Tanja Rudež objavila je jučer u ovim novinama iscrpni članak "Novi ateisti". Riječ je o nekoliko visoko naobraženih sugrađana. Podnaslov je "Vi vjerujete u Boga, ali mi želimo slobodu od religije". Uglavnom smatraju da u našoj državi "ateisti nisu u modi". Ali, zar je u modi biti dosljedan vjernik?
Stalno se ponavlja kako je gotovo 90% građana u popisu pučanstva potvrdilo svoju pripadnost vjerskoj zajednici, uglavnom katoličkoj. Ali isto je tako poznato da na katolička bogoslužja dolazi jedva 15% građana. Da, gotovo svi se prvi put crkveno vjenčaju, ali broj razvoda - i novih samo građanskih brakova - ustrajno raste. Rastaje se, navodno, već svaki četvrti brak.
Koliko, dakle, u našoj zemlji zaista ima vjernika? Vjerojatno je najbolje ne brojiti. I kakve neprilike imaju u javnom životu oni koji se ne smatraju vjernicima? Što bi onda značila "sloboda od religije", koju ovi intelektualci uporno traže? Sva se njihova stvarna pitanja svode na vjeronauk u školama i na određenu novčanu pomoć države za uzdržavanje vjerskih ustanova i službenika. Ali, u školama mladi sasvim slobodno biraju vjeronauk ili etiku - i nitko ih ne pita za razloge niti se o tome objavljuju statistike.
Naravno da o cijelom sustavu upoznavanja s vjerom i etikom u školama treba stalno iznova razmišljati, ali diskriminacije nema. Zaista bi bilo najbolje da mladi koji se osobno ne smatraju vjernicima - koji ne pohađaju bogoslužja - ne upisuju vjeronauk. I opet - ne radi prebrojavanja, nego iz razumne praktičnosti.
Što se, pak, tiče državnih novčanih davanja za potrebe vjerskih zajednica - ne samo katoličkih! - i o tome treba uvijek iznova misliti i pronalaziti prihvatljivija rješenja. Nitko ne tvrdi da je sadašnje rješenje najbolje, da se ne bi trebalo i bolje pronalaziti. Ali zacijelo nije o tome glavna riječ.
Ti naši "novi ateisti" traže slobodu koju im nitko ne uskraćuje. A što kome njegov ateizam zaista znači - kao što kome zaista znači njegova vjera - ostaju opet otvorena pitanja.