unatoč sanaciji odlagališta otpada Jakuševec, vodocrpilište Črnkovec je ugroženo jer goleme količine zagađene vode, koje su se desetljećima taložile ispod Jakuševca, polako kreću prema vodocrpilištu. Podzemne vode Zagreba, koje su jedno od važnijih prirodnih resursa Hrvatske, zbog onečišćivača su jako ugrožene te su nužne akcije koje će zautaviti daljnju degradaciju tih resursa.
Prije prvih regulacija Save na području danas brojnih naseljenih kvartovima grada bile su česte poplave, a uz rijeku su bili brojni riječni rukavci, između njih prudovi itd. Geološko-katastarski zemljividi iz vremena Austro-Ugarske dokaz su tome da su rukavci Save dosezali do današnjeg šireg centra grada. Prema jednoj ratnoj karti iz Beča, koja je 1953. izrađena za osobnu upotrebu cara, vidljivo je da su dva rukavca Save presijecala područje od današnjeg Boćarskog doma preko Cvjetnog naselje i Vrbika do Savske ulice, a jedan riječni rukavac usjekao se čak do Martinovki, kako su se u 19. stoljeću zvali pašnjaci i livade od današnje Koturaške do Vrbika odnosno današnje Vukovarske ulice. Regulacijom Save, urbanizacijom terena i zatrpavanjem riječnih rukavaca, prestale su poplave, ali podzemne vode su ostale gdje su i bile, tek nekoliko metara ispod površine.
Jakuševac je, među ostalim, do sanacije, dakle četiri desetljeća bio stalni zagađivač podzemnih voda. No, prvo veliko registrirano onečišćenje vode dogodilo se u siječnju 1980., kada su zagađena crpilišta u Selskoj cesti, Daničićevoj i Zagorskoj ulici. Zagreb je u samo deset godina ostao bez crpilišta pitke vode na lijevoj obali Save koja su davala 115 milijuna litara vode dnevno.
Ivica Radoš
- Mi istražujemo za Tehniku, za sada nemamo odgovor na pitanje što se točno dogodilo, u ovom slučaju mnogo toga mi je čudno. Još nemam dovoljno podataka, a sve drugo bile bi spekulacije. Istraživanja o tome što se dogodilo rade se detaljno i široko, ali s njima, možda, nećemo ići u javnost - otkrio je Jure Radić, direktor i predsjednik Uprave Instituta građevinarstva Hrvatske. Prema njegovu predviđanju, u Zagrebu će se, nakon analize IGH, "za građevinare možda uvesti nova pravila igre".
- IGH je neutralan, od nas se ne može naručiti istraživanje koje bi nekom odgovaralo. Istraživanje za Tehniku bit će rezultat svih potrebnih znanja - otklonio je sumnje Radić. Iako nije želio govoriti o razlozima urušavanja Kupske, naglasio je da su u tom slučaju "moguća razna iznenađenja, od podzemnih tokova do nekih drugih razloga".
- Ako se uspije dokazati da postoji podzemni tok, onda će se pokazati da nije bilo ljudske pogreške u slučaju Kupske. Građevinarstvo je, znate, odnos između čovjeka i prirode, treba upoznati bilo prirode i ukrotiti je. Zagreb leži na lošem tlu, a u ovom trenutku u Zagrebu ima stotinu građevinskih jama - kaže Radić.
Zagreb - grad na vodi
Slojeve podzemnih voda koje se protežu na savskoj ravnici stručnjaci zovu "zagrebački vodonosnik". To prirodno bogatstvo u posljednje je vrijeme ugroženo sve većim zagađenjem okoliša i pomanjkanjem pročistača vode.
|
Pa ipak, iako Radić govori o "podzemnim tokovima", vodeći hrvatski hidrogeolog Darko Mayer, profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, tvrdi da Zagreb doslovce leži na vodama, ali da su priče o podzemnim tokovima deplasirane. - Nema izrazitih podzemnih tokova na području Zagreb, razine podzemnih voda se prate na 250 lokacija, i to dva puta tjedno, i na temelju toga se mogu točno nacrtati karte visina podzemne vode koje ukazuju na smjerove tečenja, a ono je vrlo sporo, nekoliko desetaka centimetara dnevno, i odvija se uglavnom paralelno sa Savom. Da u Kupskoj nije bilo podzemnih tokova najbolje pokazuje presjek zemljišta koji se otvorio urušavanjem dijafragme - kategoričan je hidrogeolog Darko Mayer.
Podzemne vode u širem području Zagreba, pojasnio je profesor Mayer, protežu se od Podsuseda na zapadu, zatim Ilice, Vlaške, Maksimirske ulice, Sesveta i Dugog Sela na sjeveru, potom do padina Vukomeričkih gorica na jugu i područja Siska na istoku. Riječ je, dakle, o području savske ravnice.
Slojeve tih podzemnih voda stručnjaci zovu "zagrebački vodonosnik". Slojevi s podzemnim vodama na zapadnom dijelu područja (zagrebačkog vodonosnika) jesu 5-10 metara debljine.
