Među većinom hrvatskih vozača vlada mišljenje kako svaki od njih ima pravo na zamjensko vozilo ako je njegov automobil oštećen u sudaru ili mora ostati duže vremena u ovlaštenom servisu radi popravka. Međutim, koliko u svemu tome ima istine, saznali smo od splitskog odvjetnika mr. sc. Željka Ćapina s kojim smo razgovarali na tu temu.
Prema njegovim riječima, propisi koji detaljnije uređuju materiju osiguranja u prometu sadržani su u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, koji je objavljen u Narodnim novinama od 23. prosinca 2005. (ZOOP), a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine. Navedeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu uređuje materiju obveznih osiguranja u prometu kao posebnu cjelinu te predstavlja daljnji korak prema usklađivanju hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU.
U skladu s člankom 68. prethodno navedenog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, društva za osiguranje, članovi Hrvatskog ureda za osiguranje na sjednici Upravnog odbora od 6. travnja 2006. godine, donijela su zajedničke Uvjete za obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, a koja je objavio Hrvatski ured za osiguranje nakon dobivenog odobrenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga te koji se primjenjuju od 1.rujna 2006. godine.
- Ni jedan od navedenih propisa ne regulira niti poznaje pojam - zamjensko vozilo ili pravo na zamjensko vozilo, što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da oštećenik sukladno Zakonu i navedenim Uvjetima za obvezno osiguranje, nema pravo na zamjensko vozilo niti pravo na korištenje zamjenskog vozila, ističe odvjetnik Željko Ćapin.
- Pravo na zamjensko vozilo ili korištenje zamjenskog vozila u praksi se najčešće javlja u tri slučaja i to kod ovlaštenih auto-kuća za prodaju vozila, trgovačkih društava registriranih za pružanje pomoći na cesti (pojedini auto- klubovi), te osiguravajućih kuća prilikom sklapanja ugovora o osiguranju vozila (kasko).
Pojedine auto-kuće prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora za motorno vozilo, nude jamstvo za vozilo u kojem nerijetko nude i mogućnost korištenja zamjenskog vozila koje se najčešće koristi prilikom kvara na vozilu jer u slučaju da kvar ne može biti otklonjen u istom danu kad je vozilo dovezeno u ovlašteni servis, onda auto- kuća korisniku organizira zamjensko vozilo u rangu kupljenog (što je u praksi rijetkost), a najčešće zamjensko vozilo - srednje klase.
Stranka koristi zamjensko vozilo do popravka vozila, ali ne duže od tri radna dana. Popratne troškove, kao što su dodatno osiguranje, cestarina ili gorivo, snosi sam korisnik koji je ujedno obvezan zamjensko vozilo vratiti na mjesto gdje je izdano. Kada reklamirate vozilo pod jamstvom (garancijom), imate pravo na zamjensko vozilo, ali samo u slučaju ako je to izričito ugovoreno u ugovoru ili jamstvu vozila. U skladu s navedenim, na hrvatskom se tržištu u zadnje vrijeme pojavila nova usluga vozačima pojedinih modela vozila (tzv. mobilno jamstvo) a koja vlasnicima vozila pod jamstvom (garancijom) u slučaju potrebe uključuju, uz pomoć na cesti, transfer vozila do najbližeg servisa te i zamjensko vozilo.
Drugi slučaj je da se pravo na korištenje zamjenskog vozila stječe članstvom u pojedinim trgovačkim društvima registriranim za pružanje pomoći prilikom prometnih nesreća, pa član istoga, osim besplatne intervencije patrolnih vozila, besplatnog prijevoza uništenog vozila i slično, ima pravo i na korištenje zamjenskog vozila sukladno internim uvjetima iz članstva. U slučaju prometne nesreće ili trajnog kvara, članovi društva, imaju pravo na zamjensko vozilo u trajanju od dva dana tj. maksimalno 50 eura po danu ili organiziran smještaj u trajanju od dva dana tj. maksimalno 50 eura po danu ili organiziran prijevoza.
Pojedina osiguravajuća društva prilikom sklapanja kasko osiguranja ugovaraju i pravo na zamjensko vozilo koje može koristiti oštećenik u prometnoj nezgodi, kada mu je vozilo potrebno za obavljanje registrirane djelatnosti. Ukoliko ima zaključen puni automobilski kasko, osiguranik može ugovoriti djelomičnu kombinaciju putem kojeg ima pravo na trošak najma vozila za vrijeme potrebitog popravka vozila, ako je vozilo osiguranika uništeno, nestalo ili oštećeno iz bilo kojeg od rizika punog kasko osiguranja.
