U Njemačkoj se zaštita potro- šača piše "velikim slovima". Posljednjih je godina ta tema sve prisutnija u javnosti zahvaljujući brojnim skandalima s opasnim prehrambenim proizvodima i lijekovima (podsjetimo na aferu Lipobay). Njemački su potrošači zaštićeni po regulama koje nalaže članstvo u Europskoj Uniji, no ova tema ima dugu tradiciju koja je rezultirala ne samo time da bude ustoličena na najvišoj institucionalnoj razini, onoj saveznog ministarstva, nego i da građani na zaš- titu svojih prava gledaju kao na nešto samo po sebi razumljivo.
Povijest zaštite potrošača povezana je s industrijalizacijom, a u Njemačkoj i s razvojem radničkog pokreta. Već dvadesetih godina osnivaju se savezi stanara, udruge stanograditelja ili potrošača, kao i tzv. zadružna naselja. Njihovi su ciljevi bili zaštita potro- šača u području stanovanja i privatne potrošnje, a radnici su kroz njih ekonomske odluke uzeli u svoje ruke. Pokret svoj umjetnički izraz dobiva u Bauhausu - na koncu, jedan od Bauhausovih središnjih ciljeva bilo je otvaranje pristupa jeftinom, funkcionalnom, solidnom, a istodobno estetski vrijednom predmetu.
Početkom pedesetih osniva se Njemački savez stanara, institucija koja do danas nije izgubila na važnosti. U svim njemačkim gradovima Savez svojim članovima pruža besplatnu pravnu pomoć i savjetovanje. Za Savezom slijedi i druga organizacija ključna u zaštiti kupca: Stiftung Warentest. Ta zaklada provodi usporedne testove proizvoda po američkom modelu. Od prvog, na deterdžentima za rublje 1964. godine, do danas Zaklada potrošačima pruža orijentir svojim ocjenama "nedovoljno", "zadovoljavajuće dobro" ili "vrlo dobro".
Zakladu su iz industrije godinama pokušavali torpedirati svim mogućim pravnim sredstvima, no uglavnom bezuspješno, bilo da se radilo o proizvođaču vezova za skije koji ju je tužio 1975. godine ili proizvođačima maslinova ulja koje je Zaklada "pokopala" prije dvije godine. Isto je prošla i njemačka glumica Uschi Glas, koja je u medijski eksponiranom procesu pokušala zaustaviti objavljivanje negativnih rezultata testova njezine kozmetičke linije. Veliku je pažnju izazvala i studija prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva pro- šle godine, kad je Zaklada upozorila na velike manjkavosti u sigurnosti nogometnih stadiona i našla se na jakom medijskom udaru organizacijskog odbora prvenstva i Fife.
U 40 godina Zaklada je testirala vi- še od 73.000 proizvoda, a njezino se glasilo prodaje u 600.000 primjeraka. Promijenili su se proizvodi koji se testiraju, pa se s miksera i strojeva za šivanje prešlo na digitalne kamere ili investicijske fondove, no načelo je isto - nezavisni testovi po znanstvenim metodama.
Danas industrija čini sve kako bi od ugledne organizacije dobila dobru ocjenu, jer pečat "vrlo dobro" zatim postaje moćno sredstvo reklame proizvoda koje industrija rado koristi. Jer, prema ispitivanjima javnog mišljenja, 96 posto njemačkih građana ima povjerenja u Stiftung Warentest, trećina ih se prilikom važnih odluka o kupnji orijentira prema testovima zaklade.
Sredinom šezdesetih doneseni su i zakoni koji jačaju prava potrošača, a osnivaju se i potrošačke centrale, kakve i danas postoje u svim pokrajinama, a ujedinjene su u Saveznu potrošačku centralu. Vrlo brzo se zaštita potrošača u političkim zahtjevima širila i na ekološku zaštitu, a u mandatu kancelara Willyja Brandta temom se prvi put bavila vlada, koja je izdala prvi izvještaj o politici prema potrošačima i time otvorila put brojnim zakonskim odredbama koje reguliraju pitanja od sigurnosti živežnih namirnica, preko sklapanja kredita do bukiranja paket-aranžmana.
