U feljtonu o knjizi "Iluzija o Bogu" čitamo da je Randolph, sin Winstona Churchilla, za okladu u dva tjedna nabrzinu pročitao cijelu Bibliju, koju dotad nije poznavao, pa se zgrozio i sablaznio. Bog kojega je tako upoznao bio mu je neprihvatljiv, nipošto čovjekoljubac. Istina je da se biblijski vjernik i onaj koji bez vjere pristupa Bibliji kao zbirci davnih književnih djela ne mogu sporazumjeti. Vjernik tu jedinstvenu zbirku prima u vjerničkoj zajednici u sklopu cijele vjerske baštine. Zajednica doživljava Bibliju kao pisma koja Bog baš njoj upućuje. Te spise čita na svojim skupovima vjerujući da isti Duh koji je nekoć djelovao na pisce da baš tako napišu - ili od još starijih predaja iz spisa slože - baš sada djeluje u slušateljima da shvate što im on, taj isti Duh, poručuje: pamti se stara izreka da, kad se evanđelje u Crkvi čita - "Krist Krista Kristu navješćuje". Ovlašteni tumač predstavlja, naime, osobno Krista; knjiga iz koje se čita jer Kristova riječ, kao sam Krist; a vjernički narod koji to sluša je, kako tvrdi apostol Pavao, Otajstveno tijelo Kristovo - živi zajedničarski Krist. Oni koji to ne vjeruju ne mogu to prihvatiti, ali moraju znati da vjernici tako Bibliju doživljavaju. Slobodno im je sa svojih stajališta i svojim znanstvenim metodama tu zbirku književnih djela proučavati, ali vjernici će im reći da je to što oni proučavaju mrtva Biblija, tijelo bez duše. Secirajući tu mrtvu Bibliju bez Duha koji ju je proizveo i koji djeluje u zajednici, oni vrše stručnu anatomiju mrtvoga tijela.
Duše u njemu ne mogu naći, pa ga ne mogu ni doživjeti. Njihova istraživanja mogu i vjernicima biti korisna za bolje upoznavanje svetih knjiga - ali vjernici njima ne mogu prenositi svoj cjeloviti doživljaj žive Biblije. Neukusno je ako vjernik njima predbacuje što nemaju vjere. Neukusno je ako oni preziru činjenicu vjerničkog doživljavanja Biblije. Jedni i drugi mogli bi se naučiti uzajamnom poštovanju i suradnji, ukoliko je ona moguća. Vrijedi sjetiti se da je već Sv. Augustin u 5. stoljeću izjavio: "Evangelio non credere nisi me Ecclesiae auctoritas commoveret." "Ja Evanđelju ne bih vjerovao da me na to ne potiče autoritet Crkve."
Živko Kustić
Duše u njemu ne mogu naći, pa ga ne mogu ni doživjeti. Njihova istraživanja mogu i vjernicima biti korisna za bolje upoznavanje svetih knjiga - ali vjernici njima ne mogu prenositi svoj cjeloviti doživljaj žive Biblije. Neukusno je ako vjernik njima predbacuje što nemaju vjere. Neukusno je ako oni preziru činjenicu vjerničkog doživljavanja Biblije. Jedni i drugi mogli bi se naučiti uzajamnom poštovanju i suradnji, ukoliko je ona moguća. Vrijedi sjetiti se da je već Sv. Augustin u 5. stoljeću izjavio: "Evangelio non credere nisi me Ecclesiae auctoritas commoveret." "Ja Evanđelju ne bih vjerovao da me na to ne potiče autoritet Crkve."
Živko Kustić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....