Jednim danom popravka smatra se osam radnih sati. Naknađuje se trošak najamnog dana, ali najviše do deset dana za vozilo zapremine motora najviše do 2000 ccm. Ovo djelomično osiguranje ne može zaključiti osoba koja se bavi davanjem vozila u najam. Pravo na zamjensko vozilo može biti ugovoreno samim ugovorom o osiguranju, sukladno uvjetima.
- Nesporno je da zamjensko vozilo omogućava mobilnost u svakoj situaciji, ali iz svega navedenog, vidljivo je da je pravo na korištenje zamjenskog vozila mogućnost koju ugovorne strane mogu (ne moraju, nisu obvezni) ugovoriti u jamstvu za vozilo, policom osiguranja (kasko i obveznom) i slično, ali isto nije obveza prodavatelja ili osiguratelja kao što se najčešće misli u javnosti. Stranke slobodno disponiraju svojim pravima pa tako mogu ugovoriti i pravo na zamjensko vozilo - zaključuje odvjetnik Željko Ćapin.
Dodatno ili plus osiguranje jamči pomoć vozaču i putnicima te pomoć vozilu u slučaju kvara ili prometne nesreće u zemlji i inozemstvu. Snosi troškove koji u takvim slučajevima mogu nastati: nužni popravak vozila, prijevoz (vuča) i izvlačenje vozila te noćenje putnika, zamjensko vozilo itd. Takav vid dodatnog osiguranja može se ugovoriti za sva vozila stara do osam godina. Vozila koja se mogu osigurati takvim dodatnim osiguranjem, osobni su automobili, terenska vozila i kombi vozila, a ako se posebno ugovori, mogu se osigurati prikolice i kamp prikolice koje vuku osobna ili terenska vozila.
Zdravko Juričko
Prema njegovim riječima, propisi koji detaljnije uređuju materiju osiguranja u prometu sadržani su u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, koji je objavljen u Narodnim novinama od 23. prosinca 2005. (ZOOP), a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine. Navedeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu uređuje materiju obveznih osiguranja u prometu kao posebnu cjelinu te predstavlja daljnji korak prema usklađivanju hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU.
U skladu s člankom 68. prethodno navedenog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, društva za osiguranje, članovi Hrvatskog ureda za osiguranje na sjednici Upravnog odbora od 6. travnja 2006. godine, donijela su zajedničke Uvjete za obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, a koja je objavio Hrvatski ured za osiguranje nakon dobivenog odobrenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga te koji se primjenjuju od 1.rujna 2006. godine.
- Ni jedan od navedenih propisa ne regulira niti poznaje pojam - zamjensko vozilo ili pravo na zamjensko vozilo, što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da oštećenik sukladno Zakonu i navedenim Uvjetima za obvezno osiguranje, nema pravo na zamjensko vozilo niti pravo na korištenje zamjenskog vozila, ističe odvjetnik Željko Ćapin.
- Pravo na zamjensko vozilo ili korištenje zamjenskog vozila u praksi se najčešće javlja u tri slučaja i to kod ovlaštenih auto-kuća za prodaju vozila, trgovačkih društava registriranih za pružanje pomoći na cesti (pojedini auto- klubovi), te osiguravajućih kuća prilikom sklapanja ugovora o osiguranju vozila (kasko).
Pojedine auto-kuće prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora za motorno vozilo, nude jamstvo za vozilo u kojem nerijetko nude i mogućnost korištenja zamjenskog vozila koje se najčešće koristi prilikom kvara na vozilu jer u slučaju da kvar ne može biti otklonjen u istom danu kad je vozilo dovezeno u ovlašteni servis, onda auto- kuća korisniku organizira zamjensko vozilo u rangu kupljenog (što je u praksi rijetkost), a najčešće zamjensko vozilo - srednje klase.
