Sprijeda smješten piskutavi šesterocilindarski turbobenzinac 3.0 od 340 KS i 500 Nm, 8-stupanjski automatski mjenjač, stražnji pogon….
U ovakvom nam se izdanju krajem prošle godine ukazala peta generacija Toyote Supre, više nego uspješna reinkarnacija japanskog sportaša bogatog pedigrea, baš poput svojih prethodnika stvorena samo za jednu stvar – čisto, na trenutke čak pomalo nestvarno uživanje u brzim prolascima kroz zavoje.
I, nećemo se lagati, poneko proklizavanje po boku. U ovom slučaju Japanci su za predložak uzeli BMW Z4, od kojega je posuđena platforma, već spomenuti motor i mjenjač, pa i detalji poput multimedije i samoga ključa, s kojega je za ovu prigodu tek maknut plavo-bijeli propeler.
No, sve skupa ne mijenja ono najvažnije, a to je da se ispod napadno dizajnirane karoserije niskog težišta skriva čudesan stroj.
Nekih pola godine kasnije u ponudu stiže i ponešto pitomija, ali i cijenom dostupnija izvedba, osmišljena kako bi se proširio potencijalni krug kupaca. Koji, treba reći odmah u početku, neće biti značajno zakinuti u odnosu na one koji su novac već uložili ili tek planiraju uložiti u „originalno“ izdanje.
Evo i zašto – snagom slabija izvedba pokretana je četverocilindarskim benzincem 2.0 sa 258 KS i 400 Nm (istim kao u BMW Z4 sDrive30i), opremljenim twin-scroll turbopunjačem i izravnim ubrizgavanjem goriva pod tlakom od čak 350 bara.
Foto: Toyota
Na račun toga, iste rafalno brze 8-stupanjske automatike koju i u ovom slučaju isporučuje njemački ZF, ali i Launch controla, do stotke se stiže za kratkih 5,2 sekunde.
Odnosno, mršavih 0,9 sekundi sporije nego kad se pod prednjim poklopcem nalazi snažniji, ali i 100 kg teži šesterocilindarski 3.0 motor.
Manji i lakši četverocilindarski motor pritom je poguran maksimalno unazad čime je postignut savršen raspored mase 50:50 i još bolja upravljivost, a manja kilaža olakšava i posao ionako uvjerljivim kočnicama, koje i u ovom slučaju imaju snažne čeljusti spremne čvrsto hvatati samoventilirane diskove od 348 mm (sprijeda) i 345 mm (straga).
Nema sumnje tako da će i „slabija“ izvedba vozačima donijeti puno uzbuđenja.
U cijeloj priči nije nevažno niti što se izvedba pokretana 2,0-litrenim benzincem vizualno ne razlikuje odviše od „originala“. I ovdje, naime, dozu adrenalina već prije samog sjedanja za upravljač nude spojleri, deflektori, profilirani pragovi i stražnji difuzor.
Na krovu se i ovdje nalaze dva ispupčenja koja omogućuju i rastom višima ugodan smještaj za upravljač, a sjedi se tek nekoliko centimetara udaljen od tla s ispruženim nogama i pogledom na izduženi poklopac motora…
Jedina razlika jest što se ovdje dobivaju broj manji alu naplaci od 18 cola i kromirani nastavak ispušne cijevi promjera 9 cm (umjesto onog od brušenog nehrđajućeg čelika, promjera 10 cm). Koliko god bile male, ove razlike entuzijasti će sigurno primijetiti. No, većina vozača ne.
Sve skupa, kao i cijena osjetno manja od 590.000 kuna koliko stoji snažnija izvedba, trebali bi biti jak prodajni adut.
Ukratko
Moćni turbobenzinac posuđen iz BMW Z4 sDrive30i nudi pitomiju zvučnu kulisu u odnosu na šestocilindarski motor, no spreman je stotku dohvatiti za kratkih 5,2 sekunde i pojuriti sve do 250 km/h
Prilagodljivi ovjes, diferencijal s ograničenim proklizavanjem i postavke električnog serva prilagođene su novom okruženju kako bi vozačima ponudili željenu dozu adrenalina
U odnosu na snažniju izvedbu pokretanu turbobenzincem 3.0 od 340 KS dobivaju se broj manji alu naplaci i drugačija ispušna cijev, no karoserija i ovdje zavodi spojlerima, deflektorima, profiliranim pragovima i stražnjim difuzorom