Pobožno gledam u kip Svete Barbare, koji je postavljen tik do ulaza u buduću cijev tunela Učka. Kip svetice je ovdje s razlogom. Ona je zaštitnica rudara, minera, arhitekata i ljevača. Usrdno se nadam da u tu zaštitničku kvotu spadaju i fotografi. Nervozno šetam pred tunelom iščekujući miniranje.
Udaljen sam otprilike više od dva kilometra od mjesta postavljenog eksploziva, ali ovdje se ništa ne prepušta slučaju. Točno je označeno mjesto gdje prolaze pješaci, kuda idu kamioni, gdje se smije, a gdje ne smije kretati. Napeto čekam s prstom na okidaču svog fotoaparata. U tišini iščekivanja čuje se samo razgovor preko Motorola i odbrojavanje. Imam desetak sekundi da namjestim nišanske sprave i ovjekovječim još jednu od bezbroj eksplozija, što će značiti da su građevinari desetak metara bliži svom cilju - konačnom probijanju druge cijevi tunela kroz Učku.
I onda se iz daljine začula buka i zemlja se pod nogama zatresla kao da je potres. Vidim da sam u ovoj grupici jedino ja fasciniran razvojem događaja. U nosu osjećam miris baruta. Iz daljine se čuje zvon crkvenih zvona, koji označava podne. Ogromni ventilatori napuhuju velike platnene cijevi i tako izvlače prašinu i dim iz ove duboke bušotine. Za koji trenutak okreću se u obrnutom smjeru i upuhuju svježi istarski zrak u dubinu planine.
Pokreće se i velika traka koja iz tunela izvlači materijal nastao miniranjem. S ove pozicije vidim da je kroz staru cijev pušten promet, koji se nakratko zaustavlja kada je miniranje.
Nadzornik Ivan Mohorović javlja da imamo dozvolu da uđemo i razgledamo kako napreduje trenutačno najveći infrastrukturni cestovni projekt u Hrvatskoj. Više od pet stotina radnika je na ovom gradilištu i stotinjak svakojakih strojeva, dempera, drobilica, miksera. Radi se 24 sata dnevno.
Gradilište je organizirano kao mali švicarski sat. Gledam kako iz tunela izlaze mineri, a ulaze stručnjaci koji će pregledati mjesto eksplozije. Slijede ih radnici koji postavljaju hidroizolaciju pa stručnjaci za betoniranje. Ista je situacija na gradilištu s kvarnerske strane. Radni ritam na gradilištu Bina Istra ponavlja se istim tempom već više od dvije godine. Mineri, rovokopači, armirači i tako u krug.
Šalim se da ako su možda mjernici i inženjeri pogriješili u proračunima, nastat će dvije nove cijevi tunela. Po upitnicima u očima mojih vodiča vidim da mi je šala neumjesna. Nema ovdje šanse za pogrešku, govori mi Tea Balde, glasnogovornica Bina Istre, koncesionara na Istarskom ipsilonu.
Za izgradnju druge cijevi tunela Učka koristi se najsuvremenija tehnologija u tunelogradnji, a kako bi postigli ubrzani tempo gradnje, tunel se probija s obje strane, istarske i kvarnerske.
Trenutno se provodi više dnevnih miniranja, a prosječno se dnevno probija pet do deset metara sa svake strane tunela, ukupno do 30 metara dnevno, s paralelnim galerijama. Prema planu do kraja radova izvršit će se preko 2000 miniranja.
Do sada je probijeno više od 4200 metara nove tunelske cijevi i to 2500 metara s istarske strane, više od 1700 metara s kvarnerske strane te sedam paralelnih galerija. Plan je da tunel bude fizički probijen ovo ljeto. Ritam rada je ovdje žestok. I pitanje je jesu li ove brojke koje sada čitate točne. Naime, brže radnici probijaju tunel nego ja pišem tekst i nego što izlazi časopis. Dakle, čitate stare vijesti. Tempo je takav da će se za kojih mjesec dana spojiti građevinske ekipe i proslaviti probijanje druge cijevi tunela Učka.
