ZAGREB - Ako je već stavio izvan snage prethodni pravopis, ministar obrazovanja
Dragan
Primorac ima obvezu propisati novi. Riječi su to
Vesne Girardi-Jurkić, bivše ministrice prosvjete i kulture, koja je zajedno s tristotinjak učitelja, profesora i ravnatelja škola, potpisala najnoviju predstavku kojom se od Primorca traži da propiše jedinstven pravopis hrvatskoga standardnog jezika kojim bi se obvezno morali koristiti svi u odgojno-obrazovnom sustavu. Svoj potpis na peticiju najavio je i
Petar Selem, predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje, inače bliski suradnik i prijatelj premijera
Ive
Sanadera.
Pet pravopisa
Primorac je u travnju 2005. imenovao Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika na čelu s akademikom Radoslavom Katičićem. Vijeće je kao jedino ispravno propisalo “ne ću”, “grješka” i “zadatci”, no nakon što je premijer Ivo Sanader javno rekao da će on nastaviti pisati “neću”, jezični su prijepori ponovno stavljeni pod tepih.
Kao posljedica toga, u školama i na fakultetima trenutačno se koristi čak pet pravopisa. Pritom jedino Pravopis Babića, Finke i Moguša iz 1994. ima službeno odobrenje Ministarstva. Potpisala ga je upravo Vesna Girardi-Jurkić. Primorac je 2005. za uporabu u školama preporučio i Hrvatski školski pravopis autora Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša. Školska knjiga nedavno je izdala II. izdanje Školskog pravopisa za koji kažu da je u potpunosti usklađen s preporukama Vijeća za normu. Od ranije preporuku ima Anić-Silićev pravopis, na tragu kojega je i najnoviji Matičin pravopis autora Krešimira Mićanovića, Lade Badurine i Ivana Markovića.
Pitanje struke, a ne politike
Upravo taj pravopis studentima preporučuju nastavnici s Odsjeka za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Udžbenici su lektorirani različito, ovisno o izdavaču, a samo Ministarstvo u službenim dokumentima koristi isključivo rješenja iz Hrvatskog školskog pravopisa. Primjerice, u najnovijem dokumentu Ministarstva “Nacionalnom okvirnom kurikulumu” nazivi svih školskih predmeta napisani su velikim početnim slovom (Domaćinstvo, Religijske kulture, Ručni rad...). Takvo pisanje mnogi jezikoslovci ocjenjuju nepravilnim. - Nikada nije bila takva zbrka u korištenju hrvatskog standardnog jezika - kaže Vesna Girardi-Jurkić koja poziva Primorca da propiše jedan jedinstven pravopis jer jedini za to, kaže, ima zakonske ovlasti. Potpisnici peticije zalažu se za primjenu preporuka Katičićeva vijeća. Mnogi od njih, pa i sama bivša ministrica obrazovanja, tako među ostalim pišu “ne ću” umjesto uvriježenog “neću”. S druge pak strane, mnogi ugledni jezikoslovci smatraju da Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, kao savjetodavno tijelo, nema pravo išta propisivati ili normirati. U Hrvatskoj se uvijek tvrdilo da je pravopis pitanje struke, a ne politike. I sam je Sanader kada je najavio da će pisati “neću” rekao da se politika neće miješati u struku.
Inicijator predstavke Ante Bežen, profesor na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu, tvrdi pak da pravopis nije samo stručno, nego i političko pitanje. - Jezikoslovci u Hrvatskoj nikada neće uspjeti postići stopostotni dogovor. I dosadašnji su pravopisi doneseni na intervenciju državnih organa - kaže Bežen koji poziva Primorca da preuzme “povijesnu odgovornost” za pravopis.
Nova generacija
- Podržavam svaki korak koji vodi rješavanju kaotičnog stanja u pogledu pravopisa. Za mene je pravopis prije svega dogovor, no pritom uvijek treba voditi računa o nama bližoj tradiciji - rekao je mr. Marko Alerić s Odjeka za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta koji smatra da je “potpuno pogrešno i besmisleno odstupiti od fonološkog načela pisanja prema morfološkom, odnosno korjenskom”. Vlaho Bogišić, potpredsjednik Matice hrvatske, vjeruje da se pitanje pravopisa neće riješiti barem još 20 godina, odnosno dok ne stasa nova generacija jezikoslovaca neopterećena prošlošću.