Stranka koristi zamjensko vozilo do popravka vozila, ali ne duže od tri radna dana. Popratne troškove, kao što su dodatno osiguranje, cestarina ili gorivo, snosi sam korisnik koji je ujedno obvezan zamjensko vozilo vratiti na mjesto gdje je izdano. Kada reklamirate vozilo pod jamstvom (garancijom), imate pravo na zamjensko vozilo, ali samo u slučaju ako je to izričito ugovoreno u ugovoru ili jamstvu vozila. U skladu s navedenim, na hrvatskom se tržištu u zadnje vrijeme pojavila nova usluga vozačima pojedinih modela vozila (tzv. mobilno jamstvo) a koja vlasnicima vozila pod jamstvom (garancijom) u slučaju potrebe uključuju, uz pomoć na cesti, transfer vozila do najbližeg servisa te i zamjensko vozilo.
Drugi slučaj je da se pravo na korištenje zamjenskog vozila stječe članstvom u pojedinim trgovačkim društvima registriranim za pružanje pomoći prilikom prometnih nesreća, pa član istoga, osim besplatne intervencije patrolnih vozila, besplatnog prijevoza uništenog vozila i slično, ima pravo i na korištenje zamjenskog vozila sukladno internim uvjetima iz članstva. U slučaju prometne nesreće ili trajnog kvara, članovi društva, imaju pravo na zamjensko vozilo u trajanju od dva dana tj. maksimalno 50 eura po danu ili organiziran smještaj u trajanju od dva dana tj. maksimalno 50 eura po danu ili organiziran prijevoza.
Pojedina osiguravajuća društva prilikom sklapanja kasko osiguranja ugovaraju i pravo na zamjensko vozilo koje može koristiti oštećenik u prometnoj nezgodi, kada mu je vozilo potrebno za obavljanje registrirane djelatnosti. Ukoliko ima zaključen puni automobilski kasko, osiguranik može ugovoriti djelomičnu kombinaciju putem kojeg ima pravo na trošak najma vozila za vrijeme potrebitog popravka vozila, ako je vozilo osiguranika uništeno, nestalo ili oštećeno iz bilo kojeg od rizika punog kasko osiguranja.
Jednim danom popravka smatra se osam radnih sati. Naknađuje se trošak najamnog dana, ali najviše do deset dana za vozilo zapremine motora najviše do 2000 ccm. Ovo djelomično osiguranje ne može zaključiti osoba koja se bavi davanjem vozila u najam. Pravo na zamjensko vozilo može biti ugovoreno samim ugovorom o osiguranju, sukladno uvjetima.
- Nesporno je da zamjensko vozilo omogućava mobilnost u svakoj situaciji, ali iz svega navedenog, vidljivo je da je pravo na korištenje zamjenskog vozila mogućnost koju ugovorne strane mogu (ne moraju, nisu obvezni) ugovoriti u jamstvu za vozilo, policom osiguranja (kasko i obveznom) i slično, ali isto nije obveza prodavatelja ili osiguratelja kao što se najčešće misli u javnosti. Stranke slobodno disponiraju svojim pravima pa tako mogu ugovoriti i pravo na zamjensko vozilo - zaključuje odvjetnik Željko Ćapin.
Zakon o obveznom osiguranju u prometuZakonom o obveznom osiguranju u prometu uređuju se sljedeće stavke: osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, osiguranje zračnih prijevoznika od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima, osiguranje vlasnika brodica na motorni pogon od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama. Uz navedeno, regulira i dužnost sklapanja i obnove osiguranja, teritorijalnu valjanost osiguranja, pravo oštećene osobe na podnošenje neposrednog zahtjeva, postupak i rokovi za rješavanje odštetnih zahtjeva, pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, obveze vozača, dužnost dostavljanja podataka o prometnoj nezgodi, ugovor o obveznom osiguranju te njegov učinak. |
Dodatno ili plus osiguranje jamči pomoć vozaču i putnicima te pomoć vozilu u slučaju kvara ili prometne nesreće u zemlji i inozemstvu. Snosi troškove koji u takvim slučajevima mogu nastati: nužni popravak vozila, prijevoz (vuča) i izvlačenje vozila te noćenje putnika, zamjensko vozilo itd. Takav vid dodatnog osiguranja može se ugovoriti za sva vozila stara do osam godina. Vozila koja se mogu osigurati takvim dodatnim osiguranjem, osobni su automobili, terenska vozila i kombi vozila, a ako se posebno ugovori, mogu se osigurati prikolice i kamp prikolice koje vuku osobna ili terenska vozila.
Dodatno ili plus osiguranje
|
Zdravko Juričko
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....