”Na temelju geološkog profila prve tunelske cijevi, određen je geološki profil druge cijevi i otprilike znamo koja kategorija stijenske mase nas čeka prilikom iskopa. To je kameni materijal, vapnenac, ali smo u dosadašnjem tijeku radova nailazili i na glineni materijal te lapor. To je mješavina gline i vapnenca, materijal koji je tvrd kada je suh, ali kada voda dođe u njega postaje mekaniji pa može biti opasan. Nova cijev ide uglavnom paralelno s ovom postojećom. Najbliže su na otprilike dvadesetak metara, a najdalje na stotinjak metara.
Kako odmiču radovi na probijanju tunela, radi se na izgradnji sekundarne betonske oplate, sustavu odvodnje i kolničke konstrukcije. Slijedi i opsežan program opremanja najsuvremenijom tunelskom opremom za sigurno prometovanje cestovnim tunelima, kao što su protupožarni sustavi, ventilacija, dinamična signalizacija, sustav daljinskog vođenja prometa, videosustav, kao i komunikacijski sustavi, a radovi bi kompletno trebali biti gotovi godinu dana kasnije. Kada bude završen, tunel će biti treći po dužini u Hrvatskoj”, kao iz rukava sipa podatke Damir Antić, šef vatrogasne brigade Bina Istre.
Dok se ja divim njihovom građevinskom pothvatu, moju pratnju više zanima potpuno električni Renault Megane s kojim sam došao do tunela. Naravno, žele na probnu vožnju. Ne mogu im uskratiti to veselje, pa uz pratnju vatrogasnog vozila s upaljenim rotirkama krećemo prema Rijeci, gdje se gradi veliko odmaralište za putnike koji izlaze iz tunela i kreću prema Opatiji i Zagrebu. Sigurno će biti jedno od najljepših odmarališta u Hrvatskoj, s pogledom na čitav kvarnerski zaljev i Rijeku.
Sada će nakratko postati poligon za probnu vožnju strujnog Meganea. Pitam hoće li ovdje biti i e-punionica. Izabela moju primjedbu zapisuje u svoj blokić. Gledam na sat i vidim da je vrijeme mog posjeta isteklo. Domaćine danas očekuje još jedno miniranje, a zatim posjet studenata građevine, budućih inženjera i graditelja nekih novih tunelskih cijevi. “Prigoda je tu”, govorim. Sljedeće godine navršit će se 140 godina od rođenja prve ideje o željeznici kroz Učku.
Ukratko
Našeg reportera Romea Ibriševića na gradilištu nove cijevi tunela Učka ugostili su nadzornik Ivan Mohorović i Izabela Krnjus, glasnogovornica Bina Istre
Radovi na novoj cijevi odvijaju se 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Kad dođe red na miniranje, promet se iz sigurnosnih razloga kratkotrajno zaustavlja u postojećoj cijevi
Baš ništa se ne prepušta slučaju – na gradilištu se točno zna gdje prolaze pješaci, kuda idu kamioni, gdje se smije, a gdje ne smije kretati
Nakon svakog miniranja ogromni ventilatori napuhuju velike platnene cijevi i tako izvlače prašinu i dim iz duboke bušotine, a zatim u cijev upuhuju svježi istarski zrak
Koristi se najsuvremenija tehnologija u tunelogradnji, a kako bi se postigao ubrzani tempo gradnje, tunel se probija s obje strane, istarske i kvarnerske
Osim na samoj tunelskoj cijevi, radovi se odvijaju i na pristupnim cestama. Na istočnom izlazu iz tunela gradi se veliko odmorište, koje će nuditi pogled na cijeli kvarnerski zaljev i biti jedno od najljepših u Hrvatskoj