Europa godinama blokirala kineske aute, a sada Kinezima prodaje vlastite tvornice

Europska automobilska industrija posljednjih godina pokušava usporiti prodor kineskih proizvođača kroz carine, regulatorne prepreke i politički pritisak. No istodobno se događa paradoksalna situacija, europske kompanije sve češće upravo kineskim proizvođačima prepuštaju svoje tvornice i proizvodne kapacitete.

Razlog je jednostavan. Velik dio europske autoindustrije suočen je s padom potražnje, viškom proizvodnih kapaciteta i ogromnim troškovima prelaska na električne automobile. Umjesto zatvaranja tvornica i otpuštanja radnika, mnogi proizvođači radije ulaze u partnerstva s kineskim kompanijama ili im čak prodaju pogone.

Tvornica automobila, ilustracija

MAGO/imago stock&people/Profimedia

Najnoviji primjer dolazi iz Stellantisa. Kompanija je nedavno objavila da će se budući električni model marke Opel temeljiti na tehnologiji kineskog Leapmotora. Osim toga, dio Leapmotorovih automobila proizvodit će se u Stellantisovoj tvornici u Madridu, a spominje se i mogućnost prijenosa vlasništva nad pogonom na kineskog partnera.

No to je tek dio šire slike. Prema informacijama Bloomberga, Stellantis razmatra prodaju dodatnih tvornica u Francuskoj, Njemačkoj i Italiji kineskom Dongfeng Motor Corporationu, dugogodišnjem partneru kompanije. Slični potezi događaju se i kod drugih proizvođača. Chery je još 2023. godine preuzeo bivšu Nissanovu tvornicu u Barceloni, koja može proizvoditi do 200.000 automobila godišnje. Istodobno se pojavljuju informacije da bi Nissan mogao prodati svoj britanski pogon u Sunderlandu upravo kineskim kompanijama.

Tvornica automobila, ilustracija

Profimedia

Ni Ford Motor Company navodno nije daleko od sličnog poteza. Prema izvješćima, dio proizvodne linije u Valenciji mogao bi preuzeti kineski Geely, koji bi ondje proizvodio hibride, plug-in hibride i električne automobile. Čak i Volkswagen sve ozbiljnije razmatra jače povezivanje kineskih partnera sa svojim europskim poslovnim operacijama. Dio novih modela koji su bili namijenjeni samo za Kinu sada bi se mogao uvoziti u Europu.

Analitičari upozoravaju da Europa ovime kineskim proizvođačima praktički otvara vrata vlastitog tržišta. Umjesto da kineske marke grade tvornice od nule, dobivaju gotovu infrastrukturu, postojeće lance dobave i lokalnu radnu snagu. Takav potez je kratkoročno možda manje bolan od zatvaranja tvornica, ali dugoročno može dodatno oslabiti europske proizvođače.