Peticiju da se što prije riješi kaotično stanje pravopisa podržali su, među ostalim, Vesna Girardi-Jurkić, Petar Selem (1), Ante Bežen (2), Nevio Šetić, akademik Vladimir Paar (3) i još tristotinjak profesora i učitelja
Ivana Kalogjera Brkić
Pet pravopisa
Primorac je u travnju 2005. imenovao Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika na čelu s akademikom Radoslavom Katičićem. Vijeće je kao jedino ispravno propisalo “ne ću”, “grješka” i “zadatci”, no nakon što je premijer Ivo Sanader javno rekao da će on nastaviti pisati “neću”, jezični su prijepori ponovno stavljeni pod tepih.
Kao posljedica toga, u školama i na fakultetima trenutačno se koristi čak pet pravopisa. Pritom jedino Pravopis Babića, Finke i Moguša iz 1994. ima službeno odobrenje Ministarstva. Potpisala ga je upravo Vesna Girardi-Jurkić. Primorac je 2005. za uporabu u školama preporučio i Hrvatski školski pravopis autora Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša. Školska knjiga nedavno je izdala II. izdanje Školskog pravopisa za koji kažu da je u potpunosti usklađen s preporukama Vijeća za normu. Od ranije preporuku ima Anić-Silićev pravopis, na tragu kojega je i najnoviji Matičin pravopis autora Krešimira Mićanovića, Lade Badurine i Ivana Markovića.
Pitanje struke, a ne politike
Upravo taj pravopis studentima preporučuju nastavnici s Odsjeka za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Udžbenici su lektorirani različito, ovisno o izdavaču, a samo Ministarstvo u službenim dokumentima koristi isključivo rješenja iz Hrvatskog školskog pravopisa. Primjerice, u najnovijem dokumentu Ministarstva “Nacionalnom okvirnom kurikulumu” nazivi svih školskih predmeta napisani su velikim početnim slovom (Domaćinstvo, Religijske kulture, Ručni rad...). Takvo pisanje mnogi jezikoslovci ocjenjuju nepravilnim. - Nikada nije bila takva zbrka u korištenju hrvatskog standardnog jezika - kaže Vesna Girardi-Jurkić koja poziva Primorca da propiše jedan jedinstven pravopis jer jedini za to, kaže, ima zakonske ovlasti. Potpisnici peticije zalažu se za primjenu preporuka Katičićeva vijeća. Mnogi od njih, pa i sama bivša ministrica obrazovanja, tako među ostalim pišu “ne ću” umjesto uvriježenog “neću”. S druge pak strane, mnogi ugledni jezikoslovci smatraju da Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, kao savjetodavno tijelo, nema pravo išta propisivati ili normirati. U Hrvatskoj se uvijek tvrdilo da je pravopis pitanje struke, a ne politike. I sam je Sanader kada je najavio da će pisati “neću” rekao da se politika neće miješati u struku.
Inicijator predstavke Ante Bežen, profesor na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu, tvrdi pak da pravopis nije samo stručno, nego i političko pitanje. - Jezikoslovci u Hrvatskoj nikada neće uspjeti postići stopostotni dogovor. I dosadašnji su pravopisi doneseni na intervenciju državnih organa - kaže Bežen koji poziva Primorca da preuzme “povijesnu odgovornost” za pravopis.
Nova generacija
- Podržavam svaki korak koji vodi rješavanju kaotičnog stanja u pogledu pravopisa. Za mene je pravopis prije svega dogovor, no pritom uvijek treba voditi računa o nama bližoj tradiciji - rekao je mr. Marko Alerić s Odjeka za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta koji smatra da je “potpuno pogrešno i besmisleno odstupiti od fonološkog načela pisanja prema morfološkom, odnosno korjenskom”. Vlaho Bogišić, potpredsjednik Matice hrvatske, vjeruje da se pitanje pravopisa neće riješiti barem još 20 godina, odnosno dok ne stasa nova generacija jezikoslovaca neopterećena prošlošću.
Peticiju da se što prije riješi kaotično stanje pravopisa podržali su, među ostalim, Vesna Girardi-Jurkić, Petar Selem (1), Ante Bežen (2), Nevio Šetić, akademik Vladimir Paar (3) i još tristotinjak profesora i učitelja
|
Potpisnici peticije
|
 |
Ivana Kalogjera Brkić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....