Djeca vade svoje telefone i fotografiraju, prolaznici nam mašu, a starija gospođa se smješka i pokazuje palac prema gore... Takav smo doček imali na ulicama Kopenhagena, netom nakon što smo s parkirališta blizu aerodroma krenuli na prvu vožnju s Volkswagenom ID. Buzz.
Dio tih ljudi vjerojatno se ozario jer je u njemu prepoznao reinkarnaciju Bullija, kultnog transportera iz Wolfsburga koji se pod službenom oznakom T1 prodavao od 1949. do 1967. te zbog praktičnosti i osebujnog dizajna osvojio srca vozača diljem svijeta.
Drugi, ne toliko upućeni u automobilsku povijest ili jednostavno premladi da bi se sjećali, razdragano su reagirali jer ID. Buzz, baš poput svog slavnog prethodnika, djeluje veselo i pojavom nekako provocira pozitivne osjećaje.
Sličnosti u dizajnu pritom su vidljive i iz aviona. I novi, potpuno električni transporter rastegnut na 471 cm donosi kratke prevjese, velike staklene površine te ogromnu značku Volkswagena na prednjoj masci, a uz doplatu je dostupan u dvobojnoj izvedbi karoserije.
Također, najveći model ikad smješten na modularnu platformu za električna vozila (MEB) nudi i pregršt prostora u unutrašnjosti. Uz međuosovinski razmak od gotovo tri metra i u krajnje kutove karoserije izbačene kotače od 18 do čak 21 col nudi izvrsnu podlogu za prijevoz putnika, sportske ili kamping opreme (ili, pak, prijevozničke akcije u teretnoj izvedbi Cargo).
No, tu otprilike i prestaju sličnosti s kultnim predakom. Već sjedanjem za upravljač ID. Buzza vozaču postaje sasvim jasno da je tu riječ o novom članu obitelji ID., tehnološki skrojenom u duhu najnovijih Volkswagenove trendova.
Ispred vozača tako se nalazi mala digitalna instrumentna ploča od 5,3 inča koja kao da lebdi iznad upravljača, na stupu volana smještena je zakretna ručica reduktora kojom se bira smjer kretanja, a sam upravljač presvučen na dodir ugodnom, ali i ekološki prihvatljivom umjetnom kožom donosi komande prvi put uvedene na ID.4.
Središnji dio prednje armature rezerviran za dodirni, prilično pregledni zaslon multimedije od 10 inča (uz doplatu 12 inča), koji pokreće ažurirana, sad osjetno brža verzija nekoć problematičnog operativnog sustava. Uz mnoštvo napredne tehnologije koje dočekuju vozača i putnike, već na prvu veseli i lak pristup sjedalima. Iako se sjedi visoko i s dobrim pogledom na cestu, smještaj za upravljač ne zahtijeva gimnasticiranje, a pristup drugom redu osiguran je kroz prostrana klizna vrata.
ID. Buzz uvjerljivim se pokazuje i u vožnji. Straga smješteni elektromotor snage 204 KS i u podnicu skriven sklop litij-ionskih beterija s iskoristivim kapacitetom od 77 kWh zalog su da se s novim njemačkim transporterom bez puno razmišljanja može i na dalji put. Vožnju do obližnjeg Malmöa i nazad zaključili smo s prosjekom od 19,3 kWh, što je odličan rezultat kojem je svakako pridonio i za ovakav veliki transporter iznimno skroman koeficijent otpora zraka od 0,29.
Nema sumnje tako da smo s jednim punjenjem u ležernijem ritmu mogli proći barem 350 km. To je, doduše, manje od tvornički obećanih 425, ali još uvijek za svaku pohvalu. Pohvaliti vrijedi i što je uz pretvarač od 11 kW osigurano primjereno brzo punjenje na AC punjačima, dok se na onom DC njemački transporter puni snagom od čak 170 kW, čime se baterije od 5 do 80 posto kapaciteta da napuniti prije nego se popije kava, za iznimno kratkih 30 minuta.
Krajnju, elektronski ograničenu brzinu od 145 km/h nismo imali prilike provjeriti uz rigorozna ograničenja koja vladaju u Danskoj i Švedskoj, no zato se pogon na stražnje kotače – još jedna poveznica s Bullijem - pokazao kao blagodat više puta. Kako prednje kotače tu ne sputavaju pogonska vratila moguće ih je poprilično zakrenuti, pa kut okretanja iznosi tek 11,1 metar.
Jedina mana mogla bi biti početna cijena od 476.000 kuna.
