Žene al-Qaide na putu bez povratka

Malo se zna o prvoj ženi koja se raznijela kao bombaš samoubojica al-Qaide u Iraku, osim da je bila odjevena kao muškarac. U rujnu, dva tjedna nakon operacije čišcenja grada Tall Afara u blizini sirijske granice, ona je obukla dugu bijelu halju i šarenu maramu, odjeću muškaraca u iračkim pustinjskim gradovima, ispod koje se svezan oko njezina trbuha nalazio eksploziv. To joj je omogućilo da se nesmetano približi skupini iračkih vojnika i ubije sebe i pet osoba te rani ili osakati još 30.



Na web-stranici povezanoj s iračkom al-Qaidom Abu Mussaba al-Zarqawija nije objavljeno njezino ime, ali je istaknuto da će "Bog prihvatiti našu sestru kao mučenicu koja je branila svoju vjeru i čast". Taj je događaj, međutim, otvorio novo poglavlje ne samo rata u Iraku nego i globalne borbe protiv terorizma.

Prve žene bombaši samoubojice pojavile su se u Libanonu prije dvadesetak godina i otada su uglavnom dolazile iz redova sekularnih arapskih nacionalističkih skupina, turskih kurdskih organizacija i neislamskih Tamilskih tigrova. Tek posljednjih nekoliko godina uslijedili su samoubilački napadi palestinske "vojske ruža" protiv Izraela i čečenskih "crnih udovica". Ali do prije tri mjeseca ne i na područjima djelovanja al-Qaide, u Iraku i Afganistanu. U listopadu je u Mosulu zabilježen drugi napad žene samoubojice, a pažnju, pa i šok svjetske javnosti izazvao je treći napad, kojeg je 9. studenoga u blizini Baqube izvela Belgijanka Muriel Degauque, udana za Belgijanca marokanskog porijekla koji je također sudjelovao u akciji dok ga neposredno nakon Murieline smrti nisu likvidirali američki vojnici.

Taj napad, kao i onaj izveden iste noći u jordanskoj prijestolnici Ammanu u kojem je također sudjelovala jedna žena (ovog puta bezuspješno, jer nije uspjela detonirati eksploziv), još jednom potvrđuje strategiju al-Qaide da ruši tabue i širi slike užasa koje stvaraju dojam da je organizacija moćnija nego što stvarno jest. Zarqawi poručuje: očekujte neočekivano, nema mjesta na kojem ste sigurni. Osim toga, korištenje žena kao bombaša samoubojica ima za cilj i provociranje. Američki vojnici u Iraku morat će biti oprezniji sa ženama i temeljitije ih pretraživati. Ne treba biti posebno mudar da se pretpostavi kakav će efekt to imati na konzervativno muslimansko stanovništvo Iraka.

Palestinke sudjeluju u napadima gerilskih i terorističkih organizacija na Izrael još od sedamdesetih godina, no prva bombašica samoubojica raznijela se 2002. Dok je Arafatov Fatah spremno prihvatio žene za obavljanje agresivnih akcija, Hamas i Islamski džihad našli su se zbunjeni. Šeik Ahmed Yassin usprotivio se angažiranju žena u samoubilačkim napadima ustvrdivši da i muškaraca ima više nego dovoljno. Ipak, u siječnju prošle godine pripadnica Hamasa i majka dvoje djece Reem Riashi ostavila je iza sebe snimku na kojoj sa strašću govori o tome kako će joj "duša doći u raj nakon što joj bomba raznese organe u zrak".

Osim poznatih uzroka sukoba u kriznim područjima islamskog svijeta, odgovor na pojavu bombašica samoubojica možda treba potražiti i u razlogu koji sasvim sigurno nije bio cilj borcima al-Qaidinog džihada. Naime, uzimanjem oružja u ruke i detoniranjem eksploziva islamske se žene barem u jednom segmentu konzervativnog društva stavljaju u jednaku ravan s muškarcima. Samoubojstvo eksplozivom uz masu žrtava tako postaje radikalan put u oslobođenje, odnosno emancipaciju.

Na koji način Zapad može onda odgovoriti na bijes udovica džihada na putu osvete? Očekivani odgovor - obrazovanjem, radnim mjestima, ravnopravnošću - u prašini Tall Afara, brdima Waziristana, ruševinama Groznog ili zidom okruženim selima Zapadne obale nije tako jasan kao što se čini.

Neodlučna "crna udovica"

Priča o čečenskim ženama samoubojicama dolazi iz zemlje u kojoj je i prije godina rata i bezvlašća bilo uvriježeno da mladoženja otme djevojku prema vlastitom izboru, nakon čega bi se spor riješio isplatom odštete njezinoj obitelji ili pak nastavkom nasilja. Šanse jednom otete Čečenke da se uda za drugog muškarca ravne su nuli - čečenski muškarac ne želi ženu koja nije djevica.

Mnoge Čečenke koje su u ratu izgubile muževe ili sinove žele živjeti samo da bi se osvetile. Zarema Mužahojeva imala je 23 godine kad je uhvaćena. Kao djevojku oteo ju je 20 godina stariji trgovac metalom koji je ubijen u sukobu s konkurencijom u vrijeme kad je ona bila trudna s prvim djetetom. Nakon manje krađe, porodica je se odrekla i uzela joj dijete. Zarema se potom priključila oružanoj skupini koja joj je pružila vojnu obuku, dala joj bombu i odredila cilj. U posljednjem trenutku nesuđena bombašica samoubojica ipak je odlučila da ne želi umrijeti i predala se.

U dugom intervjuu koji je u zatvoru dala listu Izvestija Zarema je govorila o gerilskim zapovjednicima kao što prostitutke govore o svodnicima: "Rustam je bio dobar prema meni. Pričao mi je viceve i iako je od mene radio bombaša samoubojicu nikad nije spominjao smrt. Zato sam imala osjećaj da se na kraju možda neću morati raznijeti, da ću nekako preživjeti. Rustamova žena me mrzila."