Na potezu Sašnjak - Mala Mlaka debljina vodenog sloja raste i iznosi do 40 metara, a prema istoku taj se sloj još podebljava te na na području Obrezina i Črnkovca doseže više od stotinu metara.
U posljednjim godinama aktualan je, međutim, trend pada vodostaja podzemnih voda te se smanjuje mogućnost eksploatacije, osobito na crpilištima u područjima s tanjim vodonosnim slojem. Glavni izvor obnavljanja zaliha podzemnih voda je rijeka Sava.
Nema izrazitih podzemnih tokova na području Zagreba, razine podzemnih voda prate se na 250 lokacija, i to dva puta tjedno. Da u Kupskoj nije bilo nikakvih podzemnih tokova najbolje pokazuje presjek zemljišta koji se otvorio urušavanjem dijafragme
Darko Mayer,
hidrogeolog, profesor na Rudarsko-geološko
-naftnom fakultetu
|
No kako je Zagreb rastao i razvijao se, tako su se počele smanjivati zalihe vode u vodonosniku, ali je počela opadati i kvaliteta vode. Zalihe se, naime, smanjuju zbog velike eksploatacije vode i šljunka, pokrivenosti terena građevinskim objektima i cestama, što smanjuje infiltraciju oborinskih voda, zatim promjene hidrološkog režima rijeke Save koja se zbog uređenja obale i hidroelektrana u Sloveniji sve više usijeca u vodonosnik. Sve je to uvjetovalo da je posljednjih 20-ak godina opala razina zagrebačkih podzemnih voda od 4 do 8 metara.
Usto, kakvoća zagrebačkih voda je pogoršana zbog onečišćivača, a glavni su zagađivači odlagalište otpada Jakuševec, loša (pra)stara kanalizacijska mreža, odbacivanje opasnog otpada, curenje opasnih tekućina itd. Na nekim mjestima, posebno u urbaniziranim i industrijskim dijelovima grada, zagrebačke podzemne vode zbog onečišćivača nisu uopće za upotrebu. Zbog toga se Zagreb opskrbljuje vodom iz crpilišta na periferiji grada (Mala Mlaka, Sašnjak, Petruševec, Velika Gorica, Strmec).
Ako se uspije dokazati da postoji podzemni tok, onda će se pokazati da nije bilo ljudske greške u slučaju Kupske. Grad leži na lošem tlu, a u ovom trenutku u Zagrebu ima stotinu građevinskih jama
Jure Radić, direktor Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH)
|
|
- Novija istraživanja su, među ostalim, pokazala još neke zabrinjavajuće činjenice. Rijeka Sava ne predstavlja hidrauličku barijeru između južnog i sjevernog zaobalja pa je utvrđeno da zagađenja ispod Jakuševca prelaze u sjeverni dio slojeva s podzemnim vodama (vodonosnika) i kreću se prema crpilištu Petruševec - tvrdi profesor Mayer.
Nadalje, unatoč sanaciji odlagališta otpada Jakuševec, vodocrpilište Črnkovec je ugroženo jer goleme količine zagađene vode, koje su se desetljećima taložile ispod Jakuševca, polako kreću prema vodocrpilištu. Podzemne vode Zagreba, koje su jedno od važnijih prirodnih resursa Hrvatske, zbog onečišćivača su jako ugrožene te su nužne akcije koje će zautaviti daljnju degradaciju tih resursa.
Prije prvih regulacija Save na području danas brojnih naseljenih kvartovima grada bile su česte poplave, a uz rijeku su bili brojni riječni rukavci, između njih prudovi itd. Geološko-katastarski zemljividi iz vremena Austro-Ugarske dokaz su tome da su rukavci Save dosezali do današnjeg šireg centra grada. Prema jednoj ratnoj karti iz Beča, koja je 1953. izrađena za osobnu upotrebu cara, vidljivo je da su dva rukavca Save presijecala područje od današnjeg Boćarskog doma preko Cvjetnog naselje i Vrbika do Savske ulice, a jedan riječni rukavac usjekao se čak do Martinovki, kako su se u 19. stoljeću zvali pašnjaci i livade od današnje Koturaške do Vrbika odnosno današnje Vukovarske ulice. Regulacijom Save, urbanizacijom terena i zatrpavanjem riječnih rukavaca, prestale su poplave, ali podzemne vode su ostale gdje su i bile, tek nekoliko metara ispod površine.
|
Tajna starih karata
|
Jakuševac je, među ostalim, do sanacije, dakle četiri desetljeća bio stalni zagađivač podzemnih voda. No, prvo veliko registrirano onečišćenje vode dogodilo se u siječnju 1980., kada su zagađena crpilišta u Selskoj cesti, Daničićevoj i Zagorskoj ulici. Zagreb je u samo deset godina ostao bez crpilišta pitke vode na lijevoj obali Save koja su davala 115 milijuna litara vode dnevno.
|
Onečišćenje podzemnih voda
|
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....