Dolaskom jeseni sve se više vozi po mraku, često i na putu s posla. Naizgled poznata cesta tada postaje drukčija: pješaci se stapaju s okolinom, rubovi kolnika nestaju u sjeni, a svjetla automobila iz suprotnog smjera mogu nakratko gotovo potpuno oduzeti vidljivost. Najvažnije pravilo noćne vožnje zato nije samo uključiti odgovarajuća svjetla, nego voziti dovoljno sporo da se automobil može zaustaviti unutar dijela ceste koji vozač doista vidi.
Čisto staklo važnije je nego što se čini
Tanki sloj masnoće s unutarnje strane vjetrobranskog stakla danju se gotovo ne primjećuje. Noću raspršuje svjetlost i stvara blještave krugove oko svjetala drugih vozila. Zato staklo treba temeljito očistiti izvana i iznutra, a jednako vrijedi za retrovizore i prednja svjetla. Istrošene metlice brisača i prljava svjetla dodatno pogoršavaju problem, posebno po kiši. Ako se stakla magle, pomaže uključivanje klima uređaja i usmjeravanje zraka prema vjetrobranu.
Svjetla moraju osvjetljavati cestu, a ne druge vozače
Na neosvijetljenoj cesti duga svjetla znatno olakšavaju uočavanje prepreka, ali ih treba pravodobno isključiti pri nailasku vozila iz suprotnog smjera i približavanju automobilu ispred. Ni automatskim dugim svjetlima ne treba slijepo vjerovati jer kamera može zakasniti s reakcijom, osobito na zavojitoj ili brežuljkastoj cesti. Ako drugi vozači često signaliziraju bljeskanjem, a duga svjetla nisu uključena, valja provjeriti podešenost farova. Pogrešno usmjeren snop ili neodgovarajuće žarulje mogu biti opasni čak i kada vozač smatra da bolje vidi.
Što kada vas zaslijepe svjetla iz suprotnog smjera?
Prva je reakcija često pogrešna - gledanje ravno u izvor svjetlosti. Umjesto toga pogled treba usmjeriti prema desnom rubu vlastite prometne trake, zadržati smjer i postupno smanjiti brzinu. Naglo kočenje i trzanje upravljačem mogu stvoriti još veću opasnost. Ako nakon mimoilaženja ostanu svijetle mrlje pred očima, ne treba ubrzavati dok se vid ne prilagodi. Kada je vidljivost preslaba za siguran nastavak vožnje, potrebno je stati na pogodnome sigurnom mjestu, izvan prometne trake.
Mokar asfalt skriva opasnosti
Kiša noću stvara dvostruki problem. Odrazi svjetala u mokrom asfaltu otežavaju uočavanje oznaka, rupa i rubova kolnika, dok je zaustavni put na skliskoj podlozi dulji. Voda koju podižu kotači vozila ispred može u trenutku zakloniti pogled, pa je veći sigurnosni razmak posebno važan. Brzinu treba prilagoditi stvarnoj vidljivosti, a ne samo prometnom znaku. Čak i ako je dopušteno 90 km/h, to ne znači da je toliko sigurno voziti kada kratka svjetla otkrivaju samo mali dio ceste. Ako se zbog jakog pljuska više ne vide oznake prometne trake, sigurnije je prekinuti putovanje na prikladnom mjestu nego nastaviti naslijepo.
Pješaci, životinje i umor
Pješak u tamnoj odjeći na neosvijetljenoj cesti može postati vidljiv tek kada je automobil već vrlo blizu. Poseban oprez potreban je oko autobusnih stajališta, pješačkih prijelaza i parkiranih vozila. Na cestama kroz šume i polja treba računati i na divljač. Nakon prve životinje često može naići još jedna. Iznenadno skretanje radi izbjegavanja sudara pritom može biti opasnije od kontroliranog kočenja.
Važna je i rasvjeta u kabini. Presvijetli zasloni i instrumenti otežavaju prilagodbu očiju mraku, pa svjetlinu valja smanjiti. No ako se počnu javljati često zijevanje, teško održavanje pozornosti ili osjećaj da se ne pamte posljednji kilometri, problem više nisu farovi nego umor. Tada ni otvoren prozor ni glasna glazba nisu rješenje. Treba stati i odmoriti se. Noću nekoliko minuta izgubljenih na sigurnom mjestu može biti mnogo važnije od nekoliko minuta dobivenih većom brzinom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....