Novi zakoni nastaju i kao reakcija na događaje. Tako je pooštrenje propisa o licenciranju lijekova direktna posljedica skandala oko preparata Contregan 1975. godine, čije je uzimanje tijekom trudnoće prouzročilo teške malformacije tisuća novorođenčadi. Stvaranjem europske politike zaštite potrošača i njemački se pokret redefinira u novom, širem okviru, a organizacije se profesionaliziraju. Zaklada za testiranje proizvoda izdaje časopis s rezultatima testova, pokreće i novi kojim pokriva ekološke teme te još jedan za financijske proizvode.
Početak novog tisućljeća obilježio je najveći skandal oko prehrambenih proizvoda u njemačkoj povijesti - onaj oko BSE-a. Kriza izazvana otkrićem prvog slučaja kravljeg ludila u Njemačkoj u studenom 2000. godine otvorila je diskusiju koja je rezultirala posve novom organizacijom zdravstvene zaštite potrošača. Bijes javnosti zbog spore i neučinkovite reakcije vlasti ministre poljoprivrede i zdravstva koštao je položaja, a zaštitu potrošača doveo na najvišu institucionalnu razinu - 2001. godine osniva se ministarstvo za zaštitu potrošača, prehranu i poljoprivredu, prvo savezno ministarstvo koje zaštitu potrošača nosi u imenu, pod vodstvom popularnog demokršćanskog ministra Horsta Seehofera.
Pod jednim je krovom sada ocjena i menadžment rizika, a sve skupa trebalo bi ojačati transparentnost državnog djelovanja u slučajevima poput BSE-a ili prošlogodišnje ptičje gripe. Upravo je ta veterinarska uzbuna bila prvi veliki test za Seehofera i prva praktična vježba na kojoj su se pokazale teškoće nastale raspodjelom ingerencija unutar njemačkog federalnog sustava, prije svega slaba komunikacija između lokalnih, regionalnih i saveznih vlasti.
Njemačku je lani potresao niz skandala s otkrićima pokvarenog mesa koje se godinama masovno skladiš- tilo i naveliko prodavalo. Protiv počinitelja se vode sudski procesi, ali učinkovite dugoročne mjere nisu donesene. Baš je takve slučajeve trebao spriječiti novi zakon o informiranju potrošača, ali i on je pao kao žrtva sukoba nadležnosti regionalnih, lokalnih i savezne razine vlasti.
Iz Kölna Iva Krtalić Muiesan
Povijest zaštite potrošača povezana je s industrijalizacijom, a u Njemačkoj i s razvojem radničkog pokreta. Već dvadesetih godina osnivaju se savezi stanara, udruge stanograditelja ili potrošača, kao i tzv. zadružna naselja. Njihovi su ciljevi bili zaštita potro- šača u području stanovanja i privatne potrošnje, a radnici su kroz njih ekonomske odluke uzeli u svoje ruke. Pokret svoj umjetnički izraz dobiva u Bauhausu - na koncu, jedan od Bauhausovih središnjih ciljeva bilo je otvaranje pristupa jeftinom, funkcionalnom, solidnom, a istodobno estetski vrijednom predmetu.
Početkom pedesetih osniva se Njemački savez stanara, institucija koja do danas nije izgubila na važnosti. U svim njemačkim gradovima Savez svojim članovima pruža besplatnu pravnu pomoć i savjetovanje. Za Savezom slijedi i druga organizacija ključna u zaštiti kupca: Stiftung Warentest. Ta zaklada provodi usporedne testove proizvoda po američkom modelu. Od prvog, na deterdžentima za rublje 1964. godine, do danas Zaklada potrošačima pruža orijentir svojim ocjenama "nedovoljno", "zadovoljavajuće dobro" ili "vrlo dobro".
Zakladu su iz industrije godinama pokušavali torpedirati svim mogućim pravnim sredstvima, no uglavnom bezuspješno, bilo da se radilo o proizvođaču vezova za skije koji ju je tužio 1975. godine ili proizvođačima maslinova ulja koje je Zaklada "pokopala" prije dvije godine. Isto je prošla i njemačka glumica Uschi Glas, koja je u medijski eksponiranom procesu pokušala zaustaviti objavljivanje negativnih rezultata testova njezine kozmetičke linije. Veliku je pažnju izazvala i studija prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva pro- šle godine, kad je Zaklada upozorila na velike manjkavosti u sigurnosti nogometnih stadiona i našla se na jakom medijskom udaru organizacijskog odbora prvenstva i Fife.
U 40 godina Zaklada je testirala vi- še od 73.000 proizvoda, a njezino se glasilo prodaje u 600.000 primjeraka. Promijenili su se proizvodi koji se testiraju, pa se s miksera i strojeva za šivanje prešlo na digitalne kamere ili investicijske fondove, no načelo je isto - nezavisni testovi po znanstvenim metodama.
Danas industrija čini sve kako bi od ugledne organizacije dobila dobru ocjenu, jer pečat "vrlo dobro" zatim postaje moćno sredstvo reklame proizvoda koje industrija rado koristi. Jer, prema ispitivanjima javnog mišljenja, 96 posto njemačkih građana ima povjerenja u Stiftung Warentest, trećina ih se prilikom važnih odluka o kupnji orijentira prema testovima zaklade.
Sredinom šezdesetih doneseni su i zakoni koji jačaju prava potrošača, a osnivaju se i potrošačke centrale, kakve i danas postoje u svim pokrajinama, a ujedinjene su u Saveznu potrošačku centralu. Vrlo brzo se zaštita potrošača u političkim zahtjevima širila i na ekološku zaštitu, a u mandatu kancelara Willyja Brandta temom se prvi put bavila vlada, koja je izdala prvi izvještaj o politici prema potrošačima i time otvorila put brojnim zakonskim odredbama koje reguliraju pitanja od sigurnosti živežnih namirnica, preko sklapanja kredita do bukiranja paket-aranžmana.
Novi zakoni nastaju i kao reakcija na događaje. Tako je pooštrenje propisa o licenciranju lijekova direktna posljedica skandala oko preparata Contregan 1975. godine, čije je uzimanje tijekom trudnoće prouzročilo teške malformacije tisuća novorođenčadi. Stvaranjem europske politike zaštite potrošača i njemački se pokret redefinira u novom, širem okviru, a organizacije se profesionaliziraju. Zaklada za testiranje proizvoda izdaje časopis s rezultatima testova, pokreće i novi kojim pokriva ekološke teme te još jedan za financijske proizvode.
Početak novog tisućljeća obilježio je najveći skandal oko prehrambenih proizvoda u njemačkoj povijesti - onaj oko BSE-a. Kriza izazvana otkrićem prvog slučaja kravljeg ludila u Njemačkoj u studenom 2000. godine otvorila je diskusiju koja je rezultirala posve novom organizacijom zdravstvene zaštite potrošača. Bijes javnosti zbog spore i neučinkovite reakcije vlasti ministre poljoprivrede i zdravstva koštao je položaja, a zaštitu potrošača doveo na najvišu institucionalnu razinu - 2001. godine osniva se ministarstvo za zaštitu potrošača, prehranu i poljoprivredu, prvo savezno ministarstvo koje zaštitu potrošača nosi u imenu, pod vodstvom popularnog demokršćanskog ministra Horsta Seehofera.
Pod jednim je krovom sada ocjena i menadžment rizika, a sve skupa trebalo bi ojačati transparentnost državnog djelovanja u slučajevima poput BSE-a ili prošlogodišnje ptičje gripe. Upravo je ta veterinarska uzbuna bila prvi veliki test za Seehofera i prva praktična vježba na kojoj su se pokazale teškoće nastale raspodjelom ingerencija unutar njemačkog federalnog sustava, prije svega slaba komunikacija između lokalnih, regionalnih i saveznih vlasti.
Njemačku je lani potresao niz skandala s otkrićima pokvarenog mesa koje se godinama masovno skladiš- tilo i naveliko prodavalo. Protiv počinitelja se vode sudski procesi, ali učinkovite dugoročne mjere nisu donesene. Baš je takve slučajeve trebao spriječiti novi zakon o informiranju potrošača, ali i on je pao kao žrtva sukoba nadležnosti regionalnih, lokalnih i savezne razine vlasti.
Iz Kölna Iva Krtalić Muiesan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....